Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 177 do 199 Paulus, I.: Ve}inom »nacrtana« glazba
niza kratkih glazbenih cjelina. Tako je, na primjer, u crtanom
filmu Duga profesora Baltazara sekvenca priprema gra|ana
za Festival ljepote pra}ena nizom malih glazbenih brojeva.
Oboa uz pratnju dubokih puha~a donosi kratku temu koja
predstavlja ritamsku osnovu kretanja plakatara i njegovog lijepljenja
plakata na zid. Uz elektri~ara Alfonza, koji je »nabavio
gomilu `ica i `arulja«, pojavljuje se motiv koji seli s instrumenta
na instrument, a uz pekara Sebastijana, koji je
»pripremio najve}i kola~ na svijetu«, pojavljuje se novi motiv
i njegova glazbena razradba u ~ijem ritmu pekar stavlja
sastojke u veliki lonac. A uz pirotehni~ara Pepéa flauta i
oboa brzo ponavljaju jo{ jedan novi motiv kojeg }e prekinuti
tek potreba za sinkronizacijom tri tona s Pepéovim opasnim
udasima prije kihanja i glazbeni komentar vibrafona
koji slijedi razila`enje dima nakon eksplozije.
^este su prilike da glazba u crti}ima bude slo`ena od niza
glazbenih komadi}a koji prate slikovni niz (naj~e{}e razli~itih
likova koji ne{to rade ili stvaraju). Simovi}eve partiture
stoga zvu~e fragmentarno, jer su prepune niza kratkih odlomaka.
Osim potrebe za ~vrstim povezivanjem glazbe i slike
u obliku sinkronizacije, uzrok glazbene fragmentarnosti je
kratko}a sâmog crtanog filma. Budu}i da je namijenjen najmla|im
gledateljima, zbog kratko}e dje~je koncentracije crti}
ne mo`e biti preduga~ak. ^ak ni dugometra`ni crti}i ne
odgovaraju trajanjem, recimo, dugometra`nom igranom filmu,
a naj~e{}e trajanje kratkih crtanih filmova je oko 10 minuta.
U tih deset minuta moraju se desiti svi obrati u radnji
zajedno s uvodom i zaklju~kom. Ve} u toj polaznoj to~ki
skladatelj glazbe za crtani film prisiljen je slijediti radnju nizom
kratkih glazbenih situacija, odnosno pisati fragmentarno.
Me|utim, glazbeni komadi}i u partiturama Tomislava Simovi}a
nisu tako nepovezani kako se to na prvi pogled ~ini. U
navedenoj sekvenci priprema za Festival ljepote, pojedini su
glazbeni fragmenti povezani srodnim motivima. Na primjer,
glazba elektri~ara Alfonza doima se kao nastavak glazbe za
~ovjeka koji postavlja plakat Festivala. No motiv elektri~ara
srodan je i sljede}em motivu, motivu pekara. Potpuno novi
motiv donosi pirotehni~ar Pepé, ali }e se njemu srodan motiv
na}i na po~etku sljede}eg kadra u kojem vidimo zami{ljenog
kroja~a Vilima kako sjedi za stolom. Osim motivi~kom
srodno{}u, Simovi} povezuje glazbene fragmente i sli~nom
instrumentacijom, zajedni~kim karakterom glazbe te sli~nim
na~inom gradnje pojedinih glazbenih komadi}a. Prijelazi iz
jednog u drugi fragment zato nisu o{tri, ali ipak postoje jer
svaka, pa i najmanja cjelina ima svoj logi~an po~etak i kraj.
Promatranjem prijelaza izme|u glazbenih fragmenata i na
drugim mjestima u crtanom filmu Duga profesora Baltazara,
otkrivamo da Simovi} odlomke naj~e{}e povezuje tako da
prvi odlomak zavr{ava na dominanti sljede}eg odlomka, da
bi zatim, nadovezav{i se na dominantnu napetost, krenuo u
novi odlomak. U takvim su situacijama glazbeni odlomci postavljeni
jedan do drugoga. Me|utim, u sceni u kojoj oblaci
zakriljuju Baltazarovu prekrasnu dugu i ki{om kvare Festival,
dva se glazbena broja preklapaju. U po~etku ~ujemo jednu
od va`nijih tema crti}a, Sve~anu glazbu za Festival, jer je
Baltazaru upravo uru~en pehar. No u nastavku, zajedno s
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
Iz serije Profesor Baltazar: Viktorov jajomat
(Z. Grgi}, B. Kolar, A. Zaninovi}, 1969.)
dolaskom oblaka, preko Sve~ane teme nastupa nekoliko clusterski
slo`enih instrumenata (vibrafon je najvi{e eksponiran)
tvore}i efekt, odnosno prijete}u glazbu za oblake. Dva
su se odlomka na kratko preklopila, tvore}i sasvim specifi-
~an prijelaz iz jednog glazbenog odlomka u drugi. Taj bismo
prijelaz mogli nazvati glazbenim pretapanjem.
Instrumentacija i tonalitet u slu`bi karikature
Sinkronizacija glazbe i slike, zajedno sa stvaranjem glazbe
koja zamjenjuje prirodne zvukove te, zajedno s rezultiraju-
}om glazbenom fragmentarno{}u, utje~e i na karikaturalno
do`ivljavanje crtanog filma. Ni{ta u crti}u nije stvarno, pa
tako ni zvukovi (koji su tako|er la`ni — oni su imitacije zvukova
koje se obi~no posti`u glazbom), a dojam je da se zbog
toga ni jednom nacrtanom liku ne mo`e desiti ni{ta stra{no.
Karikaturalnost crtanog filma podr`ava i skladateljev odabir
instrumenata.
U glazbi Tomislava Simovi}a odmah zamje}ujemo primat
puha~a. U prvi mah se ~ini da mu je najdra`a oboa, koja dominira
crtanim filmom Duga profesora Baltazara (jedna od
glavnih tema, tema kroja~a Vilima povjerena je upravo
oboi). No odmah potom zamije}ujemo i ne manje va`nu
ulogu klarineta. U filmu Duga profesora Baltazara instrumenti
odjednom poprimaju uloge pojedinih likova, gotovo
zamjenjuju}i njihov govor. U sceni u kojoj kroja~ Vilim tje{i
profesora Baltazara, istaknut je glazbeni dijalog izme|u oboe
(koja donosi temu kroja~a) i basklarineta (vezanog uz tu`nog
profesora Baltazara).
I u crtanom filmu Najve}i snjegovi} prepoznajemo obou kao
jedan od Simovi}u omiljenih instrumenata. Me|utim, ovdje
se piccolo i flauta pokazuju kao sve va`niji instrumenti. Do
kraja crti}a otkrivamo da je skladatelj imao na raspolaganju
{iroki raspon orkestralnih instrumenata ~ije je zvu~anje sveo
na manji opseg komornih sastava. Komornost je jo{ izrazitija
u Zvjezdanom kvartetu, gdje »glavne uloge« igraju ksilofon,
~inela i tuba. No bez obzira na »upletanje« pojedinih
udaraljki, puha~ki instrumenti, kao najpodesniji za glazbenu
karikaturu, a i skladatelju prili~no omiljeni, definitivno ostaju
temeljnim instrumentima Simovi}evih partitura.
181