Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (<strong>2001</strong>), br. <strong>26</strong>, str. 161 do 167 Ajanovi}, M.: Blistave nijanse mraka<br />
U Zidovima (Sciany, 1987.) Dumala dalje usavr{ava svoju<br />
tehniku graviranja na gipsanim plo~ama ~ime otpo~inje<br />
nova faza u njegovu stvarala{tvu, ona koja ga zapravo ~ini<br />
jednim od vode}ih svjetskih animatora s kraja dvadesetog<br />
stolje}a. Zidovi su film koji definitivno djeluje kao da je za<br />
njega scenarij pisao osobno Franz Kafka<br />
Film po~inje krupnim planom lica ~ije se o~i vrte u ritmu otkucaja<br />
sata dok se u pozadini ~uju ljudski koraci. Potom vidimo<br />
cijelu figuru iz vi{e razli~itih kutova, monta`ni postupak<br />
i mra~na pozadina nam sugeriraju tjeskobu, fizi~ku i du-<br />
{evnu, kojoj je ~ovjek izlo`en. Na zidovima se stalno ukazuju<br />
ladice, kada Dumalin humanoid uspije otvoriti jednu od<br />
njih vidimo da u njoj obitava si}u{ni ~ovjek. ^ovjekove o~i<br />
se pretvaraju u dva savr{ena kruga, penju se negdje u zrak i<br />
formiraju mjesec na koji se navla~e tmurni oblaci, animacijski<br />
postupak i motiv poznat iz Lykantropie i ovdje je jednako<br />
efektan. Nizom nadrealnih prizora, poput onog u kojem<br />
je prikazan prozor koji se ukazuje na zidu, da bi ~as kasnije<br />
kroz njega upao mrtva~ki kov~eg koji, nakon {to na njemu<br />
izrastu noge kao u kukca, odgmi`e odatle, poja~ava se osje-<br />
}aj uznemirenosti i atmosfera bezna|a u kojoj bivstvuje njegov<br />
karakter. Koraci koji se neprestano ~uju kona~no se zaustavljaju<br />
i u poenti koje se ne bi postidio ni Dumalin duhovni<br />
uzor, Kafka: vidimo ~ovjeka kako ubacuje nov~i} kroz<br />
prorez na {tednoj-kasici. Nov~i} upada pokraj Dumalinog<br />
humanoida, zauvijek zatvorenog me|u ~etiri zida kasice.<br />
Entuzijazam koji je prouzro~ilo ovladavanje tehnikom vjerojatnim<br />
je uzrokom da je Dumala skoro u isto vrijeme radio<br />
na jo{ jednom filmu, svojem remek-djelu Oslobo|ena noga<br />
(Wolno{} nogi). Ova majstorija fascinira svojim gotovo savr-<br />
{enim ritmom u kojem autor daje me|uigru bijelih i crnih<br />
oblika. Film po~inje otkucajima sata ~ije se kazaljke pribli`avaju<br />
pono}i, gluhom dobu kada se doga|aju no}ne more.<br />
@eljezni krevet koji dominira kadrom dan je bijelom bojom,<br />
sna`no kontrastnom s obzirom na crnu pozadinu na kojoj<br />
gotovo da nema polutonova. Ispred kreveta je ~ovjek koji<br />
izvodi neke neobi~ne pokrete kao da gimnasticira prije odlaska<br />
na po~inak, potom se uvla~i ispod pokriva~a i zaspi.<br />
Iznad kreveta je jedna ptica zato~ena u kavezu dok se kroz<br />
prozor vidi cepelin kako promi~e ispred mjese~ine. U prelijepo<br />
animiranoj vinjeti vidimo zavjesu koja lepr{a na vjetru<br />
{to se uvla~i kroz prozor. Kafkijanska igra po~inje. Prvo jedna<br />
noga, a potom i ostali dijelovi njegova tijela, druga noga,<br />
ruke, torzo i glava, izvla~e se ispod pokriva~a i odlaze svaka<br />
na svoju stranu. Slobodna animacijska igra puna je apstraktnih<br />
slika i bizarnih simbola kao npr. kada ruka baci avion<br />
od papira koji se zarije u kameni zid, {to nam se, inkorporirani<br />
u Dumalin duhovni i likovni svijet, uop}e ne doima nelogi~nim.<br />
Naprotiv.<br />
Postoji ne{to magi~no u tome da vidi{ svoj rad u pokretu.<br />
Iako ne{to o~ekuje{, nikada nisi u stanju predvidjeti sve.<br />
Kad god vidim svoje filmove na ekranu budem iznena|en<br />
ne~im i to je zapravo ono {to me najvi{e raduje.<br />
Jutro i bu|enje svog junaka Dumala prikazuje novom tehnikom.<br />
Umjesto svijetlim linijama na crnoj plohi, on se vra}a<br />
crtanju crnim linijama na bijeloj povr{ini. Takav »normalan«<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />
crte` stimulira dojam da je no} oti{la i zajedno s njom no}ne<br />
more. ^ovjek me|utim ustaje i vidi da svi dijelovi njegova<br />
tijela nisu na svom mjestu. Jedna se noga, naime, nije vratila<br />
natrag. Pogled kroz prozor otkriva mu prizor njegove<br />
noge koja bje`i ispred gomile jednonogih ljudi. Kada kona~no<br />
gomila opkoli odbjeglu nogu na krovu jedne zgrade na<br />
koji se ona popela, u briljantnom finalu, iz noge izrastu krila<br />
i ona odleti u nebo ba{ kao Bartosheva Ideja koja se u animacijskom<br />
remek-djelu iz tridesetih godina oslobodila ovozemaljskih<br />
stega i vinula u visine, u slobodu.<br />
Nakon ovog filma Dumala se osje}a kreativno ispra`njen,<br />
~ini mu se da nema vi{e {to re}i i ozbiljno razmi{lja o tome<br />
da napusti animaciju.<br />
Najva`niji moment za mene bio je susret s Jurijem Norsteinom.<br />
Prvo sam ~itao neki intervju u kojem su ga novinari<br />
pitali o tome sla`e li se da je kompjutorizacija ujedno<br />
i kraj animacije. On je odgovorio: »Ne, to je tek po~etak!«<br />
Onda sam se upoznao s njim i vidio dvadesetominutni<br />
do sada dovr{eni dio za njegov budu}i film [injel i<br />
ne{to se dogodilo u meni. Norstein mi je pomogao da<br />
shvatim kako animacija mo`e biti ne{to drugo, shvatio<br />
sam da animacija mo`e ru{iti barijere. Animacija ne mora<br />
citirati, ona mo`e biti! Shvatio sam da animacija mo`e<br />
posjedovati svojstvo bi}a, da ona mo`e postojati kao ne-<br />
{to sasvim zasebno, usporedivo s onim {to zovemo realnost.<br />
Norstein mi je pokazao da animacija ne mora biti<br />
samo pri~a, samo humor ili apstraktni eksperiment. On je<br />
veliki konstruktor `ivota i njegova fantazija i invencija su<br />
me naprosto »prisilile« da se vratim animaciji.<br />
Klju~no estetski izazov za Dumalu odnos je izme|u vremena<br />
u realnom svijetu, vremena u `ivo snimljenom filmu i<br />
onoga u animaciji. On je u stalnoj potrazi za odgovorom na<br />
pitanje {to je vrijeme uop}e i kakvo je to animacijsko vrijeme,<br />
fenomenom o kojem je Hans Richter pisao jo{ tijekom<br />
1920-ih:<br />
^ak i mediokritetski animirani filmovi emitiraju vi{e<br />
filmske istine nego mnoge dokumentarne forme (...) Stoga<br />
{to animirani film nije u stanju u potpunosti reproducirati<br />
pokret onakav kakav je u `ivotu, prinu|en je na selektiranje.<br />
Ta selekcija (i eliminiranje) razli~itih pokreta<br />
stvaraju mehani~ki stil koji je idealno uskla|en s tehnologijom<br />
i stoga izuzetno efikasan. 4<br />
Dumala i Kafka<br />
Upravo to »ispu{tanje«, selekcija i redukcija vremena, klju~<br />
su za razumijevanje filma Franz Kafka (1991.), narednog<br />
Dumalinog filma i zapravo logi~ne etape u njegovu opusu.<br />
On gradi formu ovog filma kao konstrukciju sastavljenu od<br />
si}u{nih isje~aka vremena, fragmenata katkad ne duljih od<br />
treptaja koji su me|usobno razdvojeni desetlje}ima.<br />
Vrijeme je osnovno pitanje animacije i filma uop}e. Ja vrijeme<br />
u svojim filmovima tretiram kao vrijeme koje traje<br />
simultano u odnosu na realisti~no vrijeme. To je glavni<br />
razlog za{to ja animiram izravno ispod kamere. Na taj na-<br />
~in ne osje}am da proizvodim film, ve} da ga otkrivam<br />
165
Change language