Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

168
STUDIJE I ISTRA@IVANJA
Tomislav ^egir
Motivi u filmovima Dejana [orka
Opus od {est dugometra`nih filmova u dvadesetak godina
stvaranja zorno nam svjedo~i o mogu}nostima, dosegnu}ima
i svjetonazoru redatelja i scenarista Dejana [orka. No, predmetom
ovog eseja ne}e biti propitivanje stvarala~kog uspjeha
toga hrvatskog filmskog autora, ve} i{~itavanje njegova
svjetonazora i redateljskog rukopisa. Upravo stoga uglavnom
}e biti isklju~en tre}i dugometra`ni film Najbolji
(1988.) jer tu [orak nije i autorom scenarija; a uklju~eni su
kratki film Ljubav jedne uniforme (1979.) i dokumentarni
film Partizanski grad svjetlosti (1983.), u kojima nalazimo
dovoljno natruha kasnije lako uo~ljiva svjetonazora.
Dru{tveni kontekst
Dejan [orak svojim stvarala{tvom povezuje dva naizgled
tako razli~ita vremenska razdoblja, kao {to su osamdesete i
devedesete. Ne treba to posebno nagla{avati, osamdesete bilje`imo
kao razdoblje sve ve}eg nesklada unutar tada{nje Jugoslavije,
dok nam devedesete svjedo~e o mukotrpnom putu
hrvatske dr`ave do potpune neovisnosti. Dru{tveni kontekst
tih dvaju razdoblja neizravno, no posve jasno od~itavamo u
[orkovim djelima. Razli~ita uvjetovanost ne {teti i ne prekida,
odnosno ne prelama razvojnu crtu [orakova svjetonazora,
tema i motiva u njegovim filmovima. Tako [orkov dugometra`ni
prvijenac Mala plja~ka vlaka (1984.) upu}uje na
razdoblje raspada Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja
prve ju`noslavenske dr`ave, no istodobno komentira i unutarnji
nesrazmjer dru{tva u kojem je stvoren. Ako primijetimo
da se djelo odnosi »ironijski« naspram same filmske
stvarnosti, ali i stvarnosti razdoblja u kojem nastaje; tada se
ta ironi~na postavka ne odnosi na protagoniste, ve} na samu
situaciju koja ih okru`uje. Nema u [orkovu svjetonazoru nikakva
krzmanja glede filmske cjeline koju oblikuje, kao {to
ga nema ni u sljede}em dugometra`nom projektu Oficir s
ru`om (1987.). Radnja je tog filma smje{tena u razdoblje neposredno
nakon Drugoga svjetskog sukoba, no on nam ne
svjedo~i tek o unutarnjim sumnjama, tjeskobama i nedoumicama
tematiziranog razdoblja, ve} i onog u kojem nastaje. U
dubljem od~itavanju dru{tvenog konteksta gotovo je nemogu}e
ne poistovjetiti troje protagonista s tri sustava dru{tvenih
vrijednosti koje ne samo da su izra`ene u razdoblju nakon
Drugoga svjetskog rata, nego postaju sve izra`enije i u
drugoj polovici osamdesetih. Vojna institucija, gra|ansko
dru{tvo i provincijalni puk ostaju razdvojeni, bez mogu}nosti
stvarnog zajedni{tva; iako se ono poku{ava stvoriti; i u
samom filmu i u dru{tvenom kontekstu koji ga okru`uje.
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
UDK: 791.44.071.1(497.5) [orak D.
Najbolji (1988.) svojom tematikom ~ak i u vrijeme nastanka
izaziva previ{e negodovanja. ^ini se da je posrijedi film koji
je nastao »na pogre{nom mjestu, u pogre{no vrijeme«. Nije
ga voljela ni kritika ni gledateljstvo, iako film, prema rije~ima
samog autora, predvi|a razilazak tada{nje dr`ave. Bez
izra`ene ideologizacije vojne institucije taj je film bremenit
negativnim kontekstom za ~ije je i{~itavanje ipak pro{lo premalo
vremena da bi ga se ispravnije sagledalo. Ne treba zaboraviti
da je posrijedi jedini dugometra`ni projekt ~iji scenarij
nije napisao sam Dejan [orak, ve} Sini{a Kova~evi}. Ni
film strave Krvopijci (1989.) ne mo`e pro}i bez upozoravanja
na kontekst. Kako nam sam film ne nudi jasno razrje{enje
zadate situacije, odnosno »krvopijci« nisu uklonjeni, dapa~e
ostaju stalna opasnost dru{tvu koje obitava tek djelomice
svjesno njihove prisutnosti; ostaje upitnim i kakvo }e biti
dru{tveno razrje{enje koje je u razdoblju nastanka filma bilo
ve} u potpunosti jasno izra`eno. Posve sigurno, taj film nosi
vi{e pitanja no odgovora, upravo kao i peti [orkov film Vrijeme
ratnika (1991.). Nastao u samo predve~erje Domovinskog
rata, film nosi u sebi anticipaciju budu}eg sukoba. Tajnovitost
napada~a na dvojicu protagonista postala je izravnom
u stvarnom obli~ju tek nekoliko mjeseci kasnije. Iracionalnost
napada~a, kao i nejasno pitanje tko je zapravo mogu}om
`rtvom ostaju otvorenim u suodnosu idealizma i profesionalizma
samih likova, ali i kasnijih vojnih postrojbi.
Garcia (1999.) se na najizravniji na~in bavi nepravilnostima
dru{tva u kojem nastaje, ali i pro{lo{}u koja je previ{e tjeskobna
da bi u potpunosti mogla biti razotkrivena. Suo~avanje
s vlastitom pro{lo{}u postaje tako uistinu suo~avanje s
mukotrpnom pro{lo{}u dru{tva koje tek izrasta, koje se tek
oblikuje i u kojem se svatko bori za vlastiti prostor i te{ko
zadr`ava vlastitu osobnost, prilago|avaju}i se prije svega da
bi se opstalo.
Protagonisti
Prije svega, valja se upitati kakvi su uistinu protagonisti u
[orkovim filmovima, {to ih obilje`ava i kakvi su njihovi postupci,
njihovo djelovanje, kakvi njihovi suodnosi? Potrebno
je zapitati se je li rije~ o optimistima ili pesimistima.
Bez krzmanja mo`emo ustvrditi da u [orkovim protagonistima
nailazimo na vrlo malo optimizma. Takvi kakvi jesu oni
ne razmi{ljaju mnogo o budu}nosti koja bi morala biti bolja.
Protagonist (@arko Lau{evi}) se u Oficiru s ru`om ~ak pita
zar je stvarnost koju do`ivljava uistinu ta bolja budu}nost za
koju su se borili. [orkove protagoniste vi{e zanima sada{-