Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 3 do 37 Krelja, P.; Turkovi} H.: Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em
nistarstvu kulture zaklju~ili su da }e se morati odre}i Dugafilma
kao svojevrsnog luksuza u tome trenutku. Tad se smatralo
da je Jugoslavija ~etvrta zemlja u svijetu koja proizvodi
crtane filmove, nakon Amerike, Sovjetskog saveza i ^ehoslova~ke
(iako se kasnije saznalo da to nije to~no, no mi nismo
imali druga~ijih informacija tada). I u prolje}e 1952.,
to~no godinu dana nakon osnivanja firme, morali smo se razi}i.
Fadil se potrudio da mnogim suradnicima osigura namje{tenja
u raznim drugim poduze}ima u Zagrebu, a crta~i
i animatori vratili su se novinama, ukoliko su prije Velikog
mitinga tamo radili, zna~i karikaturi, ilustraciji i stripu.
Marks je s Kostelcem oti{ao u Zora-film, gdje su zavr{ili film
zapo~et u Dugi.
H. T.: A koji je to bio film?
B. D.: Crvenkapica. Kostelac je bio re`iser, Marks crta~, Vladimir
Jutri{a animator, a Ico Voljevica scenograf. I to je bio
prvi na{ crtani film u koloru, a ujedno i zagreba~ki crtani
film s prvom me|unarodnom nagradom — na Filmskom festivalu
u Berlinu 1956.
H. T.: Je li bilo kakvih javnih reakcija na ukidanje Duga-filma?
B. D.: [tampa je, naravno, s nevjericom pisala o tome, ali
bez ikakvog uspjeha. Te, 1952., u Zagrebu se odr`avao Kongres
filmskih radnika Jugoslavije (u Matici obrtnika), pa smo
se sastali nas nekoliko (Marks, Vukoti}, ja i ne znam da li jo{
tko) i sro~ili pismo Kongresu i javnosti, gdje mi, autori crtanog
filma, protestiramo protiv naprasnog ukidanja te grane
filmske umjetnosti. Sjeli smo pozadi i ~ekali trenutak da ga
predamo radnom predsjedni{tvu (sje}am se da je u njegovom
predsjedni{tvu sjedio in`. Pregernik (koji je ina~e u Jadran-filmu
snimio zvuk za Veliki miting). Nudili smo jedan
drugome da se pro{eta kroz ~itavu dvoranu i slu`beno preda
pismo predsjedavaju}em. U to vrijeme je igrani film bio u
`i`i interesa kinematografije, i o crtanom filmu nije se zapravo
mnogo govorilo. Na kraju je Vud zgrabio pismo i odnio
ga predsjedni{vu Kongresa. Pismo je pro~itano i veoma toplo
pozdravljeno — i to je bilo sve.
I ka`em ti, mi koji smo bili ve} renomirani crta~i, karikaturisti
u novinstvu, koji smo imali svoje svjetove, svoje zanimanje,
vratili smo se u redakcije. Vukoti} i Kostelac nisu bili ni
strip-crta~i, ni ilustratori i nisu mogli film napustiti bez otpora.
Ve} sam rekao da Kostelac s Marksom i Jutri{om dovr{io
Crvenkapicu zapo~etu u Dugi, a Vukoti} se nastavio
baviti dokumentarnim, odnosno namjenskim ne-animiranim
filmom. To mu je itekako pomoglo da nastavi profesionalnom
re`ijom. A onda su Kostelac i Vukoti} odlu~ili da nastave
s crtanim filmom i to proizvodnjom reklamnog filma.
H. T.: Obi~no, kad je rije~ o ovome razdoblju nakon Duge,
govori se samo o Vukoti}u i Kostelcu — kako su u Kostel~evu
stanu radili reklamne filmove. [to si ti to~no radio za to
vrijeme?
B. D.: Rekao sam, bio sam u {tampi, vratio sam se karikaturi
i stripu. Ali glavni dio tog vremena bio sam u vojsci. Ja
sam pedeset tre}e kona~no morao u armiju, vi{e se vojna
obaveza nije dala odlagati. Rok sam odslu`io u Sloveniji, u
Mariboru, u Se`ani (za vrijeme poznate Tr{}anske krize), i
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
preostalih godinu dana u Ilirskoj Bistrici. Kao novinar Kerempuha
i crta~, naravno, gotovo ~itav rok proveo sam u vo-
|enju Vojni~kog kluba s knji`nicom; ~ak sam neko vrijeme
davao satove iz ni`e matematike oficirima i podoficirima
koji nisu imali srednjo{kolsku naobrazbu, a morali su je imati
po zakonu.
H. T.: Koliko si bio u vojsci?
B. D.: Osamnaest meseci, od osmog mjeseca pedeset tre}e
do februara 1955. godine. Predugo, brate. Ta iskustva ponukala
su me da desetak godina kasnije realiziram crtani film
Krek. Dok sam bio u vojsci, ve} su dvije grupe nastavile s
animacijom! Vukoti}eva grupa takore}i privatno i grupa
Waltera Neugeabuera u sklopu reklamne agencije Interpublic,
ali obje ne na umjetni~kom, ve} samo na reklamnom i
namjenskom crtanom filmu. U Interpublicu nisu ozbiljnije
razmi{ljali o revitalizaciji umjetni~kog, autorskog crtanog
filma i zadovoljavali su se dobrim poslovima; ~ak su radili
reklamni film za novi narodni njema~ki auto Isettu. Vukoti},
Kostelac i Marks izabrali su reklamni film, jer je to bio jedini
na~in da nastave s animacijom bez dr`avnog bud`eta, ali
su pritom razmi{ljali i o novom pristupu crtanom filmu, u
grafi~kom i animacijskom smislu — i njihovih ~etrnaest reklamnih
filmova iz tog perioda smatra se danas estetskim temeljem
budu}e zagreba~ke {kole crtanog filma.
H. T.: Kamo si ti krenuo nakon vojske?
B. D.: U Interpublicu je bila moja grupa, moji suborci iz Velikog
mitinga, i ja sam oti{ao k njima. Studio, koji je bio u
prostorijama Vesla~kog kluba na Savi, izgledao je lijepo, vrlo
profesionalno, dok su Vukoti} i Kostelac radili s ekipom u
privatnom stanu. Pridru`io sam se Walteru u animaciji tog
reklamnog filma za Njema~ku, {to je Studiju nudilo dobru
perspektivu u budu}nosti. No, nisam nastavio ni s njima.
Vratio sam se potpuno karikaturi i stripu (novom Kerempuhu
i strip-listovima). Ba{ tada prihvatio sam ponudu beogradskog
Je`a i pre{ao sam k njima u stalni anga`man, jer je
Kerempuh bio na nesigurnim nogama i s nesigurnim vodstvom.
Osim toga odgovaralo mi je da budem namje{tenik
lista u drugom gradu, pri ~emu sam bio po{te|en redakcijskih
sastanaka i ostalih sli~nih obaveza, osim slanja karikatura
po{tom jednom tjedno.
H. T.: Za{to si napustio Interrpublic?
B. D.: Osjetio sam da to nije ono pravo: nije me zanimala
animacija isklju~ivo na reklamnom filmu. Osim toga, smatrao
sam besmislenim da drugi put u pet godina budem pionir
crtanog filma... Jer je to {to su jedni i drugi radili opet u
jednu ruku bio po~etak. Dodu{e na jednom vi{em nivou, ali
ipak po~etak. Trebalo je opet uvjeravati dr`avu i nanovo se
dokazivati. Nego, hajde neka se ne{to ozbiljno ustanovi poput
Duga-filma, pa evo i mene.
H. T.: U to vrijeme si zapravo dominantno radio stripove?
B. D.: Da, kasnih pedesetih i po~etkom {ezdesetih, u Petku,
u Plavom vjesniku.
H. T.: [ta si sve radio?
B. D.: A, te{ko mi je re}i. To pitajte novinara Rudija Aljinovi}a,
on zna sve o mojim stripovima i karikaturama, vi{e
19