Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (<strong>2001</strong>), br. <strong>26</strong>, str. 161 do 167 Ajanovi}, M.: Blistave nijanse mraka<br />
Kamera klizi preko stiliziranih planinskih visova, u dolini<br />
~opor vukova juri za ~ovjekom i ubrzo ga susti`e. U grafi~ki<br />
vrlo efektnoj sceni vidimo velik <strong>broj</strong> vu~jih ~eljusti koje se<br />
otvaraju i zatvaraju pro`diru}i ljudsko meso. U narednoj,<br />
gotovo stati~noj, sceni vidimo vukove kako se odmaraju nakon<br />
obilnog obroka. Potom se jedan od njih izdvaja i kad se<br />
osami po~inje skidati svoju masku vuka i vu~ju ko`u. Nakon<br />
{to je na taj na~in razotkrio svoje ljudsko obli~je, ostatak ~opora<br />
ga napadne i pro`dere. Ista igra se nastavlja, svaki ~ovjek<br />
koji skine svoju vu~ju obrazinu postane hrana ostalima,<br />
sve dok na kraju ne ostanu samo dva vuka. U izmjenama planova<br />
koji podsje}aju na igrano-filmske scene dvoboja, dva se<br />
vuka ustremljuju jedan prema drugom sve dok jedan od njih<br />
ne skine svoju ko`u i po~inje bje`ati tako {to se uspinje uz<br />
planinu. Kad do|e do vrha ~ovjek pada u podno`je gdje ga<br />
~eka posljednji vuk.<br />
Slijedi najefektnija scena filma, u kojoj u »razlivenoj« animaciji<br />
cijeli ambijent preplavi gusto crnilo, koje kao da je netko<br />
prosuo po ekranu, i to tako da se vidi samo silueta posljednjeg<br />
vuka. Usamljeni vuk kona~no skida svoju masku,<br />
ali umjesto o~ekivanog ~ovjeka, iz ko`e izlazi mjesec koji se<br />
di`e k nebu i osvjetljava pusti krajolik. Ova gorka metafora<br />
na gotovo opipljiv na~in predo~ava autorov osje}aj i njegov<br />
odnos prema svijetu kojem je pripadao u vrijeme nastanka<br />
filma.<br />
Nakon te lucidne vizualizacije hobsovske filozofije slijedi<br />
novi film ra|en u istoj tehnici, ali s manje ambicija. Crnokapica<br />
(Czarny Kapturek, 1983.) na granici je plagijata ameri~kog<br />
filma Red Riding Hood iz 1981. kojim je tada petnaestogodi{nja<br />
Cassandra Einstein izazivala senzacije po svjetskim<br />
festivalima svojom kombinacijom dje~jeg crte`a i pornografskih<br />
scena u svim mogu}im kombinacijama u kojima sudjeluju<br />
sva ~etiri lika poznate bajke. Utjecaj ovog crtanog porni}a<br />
na Dumalin rad evidentan je u svim elementima izraza.<br />
Kao i kod Einsteinove, figure su oblikovane u maniri dje~jeg<br />
crte`a, a zavr{na scena u kojoj vuk i baka spolno op}e naprosto<br />
izgleda kao prekopirana iz Einsteininine Crvenkapice.<br />
Me|utim, Dumala je ipak uspio obogatiti sadr`aj filma<br />
nizom apsurdnih gegova, kao na primjer kad si}u{na Crnokapica<br />
pro`dere ogromnog vuka ili kad iz ku}e pred vuka<br />
isko~i baka-samuraj i raspori ga ogromnim ma~em kojim }e<br />
poslije izvr{iti harakiri.<br />
I u filmu Nervozni `ivot u kosmosu (Nerwowe Zycie Kosmosu,<br />
1986.) Dumala se koristi identi~nim stilskim postupkom<br />
i tehni~kim metodom, dje~ji crte`, non{alantna animacija i<br />
crni humor koji se ne zaustavlja na konvencionalnoj granici<br />
zvanoj »dobar ukus« nego je debelo prekora~uje. U ovoj apstraktnoj<br />
kompoziciji, lik »Crnokapica« u bijegu je pred nekom<br />
zvijeri nalik dinosauru i mno{tvu drugih ~udnih kreatura.<br />
Djevoj~ica naizmjence bje`i, potom pljuje, povra}a,<br />
vr{i nu`du da bi na kraju, ~ini nam se, umakla svojim progoniteljima<br />
tako {to je utr~ala u ku}u i na{la se u naru~ju neke<br />
`ene za koju je sasvim prirodno pretpostaviti da joj je majka.<br />
Film zavr{ava scenom u kojoj »majka« servira skuhanu<br />
»Crnokapicu« na stolu oko kojeg su se okupili djevoj~ini<br />
progonitelji. O~ito ne sasvim zadovoljan rezultatom koji je<br />
postigao crtanjem na staklu on stvara Lete}e vlasi (Latajace<br />
164<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />
Vlosy, 1984.) prvo djelo u kojem koristi »realisti~nu« figuraciju<br />
i tehniku graviranja bogatih grafi~kih formi ~iji original<br />
slu`i samo da bi bio zabilje`en na nekoliko kvadrata filmske<br />
vrpce, a zatim je zauvijek uni{ten.<br />
Ponekad po`elim sa~uvati neki crte` koji napravim pod<br />
kamerom, ali ja ga moram uni{titi jer je to su{tina tehnike<br />
koju koristim. Moram uni{titi svaki crte` da bih na njegovu<br />
mjestu napravio novi i tako kreirao pokret. Ponekad<br />
mi se ~ini da mi moja metoda donosi previ{e patnje.<br />
U ovoj kreaciji vidimo le|a ~ovjeka koji pu{i, zajedno s <strong>filmski</strong>m<br />
likom i mi u`ivamo u plesu bijelog duhanskog dima na<br />
kozmi~koj tami. Nestvarno bi}e u obliku djevojke ~ija haljina<br />
i kosa lepr{aju, iskrsne iz tame, uzima ga za ruku i odvodi<br />
nekud. Diskretni nanosi bijele boje poma`u nam da naslutimo<br />
crno drve}e, crne oblake i mjesec, te nezaobilazne detalje<br />
Dumaline ikonografije. »Kamera« se di`e uvis i na<br />
zvjezdanom nebu po~inje se odvijati apstraktna igra u kojoj<br />
vlasi kose, ne<strong>broj</strong>ene crtice sli~ne spermijima, penetriraju u<br />
sjajnu kuglu. Ova prekrasna ljubavna etida zavr{ava se scenom<br />
u kojoj sna`na ki{a, rezultat i plod nebeske igre kojoj<br />
smo malo~as svjedo~ili, obara drve}e i mijenja krajolik. Neosjetljiv<br />
na ki{u, zagrljeni par {e}e ispod ki{obrana i nestaje<br />
u tami.<br />
Animacija je najbolji na~in da otkrijem moje snove, moje<br />
skrivene `elje, sve moje osje}aje... Mogu re}i da su moji<br />
filmovi zapravo dokumentarci, ali dokumentarci »snimljeni«<br />
u mojoj du{i.<br />
Taj film kao da je bio zagrijavanje za Lagodnu (Lagodna,<br />
1985.), djelo inspirano prozom Dostojevskog — zapravo variranje<br />
na temu »ljepotica i zvijer« — prvi njegov film u kojem<br />
se nagla{enije koriste me|utonovi i druge boje osim crne<br />
i bijele. Dumala nije napravio ni jedan kompromis unato~<br />
kompliciranoj tehnici. [tovi{e, u ovom filmu on je definitivno<br />
doveo do perfekcije svoj animacijski postupak. Crte` je,<br />
posebno u erotskim scenama mnogo bogatiji i slojevitiji, figure<br />
se kre}u meko i elegantno, pozadina je pokretna, kadriranje<br />
slojevito, a monta`a »razlistana« u mno{tvo kratkih rezova.<br />
Lagodna je prije svega suptilna analiza odnosa mu{karca i<br />
`ene, zapravo uzaludnosti nastojanja mu{karca da zagospodari<br />
`enom, da njezinu ljubav pretvori u svoj posjed. U centru<br />
kadra je krevet na kojem le`i bolesna `ena i mu{karac<br />
koji bdije pokraj nje. Na zidu je sat koji glasno otkucava vrijeme.<br />
Me|utim, kazaljke idu unatrag, na krugu sata u apstraktnoj<br />
igri vidimo ljude kako se bezuspje{no opiru centrifugalnoj<br />
sili kojom ih vrijeme usisava u sredi{te kru`nice s<br />
<strong>broj</strong>kama i kazaljkama. Kafkijanski motivi su funkcionalno<br />
povezani: `ena gleda kroz prozor, mu{karac joj zabranjuje<br />
da gleda druge ljude tako {to navla~i zavjesu, ogromni kukci<br />
promi~u kroz sobu, ~a{a vina u krupnom planu koja se bez<br />
vidljivog razloga rasprsne, muha {vrlja po licu bolesne `ene,<br />
pokret njezina golog stopala na krevetu, lica ljudi sli~na<br />
Munchovim portretima stvaraju atmosferu nelagode i ne~eg<br />
zastra{uju}eg {to se zapravo nalazi u nekom sloju skrivenom<br />
ispod vidljive povr{ine filma.
Change language