Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 3 do 37 Krelja, P.; Turkovi} H.: Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em
pravo stvaranje za~udnih situacija u kojima }e se razviti
uvjerljive psiholo{ke reakcije, a to ima{ upravo ti u svojim filmovima.
Na tvojoj retrospektivi ljudi su fino reagirali upravo
na ove anegdotalne situacije, na vrlo suptilne, duhovite
psiholo{ke reakcije likova koji imaju osobit karakter, razra-
|en psiholo{ki profil.
B. D.: Nismo se razumijeli! Zapravo, dijelimo isto mi{ljenje.
Ja sam protiv toga da mladi pri~aju klasi~ne pri~e na klasi-
~an na~in, bez ikakvih otklona u smislu tehnike ili pristupa
pri~anju ili temi. Jer dr`avni fond koji financira film ne bi
trebali zanimati neambiciozni autorski radovi, nego filmovi
koji bilo u kom vidu daju doprinos unapre|enju animacije,
tj. djela koja imaju {anse na filmskim festivalima, gdje se
upravo dokazuju mladi talenti.
P. K.: Reci, kad si radio, na primjer, ove hodove u [koli hodanja,
eksperimentirao si s razli~itim tipovima hodanja koji
}e proizvesti smijeh. Da li su ti tipovi ~isto proizvod tvoje
imaginacije, ili si mo`da promatrao neka stvarna hodanja?
B. D.: To su crta~ki hodovi koji odgovaraju zahtjevima scenarija.
A za hod glavnog junaka napravio sam nekoliko
probnih verzija, od kojih sam sa suradnicima odabrao najsimpati~niju.
Ako si zapazio, njemu pri hodu vrh cipele svaki
put zatitra prije nego {to se spusti na tlo. To je dodatni sitni
gegi}, oboga}enje ve} utvr|enog hoda. Toga nema u `ivotu,
ali to je ne{to kod junaka {to ga dodatno ’farba’. Pa onda
Bordo 1990.
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
poskakivanje u ritmu, {to ga potpuno odvaja od ostalih hodova
i pribavlja mu potrebne simpatije gledatelja.
P. K.: Ba{ sad kad si spomenuo — to poskakivanje je vrlo precizno
pra}eno glazbom. Kako je zapravo postignut taj ritam
poskakivanja i glazbe. [to je bilo prvo — hod ili glazbeni ritam...
B. D.: Glazba je naknadno napravljena. Me|utim, ja sam ve}
prije animacije imao razgovor s kompozitorom Igorom Savinom
o hodovima koji }e biti kori{teni u filmu. Objasnio sam
mu {to `elim, pa smo pomo}u {toperice odredili ritam za
svaki korak. Tako smo dobili brzine u kvadratima (filmskim
sli~icama), za jedan korak 12 kvadrata, za drugi 14, za tre}i
10. Na kraju, Igoru, na radnu kopiju, nije bilo te{ko izvoditi
muziku na dogovoreni ritam. Va`no je kod toga, razumije
se, imati muzi~ara s kojim ne radi{ prvi put, tj. koji ima iskustvo
u radu za crtani film.
P. K.: Evo, devedeset pete si napravio svoj zadnji film. Da li
ima{ poriva da snimi{ jo{ koji?
B. D.: Naravno da imam. Zadnjih godina sam zauzet stvarima
oko animiranog filma, a ne produkcijom. [est godina
sam bio glavni tajnik ASIFA-e, na{e Me|unarodne asocijacije
animiranog filma. Dosta putujem, ili kao ~lan `irija ili selekcijskih
festivala na me|unarodnim festivalima animacije,
ili me pozivaju kao jednog od pionira i pripadnika zagreba~ke
{kole crtanog filma, kao autora knjige o tome kako se
35