Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 3 do 37 Krelja, P.; Turkovi} H.: Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em
B. D.: Razumljivo, bez toga se ne mo`e govoriti o animiranju.
Danas se tipski {tiftovi (s tri rupe u papiru) nabavljaju u
cijeloj Europi, no ti prvi {tiftovi bili su konstruirani da bi
bilo pogodni za rupe od kancelarijske perforirke. Tek u Zagreb
filmu, ~ini mi se, pet-{est godina kasnije, pre{li smo na
tri {tifta. Posebno je bilo problema s crta}im papirom. ^ini
mi se da smo do kraja Duga-filma upotrebljavali otpadni
foto-papir iz Fotokemike. U odnosu na dana{nji animacijski
papir bio je debeo, tj. prili~no neproziran. Na dana{njem
specijalnom, tankom papiru mo`emo raditi i sa {est slojeva,
a tada ne vi{e od tri.
P. K.: Kako je do{lo do podjele specijalisti~kih poslova? Tvoje
se ime tamo pojavljuje kao ’pomo}nik animatora’, {to je
to?
B. D.: Na koncu, nakon godinu dana rada, kad smo zavr{ili
film, svi crta~i su na {pici ozna~eni kao crta~i faza, iako smo
Dela~ i ja, kasnije i Ico Voljevica, bili Walterovi pomo}nici,
jer smo sve vi{e sami animirali, ~ak i cijele scene, ono {to
Walter nije stigao na~initi ili {to je nama prepu{tao.
H. T.: Prepustio ili dao? Kako je to radio?
B. D.: Morao je prepu{tati jednostavnije sekvence, jer bi realizacija
filma jo{ du`e trajala da je do kraja sve sam radio.
Dela~ je, na primjer, po njegovom layoutu, animirao uvodnu
scenu trga s mno{tvom figura koje se kre}u okolo. A ja
sam dobio da realiziram scenu u kojoj reporter Patkin kru-
`e}i oko tornjeva zgrade avionom odlije}e iz grada, ili patku
koja se penje stepenicama. Kao pomo}nici animatora, mi
smo ina~e scenama dodavali crte`e-me|uekstreme i s kona~nim
uputama davali fazerima, na{im pomo}nicima na definitivnu
popunu.
H. T.: A daj reci, gdje ste nalazili predlo{ke za animaciju, gdje
ste gledali kako se animira? Kako ste znali kako izgledaju
faze?
B. D.: Animacija je ustvari analiza pokreta i dobar crta~ brzo
}e savladati njene osnove. Nakon prvih, obi~no vrlo te{kih
koraka, animator }e sve manje trebati {topericu, jer }e pokrete
i detalje pokreta raditi po osje}aju. Uostalom, zato postoje
probna, kontrolna snimanja pojedinih scena, koja slu-
`e da se pokreti korigiraju ili dodatnim ili ispravljenim crte-
`ima. Sje}am se da smo Dela~ i ja na samom po~etku dobili
od Waltera ogledni zadatak da ga realiziramo nizom faza.
On nam je dao osnovne, klju~ne to~ke pokreta, koje nam
slu`e da akciju ispunimo svim potrebnim fazama pokreta.
Figura pada na rub krova, odbija se i u saltu pada na zemlju.
Naravno, nismo znali sistem. Poseban problem bio je taj salto
u kojem se figura u padu mora okrenuti oko svoje osi. S
tom scenom, koju bih danas izanimirao za nekoliko sati, mi
smo se mu~ili tjedan dana. Da je Walter znao rje{enje, ne bi
bilo problema. I on je tra`io formulu. No, vrlo brzo krenulo
se pravim putem. Ja se vi{e ne sje}am detaljnog razvoja te
drame, ali je ~injenica da smo uskoro krenuli u realizaciju
filma, zna~i u animaciju scena filma. Walter je postavljao
radnje, numerirao crte`e i predavao ih nama.
H. T.: Aha, a on je i gledao Disneyja...
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
B. D.: Pa, gledao je, ali ni{ta nije studirao, ono zna{, da
uzme vrpcu s Disneyjevim filmom pa pod pove}alo. Na taj
je na~in zapravo te{ko otkrivati tajne animacije. Jednostavnije
je da postavi{ radnju po osje}aju, a na kontrolnoj projekciji
vidi{ je li stvar u redu.
H. T.: Odmah ste snimali probne projekcije?
B. D.: Kadgod se zavr{i neka sekvenca, naro~ito ako je komplicirana
i nisi siguran u rezultat. Najzanimljivije je bilo kod
prve probne projekcije, a to je ono s padom figure s krova,
koju smo svaki za sebe Dela~ i ja radili tjedan dana.
P. K.: Kakvu je reakciju izazvalo kad ste to vidjeli?
B. D.: Walter i Norbert anga`irali su bili za snimatelja svog
prijatelja Ota Hohnjeca, umjetni~kog fotografa i on je scene
snimio 16-mm kamerom. Tog sve~anog dana kad je stigla
kopija iz laboratorije, Oto se stao previ{e petljati s uvo|enjem
filma u projektor, tako da je poslije tri poku{aja slika
na zidu ponovo bila obrnuta. Na kraju je Had`i} uzviknuo:
’Mo`e i tako’. I mi smo tu historijsku projekciju odgledali s
glavama dolje, naopako. Naravno da smo je ponavljali nekoliko
puta. Crtani junak padao je na rub krova, odbijao se i
padao na zemlju. Odu{evljenju nije bilo kraja. Volio bih znati
gdje je ta crnobijela vrpca danas, postoji li uop}e. Bilo bi
vi{e nego interesantno pogledati je sada, pedeset godina kasnije.
H. T.: Na papiru ste napravili te scene?
B. D.: Da. Onako kako smo ih izanimirali. Probna snimanja
i sada se vr{e s crte`ima na papiru. Tek kad se utvrdi da je
pokret u redu ili nakon korektura, crte`i se tu{em prenose
na celuloid.
P. K.: Te prve scene ra|ene su olovkom?
B. D.: Da, olovkom. Olovkom se i ina~e i danas animira.
P. K.: Je li Walter prihva}ao neke sugestije?
B. D.: Za sugestije nije bilo ni potrebe, ni vremena. On je
postavljao scene, glavne ekstreme, s osnovnom numeracijom
crte`a, objasnio je {to `eli, i mi smo se bacali na posao. U po-
~etku smo nas dvojica kompletirali scene sa svim preostalim
crte`ima, fazama, no kad smo pro{irili ekipu sa svojim pomo}nicima,
njima smo prepu{tali preostale me|ufaze (Karabaji},
Goldschmiedt, te Pu{ak, moj kolega s Likovne akademije).
Kad se pokazala potreba za dodatnim crta~kim snagama,
od kolega karikaturista iz redakcije prisko~io je u pomo}
samo Ico Voljevica. Sje}am se da je on na~inio scene s
vlakovima koji odlaze puni u SSSR i vra}aju se prazni odande.
Kao arhitekt, on se brzo sna{ao u animacijskim problemima
s perspektivom. S Walterom se dalo ugodno raditi. Nikada
nije psovao, nije nikada u `ivotu vikao, bio je izrazito
dobro}udan, {to je pomagalo u poslu. Ja mu donesem materijal,
on gleda (vje~na cigareta u lijevoj ruci) i vidim da ima
primjedbu. ’Semti bigulicu’ — ka{ljucne. Najve}a psovka je
bila ’Semti bigulicu’, a {ta je bigulica, ni danas ne znam.
’Semti bigulicu, daj ovo ispravi.’ Tako je rje{avao stvari. Jednog
dana, na svu sre}u to je bilo na samom po~etku, Dela~
je do{ao do novog rje{enja u animaciji i faziranju, do tzv. sistema
sredine, koji je uostalom ve} bio poznat u svijetu. Da
bi do{ao do srednje pozicije izme|u dva krajnja polo`aja po-
13