Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 38 do 49 Krelja, P.: Stilska koherentnost Dovnikovi}eva opusa vlak bio tako rado gledan od djece, za{to su ga toliki traìli u svijetu i zbog ~ega je i Zagreb filmu donio nekoliko nagrada. Za{to se, uostalom, taj i takav Mali vlak i danas vi{e nego dobro drì, za{to ga i danas ra|e vrte nego neke njegove filmove kojima je dao cijeloga sebe. Stvari koje se danas jasno vide, Vunaku su ostale trajnom nespoznatljivom morom; dakako, te{ko je pogrije{io {to se — pod pritiskom »militaristi~ke« komponente artisti~kog krila na{e onda{nje animacije — odrekao svog simpati~nog Malog vlaka, {to je tako brzo odustao od naoko leèrnijih a u biti ni{ta manje zahtjevnih oblika animacijske umjetnosti. Njegovu scenariju o veselom malom vlaku koji hitaju}i u muzej napu{ta tra~nice i vozi nekom svojom trasom — po brdima i dolinama — Bordo je bio podario djetinje dopadljivu lako}u crteà i posve prihvatljive gegove. Vunak je bio, a da mu to tada nitko nije znao ili mo`da nije htio re}i, pristojno obavio svoj posao i da se drào tog pravca njegova bi filmografija zasigurno bila zanimljivija. O tome svjedo~e i oni mali animirani fragmenti iz obrazovnih filmova Filmoteke 16 u kojima se zrcali dopadljiva neoptere}enost i duhovitost s dalekih po~etaka... Bordo se — ne moèmo re}i da li svjestan onoga {to se dogodilo Vunaku — ipak nije dao fascinirati onim djelima {kole koja su podrhtavala od va`nosti Teme i razorne snage Umjetnosti. Da ne bi bilo nesporazuma, rado isti~em da je likovnja~koaritisti~ka orijentacija {kole, koju je Bordo u velikom luku s pravom bio zaobi{ao, dala rezultate dostojne divljenja. Lutkica Dovnikovi} }e u Zagreb-filmu — na Vukoti}ev poticaj — te 1961. godine realizirati dva filma: najprije za ameri~kog koproducenta Slu~aj opasnog mi{a — kao dio crtano-filmske serije s inspektorom Samom Bassettom u naslovnoj roli — a zatim ve} spomenutu Lutkicu. Iz prvoga se filma ne da naslutiti da bi Borivoj Dovnikovi} jednoga dana mogao zaigrati glavnu rolu me|u onima ~ija su se imena ve} slavila diljem svijeta. Ta ograni~avaju}e dijalo{ki koncipirana storija, stati~na i s neznatnom koli~nim klasi~no proizvedenih gegova i nije ba{ bila osobito poticajna za ~ovjeka koji je o~ito ve} bio ovladao tajnama animacijskog umije}a. S Lutkicom je druk~ije. Ponajprije, ta devetominutna tvorevina duguje pone{to glasovitom dobitniku Oscara; dvojica strastvenih ~ita~a novina koji — zaokupljeni gutanjem ~lanaka — bezglavo jure gradom malo podsje}aju na »izrezane« o{tre figure iz Koncerta za ma{insku pu{ku, a goli{ava ljepotica koja }e tu dvojicu odvratiti od novina — tek je obi~na lutka, svojevrsni surogatski nadomjestak onoga {to je u spomenute gospode izazvalo onoliku pomutnju. Kako ~etrdeset godina nakon nastanka tog filma znamo koje su Dovnikovi}eve tematske preferencije i {to je bit njegove animacijske poetike, lako prepoznajemo {to je izrazito njegovo u Lutkici. Njegov je zazor spram novina; njegovo je i okretanje k primamljivijim a nedohvatljivim sadràjima ìvota; njegove su one sitne naznake mirenja klasi~nog s modernisti~kim. Lutkica ima posve prihvatljiv uvod, ali naglo gubi na tempu i duhovitosti kada ona dvojica, hine}i da odlaze ku}ama, poku{avaju jedan drugoga nadmudriti... Diploma za Lutkicu na festivalu u Acapulcu navijestila je Dovnikovi}evu predstoje}u vi{e nego plodnu berbu, priznanja i nagrada. Dvije godine poslije i crti} Ole Torero dio je serije — one Inspektora Maske. U pri~i koja je trebala programatski opona- {ati temeljna na~ela Disneyjeve poetike ve} se naslu}uju naznake kasnijih Dovnikovi}evih animacijskih preferencija; likovima koji su nastali ispod Dragi}eva pera, ve} daje onu dovnikovi}evski prepoznatljivu vi`ljavost pokreta punih ìvotne energije i finu izra|enost dopadljivih gegova. II. Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. Stvarni po~etak: Bez naslova Bile su mu trideset i ~etiri godine kada je izradio film u jednom kadru koji je trajao 3 minute i 7 sekundi, a zvao se Bez naslova; u tom trenutku sasvim sigurno nije bio svjestan ~injenice da je poslije svih tih godina mukotrpnog rada za druge i strpljiva ~ekanja pravog trenutka, napokon napipao vlastitu zlatnu ìlu. U toj pone{to oka{njeloj najavi ra|anja jednog impresivnog opusa bijahu programski pregnantno, nadahnuto i nadasve darovito predo~ene sve bitne karakteristike jednog stila — svi temeljni gradivni elementi Bordine crtano-filmske poetike: stati~ni kadar, ploha, crte`, karikatura, geg, pozadina, boja, glazba, zvu~ni efekti; dramaturgija, svjetonazor... Bordo ba{ nipo{to ne skriva da je njegov male{ni junak stigao iz karikature, kao {to mu nije niti na kraj pameti da zanije~e tu njegovu temeljnu karakteristiku (pedigre) kada }e ga nadahnuti da se kre}e po blago koloriranoj plohi koja se kloni olake prostornosti ili kada }e mu podariti karakter; karikaturalnost li{ena sarkazma ili prekomjerno bombasti~nih i nagla{eno atraktivnih gegova koji proizvode salve smijeha radi smijeha, njegova je trajna karakteristika. Zapravo, ispod njegova ~ovjekolikog obli~ja krije se pone{to od diznijevski dopadljivog mi{i}a ~iju rafiniranu psihologiju pona{anja i{~itavamo iz njegovih vitalisti~ki vi`ljastih i domi{ljatih pokreta samoopstanka. Na pone{to slaba{nim njegovim donjim ekstremitetima nasadio se »skra}eni« trup i pogolema glava s »baburetinom« od nosa i o~ima nalik dvjema ìvim crnim to~kama. Unato~ tinejdèrskoj dobi na glavi mu se vijore prorije|ene vlasi. No, to krvno srodstvo s prijem~ivom i pitkom novinskom karikaturom koja, ho}e li i kao pokret komunicirati, mora iz prve poga|ati »u sridu«, i ta prikrivena privrènost slavnom pretku s druge strane Atlantika tek su dio Dovnikovi}eva crtano-filmskog sustava; sudjeluju}i i sam — strpljivo{}u kakva samozatajna Joba — u izgradnji duha moderne animacijske poetike, Bordo sada participira u onim njezinim ste~evinama koje su po ukusu i njegova istan~ana lirskog senzibi- 39
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 38 do 49 Krelja, P.: Stilska koherentnost Dovnikovi}eva opusa liteta. Ne prihva}aju}i apsolutnu plo{nost likova ili njihovu kariokineti~ku umnoènost ili svedenost na znakovlje geometrizma, on }e priznati funkcionalnost pojednostavljene tek neznatno obojene plohe s mladim silno simpati~nim muzikantom na kojega }e — uz glamurozan tutanj orkestralnih dionica — nasrnuti mnogobrojne funkcije i potpisi svemo}ne birokracije uporno prije~e}i i na kraju onemogu}iv{i junaka da izvede svoju glazbenu to~ku. U filmu koji pr{ti od lucidnih geg dosjetki i koji, u uspostavljanju nepopustljiva ritma kalkulira i s kvadratima unutar jednog jedinog kadra, junak filma ne samo {to je pokupio poprili~an broj bolnih bubotaka ve} je morao otrpjeti i gorak okus poraza; u trenutku kada je ve} povjerovao da je stigao kraj uraganskim nasrtajima ortografskog materijala, dokraj~it }e ga KRAJ filma. U toj Bordinoj pri~i o poludjelim parafima koji bi se snagom birokratske nadmo}i htjeli dokopati svira~eva estradnog prostora, kako bi mogli uìvati u divoti aplauza popra}enog tutnjem glamurozne glazbe, uo~ljive su dijelom krajnje izravne, a dijelom prikrivene o{trice. Izravno polemizira s onda{njim glomaznim birokratskim aparatom Zagreb-filma pedantno predo~iv{i visoku piramidu njegovih brojnih funkcija i slu`bi; u stvarnosti, film su bili napravili tek njih nekolicina... Izravno polemizira s odre|enom zaku~asto{}u tajnog, ezoterijski {ifriranog pisma {kole ponegdje podignutog na razinu prijete}e dogme. Na ìvo bi}e Bordina junaka èljnog nastupa i svirke neumoljivo nasr}u poput metala razorni simboli... Jedan ìvot Dakako, svaki je Dovnikovi}ev film cjelina za sebe, ali kolekcija od jedanaest crti}a iz njegova opusa, koja po~inje filmom Bez naslova iz 1964., a zavr{ava ostvarenjem Spas u zadnji ~as iz 1995. godine, predstavlja tako|er kompaktnu cjelinu. Uvijek prepoznatljivi simpati~ni junak skromna, ~ak neugledna izgleda i njegove neprekidne borbe s represivno »nabrijanim« pojedincima ili globalno destruktivnim silama {to su neprestance pokraj ili iznad njega — povezna su konstanta svih jedanaest filmova. Dovnikovi}evi se junaci me|usobno po koje~emu razlikuju; nije to uvijek jedan te isti lik ~iji se vanjski izgled i mentalni sklop, zbog protoka vremena, neprestano mijenja. Autor bi htio oslikati pravu malu galeriju naoko podudarnih likova koji }e se me|usobno razlikovati kako po svojim ìvotnim opredjeljenjima tako i po mno{tvu sitnih tjelesnih, psiholo{kih i karakternih osobina. A opet, onaj kudikamo ve}i broj njihovih podudarnosti — i tjelesnih i mentalnih — nadahnuto pokretanih uvijek istom rukom, proizvode sugestivan dojam da je pred nama jedna te ista osoba u razli~itim ìvotnim okolnostima — uvijek vjerna temeljnim karakteristikama svoje buntovne prirode ma kako se ìvot s njom objesno poigravao mijenjaju}i joj izgled, odre|uju}i joj sve zahtjevnije i sve teè ìvotne zada}e. 40 Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. Bilo ovako ili onako, jedno je ipak o~ito: nastankom pojedinih filmova storija nije upravljala unaprijed planirana i sustavno provedena pravolinijska dramaturgija prikaza junakova ìvota »od ro|enja do smrti«; poslije storije o zgodama Bordina ve} vreme{na junaka, znala je — na na~in flash becka — uslijediti zanosna ljubavna pri~a iz njegove mladosti. No, tim se naoko nesustavnim vr{ljanjem po jednom ìvotu na kraju cjelovito zaokruìo taj ìvot kojemu se — iz komotne kriti~arske perspektive — sada moè podariti preglednost »narativne« cjeline. I ne samo radoznalosti ili eksperimenta radi, poku{ajmo rekonstruirati tu pri~u s jedanaest »postaja« ne po kriteriju kronolo{kog nastanka pojedinih filmova, ve} na osnovama odrastanja i biolo{kog starenja Bordina junaka. Mo`da }e takav postupak biti dovoljno jaka argumentacijska podloga za prijedlog — sugestiju, krajnje dobronamjernu dakako, koju na koncu kanim uputiti autoru — Borivoju Dovnikovi}u-Bordi! [kola hodanja Preska~emo ~etiri filma iz kolekcije snimljenih poslije Bez naslova i evo nas na ~arobnom terenu [kole hodanja iz 1978. godine. Temeljne stilisti~ke odrednice postavljene u Bez naslova vaè i za [kolu hodanja: dakle, »isti« junak, jedan kadar (u trajanju od 8 min i 8 sek), izrez sveden na plohu prekrivenu okerom, raspjevana glazba, dojmljivi zvu~ni efekti... Junak filma [kole hodanja inicijalno nije ni{ta manje poletan od timpanista iz ostvarenja Bez naslova. Gonjen dopadljivo poticajnom glazbom i oslobo|en suvi{ne odje}e — da bi mu radosni pokreti bili {to slobodniji i da bi {to prisnije komunicirao s prijateljskom okolinom — nalik je kakvoj puna{noj simpati~noj loptici s groteskno velikim stopalima koji nepogre{ivo slijede ritam glazbe; njegovih se to~no {est vlasi na glavi tako|er vesele neizmjernoj ljepoti ìvljenja. Cjelokupna njegova pojava uronjena u kocku vedrine plijeni svojom neposredno{}u, svojom poneseno{}u. Tko mu se ne bi s uìtkom pridruìo! Na oker podlozi jasno se isti~u ~vrsti, napeti potezi flomasterom... îni se da junakova neobuzdana uìvanja u razigranosti vlastita tijela nisu ba{ po volji usputnim prolaznicima; oni se, koje li slu~ajnosti, odli~no razumiju u tehniku ispravna hodanja i oni }e podu~iti nerazborita klinca kako se zapravo hoda. Majstor svog zanata, ne manje radosno razigrani Bordo, brzinom bljeska munje oslikava razli~ite eksperte u zahtjevnoj teoriji kretanja tijela u prostoru — one tipski sjajno pogo|ene karikaturalne predstavnike razli~itih profesija kojima dodaje i poneku raspoznatljivu nijansu individualnosti. Hodolozi neumoljivo — ba{ kao da je duboko ugroèn njihov princip hodanja — kinje na{eg junaka sve dok im ne uspije nametnuti mu kakav nakaradan detalj iz svoga rigorozna repertoara »ispravna« hodanja. Na kraju te torture s iscrpljuju}im nizom podu~avatelja stiè i Bordina ~esta »mu- {terija«, uniformirano lice, koje }e — zapovjednom ultimativno{}u svojih naredbi — pretvoriti tog neoptre}ena slavitelja ljepote slobodna hodanja u te{kog invalida nalik kakvu stra{ilu...
Page 2 and 3: ISSN 1330-7665 UDK 791.43/.45 Hrvat
Page 4 and 5: PORTRET AUTORA: BORIVOJ DOVNIKOVI]
Page 6 and 7: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 50 and 51: Dakako, nije to sve {to je Dovnikov
Page 54 and 55: MOSKVA (Goldfish) 1996. (ìri) HIRO
Page 56 and 57: OGLED IZ NOSTALGIJE Zoran Tadi} Vel
Page 80 and 81: POLEMIKE / REAGIRANJA Damir Radi} U
Page 82 and 83: FESTIVALI / PRIREDBE Nikica Gili} B
Page 86 and 87: Natjecateljski program Hrvat. film.
Page 88 and 89: FESTIVALI / PRIREDBE Stjepko Teàk
Page 90 and 91:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 92 and 93:
Page 94 and 95:
FESTIVALI / PRIREDBE Rada [e{i} Rot
Page 96 and 97:
Page 98 and 99:
Page 100 and 101:
Page 102 and 103:
Page 104 and 105:
Page 106 and 107:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Film
Page 108 and 109:
transformiranje Bullockove iz femin
Page 110 and 111:
prepoznatljiv bez obzira na starosn
Page 112 and 113:
mo}nije od svih zmajeva — Crvene
Page 114 and 115:
akademskoj zajednici u francuskim A
Page 116 and 117:
vrijeme isuvi{e eksponirani Ben Aff
Page 118 and 119:
ODVA@NI KLINCI / RECESS: SCHOOL’S
Page 120 and 121:
njim sudjeluje u plja~ki casina u k
Page 122 and 123:
REKVIJEM ZA SNOVE / REQUIEM FOR A D
Page 124 and 125:
dre|eno razli~itim vizualnim ekstra
Page 126 and 127:
Koncipiran kao komedija apsurda u k
Page 128 and 129:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Vide
Page 130 and 131:
ma i za~udnim trenucima, a sve to n
Page 132 and 133:
prvom ima i britanskog produkcijsko
Page 134 and 135:
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141:
Page 142 and 143:
Page 144 and 145:
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Sergej Ivaso
Page 154 and 155:
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
Page 162 and 163:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Midhat Ajano
Page 164 and 165:
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Page 174 and 175:
Page 176 and 177:
Page 178 and 179:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Irena Paulus
Page 180 and 181:
Page 182 and 183:
Page 184 and 185:
Page 186 and 187:
Page 188 and 189:
Page 190 and 191:
Page 192 and 193:
Page 194 and 195:
Page 196 and 197:
Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Zagreb
Page 198 and 199:
Page 200 and 201:
Page 202 and 203:
ation of film emulsion as the two m
Page 204 and 205:
All this could also be said of Piot
Page 206 and 207:
O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?