Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 38 do 49 Krelja, P.: Stilska koherentnost Dovnikovi}eva opusa
Upita{e stonogu, ka`e jedna anegdota, {to ~ini sa svojom tre-
}om nogom u trenutku kada pokre}e svoju osamdeset i sedmu;
stonoga se zamislila i zaboravila hodati. I pokraj onolikih
nakaradnih uputa, junak [kole hodanja nije odustao od
hodanja, ali to njegovo hodanje mnogo je stra{nije od zaustavljenosti
stonoginih stotinu nogu.
Ono diznijevsko spektakularno dekomponiranje i pre{anje
antropomorfnih junaka i njihovo podjednako brzo vra}anje
u netaknuto prvobitno stanje, na{lo je usporeniju, stupnjevitiju
rezonancu u Bordinu filmu; trude}i se — koliko je god
to mogu}e — zadr`ati svoj na~in hodanja, junak [kole hodanja
pristaje u njega ugraditi i tu|u sugestiju. Taj tu`no-groteskni
ritual agresivna nijekanja prirode ne~ijeg hoda, ne~ije
prirode, to svo|enje junakova po~etnog u`ivanja u hodu na
hod otu`nog kripla podrazumijevalo je — u izvedbenom
smislu — fino animacijsko uskla|ivanje izme|u junakova zanijekana
ali djelomice sa~uvana izvorna hoda — s nametnutim
oblicima hodanja. Svaku, ba{ svaku novu korekciju komentirala
je neko} slavljeni~ka a sada bolno premodulirana
glazba filma popra}ena impresivnom kompaserijom dojmljivih
zvu~nih efekata.
U zavr{nici junak je, prevode}i na jezik svoga izgnjavljena tijela
nakaradne sugestije slu~ajnih prolaznika, postigao odre-
|eni »sklad« izme|u jedva prepoznatljivih ostataka svoga
hoda i nametnute mu kinetike kao groteskne mehanike, ali
ishod takva podu~avanja ispao je kudikamo gori od svakog
predvi|anja — toj se nakazi ruga ~ak i obi~an pas!
Bordo zna da neka rafiniranija rje{enja ne}e prohodati do
kraja ako im se, s finog animacijskog instrumenta, ne podare
i postupci s njegova osobito ude{ena registra; pohvalne su
one duhovite interpolacije »podsvjesnih«, nekontroliranih
iskakanja junakovih udova koji pamte svoju izvornu bit i ne
mire se lako s nakaradno{}u novouspostavljenih funkcija.
Vra}anje junakova tijela u prvobitno stanje skladnih, raspjevanih
pokreta svojevrsni je trijumf i animacije; njegovo tijelo,
pro`eto sna`nim porivom, postupno odbacuje nametnuto;
ne{to nestane, pa se ponovo vrati, da bi u nezaustavljivu
finalu sna`no provalile zatomljene tjelesne sile a na{ junak
stao, u ritmu iznova razigrane glazbe, radosno poskakivati
slobodnim prostorom.
U [koli hodanja fascinira i specifi~nost dijaloga; umjesto
univerzalna jezika koji podsje}a na nepoznati ljudski jezik, a
koji je onako ingeniozno znao artikulirati Miljenko Dörr (o
njegovim specijalnim efektima da i ne govorimo), na usta
protagonista i njegovih mu~itelja »progovaraju« tonski elementi
podvrgnuti duhovitoj novozvu~noj stilizaciji.
U vremenu kad je nastao taj film, bilo se govorkalo da je
mali odva`ni junak personificirao prkosni, autonomni hod
onda{nje zemlje koja se, ba~ena izme|u svjetova, trsila o~uvati
svoj na~in hodanja. Danas pak vidimo da se svojedobna
tiranija nad takozvanim malim ~ovjekom — ~ovjekom uop-
}e — i njegov duhovito tempirani otpor teroru argumentirano
stavlja u kontekst srednjoeuropske kulturne tradicije koja
je, nemaju}i prostora za izravniju kritiku ne~ovje~na sustava,
slala {ifrirane ali lako ~itljive umjetni~ke poruke o nesalomljivosti
duha u ~ovjeka ostavljena samovolji sustava.
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
Meni se — bile te pretpostavke to~ne ili ne — ~ini da je Bordu
— na tom zahtjevnom zadatku — kudikamo vi{e motivirala
i poticala jedna druga magika tako vidljiva iz [kole hodanja
— ona predivnog ~uda animacijskog umije}a koje
upravo u tom filmu dose`e za~udnost vrhunske virtuoznosti.
Reklo bi se da je autor — snagom nadahnute kreacije — s lako}om
transcendirao kratkovje~nost anegdote podariv{i
svom djelu nepotro{ivu potentnost univerzalnog.
Ako je u filmu Bez naslova junak bio glatko pora`en od ubita~no
agresivna nasrtaja ortografskog materijala, u [koli hodanja
protagonist efektno uzvra}a udarac daju}i maha svojoj
pravoj prirodi sklonoj hedonisti~kim u`ivanjima.
Krek
Nerealizirani glazbenik, hedonist, tvrdoglava prznica, lirik i
slobodoljubac, a u Kreku i intelektualac gra|anskih manira,
koji }e — odlaze}i na odslu`enje vojnog roka — sobom ponijeti
i malog `apca Kreka.
Tko je i {to je Krek? Dakako, proizvod junakove fantazije,
ali — kako to biva u Bordinim filmovima — i simpati~no,
vi`ljasto, zafrkantsko i `ivota puno stvorenje koje snoliko
otjelovljuje sve nje`no i razigrano a zatomljeno u ~ovjeku {to
se skriva iza no~ala, ispod polucilindra i urednog odijela stanovnika
grada. Krek je ona vrsta dragog, duboko intimnog
kompi}a ponikla iz najskrivenijih kutaka junakove intime,
koji je u svako doba dana i no}i spreman na lirski dijalog, na
nerazdru`ivo partnerstvo u nevolji i na objesnu igru proiza{lu
iz junakovih najsmionijih snova; nalik je kakvoj omiljenoj
doma}oj `ivotinjici neobi~na oblika koja svojom permanentnom,
nepotro{ivom rado{}u i stalnom spremno{}u na igru
trenutno vadi svoga gazdu iz njegovih najgorih stanja, kada
je dosegnuo samo dno bezna|a.
Krek je ingeniozna crtano-filmska materijalizacija junakove
stvarne prirode koja se, pritisnuta bremenom stvarnosti,
upravo i odr`ava na `ivotu da bi lukavo izigrala i ismijala tu
stvarnost, da bi junaku tajnovito podarila kratke trenutke
sre}e.
A prostor vojnog poligona i kaplarska dril disciplina pravi su
izazovi za radi{nog i neuni{tivog Kreka.
Bordina animacijska akribija znala se ponijeti sa zahtjevno-
{}u polivalentna zadatka kreacije Kreka kao te{ko uhvatljivog
proizvoda junakove fantazije i Kreka kao stvarnog i opipljivog
stvora koji }e — spore}i se s kaplarom i poma`u}i
nesebi~no gazdi u tolikim pogibljenim situacijama — dobiti
i sam poprili~no batina, a jednom }e zgodom osvanuti i sa
zagipsanom nogom.
Krek jednim dijelom ubla`ava odre|ene stilizacijske ekstreme
iz prija{njih i kasnijih filmova, a drugim ih jo{ poja~ava.
Praznu plohu, primjerice, puni {turom i krajnje odbojnom
scenografijom kasarne i vojni~kih poligona, a junakovu ma-
{tu ilustrira razbuktalom koloristi~kom pozadinom kola`isti~ke
provenijencije.
S druge strane, stilizacijski o{tro reducira ljudstvo kasarne
na svega tri lika — na protagonista, Kreka i kaplara. I dok
su u prija{nja dva filma protivnici bili apstraktni znaci (Bez
naslova) ili tek nasrtljivci skloni »prijateljskom uvjeravanju«
41