Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
PORTRET AUTORA: BORIVOJ DOVNIKOVI]<br />
Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em<br />
Bordom<br />
Razgovarali: Petar Krelja i Hrvoje Turkovi} 1<br />
Rani dani: crtanje, strip, kino<br />
Petar Krelja (P. K.): Pri~a se, Bordo, da su vas s tri godine<br />
znali zate}i kako crtkarate po papiru. Zanima me kada su<br />
va{i, va{a okolina, prepoznali da tu ima nekog |avla, i kada<br />
ste na kraju krajeva shvatili da to nisu bile samo prolazne<br />
djetinje igrarije?<br />
Borivoj Dovnikovi} (B. D.): Otac se sje}ao da sam imao<br />
olovku u ruci ve} od tri i pol godine. Ka`u da su svi upotrebljivi<br />
papiri morali biti namijenjeni meni, naro~ito oni u kojima<br />
se donosio kruh iz pekare, po njemu se prekrasno crtalo<br />
olovkom. Okolina u kojoj sam `ivio vidjela je u meni crta~a<br />
vrlo rano, mnogo prije smrti moje majke koja je umrla<br />
u mojoj {estoj godini. Bila je to u mene prava glad za crtanjem,<br />
jedna neodoljiva i permanentna potreba. Naravno da<br />
je bila rije~ o talentu, jer sam se time razlikovao od druge<br />
djece.<br />
P. K.: U toj ranoj dobi je li bilo kina, da li su u tvoje ruke ve}<br />
tada do{li i stripovi?<br />
B. D.: Stripovi da, kino manje. Zato jer tata nije volio ni<br />
kino ni sport, nogomet. Nije mu i{lo u glavu da ozbiljni mladi}i<br />
tr~e za loptom. Tada su, zna{, uglavnom mladi voljeli<br />
nogomet. Za kino je rekao da tamo varaju ljude. Zapravo je<br />
u jednu ruku imao pravo, jel’ — kino je varka u biti, no on<br />
u filmu nije vidio one pozitivne strane. Posjete kinu smatrao<br />
je gubljenjem vremena. Koji put me je znao povesti na predstavu<br />
kad je bio de`uran. Sje}am se da su u kinu Royal dva<br />
pokrajnja mjesta u zadnjem redu bila namijenjena slu`benim<br />
osobama, gdje sam sjedio s tatom koji je bio u policijskoj<br />
uniformi. Poslije, u osnovnoj {koli, i{ao sam s klincima u<br />
kino, ali nije bilo lako skupiti nekoliko dinara koliko je ko-<br />
{tala ulaznica.<br />
P. K.: Ka`e{ da su otraga sjedili policajci; jesu li oni tamo bili<br />
redari?<br />
B. D.: Da, radi reda. Oni su slu`beno pazili da se ne ometaju<br />
predstave. Sje}am se da bi tata oti{ao do izgrednika i upozorio<br />
ga, a poslije, ako bi ovaj nastavio s nepodop{tinama,<br />
uhvatio bi ga za uho i izbacio van.<br />
P. K.: Kakav je bio odnos tvog oca prema tebi, je li on bio ~ovjek<br />
discipline, tra`io od tebe da se pona{a{ poslu{no?<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />
B. D.: Nije bilo potrebno kod mene tra`iti veliku disciplinu<br />
jer sam, ve} samim tim {to sam vje~no sjedio i crtao, bio tih<br />
i kod ku}e. Bilo je obrnuto. Jedanput me je, dok sam `ivio<br />
kod tetke, jurio lenjirom po kuhinji, jer je o~ekivao da }u se<br />
u to doba igrati s djecom »na ~istom zraku«, a na{ao me je<br />
opet da crtam u stanu. Ne mogu re}i da se nisam volio zabavljati<br />
s drugarima, ali kad bih se zadubio u moje papire,<br />
nije me bilo lako prekinuti »u poslu«.<br />
P. K.: Je li uop}e u tvojoj {iroj ili daljoj rodbini bilo nekoga<br />
koji je pokazivao sklonosti prema ovome {to }e{ ti kasnije raditi?<br />
Prema likovnja{tvu?<br />
B. D.: Mati mi je imala vrlo lijep rukopis, a kasnije sam vidio<br />
da je jedna od tetaka radila izvrsne cvjetne ornamente za<br />
ru~ni rad. Od cijele mnogo<strong>broj</strong>ne rodbine mla|i sin mog<br />
strica, Lazo Dovnikovi}, imao je smisla za karikaturu, ~ak je<br />
objavljivao karikature u Je`u, ali se na kraju opredijelio za<br />
nacrtnu geometriju i danas je profesor na novosadskom Ma-<br />
{inskom fakultetu. K}erka jedne od mojih mnogo<strong>broj</strong>nih tetaka<br />
posvetila se slikarstvu i danas `ivi u Kanadi. Ostala<br />
moja okolina nije imala apsolutno nikakve veze s bilo kojom<br />
umjetno{}u, pa nije ni mogla imati utjecaja na moj razvoj. A<br />
{to se ti~e talenta, sasvim je sigurno da do njih dolazi slu~ajnim<br />
sklopom gena kod formiranja ljudskog zametka. O~ito<br />
je da do takvih formiranja dolazi rijetko, i zato talenata u ~ovje~anstvu<br />
relativno nema mnogo. Na pojavu talenta ne<br />
mo`e se planski utjecati, ali se mo`e pomo}i njegovom br-<br />
`em i kvalitetnijem razvoju. Pogledajmo Ivana Me{trovi}a,<br />
on je od obi~nog ~obanina postao kipar svjetskoga glasa.<br />
Bilo je samo potrebno njegov uro|eni talent dovesti u nove,<br />
bolje uvjete i dati mu mogu}nosti da se rasplamsa. Naravno,<br />
za dozrijevanje talenta potrebna je osobna upornost i kontinuirana<br />
aktivnost.<br />
P. K.: Zna~i, tvoja izrazita tvrdoglavost i upornost presudila<br />
je da bude{ crta~?<br />
B. D.: Nakon {to se pokazalo da sam neosporni talent, odlu~ila<br />
je upornost, i vjera u sebe. A i u prakti~nom `ivotu taj<br />
talent mi je uvijek pomogao, naro~ito u mladosti, u vojsci...<br />
U {kolama su me uvijek izdvajali i {titili. Ljudi posebno cije-<br />
1 Razgovor je odr`an u subotu i nedjelju, 24.-25. o`ujka <strong>2001</strong>. Transkript razgovora prema magnetofonskom zapisu napravila: Slavica Toma{egovi}. Redigirani<br />
je tekst (Hrvoje Turkovi}) autorizirao i preradio Borivoj Dovnikovi} (zavr{io: 22. svibnja <strong>2001</strong>.)<br />
3
Change language