Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 177 do 199 Paulus, I.: Ve}inom »nacrtana« glazba
kojemu nitko ne obra}a pozornost na \uru, a njemu je dosadno.
Osim {to se nadovezuje na vrijeme, glazbeni broj, koji je gra-
|en od nekoliko cjelina, naizgled slu~ajno isti~e neka znakovita
mjesta u sceni. Naime, zavr{etak prve glazbene cjeline
poklapa se s kadrom \ure koji iz dosade uzima kola~ i jede
ga (\uro je ranije odbio kola~e, ali sada ga nitko ne gleda
niti se njime bavi, pa dje~ak krati vrijeme jedu}i kola~e). Poklapanje
zavr{etka glazbene cjeline i jednog trenutka dosade
je slu~ajan? Mo`da, ali mo`da i ne. Jo{ je manja slu~ajnost
da se zavr{etak druge glazbene cjeline poklapa s fotografijom
crvenog automobila kojeg mlada ma}eha pronalazi u
~asopisu (nedugo zatim tata }e nabaviti isti takav automobil).
A posljednji zavr{etak glazbenog kretanja koje se zaustavlja
na dubokom tonu u fagotu (sada vi{e ilustrativno a
manje proro~ki), asocira na tatin poku{aj da zaspi. Slu~ajnost?
Ne, jer na tom mjestu zavr{ava jedna scena i zapo~inje
druga.
O~ito, jedna se manira mo`e uporabiti na vi{e razli~itih na-
~ina. Ne samo pri oblikovanju dviju (ili vi{e) razli~itih tema,
nego i pri njezinu kori{tenju na razli~itim mjestima u filmu.
Ista manira (ili ista tema) isti~e protok vremena, isti~e dosadu,
isti~e va`nu sliku u ~asopisu i time najavljuje neki budu-
}i doga|aj te zaklju~uje filmsku cjelinu. Ista se manira/tema
pojavljuje u sceni gdje tata, Zoran i \uro idu na pecanje. Ritmi~no
kretanje glazbe odgovara kretanju likova koji, jedan
za drugim, idu u odre|enom smjeru. Me|utim, glazba je tako|er
zaslu`na za komi~no shva}anje scene koja je slikovno
prili~no neutralna. Pra}eni »dje~jom« glazbom i naizmjeni~nim
kretanjem fagota i ksilofona, tri su lika namjerno karikirana.
Jer: jedan (tata) je strastveni ribi~ i jedva ~eka da stigne
na pogodno mjesto za pecanje, drugi (\uro) ga slijedi
vesele}i se novoj `ivotnoj situaciji, a tre}i (Zoran) ide na pecanje
potpuno bezvoljno zabavljaju}i se mislima o lijepoj
ma}ehi koja je ostala iza njih sun~ati se.
Dakle, premda je ~esto rabio neke postupke koji su pre{li u
maniru, Tomislav Simovi} se prilagodio `anru igranog filma.
Svoje je uobi~ajene postupke upotrebljavao samo u situacijama
koje su bliske crtanom filmu, u sitaucijama gdje je trebalo
istaknuti humor, karikaturu, dje~ju naivnost ili ne{to drugo,
dok je za ostale situacije oblikovao teme.
U igranom filmu Kre{e Golika Imam dvije mame i dva tate
pojavljuju se dvije teme u pravom smislu te rije~i — to su
dvije melodije, a ne dvije harmonijske progresije ili dva glazbena
odlomka koji igraju ulogu tema. Obje se melodije pojavljuju
odmah na po~etku, u filmskoj {pici.
Uvodna {pica i dvije teme
Kroz uvodnu filmsku glazbu Tomislav Simovi} oblikuje za
filmsku {picu tipi~nu trodijelnu formu ABA1. Kroz tu formu
do izra`aja }e do}i dvije teme, koje }e se pokazati va`nim sastavnim
dijelom filma Imam dvije mame i dva tate. Prva
tema, sporija, razvu~enija, izvedena u instrumentalnoj kombinaciji
harmonike i ksilofona nagla{ava doma}u atmosferu.
Odabrani instrumentarij od po~etka najavljuje `anr (dje~ji
film) {to potvr|uju i dje~jom rukom ispisana imena filmskih
suradnika. O `anru govori i ritam valcera u podlozi, koji
192
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
osnovnom motivu od ~etiri tona (silazni durski tetrakord)
daje odre|enu pokretljivost te navodi na mogu}u pomisao o
uli~nom verglu (sjetimo se: motiv uli~nog vergla pojavio se
i u sljede}em Golikovom filmu sli~ne tematike, Tko pjeva
zlo ne misli, ali ovdje sa skladateljskim potpisom @ivana
Cvitkovi}a).
Druga tema, koja je temelj sredi{njeg (B) dijela uvodne {pice,
ritmi~ki ne{to `ivahnija od prve, ali i dalje zadr`ava ritam
valcera i postupni silazni smjer kretanja. Promijenila se i instrumentacija:
umjesto »obiteljskog« zvuka harmonike, drugu
temu predstavlja komorni zvuk guda~a. Osnovni motiv
(ritmizirana silazna durska ljestvica) prolazi kroz tri tonaliteta
koji su me|usobno udaljeni za malu tercu. Skladatelj,
dakle, samo prenosi temu iz tonaliteta u tonalitet pripremaju}i
ponovni nastup prve teme u osnovnom, polaznom tonalitetu
(A dio).
Druga tema uvodne glazbe kasnije je u filmu gotovo zaboravljena,
ali ve} u sâmoj {pici ona se po~inje pona{ati filmski.
Naime, skladateljevo ime napisano dje~jom rukom na
podlozi koju ~ini dje~ji crte` (flautist s djevoj~icom koja ga
promatra), istaknuto je upravo zahvaljuju}i drugoj temi. Pojava
skladateljeva imena i prezimena poklapa se s po~etkom
druge teme uvodne glazbe. No kao da se posramio svojevrsne
samohvale, skladatelj tijekom filma »zaboravlja« na drugu
temu te je se »prisje}a« samo u filmskoj zavr{nici (koja je,
ina~e, glazbeno sli~na filmskom uvodu).
Me|utim, pojave prve teme su ~este. Zapravo se prva tema
pojavljuje toliko ~esto da je sa sigurno{}u definiramo kao
glavnu temu filma. Ona je sastavni dio u nizu obiteljskih scena,
bez obzira na to je li rije~ o jednoj ili drugoj \urinoj obitelji.
Recimo, kada \uro ide »drugom« tati na nedjeljni ru-
~ak, kada tata, ma}eha, \uro i Zoran idu na prvu vo`nju novim
automobilom, kada tata iz »prve« obitelji doru~kuje dok
mama i \uro rade u kuhinji a Dra{ko crta vulkan — uvijek
se u tim situacijama javlja prva tema {pice.
Ovako vezana uz obiteljske prizore, s odgovaraju}im zvukom
vergla-valcera, te jednako odgovaraju}im instrumentarijem
(izvodi je harmonika), glavna tema se jasno deklarira u
korist neobi~ne `ivotne filozofije o dvije mame i dva tate. S
dje~jeg stajali{ta ta je filozofija sasvim opravdana (premda se
i dje~aci ponekad susre}u s neugodnim istinama: Dra{ko
kada ne mo`e i}i na izlet s \urom jer na izlet ide \urina
»druga« obitelj, a \uro kada shva}a da se ma}eha uop}e ne
obazire na njegov uzbu|eni povik: »Mama, gledaj me!« dok
on prvi put u `ivotu dr`i automobilski volan u rukama — tu
se, recimo, tema naglo prekida). Sa stajali{ta roditelja situacija
je nadasve neugodna, pa kada se dvije obitelji sretnu u
Zoolo{kom vrtu, \urini pravi mama i tata kratko se i vrlo
pristojno pozdravljaju, poput dalekih znanaca. Me|utim,
djeca ne primje}uju neugodne situacije, a ako ih primijete,
brzo ih zaboravljaju. Nakon slu`benog pozdrava dvije obitelji
kre}u svaka na svoju stranu, ali \uro razigrano tr~i za
pravim tatom da bi ga ne{to pitao. Dolazi do svojevrsnog
opu{tanja napetosti, pa, kada se \uro vrati svojoj obitelji te
kada i na jednoj i na drugoj strani zapo~inju komentari
(\uro najboljoj prijateljici obja{njava tko je tko u njegovoj
»drugoj« obitelji, a za to vrijeme njegov pravi tata hvali figu-