Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 3 do 37 Krelja, P.; Turkovi} H.: Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em
nema neizvjesnosti. Pristao sam da crtam za film Ive Vrbani-
}a Romeo i Julija, i s tim projektom zapo~eo je drugi dio
moje filmske karijere, koji jo{ i danas traje. Bio je to prvi na{
crtani film snimljen u cinemascopu. Idu}e godine Nikola
Kostelac je s crta~em Kostanj{ekom realizirao drugi film u
cinemascopu, Ring. U skladu s ~estim eksperimentiranjem
pod svaku cijenu, de~ki su se izmu~ili crtanjem svih scena na
klasi~nom formatu, ali sa su`enom {irinom i snimljenim potom
na klasi~nom formatu; cinemascop se dobio kad se za
projekciju filma upotrijebila anamorfna, cinemascopska
le}a.
Nakon Vukoti}evog Nesta{nog robota nastao je produkcijski
bum u studiju u Vla{koj ulici. Uz kolege iz Duga-filma, pojavila
su se nova imena: Vatre Mimica, Vlado Tadej, kao scenarist,
Nedeljko Dragi}, Ivo Vrbani}, Boris Kolar, Branko
Ranitovi}, Ante Zaninovi}, Mladen Feman i mnogi drugi.
Postojala je jedna zajedni~ka velika prostorija (u biv{oj tonhali
o kojoj sam ve} govorio) u kojoj su, ogra|ene paravanima,
radile sve ekipe, ne zato da bi se kopiralo ameri~ke urede
i studije, nego zato {to nije bilo drugih prostora. Ubrzo su
cijelu zgradu pregradili u dva kata, i u niz manjih ali simpati~nih
soba, u koje su se uselile ekipe.
Kad sam zavr{io crta~ki posao (animator je bio Jutri{a, a scenograf
Ico Voljevica), materijal je preuzeo re`iser Vrbani} da
film, nakon snimanja, montira i ozvu~i. ^ini mi se da taj film
odonda vi{e nikada nisam vidio. U Romeu i Juliji ve} se vidi
tada obavezna stilizacija likova, o kojoj sam ve} govorio. Figura
mora biti plo{na, ekstremno karikirana i ne smije se
Vjesnik 1970.
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
osje}ati trodimenzionalnost. Vjekoslav Kostanj{ek, dizajner
Kostel~evih filmova, bio je tih godina likovni uzor zagreba~ke
{kole. Takvom plo{nom izrazu bila je potrebna i adekvatna
animacija. Kad pogledate njegove filmove (Premijera, Sve
zbog jednog tanjura, Ring), bit }e vam stvar jasna. Nevolja je
bila u tome da je taj hermeti~ni, sofisticirani stil bio nametnut
i kod likovnog postavljanja prve doma}e serije Inspektor
Maska. Filmovi te serije koji su bili ra|eni s takvim likovnim
i sadr`ajnim shva}anjem jednostavno ne mogu biti prihva}eni
od gledatelja. Ako `eli uspjeti kod publike, a to je prvi zadatak
svake animirane serije, serija ne mo`e biti ra|ena hermeti~ki,
s uskim, autorskim pretenzijama. Kako su seriju radili
razli~iti re`iseri i crta~i, najbolji su filmovi oni koji su realizirani
na klasi~an na~in. Volio bih da danas kriti~ari i distributeri
analiziraju posebno tu seriju.
H. T.: Reci malo vi{e o crta~kom stilu. Na Romeu i Juliji veli{
da ste ve} po~eli raditi »uglato«. Da li je to bila posljedica
stilske atmosfere ili konkretnog programa?
B. D.: Prvo atmosfere. Nisu to bile slu`bene upute, ali je u
svakodnevnim razgovorima bilo o~ito {to je in a {to ne. Sje-
}am se u vrijeme priprema za seriju Inspektor Maska, [aco
(Aleksandar Marks) zavirio je, valjda nakon neke diskusije,
kod mene u sobu, i u vicu rekao: ’Ne bu realizma!’. Mi smo
prijatelji (i dandanas se vi|amo ~e{}e nego drugi), i imao je
potrebu da me opomene da u Zagreb filmu nema povratka
na diznijev{tinu. Me|utim, nije bilo potrebe za bilo kakve
pritiske, jer svi skupa smo se razvijali u novim smjerovima,
iako vlastitim putovima. U tome je i bio smisao ne samo za-
21