01.12.2012 Views

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (<strong>2001</strong>), br. <strong>26</strong>, str. 3 do 37 Krelja, P.; Turkovi} H.: Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em<br />

ba~kog na~ina rada i prepustio s vi{e povjerenja u sposobnost<br />

njihovih animatora. S druge strane, nisam se htio povinovati<br />

ostalim obi~ajima ruskog studija, koji su odgovarali<br />

njihovom ritmu rada ljudi koji su na mjese~noj pla}i. Prvo,<br />

smetalo me je {to oni nisu radili subotom i nedjeljom. [tovi-<br />

{e, po tada{njim sindikalnim propisima nakon radnog vremena<br />

nije dozvoljeno ni ulaziti u studio. Da bih mogao kontinuirano<br />

raditi, zahtijevao sam da mi se u hotelsku sobu postavi<br />

animatorski stol. ’Pa kuda `uri{?!’ ~udile su se ruske kolege,<br />

a onda sam im objasnio da smo mi autori i animatori u<br />

Zagrebu u slobodnoj profesiji i da meni odgovara da posao<br />

s filmom zavr{im {to prije, jer }u tada dobiti i honorar. Tako<br />

se ni rokovi zavr{etka filma nisu uklapali u njihove norme.<br />

Na njihovo zaprepa{tenje mi smo zahtijevali da kompletan<br />

film bude gotov za ~etiri mjeseca, dok su oni takve filmove<br />

od 8 do 10 minuta radili dvije godine. I kad je ^udna ptica<br />

bila gotova u tome roku, u svim njihovim odnosima (studio-<strong>filmski</strong><br />

radnici-sindikat-komitet za kinematografiju) nastala<br />

je pometnja: crtani filmovi se, zna~i, mogu raditi br`e! Na<br />

sre}u, film je kod publike i kritike dobro pro{ao, pa je sve<br />

i{lo u na{u korist. Bio je to ujedno na njihovom terenu prvi<br />

sukob izme|u socijalisti~ko-planske i tr`i{ne privrede na polju<br />

animiranog filma.<br />

P. K.: Da dokraj~imo pitanje serije. Ti u jednoj — Profesor<br />

Baltazar — nisi sudjelovao. Kako gleda{ na nju?<br />

B. D.: Pa ja sam bio koscenarist s Grgom (Zlatkom Grgi}em)<br />

prvog filma, po kojem je zatim ra|ena serija.<br />

H. T.: Izumitelj cipela?<br />

B. D.: Da. Grga je potom za taj film u Mamaji dobio prvu<br />

nagradu u kategoriji dje~jeg filma. Onda je do{la ponuda<br />

kelnske televizije, i krenulo se u seriju. U taj posao su s Grgi}em<br />

u{li Kolar i Zaninovi}. Ja sam odbio. Zna{, nekada nisam<br />

volio raditi ni u dnevnom listu, niti sam prihva}ao ponude<br />

da crtam serijsku karikaturu poput Reisingerovog Pere<br />

ili Icinog Grge, pa nisam `elio biti sapet ni nekom filmskom<br />

stalnom, dugoro~nom obavezom, bez obzira na financijske<br />

efekte. Ja sam svestran i u`ivam neko vrijeme raditi na grafi~kom<br />

dizajnu, pa na stripu, zatim na karikaturi, pa zatim<br />

malo putovati ili pisati. To je meni cijeli `ivot uspijevalo. Ali<br />

zato, naravno, nemam ni puno autorskih filmova koliko sam<br />

ih mogao realizirati.<br />

E, sad, moje gledanje na tu seriju. Nisam bio za pristup da<br />

profesor rje{ava sve probleme magi~nom kapljicom iz svog<br />

svemogu}eg stroja. Jasno je da je te`e izumjeti svaki put<br />

uvjerljivo rje{enje, u koje bismo kao gledatelji vjerovali. No,<br />

serija je bila uspje{na u svijetu, naro~ito u skandinavskim zemljama,<br />

koje preferiraju crtane filmove za najmla|e uzraste<br />

bez nasilja i divljih jurnjava.<br />

H. T.: To pali i kod odraslih. Baltazarova se ma{ina repetativno<br />

javlja, kao formula, pa to prihvati{ kao formulu, kao<br />

apriornu dosjetku, i nema{ potrebu za pojedina~nim rje{enjima.<br />

B. D.: Mo`da. Mislim da sam imao pravo tra`e}i da, kao i<br />

svaki detektiv, profesor na stvaran na~in rje{ava probleme,<br />

da je genije ali ne i Bog. ^injenica je da mi nemamo uvjete<br />

za trajniju produkciju jedne velike serije, kao {to je imaju<br />

<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />

Amerikanci. Tamo ima{ profesionalne scenariste koji ~itav<br />

`ivot to rade i od toga dobro `ive. Imaju specijaliste crta~e i<br />

animatore za odre|en posao. Sve ima svoje pokri}e, organizaciju,<br />

rezultat. Kod nas je uvijek sve s brda s dola, eksperimentira<br />

se i sa scenaristima i s animatorima, a o novcu za<br />

ulaganje da ne govorimo.<br />

P. K.: Kad pi{e{ svoj scenarij, da li odmah, ve} u samom zametku<br />

ima{ cjelinu pri~e, karakter gegova i sve ono {to je bitno<br />

za tvoje postupke?<br />

B. D.: Kako kad, mo`da ne odmah. Sigurno je da nastojim<br />

na}i pri~u u kojoj nema mnogo likova, jer svaki dodatni crtani<br />

lik dvostruko pove}ava rad i tro{kove realizacije, a ne<br />

obe}ava ve}u kvalitetu filma.<br />

P. K.: Ima{ samo jednu masovku, u filmu N. N. na kraju.<br />

B. D.: Da, ali se radi o jednom jedinom crte`u. Zamisli da<br />

to treba sve o`ivjeti. U realnom filmu mo`e{ imati pet hiljada<br />

statista i sve ih snimi{ jednim pritiskom na dugme filmske<br />

kamere. U animaciji bi trebalo sve njih posebno animirati.<br />

Ne mora ih biti pet hiljada, i pedeset je mnogo. Za svaki<br />

lik potrebno je nacrtati desetak crte`a-faza za jednu sekundu<br />

trajanja. Izra~unaj rezultat. Sje}am se kad mi je neki pisac<br />

neiskusan u pisanju za animirani film ponudio zgodnu i<br />

duhovitu ideju koja je po~injala ovako: ’Gradski trg pun ljudi.<br />

Svi se sva|aju oko nekog problema...’<br />

P. K.: Ideja za Lutkicu (1961.), koliko znam, potekla je, ~ini<br />

mi se, od Vukoti}a?<br />

B. D.: U knjizi Zagreba~ki krug crtanog filma u podacima o<br />

tome filmu krivo stoji ’s. Du{an Vukoti}’, a trebalo bi pisati<br />

’Vukoti}/Dovnikovi}’ ili ~ak ’Vukoti}/Grgi}/Dovnikovi}’.<br />

Stvar je u tome da smo za moj prvi autorski film prvu pri~u<br />

napisali Grgi} i ja, a onda smo Vud i ja na~inili novu, kona~nu<br />

verziju, gdje je dodana modna lutka kao movens.<br />

P. K.: Ta lutkica za kojom dvojica tr~e, ipak je la`na. Oni misle<br />

na po~etku da je ona pravo stvorenje, ali je zapravo lutka.<br />

B. D.: To je bio samo jedan zgodan povod da se u filmu plasiraju<br />

gegovi. Bio je to poku{aj da se izvu~emo iz velikih, ozbiljnih,<br />

sudbonosnih tema koje su, ho}e{-ne}e{ dominirale u<br />

dotada{njim zagreba~kim filmovima. Grgi} i ja voljeli smo,<br />

kao karikaturisti, vic, ironiju, parodiju, koja je u neku ruku<br />

imanentna crtanom filmu. I Vud je bio na toj strani.<br />

P. K.: Jesi li malo koketirao sa stilom {kole kad si likove napravio<br />

malo izrezanije?<br />

B. D.: Jesam, ali mi to nije bilo te{ko. Smatrao sam da mi je<br />

to pomo}. ^i{}enje, jer sam znao za slikovnice Mary Blair i<br />

tako. Kad sad gledam neke crte`e iz mladosti, ne svi|aju mi<br />

se, mislim da bi se to moglo ljep{e, ~i{}e napraviti. Na koncu,<br />

to su prednosti rada u jednom ve}em studiju, zar ne. No,<br />

kasnije sam se vrlo brzo oslobodio nepotrebnog pritiska<br />

’dogme’, o kojoj smo ve} govorili, i vratio se likovnoj iskrenosti,<br />

izrazu moje novinske karikature.<br />

Formiranje vlastita autorskog stila: Bez naslova<br />

P. K.: [ezdeset ~etvrta je veoma va`na. Tada je nastao Bez<br />

naslova? Taj je film ~ist, pregnantan, stilski jasan, unutra je<br />

sadr`ano gotovo sve ono {to }e{ kasnije u smislu postupaka<br />

25

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!