Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 3 do 37 Krelja, P.; Turkovi} H.: Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em
nego ja sam. Ima sve komplete, sve podatke o svim na{im crta~ima
i svim listovima. ^ak i zagreba~ki crtani film poznaje
bolje od mnogih na{ih novinara.
Zagreb film — po~eci
H. T.: Kad je Zagreb film osnovan, Vukoti}eva grupa tamo
ubrzo utemeljila Studio crtanog filma (1956.). [to je bilo s
Neugebauerom i Interpublicom?
B. D.: Zagreb film je, kao poduze}e za proizvodnju kratkog
i dokumentarnog filma, bio osnovan ranije. 1956. grupa Vukoti}-Kostelac
pristupila Zagreb filmu i formirla tamo Studio
za crtani film. Ubrzo zatim dr`ava je jednostavno priklju~ila
crtani film Interpublica Studiju u Zagreb filmu, da se
u krajnjem slu~aju dru{tveni novac ne bi tro{io za crtani film
na dva mjesta.
H. T.: [to se dogodilo s Neugebauerom onda kad je Interpublic
pripojen?
B. D.: On, njegov brat Norbert, Dado Vunak i ostali animatori
i suradnici pre{li su u Zagreb film. Walter je 1958. s bratom
Norbertom realizirao film za djecu Bu{o hrabri izvidnik,
ali je osje}ao da ga sredina ne prihva}a. Strogo je prevladavao
trend antidiznijev{tine. A morali su mu bar odavati du`no
po{tovanje kao ocu hrvatske animacije, kao ~ovjeku koji
je sve pokrenuo i bez koga ne bi bilo ni Zagreb filma. Uskoro
su bra}a Neugebauer (kao porijeklom sudetski Nijemci
bili su apoliti, tj. nisu imali hrvatsko/jugoslavensko dr`avljanstvo)
preselili u Njema~ku, u München, gdje je Walter i
umro 1992. godine. Norbert je umro ne{to kasnije u Hamburgu.
Waltera smo pokopali na Mirogoju uz vrlo skromnu,
neslu`benu ceremoniju.
P. K.: [to si mislio kad si rekao da je ono {to je Vukoti}eva
grupa radila u reklamnom filmu bio temelj. Mislio si na kadrovski
temelj, ili na ne{to drugo?
B. D.: Ne, stilski. Stilski temelj. Tamo su po~eli primjenjivati
totalnu limitiranu animaciju, koja se veoma razlikovala od
klasi~ne animacije, na koju je svijet bio naviknut. Tu limitiranu
animaciju i stiliziranu grafiku inicirala je grupa ameri~kih
animatora u kompaniji UPA kao odgovor na etabliranu,
ali preskupu dotada{nju ameri~ku animaciju. Njihova serija
Gerald Mc Boing Boing i jo{ neki autorski filmovi, kao i ~e{ki
crtani filmovi tih godina, naveli su Kostelca, Vukoti}a i
Marksa da reklamne filmove rade na taj na~in, ve} i zbog
{tednje. Svaki crte` manje zna~io je zna~ajnu u{tedu. Znamo
da je za animaciju potreban veliki broj crte`a na celuloidu, a
kako nisu mogli do}i do novih celuloida (koji su se morali
uvoziti iz inozemstva), koristili su rabljene folije iz likvidiranog
Duga-filma, s time da su ih pranjem osloba|ali crte`a i
na njih kopirali svoje. Naravno da se na taj na~in nisu mogli
raditi autorski filmovi ve}ih du`ina (onih do 8-10 minuta),
nego samo reklamnjaci od po 30 sekundi. Me|utim, ti njihovi
filmovi bili su ujedno po~etak animirane reklame kod
nas poslije drugog svjetskog rata.
P. K.: A daj mi reci, kad te ovako sad slu{am, o~ito je to bilo
vrijeme neima{tine. Kako ti gleda{ na mi{ljenje da je upravo
ta neima{tina diktirala limitiranu animaciju, da je prakti~ki
jedna cijela poetika nastala vi{e iz neke nu`de, negoli iz, recimo,
promi{ljanja medija?
20
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
B. D.: Mo`da je to u tom momentu i bilo tako. Me|utim,
filmove koje su oni gledali, neke iz UPI-ja, iz Amerike, dali
su im misliti da se i tako mo`e raditi, a osim toga, to je bio
najbolji put da se ode od Disneyja, ~iji su filmovi bili toliko
bogati, i toliko u njih truda i para ulo`eno, da to mi nikad
ne bi mogli dosti}i. Mi to ne mo`emo, i nitko drugi to ne
mo`e dosti}i. Rusi su poku{avali ne{to, s ogromnim sredstvima,
sigurno i ve}im nego Disney, ali im nije uspijevalo jer
Disneyja ne treba imitirati, ne zato {to je on ovakav ili onakav,
u idejnom i malogra|anskom smislu, nego {to je to ne-
{to posebno. Crtani film ima toliko drugih mogu}nosti i putova,
da to nema smisla opona{ati. Ali kad se je ve} odlu~ilo
da se ne}e opona{ati Disneyja, nije trebalo tako brutalno
anatemizirati one koji rade disneyjevski. ^ak mislim da su
vi{e kriti~ari tome doprinijeli nego sami autori. Jer kad gleda{
jednog Disneyjevog Bambyja, kako bilo tko mo`e re}i da
je to lo{e. Bilo u kom vidu. To je zapravo fantasti~no!
P. K.: Ti si fasciniran time kako je to kod Disneyja napravljeno?
B. D.: Apsolutno, u svakom pogledu. U crta~kom, u animacijskom,
u sadr`ajnom. Ritam, muzika, sve. Ali za{to? Tada
se je to moglo, tada je on mogao pla}ati vrhunske animatore
da tako studiozno rade. Zna se da su tamo novoprimljeni
animatori po ne znam koliko mjeseci prvo crtali akt, pa su
crtali `ivotinje, pa su ih brusili, izobra`avali. On je od njih
gradio nove ljude (koji su, dodu{e, zatim za studio radili ~itav
`ivot na toj savr{enoj animaciji, za dobre pare, naravno),
a ja sumnjam da je to danas mogu}e. Pogledajte suvremene
Disneyjeve dugometra`ne crtane filmove — ra|eni su poput
japanskih, limitiranom animacijom.
P. K.: Zna~i li to da Neugebauer nije oti{ao zato {to mu se tu
na neki na~in suzio prostor, nego su drugi razlozi njegova odlaska
u Njema~ku?
B. D.: Pa mo`da i to. Vidim nedavno u intervjuu njegovog
sina Roberta, da je Walter sanjao da crtani film u Zagrebu
postane komercijalan, da se oslobodi ovisnosti o dr`avnom
bud`etu, odnosno filmskom fondu, i da je on to zami{ljao
kao budu}nost Interpublica. Po mom mi{ljenju, to je samo
djelomi~no ispravno. Jer ovisi {to tko s crtanim filmom `eli
u svom stvarala~kom `ivotu. @eli{ li samo zaradu ili autorsku,
umjetni~ku satisfakciju. Nijedan komercijalni animacijski
studio u svijetu ne zanima independent, autorski film, ali
jedno dru{tvo, jednu dr`avu, tj. njenu kulturnu politiku zanima
upravo to. No, jedno poduze}e danas, kao Zagreb
film, ne mo`e se osloniti samo na dr`avni filmski fond u svojoj
proizvodnji, potrebno je kombinirati dvije produkcije:
komercijalnu i umjetni~ku (uvjetno re~eno, jer i reklamni,
namjenski film mo`e imati artisti~ke kvalitete).
P. K.: Kad si do{ao u Zagreb film, {to si tamo zatekao?
B. D.: Jednu divnu, dinami~nu atmosferu, koja je obe}avala
ponovnu budu}nost.
H. T.: Kad je to bilo?
B. D.: Pedeset sedme, dakle godinu dana nakon osnivanja
Studija za crtani film. Vud me je osobno pozvao da se vratim
crtanom filmu, da je sada proizvodnja ustaljena, da vi{e