Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 151 do 160 Ivasovi}, S.: Digitalna monta`a
mora raditi od po~etka prema kraju i to kona~nu verziju, tzv.
»fini {nit«, osim ako se ne odlu~i na ve}i gubitak generacija
nego {to je to minimalno potrebno.
Tre}i veliki nedostatak rez-videomonta`e, koji u svojoj osnovi
tako|er proizlazi iz linearnosti procesa rez-videomonta`e,
krajnje je ote`ana izmjena ve} montiranog materijala (a ne
samo na netom napravljenom rezu), ve} zbog fiksnih trajanja
kadrova u montiranom slijedu. Jedina »bezbolna« korekcija
ve} montiranog materijala jest presnimavanje kadra s
novim kadrom u istom trajanju, sve druge korekcije zahtijevaju
ili presnimavanje dijelova kadrova susjednih kadru koji
se mijenja ili presnimavanje cijelog montiranog materijala na
novu kasetu do to~ke izmjene, uno{enje izmjene i presnimavanje
ostatka materijala u nastavku, {to zna~i novi gubitak
generacije.
Prve monta`e sastojale su se samo od playera i recordera, a
sam postupak montiranja na njima je bilo krajnje rudimentaran
i sli~io je dana{njem ku}nom presnimavanju s VHS-a
na VHS. Ulazni rez na takvim monta`ama ovisio je o refleksima
monta`era dok izlazni rez nije ni postojao. Na izlaznom
rezu do{lo bi do reme}enja sinkro impulsa, te bi nastala rupa
u slici odnosno slika bi posko~ila. Zbog toga su razvijeni
ure|aji koji su sposobni precizno kontrolirati ulazne i izlazne
rezove kao i sinkroni rad obaju magnetoskopa. Danas
takve ure|aje poznajemo pod nazivom monta`na konzola8 (eng. editing console) ili engleskom izvedenicom editor.
Razvojem monta`nih konzola nastali su ure|aji koji mogu
sinkrono kontrolirati vi{e magnetoskopa, nekoliko reprodukcijskih
ure|aja i jedan ure|aj ili vi{e njih za snimanje,
kao i druge dodatne ure|aje: video mix pult, audio mix pult,
ure|aj za videoefekte i dr.
|ukadrovskih prijelaza. U tome segmentu ponovno je videomonta`a
»presko~ila« klasi~nu filmsku monta`u jer je izrada
efekata bila real time9 — u stvarnom vremenu — a korekcija
brza i jednostavna.
Zapravo, uvo|enje vi{e istodobnih izvora slike omogu}ilo je
mnogo {iri monta`ni izrez nego {to su »klasi~ni« me|ukadrovski
prijelazi. Prvi put je monta`eru omogu}eno izravno
zadiranje u strukturu slike »preklapanjem« vi{e razli~itih kadrova
u jedan kona~ni kadar, tj. monta`a unutar kadra, bilo
na razini vremenskog odre|enja radnje i/ili na razini grafi~ke,
odnosno vizualno-dinami~ne strukture. Rezultat takvog
slaganja, tj. preklapanja kadrova novi je vi{eslojni kadar. Engleski
naziv za vi{eslojni kadar je multilayer shot i iz ovog
naziva izveden je naziv za potpuno nov koncept monta`e —
multilayer editing, tj. vi{eslojna monta`a.
Jedino ograni~enje u potpunom razvoju novog koncepta u
analognom okru`enju predstavljali su gubici po generaciji
slike. Standardna konfiguracija slo`ene videomonta`e bio je
A/B Roll sustav, tj. sustav s dva playera i jednim rekorderom.
S obzirom na to da je ve}ini postprodukcijskih ku}a bilo preskupo
slagati slo`enije konfiguracije s vi{e od dva izvora slike
(A/B/C roll i sl.) prakti~na posljedica toga bila je u prvoj
generaciji mogu}nost kombiniranja dvaju neovisnih kadrova
u novi slo`eni kadar. U svakoj sljede}oj generaciji mogao se
dodati samo jedan novi kadar na ve} postoje}u kombinaciju.
Npr. `eljelo se napraviti slo`eni kadar od pet razina neovisnih
kadrova. U izvedbi to bi zna~ilo sljede}e:
prva generacija: kombinacija kadrova 1 + 2 = slo`eni kadar 1, 2
druga generacija: kadar 1, 2 + kadar 3 = slo`eni kadar 1, 2, 3
tre}a generacija: kadar 1, 2, 3 + kadar 4 = slo`eni kadar 1, 2, 3, 4
~etvrta generacija: kadar 1, 2, 3, 4 + kadar 5 = slo`eni kadar 1, 2, 3,
4, 5
Dakle, ~inilo se operativno izvedivo, ali zbog degradacije
kvalitete slike uslijed generacijskih gubitaka, razlika u vizualnoj
kvaliteti kadra 5 (koji bi u kona~nom slo`enom kadru
imao gubitak od samo jedne generacije) i kadrova 1 i 2 (koji
bi u kona~nici imali gubitak od ~etiri generacije) bila bi toliko
velika da bi smetala iole ozbiljnijoj dramatur{koj upotrebi
takvoga slo`enog kadra.
U klasi~noj filmskoj monta`i postojala je sli~na mogu}nost,
ali na posve rudimentarnoj razini. Primjeri toga su dvostruke
ekspozicije, duga pretapanja ili drugi 2D prijelazi, natpisi
u kadru, slika u slici. Ali monta`er nije mogao (ne mo`e)
trenutno na monta`nom stolu napraviti takve (kao ni bilo
koje druge) efekte niti ih jednostavno korigirati. Mogao je
Betacam SP A/B roll monta`a
samo prema vlastitoj ma{ti i intuiciji probati predvidjeti kona~ni
izgled efekta i na radnoj vrpci skicirati/ozna~iti po~etak
i kraj efekta. Sam efekt mogao je vidjeti tek nakon labo-
Prva namjena takvih konzola bilo je omogu}avanje kori{teratorijske obrade materijala, tj. izrade zadanog efekta. S obnja
slo`enijih monta`nih prijelaza. Kako je sada postalo mozirom na neprakti~nost i skupo}u takvog zahvata, pogotovo
gu}e simultano reproducirati i mije{ati (»miksati«) dva ili ako je postojala potreba za popravljanjem efekta, u filmovi-
vi{e izvora slike, me|ukadrovski (me|uscenski) prijelazi su ma su takvi efekti bili razmjerno malo kori{teni. Naj~e{}e su
postali bogatiji. Omogu}eno je kori{tenje pretapanja, zavje- kori{teni laboratorijski standardizirani filmski me|ukadrovsa,
prebrisavanja i svih drugih 2D (dvodimenzionalnih) me- ski prijelazi i natpisi, tako da se ne mo`e govoriti o napred-
154
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.