Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 3 do 37 Krelja, P.; Turkovi} H.: Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em
varijacija u debljini, jednoli~an je. Ali je vrlo prakti~an, odmah
se su{i.
P. K.: N. N. je, s obzirom na karakter crte`a, najspecifi~niji,
kao da je radikalizirao do krajnjih granica, do same biti, tvoj
postupak? Tu je, naravno i ta pozadina koja...
B. D.: Koje nema.
P. K.: ...koje nema, tu je gotovo izblijedjeli junak. Crte su
crno-bijele, izgubile su svoj vitalisti~ki intenzitet. Tu je striktno
zatvoren izrez na ~ijim se rubovima osje}a da je nazo~an
zapravo neki svijet, ali ga mi ne vidimo. Dakle, stilizacija je
oti{la jo{ dalje, tako da ~ak ni oponent vi{e nije vidljiv.
B. D.: Pa to je nastavak ~i{}enja. Ako sam ve} u Znati`elji izbacio
pozadine, jer sam konstatirao da mi ne trebaju, tek tu
i tamo ubacim ono {to je potrebno: voda, iskopana zemlja
vojnika i sli~no. A sad sam, u N. N.-u, izbacio i rekvizite. U
kadru je neprekidno samo junak, a po njegovim pokretima i
prate}em zvuku gledalac treba znati o ~emu se radi. Bila je
to animacija na papiru, bez kopiranja na celuloid, kamera je
snimala ~isti crta~ki rad.
P. K.: Ali, s vrlo, vrlo poja~anim sustavom zvu~nih efekata?
B. D.: Tako je. Kad nema{ ni{ta vizualno, onda mora{ ovo
drugo poja~ati. Kad sam nedavno gledao film, u nekim stvarima
mi nije potpuno jasno {to sam htio, vidim da se ne da
Jedan dan `ivota (1982.)
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
razabrati. Ja sam nastojao da svaki njegov korak bude potpuno
jasan. Po zvuku da se znade da je tramvaj negdje tu
pro{ao. Neki se kartaju, on ne mo`e u}i unutra iako vidimo
da je majstor u kartanju... Nastojao sam da se shvati da je junak
~ovjek kojega dru{tvo ne}e, ne treba.
P. K.: Zanima me jedna na~elna stvar. Tvoj se glavni lik iz filma
u film mijenja, ima razli~itu narav, nije zauvijek fiksiran,
ali je uvijek rije~ o tipu koji je u oporbi, koji je pomalo prgav,
koji se ne da posve pod~initi. Da li ti ne{to od svog vlastitoga
svjetonazora u njega projicira{?
B. D.: Pa vjerojatno. ^injenica je da moji (anti)junaci nisu
revolucionari, da se ne bore za svoj stav beskompromisno,
do maksimuma. Ljudi se uglavnom prilago|avaju uvjetima.
Ja u filmovima dajem ono {to me ti{ti, {to me brine, uostalom,
{to brine obi~nog ~ovjeka. Velika ve}ina nas zapravo
smo takvi, obi~ni ljudi.
P. K.: Dobro, recimo u zadnjim filmovima taj junak koji je
ina~e bio prgavko nekako kao da se malo obeshrabrio, ne postupa
na na~in kako se o~ekuje da bi trebao da se pona{a...
B. D.: Na koje filmove misli{?
P. K.: Recimo, N. N., odnosno Dva `ivota.
B. D.: U Dva `ivota paralelno pratim dva junaka, od istodobnog
ro|enja do istodobne smrti. Jedan je do krajnosti
33