Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

162
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 161 do 167 Ajanovi}, M.: Blistave nijanse mraka
jedan od njih od kojeg je Poljska posebno stradala nazivao je
sam sebe »socijalizmom«, oslikan je mo`da najsugestivnije u
mediju animacije.
Dvadeset i ~etvrti dio sekunde ne egzistira u na{oj svijesti.
Tako si}u{an dio vremena mi nismo u stanju registrirati niti
pojmiti tako da animator uvijek starta od nesvjesnog i nepojmljivog,
registriraju}i ono {to se u `ivo snimljenom filmu
opire registraciji. Stoga se animacija pokazala kao idealan
medij da zabilje`i, opi{e i oslika du{e izmu~ene siroma{tvom,
terorizirane glupo{}u, zarobljene ideolo{kim la`ima,
upla{ene i umrtvljene vlastitom turobnom svakodnevicom.
^ovjeku se mo`e zabraniti sve osim snova pa se u animacijskim
remek-djelima kakva su recimo Szczechurin Putovanje
(1971.) Kucian Povratak (1972.), Czekalin Sin (1972.) ili
Kudlin Nestanak struje (1975.) do perfekcije razvio nadrealni
vizualni jezik kojim su opisivana podsvijest i mra~ne more
usamljenih gubitnika, njihova tjeskoba u ambijentu neslobode
koji im je dosu|en ro|enjem. Slikaju}i apsurdne, po~esto
morbidne snove pesimista koji su sasvim izgubili iluzije, ljudskih
kreatura koje tumaraju kroz tunel bez ulaza i izlaza,
poljski su animatori zapravo govorili o javi, politi~kom sustavu
i dru{tvu u kojem su nastali i izlagali ga pritom najrazornijoj
kritici. Razotkrivaju}i da je sustav sposoban proizvesti
samo jedno — nesretno ljudsko bi}e.
Piotr Dumala
Sve ovo va`i i za filmove autora kakav je Piotr Dumala
(1956.), uz Jerzya Kuciu vode}eg suvremenog animatora iz
Poljske, koji odri~e bilo kakvu vezu svojih filmova s politi~kim
miljeom u kojem su nastali.
Ja sam daleko od politi~ke i socijalne situacije u Poljskoj.
Ja se ne osje}am kao netko tko participira u dru{tvu. Naravno,
nemogu}e je ne biti makar malo pripadnikom
dru{tva, ali to nije ne{to {to mene zanima. Ja se radije bavim
svojim osje}ajima, svojim privatnim stvarima. Mo`da
tek mnogo vremena poslije primijetim stanovitu vezu
izme|u filma koji sam napravio i situacije u Poljskoj. 3
Me|utim, filmovi i uop}e umjetni~ka djela, ~ak i kad u potpunosti
izrastaju iz podsvjesnog i bave se isklju~ivo privatnim,
unutarnjim svijetom autorovim ili autorovih kreacija,
uvijek su u svom bitnom dijelu individualna reakcija na
okolnosti kojima je stvaralac bio izlo`en. Dokaz tome je i
Dumalin profesionalni debi, koji ga je odmah uvrstio u red
me|unarodno zanimljivih autora. Film Lykantropia bio je
sve samo ne apoliti~no djelo.
Da, neki ljudi su mi rekli da su do`ivjeli Lykantropiu kao
sna`nu kritiku komunisti~kog sustava. Ja nisam bio toga
svjestan i jedino {to na to mogu re}i je: »mo`da«. Ne osje-
}am se niti kao pripadnik neke Poljske {kole animacije;
ako pripadam ne~em takvom to je izvan moje volje. Moj
najdra`i poljski animator je Miroslav Kijowitcz koji je sasvim
razli~ita autorska osobnost od mene. Jedino zajedni~ko
{to nalazim me|u nama je odnos prema animaciji
kao na~inu da se artisti~kim sredstvima odgovori na filozofska
pitanja.
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
Dumala je diplomirao na Umjetni~koj akademiji u Warszawi
gdje i danas `ivi i radi svoje animacije za producenta Studio
Miniatur Filmovic. Dio godine provodi u [vedskoj gdje predaje
filmsku animaciju na Vi{oj umjetni~koj {koli u Eksjöu.
Za svoje filmove dobio je prakti~no sve najzna~ajnije nagrade
i priznanja koja jedan animator uop}e mo`e dobiti, vi{ekratno
je nagra|ivan na najpresti`nijim festivalima animacije
u Annecyju, Ottawi, Hiroshimi, Stuttgartu ili u Zagrebu
gdje je 1992. osvojio Grand Prix.
Animatori su u pravilu ljudi s mnogo interesa i vi{e zanimanja.
Ni Dumala nije iznimka. Paralelno sa studijem slikarstva
u~io je za konzervatora. Nije nikad radio ni jedno ni drugo,
postao je profesionalni animator.
S jedne strane, studirao sam kemiju, biologiju, mikrobiologiju,
geologiju i poha|ao zahtjevne sate skulpture, konzervacije,
crtanja i grn~arstva. Na drugoj strani bio je
film, pokret u vremenu, nastavak mog pisanja i najbolja
mogu}a prilika da upotrijebim moje crta~ke mogu}nosti.
Rad na animiranom filmu, po mom sudu, zahtijeva kombiniranje
vrlo stroge discipline s najotka~enijom fantazijom.
Kad sam po~eo predavati animaciju shvatio sam da
je balans izme|u toga dvoga najte`i zadatak koji stoji pred
studentima.
Dumalin izvorni animacijski stil
Kombinacija raznolikih studija i interesa rezultirala je njegovom
fascinantnom animacijskom tehnikom. On ispod kamere
postavlja gipsanu plo~u premazanu crnom bojom. Svaku
fazu pokreta ugravira tankim iglama tako {to zgrebe boju i
dobije bijele linije i {rafure na tamnoj pozadini. Svaki pojedina~ni
crte` ima iznimno visoku grafi~ku vrijednost. Pa
ipak svaki od tih crte`a, nakon {to su snimljeni na nekoliko
filmskih kvadrata, biva ponovno premazan crnom bojom
tako da je njihovo trajanje kratkotrajnije od crte`a na~injenog
prstom po zamagljenom prozoru. Takav njegov rad uvr-
{tava ga u red velikih kreatora koji su unaprijedili animacijsku
tehniku vlastitim, originalnim inovacijama; rije~ je o animatorima
kakvi su prije njega bili recimo Lotte Reininger,
Alexandre Alexeieff, Norman McLaren, Ishu Patel ili Caroline
Leaf.
Ja sam rano otkrio da tehnika animiranja neposredno ispod
kamere najvi{e odgovara mom temperamentu. Imam
osje}aj da se slike iz moje glave direktno transformiraju
na filmsku vrpcu. Svi|a mi se ~injenica da se svaka faza
pokreta pojavljuje samo jedanput i onda se mijenja trenuta~no.
Dosljedno tome, slike nestaju, {to tako|er korespondira
s mojim stajali{tem o tome {to bi film trebao biti.
Svi moji filmovi, osim jednog, ra|eni su direktno ispod
kamere. Pripremaju}i se za svaki od njih radio sam dugotrajne
vje`be zagrijavanja poput sporta{a. Vje`be su se sastojale
u nastojanju da prikupim {to vi{e znanja o tome
kako bi finalni rezultat na ekranu mogao izgledati. Tek
nakon {to dostignem jednu zadovoljavaju}u predod`bu o
tome, po~nem snimati.
Gotovo svi njegovi filmovi su crno-bijeli uz tek povremenu,
vrlo diskretnu, uporabu neke druge boje. Iz njegovih filmo-