Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (<strong>2001</strong>), br. <strong>26</strong>, str. 3 do 37 Krelja, P.; Turkovi} H.: Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em<br />
P. K.: U tvojim autorskim filmovima naj~e{}e je pozadina<br />
uglavnom bijela, ali ovdje si ipak nacrtao sive kasarne, taj<br />
kolorirani svijet kao kontrast kasarni?<br />
B. D.: Moralo se, to je zahtijevala pri~a. Nisam sad radio<br />
samo gegove, fizi~ke gegove, nego i atmosferu. Tu je ta siva<br />
kasarna, s tim crnim prozorima, to dvori{te, stepenice koje<br />
remac riba.<br />
P. K.: Nisi pozadinu htio ostaviti ma{ti?<br />
B. D.: Ne. Imao sam osje}aj da se to mora vidjeti. Na primjer,<br />
kad redov ribaju}i kidne, on ode u zelenilo, prirodu<br />
kao pojam slobode. Kad, uzmimo, ~isti{ krug, ~isti{ metlom<br />
i mora{ o~istit i izlaz gdje je stra`ar. Ti do|e{ do izlaza i ka-<br />
`e{ sebi: pazi tu je sloboda, dva metra od mene, najradije bih<br />
~istio do one ulice i {mugnuo.<br />
P. K.: ^ini mi se da su sjajno rije{eni ti odnosi prelaska iz jedne<br />
stvarnosti u drugu?<br />
B. D.: Mo`da. To je dobro rije{io scenograf Rudolf Boro{ak.<br />
Ja sam mu skicirao stvari za lokaciju, a on je izvodio. Zapravo,<br />
znao je {to ho}emo.<br />
P. K.: Prelazak iz jednog u drugo rje{ava se gotovo gegisti~ki?<br />
B. D.: Kad redova u igri sa `apcem uhvati narednik, tu se<br />
desi {ok, u rezu se prekida idila. I ti vidi{ da je @apca, personifikaciju<br />
slobode, narednik {~epao svojim {akama. Da<br />
nema tih {okova, film bi bio prili~no jednoli~an i ne bi bio<br />
uspje{an.<br />
P. K.: [to se ti~e pozadine, ti sam nisi posebno radio pozadine?<br />
B. D.: To je bilo pomalo po starom na~inu raspodjele posla,<br />
koji mi je u stvari odgovarao. Scenografija je dodatan posao.<br />
Sad zamisli da, pored sve te animacije na koju tro{i{ u`asno<br />
puno vremena, mora{ jo{ razapinjati papire na daske i<br />
slikati scenografiju. A ja, uostalom, nisam slikar. Mi smo<br />
imali scenografski odjel, ljude koji su svi bili specijalisti, diplomirani<br />
slikari, koji su znali metieur, i, {to je najva`nije,<br />
umjeli su se prilago|avati bilo kom stilu.<br />
P. K.: Imao si narud`bu s beogradske televizije za ~etrnaest<br />
nastavaka Kreka, nakon njegova uspjeha?<br />
B. D.: Nije to bila narud`ba, nego prijedlog za suradnju.<br />
P. K.: Bila je rije~ o ~etrnaest nastavaka, jesi li to prihvatio?<br />
B. D.: Jest, zanimalo me oformiti jednu seriju po mom filmu.<br />
Ne znam da li bih i radio na njoj s obzirom na moj stav<br />
prema serijama. Ali stvar je imala dobre izglede. Vunak i ja<br />
smo proveli tjedan-dva u Opatiji (izvan turisti~ke sezone) i<br />
stvarali pri~e za eventualnu seriju. Bilo je veoma zabavno<br />
utvr|ivati likove, graditi me|usobne odnose i izmi{ljati situacije<br />
i zaplete za svaku pri~u. Naredniku smo dali ime Cokula,<br />
a glavnog junaka, nespretnog junaka s nao~arima nazvali<br />
smo Mek (po nadimku mog sina). Mek i `abac Krek —<br />
zvu~alo je dobro.<br />
P. K.: Mek i Krek. ^ak ste {picu serije izradili?<br />
B. D.: Ne samo {picu, realizirao sam jedan probni film za seriju,<br />
pod naslovom Manevri. Vidjeli ste ga u mojoj retrospektivi.<br />
Za{to nije i{lo dalje? Nisu se vjerojatno mogla na}i<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />
[kola hodanja (1978.)<br />
dovoljna financijska sredstva. Jedna takva serija nije jednostavna<br />
stvar, ni autorski, ni organizacijski, a kamoli financijski.<br />
H. T.: Kad smo ve} spominjali slikanje, ka`e{ da nisi slikar.<br />
Me|utim, ima{ jedan izvrstan gotovo slikarski film. To je Kostimirani<br />
rendez-vous, koji smo presko~ili u razgovoru. Rije~<br />
je o povijesti kostima, s izvrsno iscrtanim figurama i kostimima?<br />
B. D.: U Gunduli}evoj je bila knji`ara u kojoj su se prodavale<br />
inozemne knjige. Tamo sam se uvijek osje}ao kao u crkvi,<br />
jer je bilo uvijek knjiga s podru~ja mojih interesa (likovne<br />
umjetnosti, grafi~ki dizajn, karikatura, ilustracija...). Tamo<br />
sam na{ao knjigu pod naslovom Costume Cavalcade. To je<br />
ustvari bila ilustrirana povijest odijevanja, od starog Egipta<br />
do dvadesetog stolje}a, do na{ih dana. ^esto sam listao tu<br />
knjigu, a onda sam jednom rekao sebi: to bi se dalo krasno<br />
o`ivjeti u animiranom filmu. Zagreb film se slo`io da od<br />
toga napravim desetominutni film. Bacio sam se na pisanje<br />
scenarija s Androm Lu{i~i}em. Nakon definiranja pri~e konstatiralo<br />
se da za tu povijest kostima nije dovoljno deset minuta.<br />
Danas bi producent rekao: ’Ne mo`e, novca ima samo<br />
za deset minuta’. Zagreb film je pristao na dvostruku du`inu.<br />
Bio je to velik, minuciozan posao, ali me je zabavljao.<br />
Film se sastojao od dva dijela, s ukupnim trajanjem od 22<br />
minute. Bio je to najprodavaniji kratki film godine u Jugoslaviji.<br />
P. K.: Bordo, ima jedan film u koji si o~ito ulo`io dosta truda,<br />
tu ti je pomogao i Dragi} sa scenografijom, zove se Ljubitelji<br />
cvije}a. Ali kao da to nije sasvim bordovski film. Ti si<br />
oduvijek zazirao od nekih stvari koje je prakticirala zagreba~ka<br />
{kola — od velikih ideja, pitanja stanja u svijetu. Ovaj<br />
film kao da malo koketira s time, da li se sla`e{?<br />
B. D.: Rezultat koketira, ali to nije bila moja prvotna namjera.<br />
Do ideje sam do{ao na na~in Philla Davisa dok je radio<br />
scenarije za seriju How Hoo Hee. I ja sam prvo postavio<br />
temu o eksplozivnom cvije}u — kao protutezu cvije}u kao<br />
simbolu ljepote i mira, a onda sam po{ao graditi pri~u. Nametnula<br />
se pretpostavka o prodava~u kojemu nije i{la pro-<br />
31