Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 177 do 199 Paulus, I.: Ve}inom »nacrtana« glazba Napad morskog psa na mladu ènu koja se kupa jedina je akcijska scena s izrazitom opasno{}u i nagla{enom napeto{}u. Me|utim, gledatelj zna da je i morski pas napuhan i da ga je podmetnuo ~ovje~uljak koji se èli iskazati kao spasitelj. Stoga ni gledatelj ne o~ekuje smrtonosni ishod ove akcije. Brzi tonovi puha~kih instrumenata kojima se pridruùje prijete}e bubnjanje tam-tama (preuzeto iz »safari«-osnovice) pretjerano nagla{avaju opasnost. U sceni gdje »spasitelj« hvata ènu udicom i privla~i je na obalu dok oko nje ska~e »bijesan« morski pas, glazba zvu~i izrazito prijete}e i poja~ava osje}aj napetosti. Ponovno je rije~ o pretjerivanju, jer stvarne opasnosti nema. No skladatelj ne pretjeruje slu~ajno nego namjerno. Pretjeruju}i s »napetom« glazbom, Simovi} poja~ava dojam karikature i otkriva stvarni karakter navedene situacije. Jednako je karikirana glazba koja prati djevoj~in poljubac zahvalnosti. Tu violina solo izvodi srcedrapateljnu glazbu — naravno, ona je zahvalna, ali ne toliko da bi se u njega zaljubila, {to saznajemo nedugo zatim. Uz glazbenu karikaturu, opis, ilustraciju, isticanje napetosti, odre|ivanje karaktera situacija, utjecanje na tempo izmjene kadrova te na ritam kretanja likova, Tomislav Simovi} glazbom ponekad isti~e i dvije paralelne radnje. Na primjer, u sekvenci u kojoj ~ovje~uljak ljutito kre}e za odbjeglom djevojkom koja je oti{la s mi{i}avim mladi}em, naizmjeni~no promatramo ~ovje~uljka koji u ~amcu hita prema oto~i}u i mu{karca i ènu koji na oto~i}u zajedno uìvaju. Uz turista/~ovje~uljka je, naravno, vezana »safari«-glazba s istaknutim tam-tamom, dok se uz mladi}a i djevojku pojavljuje linija trombona. Izmjenjivanjem scena s razli~itim likovima i mjestima radnje, izmjenjuje se i glazba. Ne{to poput lajtmotiva Pojavom mladi}a koji »preotima« djevojku, te linije trombona koja ga uvijek prati, u filmu otkrivamo ne{to poput lajtmotivi~kog rada. Naravno, ovdje se ne radi o linijskim lajtmotivima, lajtmotivima s istaknutom melodijom, nego o cijelim glazbenim odlomcima koji, sa svim svojim komponentama (harmonijskom, ritmi~kom, melodijskom, formalnom) poprimaju uloge filmskih tema. Linija trombona, dakle, predstavlja mi{i}avog mladi}a. To nas podsje}a da je uz turista uvijek svirala »safari«-glazba, pa taj »safari«-ugo|aj i sve njegove pojedina~ne dijelove (eksponiranu flautu, tam-tam u podlozi, atmosferi~ni karakter cijelog odlomka) povezujemo s neobi~nim ~ovje~uljkom. S turistom je tako|er povezano njegovo prizorno pjevu{enje, pa i ono predstavlja neku vrstu lajtmotiva. Zapravo, kako je pjevu{enje proisteklo iz prate}e »safari«-glazbe, tako ono ne predstavlja novu temu, nego je samo jedna varijanta »safari«-teme. Jo{ je jedan kvazilajtmotiv prisutan u Surogatu. To je linija basklarineta koja je u po~etku vezana uz morskog psa. Sli~na se linija javlja i uz turista, kada mu se u glazbi ra|aju zle misli: kada neprimjetno vu~e napuhanog morskog psa da ga baci u vodu i upla{i lijepu pliva~icu, kada uzima ~amac i kre- }e u potjeru za svojom »ljubljenom«, te kada se pri{ulja mladom paru i djevojci vadi ventil te se ona (pod teìnom mla- Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. di}a) ispuhuje. Basklarinet, dakle, ozna~ava podmukle namjere i opasnost op}enito, a ne samo opasnost od morskog psa. Predstaviv{i glazbu u Surogatu kao »tapiseriju« zvukova kojima je jedina namjera stvoriti glazbenu podlogu slici, a zatim unose}i pojedina~ne elemente u tako op}enito predstavljenu glazbu te postupno otkrivaju}i njezinu funkcionalnost, Tomislav Simovi} ide gotovo u krajnost, kada iz te »bezli~ne«, »atmosferi~ne« i u po~etku neutralne glazbene podloge izdvaja pojedine lajtmotive jednakih »bezli~nih«, »atmosferi~nih« i neutralnih karakteristika. Postaje jasno da je Simovi}eva glazba toliko ~vrsti sastavni dio crtanog filma da je od njega jednostavno neodvojiva. Prirodni zvukovi i glazba gotovo postaju isto (na primjer, kada ~ovje~uljak vu~e morskog psa prema vodi te na trenutak zastaje fu}kaju}i, jer je djevojka iz vode bacila pogled u njegovu smjeru — fu}kanje se odvija istodobno s linijom flaute, ali se linija flaute doìvljava kao odjek fu}kanja a ne kao dodana neprizorna glazba), a pojedine progresije i motivi toliko su ~vrsto vezani s pokretom i zvukovima da se njihovo ponavljanje (ili doslovno ili izmijenjeno) uop}e ne primje}uje. Ne primje}uje se, ali se naslu}uje i to kao op}enita srodnost koja predstavlja osnovno vezivno tkivo svega zbivanja u partituri filma Surogat. Zbog niza sitnih pojedina~nih elemenata koji se brzo izmjenjuju te ih percipiramo globalno, partitura za crtani film Surogat nije glazba koju moèmo kontinuirano slu{ati. Slu{anje bez slike stvorilo bi dojam niza komadi}a prilijepljenih jedan uz drugi — oni bi djelovali potpuno besmisleno, jer ta glazba nema apsolutno nikakvu formu, jer je melodijski »neuhvatljiva« i jer se ravna prema nekom nevidljivom ritamskom kontinuumu. Me|utim, vezana uz sliku, glazba poprima formu slike. Linije pojedinih instrumenata, premda nemelodi~ne, dobivaju svoju ulogu, a neke dobivaju ~ak i lajtmotivi~ko zna~enje. Ritamski kontinuum dobiva svoje opravdanje u slici, odnosno akciji i pokretima likova. Dakle, jednako kao {to bi se bez slike ~inila besmislena i nefunkcionalna, glazba u kombinaciji sa slikom dobiva formu, lajtmotivi~ko zna~enje i ritamsku posebnost. Vezana sa slikom glazba za Surogat postaje smislen i neodvojiv dio jedne doista iznimne filmske cjeline. Filozofija, moral, pogled na svijet Crtani film Surogat ozna~io je po~etak probijanja Zagreba~ke {kole crtanog filma u svijet. Sâma nominacija filma za nagradu Ameri~ke filmske akademije Oscar zna~ila je mnogo. Nitko nije o~ekivao da }e Du{an Vukoti} doista dobiti nagradu. A kada se to zbilo, Vukoti} nije bio prisutan na sve- ~anoj dodjeli u Santa Monici, jer jednostavno nije vjerovao u ~udo. Njegovu je nagradu primio Vladimir Tere{ak, predstavnik »Globus filma«. Jednako poput sâmog autora, nespremna na Oscara bila je i jugoslavenska ambasada u New Yorku. Neposredno nakon dodjele nagrade nije organiziran nikakav prijam, a sve~anost je u ambasadi odràna tek tjedan dana kasnije. Naizgled — ali samo naizgled — nitko nije vjerovao u Surogat. No nekoliko godina kasnije, promatraju}i doga|aj iz sasvim druk~ije perspektive (odaju}i po~ast preminulom Waltu Disneyyu) Fadil Hadì} je napisao: 189
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 177 do 199 Paulus, I.: Ve}inom »nacrtana« glazba »Maksimalno po{tuju}i ono {to je Disney stvorio, na{i ’odmetnici’ èljeli su i}i dalje. Ma{tali su o utakmici s Disneyjem, o onom danu, kad }e ga mo}i iznenaditi nekom svojom svjetskom kvalitetom. Taj dan je ~ekan deset godina, i onda je stigao prvi jugoslavenski Oscar Du{ana Vukoti}a. On nije stigao nenajavljen, on se ve} osje}ao u zraku, jer su djela doma}eg crtanog filma, od festivala do festivala, sve vi{e plijenila interes ìrija i gledalaca.« 10 Ako je netko ikada sumnjao u kvalitetu Vukoti}evih crtanih filmova, onda su ameri~ki Oscar te niz nagrada na festivalima u Beogradu, Bergamu, San Franciscu i Oberhausenu pokazali suprotno. Na Filmskom festivalu u Beogradu, koji je odràn u travnju 1962. godine Du{an Vukoti} bio je nagra- |en za reìju, crte` i animaciju, Rudolf Sremec za scenarij, a Tomislav Simovi} je primio nagradu za glazbu u filmu Surogat. Nije ni ~udo, jer — vidjeli smo — partitura je bila toliko sloèna i usko povezana s filmom da je morala odraziti njegovu posebnost. Zbog toga su rije~i Vicka Raspora o sâmom filmu jednako vrijedile i za glazbu: »To nisu gegovi — to su filozofija, moral, pogled na svijet. La`na vrijednost, surogat — to je (kao posljedica svakog rasta) osnovni problem dru{tvenog morala, a pouka da svaku la`nu vrijednost ~eka njen ekser~i} (jedini stvaran, materijalan u naduvenom svijetu fantoma) — to je esopovska filozofija, naravou~enje, ìva istina.« 11 Izlet u igrani film: Imam dvije mame i dva tate (1968.) U monografiji Golik Petra Krelje, Ante Peterli} je svoj esej o filmovima Imam dvije mame i dva tate i Tko pjeva zlo ne misli zapo~eo rije~ima: »Me|u redateljima koji su najvi{e zadu- ìli hrvatski film, redovito se nezaobilaznim, pa i pretendentom za primat, ~ini Kre{o Golik.« 12 Godine 1968. Golikovoj se filmskoj ekipi pridruìo Tomislav Simovi}, skladatelj jednako zasluàn i jednako nezaobilazan u hrvatskoj kinematografiji. Me|utim, o Goliku je (nedavno) napisana monografija te niz tekstova i komentara koji su pratili njegove filmove. O Tomislavu Simovi}u, marljivom suradniku Zagreb filma koji je jednako skromno primao nagrade za svoja ostvarenja kao {to je tiho pridonosio uspjehu te{ko izbrojivoj koli~ini crtanih filmova, napisano je samo nekoliko redaka. I u tih nekoliko redaka (u zborniku Zagreba~ki krug crtanog filma te u Filmskoj enciklopediji) dvije tre}ine zauzima skladateljeva prebogata filmografija, dok se u preostaloj tre}ini moè saznati samo da je Tomica ili Tomislav Simovi} ro|en 17. kolovoza 1931. u Zagrebu, da je u Zagrebu studirao povijest umjetnosti, da je poha|ao Muzi~ku {kolu gdje je u~io svirati kontrabas i glasovir te da se kasnije potpuno posvetio skladateljskom radu (osim za filmove razli~itih ànrova Simovi} je skladao scensku glazbu za radio-drame i televizijske emisije, orkestralna i komorna djela i balete). Prebogata filmografija, koja u napisima o Simovi}u slijedi nakon njegova kratkog ìvotopisa, te niz nagrada morali bi, vjerojatno, biti dovoljni da se stvori prava slika skladatelja koji je doista zaduìo hrvatsku kinematografiju, a posebice Zagreba~ku {kolu crtanog filma. 13 Te{ko se snalaze}i u gusto ispisanom nizu filmskih naslova, u filmografiji Tomislava Simovi}a nalazimo naslov koji je 190 Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. ovog zaslu`nog skladatelja povezao s ranije spomenutim zaslu`nim redateljem. Me|utim, Imam dvije mame i dva tate Kre{e Golika ne predstavlja prvi igrani film u karijeri Tomislava Simovi}a. Prije Golikovog filma, Simovi} je skladao za filmove: Da li je umro dobar ~ovjek Fadila Hadì}a, Do}i i ostati Branka Bauera, Klju~ Antuna Vrdoljaka, Projekt Slavka Goldsteina, Sedmi kontinent Du{ana Vukoti}a, êtvrti suputnik Branka Bauera te Dvadesetpet tisu}a petsto pedeset dana gra|anina Zgubidana Branka Majera. Osim {to mu Imam dvije mame i dva tate nije bio prvi igrani film, to tako|er nije bio prvi film u kojem je skladatelj sura|ivao s redateljem Kre{om Golikom. S Golikom se Simovi} susreo godinu dana prije snimanja Imam dvije mame i dva tate, kada je skladao za Golikov dokumentarni film [est koraka (do svjetskog rekorda). No igrani film Imam dvije mame i dva tate daleko je bolje povezao skladatelja i redatelja od kratkog dokumentarca u produkciji Zagreb filma. Kada je snimao svoju urbanu komediju s obiteljskim predznakom i tipi~nim pogledom iz perspektive dje~aka \ure, Kre{o Golik je s pravom pomislio da bi glazba iskusnog skladatelja crtanih filmova u njegovu filmu mogla odli~no profunkcionirati. Doista, u nekim dijelovima partiture Imam dvije mame i dva tate lako se moè »nanju{iti« primarni interes filmskog skladatelja. Na primjer, u sceni u kojoj \uro potajice u rje~niku stranih rije~i traì zna~enje rije~i »jungfer«, rije~i koju je malo prije ~uo od brata Zorana. Glazba ne samo da otkriva bliskost s glazbom iz crtanih filmova, nego se u tom odlomku pojavljuje jedna od manira iz crti}partitura Tomislava Simovi}a. Pravilno nadopunjavanje dvaju razli~itih instrumenata (ili dvije razli~ite instrumentalne skupine) na na~in da dok jedan instrument izvodi ton, drugi {uti, i obratno, doista je manira koju ~esto nalazimo i u serijalu o profesoru Baltazaru i u Oscarom nagra|enom Surogatu. Glazbeni postupak nije striktno vezan uz predvidljive situacije (kao {to bi, na primjer, moglo biti {uljanje ili neka skrovita namjera, neko kretanje ili rad u ritmu glazbe) nego mu je cilj stvoriti op}i karakter svijetle ugo|ajnosti s malim prizvukom dje~je naivnosti. U sceni s \urom izmjenjuju se klarinet i guda~ki instrumenti. Registarski razmak je velik — klarinet se pojavljuje u donjem, a guda~i u gornjem registru — a na~in izvo|enja je staccato. I registarski razmak i staccato su dio Simovi}eve manire, a povremeno se, naro~ito u crtanim filmovima, pojavljuju i kao samostalni postupci tako|er tipi~ni za skladatelja. Dok \uro lista rje~nik stranih rije~i, glazba govori o dje~joj znatièlji i »tajnosti« posla, ali unosi i veselost u scenu te svojevrsni skladateljski podsmijeh dje~akovoj naivnosti. Kada »drugi« tata (zapravo, o~uh — Fabijan [ovagovi}) prilazi \uri i pita ga {to radi, \uro naglo zaklanja rje~nik rukama. Upletanje odrasle osobe gotovo je otkrilo \urinu »tajnu misiju«, pa skladatelj naglo prelazi u suprotni glazbeni postupak: dionice klarineta i guda~a se odvajaju, ispadaju iz ispreple}u}e {ablone, te se, najprije jedan (klarinet) a zatim drugi (guda~i poput odjeka) po~inju kretati legato. Kontrast (u ovom primjeru staccato-legato) tako|er je skladateljska manira iz crtanih filmova. Ne odvajaju}i se od glazbenog je-
Page 2 and 3:
ISSN 1330-7665 UDK 791.43/.45 Hrvat
Page 4 and 5:
PORTRET AUTORA: BORIVOJ DOVNIKOVI]
Page 6 and 7:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 8 and 9:
Page 10 and 11:
Page 12 and 13:
Page 14 and 15:
Page 16 and 17:
Page 18 and 19:
Page 20 and 21:
Page 22 and 23:
Page 24 and 25:
Page 26 and 27:
Page 28 and 29:
Page 30 and 31:
Page 32 and 33:
Page 34 and 35:
Page 36 and 37:
Page 38 and 39:
Page 40 and 41:
Page 42 and 43:
Page 44 and 45:
Page 46 and 47:
Page 48 and 49:
Page 50 and 51:
Dakako, nije to sve {to je Dovnikov
Page 52 and 53:
Page 54 and 55:
MOSKVA (Goldfish) 1996. (ìri) HIRO
Page 56 and 57:
OGLED IZ NOSTALGIJE Zoran Tadi} Vel
Page 58 and 59:
Page 60 and 61:
Page 62 and 63:
Page 64 and 65:
Page 66 and 67:
Page 68 and 69:
Page 70 and 71:
Page 72 and 73:
Page 74 and 75:
Page 76 and 77:
Page 78 and 79:
Page 80 and 81:
POLEMIKE / REAGIRANJA Damir Radi} U
Page 82 and 83:
FESTIVALI / PRIREDBE Nikica Gili} B
Page 84 and 85:
Page 86 and 87:
Natjecateljski program Hrvat. film.
Page 88 and 89:
FESTIVALI / PRIREDBE Stjepko Teàk
Page 90 and 91:
Page 92 and 93:
Page 94 and 95:
FESTIVALI / PRIREDBE Rada [e{i} Rot
Page 96 and 97:
Page 98 and 99:
Page 100 and 101:
Page 102 and 103:
Page 104 and 105:
Page 106 and 107:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Film
Page 108 and 109:
transformiranje Bullockove iz femin
Page 110 and 111:
prepoznatljiv bez obzira na starosn
Page 112 and 113:
mo}nije od svih zmajeva — Crvene
Page 114 and 115:
akademskoj zajednici u francuskim A
Page 116 and 117:
vrijeme isuvi{e eksponirani Ben Aff
Page 118 and 119:
ODVA@NI KLINCI / RECESS: SCHOOL’S
Page 120 and 121:
njim sudjeluje u plja~ki casina u k
Page 122 and 123:
REKVIJEM ZA SNOVE / REQUIEM FOR A D
Page 124 and 125:
dre|eno razli~itim vizualnim ekstra
Page 126 and 127:
Koncipiran kao komedija apsurda u k
Page 128 and 129:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Vide
Page 130 and 131:
ma i za~udnim trenucima, a sve to n
Page 132 and 133:
prvom ima i britanskog produkcijsko
Page 134 and 135:
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 152 and 153: STUDIJE I ISTRA@IVANJA Sergej Ivaso
Page 162 and 163: STUDIJE I ISTRA@IVANJA Midhat Ajano
Page 178 and 179: STUDIJE I ISTRA@IVANJA Irena Paulus
Page 196 and 197: Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Zagreb
Page 202 and 203: ation of film emulsion as the two m
Page 204 and 205: All this could also be said of Piot
Page 206 and 207: O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?