Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (<strong>2001</strong>), br. <strong>26</strong>, str. 3 do 37 Krelja, P.; Turkovi} H.: Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em<br />
ba~kog na~ina rada i prepustio s vi{e povjerenja u sposobnost<br />
njihovih animatora. S druge strane, nisam se htio povinovati<br />
ostalim obi~ajima ruskog studija, koji su odgovarali<br />
njihovom ritmu rada ljudi koji su na mjese~noj pla}i. Prvo,<br />
smetalo me je {to oni nisu radili subotom i nedjeljom. [tovi-<br />
{e, po tada{njim sindikalnim propisima nakon radnog vremena<br />
nije dozvoljeno ni ulaziti u studio. Da bih mogao kontinuirano<br />
raditi, zahtijevao sam da mi se u hotelsku sobu postavi<br />
animatorski stol. ’Pa kuda `uri{?!’ ~udile su se ruske kolege,<br />
a onda sam im objasnio da smo mi autori i animatori u<br />
Zagrebu u slobodnoj profesiji i da meni odgovara da posao<br />
s filmom zavr{im {to prije, jer }u tada dobiti i honorar. Tako<br />
se ni rokovi zavr{etka filma nisu uklapali u njihove norme.<br />
Na njihovo zaprepa{tenje mi smo zahtijevali da kompletan<br />
film bude gotov za ~etiri mjeseca, dok su oni takve filmove<br />
od 8 do 10 minuta radili dvije godine. I kad je ^udna ptica<br />
bila gotova u tome roku, u svim njihovim odnosima (studio-<strong>filmski</strong><br />
radnici-sindikat-komitet za kinematografiju) nastala<br />
je pometnja: crtani filmovi se, zna~i, mogu raditi br`e! Na<br />
sre}u, film je kod publike i kritike dobro pro{ao, pa je sve<br />
i{lo u na{u korist. Bio je to ujedno na njihovom terenu prvi<br />
sukob izme|u socijalisti~ko-planske i tr`i{ne privrede na polju<br />
animiranog filma.<br />
P. K.: Da dokraj~imo pitanje serije. Ti u jednoj — Profesor<br />
Baltazar — nisi sudjelovao. Kako gleda{ na nju?<br />
B. D.: Pa ja sam bio koscenarist s Grgom (Zlatkom Grgi}em)<br />
prvog filma, po kojem je zatim ra|ena serija.<br />
H. T.: Izumitelj cipela?<br />
B. D.: Da. Grga je potom za taj film u Mamaji dobio prvu<br />
nagradu u kategoriji dje~jeg filma. Onda je do{la ponuda<br />
kelnske televizije, i krenulo se u seriju. U taj posao su s Grgi}em<br />
u{li Kolar i Zaninovi}. Ja sam odbio. Zna{, nekada nisam<br />
volio raditi ni u dnevnom listu, niti sam prihva}ao ponude<br />
da crtam serijsku karikaturu poput Reisingerovog Pere<br />
ili Icinog Grge, pa nisam `elio biti sapet ni nekom filmskom<br />
stalnom, dugoro~nom obavezom, bez obzira na financijske<br />
efekte. Ja sam svestran i u`ivam neko vrijeme raditi na grafi~kom<br />
dizajnu, pa na stripu, zatim na karikaturi, pa zatim<br />
malo putovati ili pisati. To je meni cijeli `ivot uspijevalo. Ali<br />
zato, naravno, nemam ni puno autorskih filmova koliko sam<br />
ih mogao realizirati.<br />
E, sad, moje gledanje na tu seriju. Nisam bio za pristup da<br />
profesor rje{ava sve probleme magi~nom kapljicom iz svog<br />
svemogu}eg stroja. Jasno je da je te`e izumjeti svaki put<br />
uvjerljivo rje{enje, u koje bismo kao gledatelji vjerovali. No,<br />
serija je bila uspje{na u svijetu, naro~ito u skandinavskim zemljama,<br />
koje preferiraju crtane filmove za najmla|e uzraste<br />
bez nasilja i divljih jurnjava.<br />
H. T.: To pali i kod odraslih. Baltazarova se ma{ina repetativno<br />
javlja, kao formula, pa to prihvati{ kao formulu, kao<br />
apriornu dosjetku, i nema{ potrebu za pojedina~nim rje{enjima.<br />
B. D.: Mo`da. Mislim da sam imao pravo tra`e}i da, kao i<br />
svaki detektiv, profesor na stvaran na~in rje{ava probleme,<br />
da je genije ali ne i Bog. ^injenica je da mi nemamo uvjete<br />
za trajniju produkciju jedne velike serije, kao {to je imaju<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />
Amerikanci. Tamo ima{ profesionalne scenariste koji ~itav<br />
`ivot to rade i od toga dobro `ive. Imaju specijaliste crta~e i<br />
animatore za odre|en posao. Sve ima svoje pokri}e, organizaciju,<br />
rezultat. Kod nas je uvijek sve s brda s dola, eksperimentira<br />
se i sa scenaristima i s animatorima, a o novcu za<br />
ulaganje da ne govorimo.<br />
P. K.: Kad pi{e{ svoj scenarij, da li odmah, ve} u samom zametku<br />
ima{ cjelinu pri~e, karakter gegova i sve ono {to je bitno<br />
za tvoje postupke?<br />
B. D.: Kako kad, mo`da ne odmah. Sigurno je da nastojim<br />
na}i pri~u u kojoj nema mnogo likova, jer svaki dodatni crtani<br />
lik dvostruko pove}ava rad i tro{kove realizacije, a ne<br />
obe}ava ve}u kvalitetu filma.<br />
P. K.: Ima{ samo jednu masovku, u filmu N. N. na kraju.<br />
B. D.: Da, ali se radi o jednom jedinom crte`u. Zamisli da<br />
to treba sve o`ivjeti. U realnom filmu mo`e{ imati pet hiljada<br />
statista i sve ih snimi{ jednim pritiskom na dugme filmske<br />
kamere. U animaciji bi trebalo sve njih posebno animirati.<br />
Ne mora ih biti pet hiljada, i pedeset je mnogo. Za svaki<br />
lik potrebno je nacrtati desetak crte`a-faza za jednu sekundu<br />
trajanja. Izra~unaj rezultat. Sje}am se kad mi je neki pisac<br />
neiskusan u pisanju za animirani film ponudio zgodnu i<br />
duhovitu ideju koja je po~injala ovako: ’Gradski trg pun ljudi.<br />
Svi se sva|aju oko nekog problema...’<br />
P. K.: Ideja za Lutkicu (1961.), koliko znam, potekla je, ~ini<br />
mi se, od Vukoti}a?<br />
B. D.: U knjizi Zagreba~ki krug crtanog filma u podacima o<br />
tome filmu krivo stoji ’s. Du{an Vukoti}’, a trebalo bi pisati<br />
’Vukoti}/Dovnikovi}’ ili ~ak ’Vukoti}/Grgi}/Dovnikovi}’.<br />
Stvar je u tome da smo za moj prvi autorski film prvu pri~u<br />
napisali Grgi} i ja, a onda smo Vud i ja na~inili novu, kona~nu<br />
verziju, gdje je dodana modna lutka kao movens.<br />
P. K.: Ta lutkica za kojom dvojica tr~e, ipak je la`na. Oni misle<br />
na po~etku da je ona pravo stvorenje, ali je zapravo lutka.<br />
B. D.: To je bio samo jedan zgodan povod da se u filmu plasiraju<br />
gegovi. Bio je to poku{aj da se izvu~emo iz velikih, ozbiljnih,<br />
sudbonosnih tema koje su, ho}e{-ne}e{ dominirale u<br />
dotada{njim zagreba~kim filmovima. Grgi} i ja voljeli smo,<br />
kao karikaturisti, vic, ironiju, parodiju, koja je u neku ruku<br />
imanentna crtanom filmu. I Vud je bio na toj strani.<br />
P. K.: Jesi li malo koketirao sa stilom {kole kad si likove napravio<br />
malo izrezanije?<br />
B. D.: Jesam, ali mi to nije bilo te{ko. Smatrao sam da mi je<br />
to pomo}. ^i{}enje, jer sam znao za slikovnice Mary Blair i<br />
tako. Kad sad gledam neke crte`e iz mladosti, ne svi|aju mi<br />
se, mislim da bi se to moglo ljep{e, ~i{}e napraviti. Na koncu,<br />
to su prednosti rada u jednom ve}em studiju, zar ne. No,<br />
kasnije sam se vrlo brzo oslobodio nepotrebnog pritiska<br />
’dogme’, o kojoj smo ve} govorili, i vratio se likovnoj iskrenosti,<br />
izrazu moje novinske karikature.<br />
Formiranje vlastita autorskog stila: Bez naslova<br />
P. K.: [ezdeset ~etvrta je veoma va`na. Tada je nastao Bez<br />
naslova? Taj je film ~ist, pregnantan, stilski jasan, unutra je<br />
sadr`ano gotovo sve ono {to }e{ kasnije u smislu postupaka<br />
25