Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (<strong>2001</strong>), br. <strong>26</strong>, str. 3 do 37 Krelja, P.; Turkovi} H.: Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em<br />
Povodom oba ova poku{aja, u Borbi, glasilu KP Jugoslavije,<br />
iza{ao je nemilosrdan napad na strip kao takav — i stripova<br />
vi{e nije bilo do 1951., kako sam rekao.<br />
H. T.: Da li si u tom ~epinsko-osje~kom razdoblju nastavio<br />
~itati stripove?<br />
B. D.: Kako strip-listova nije bilo, mogao sam povremeno<br />
u`ivati samo u listanju starih, predratnih bisera, do kojih<br />
sam mogao do}i iz ne~ijih tavanskih zaliha. No, novo doba<br />
pru`alo je meni i mojoj generaciji i nove interese: nogomet,<br />
svakodnevne priredbe s plesovima, aktivnosti u takozvanom<br />
kulturno-prosvjetnom radu, i vrlo intenzivno ~itanje beletristike.<br />
Sje}am se da sam se opijao ruskim klasicima, u prvom<br />
redu Turgenjevom. Rade}i na priredbama namijenjenim seoskoj<br />
publici (korske pjesme, recitacije, ske~evi i sl.), odlu~io<br />
sam da se ogledam u pravoj kazali{noj predstavi. Naravno,<br />
tad su u obzir dolazili samo revolucionarni sadr`aji, pa sam<br />
izabrao, po mom mi{ljenju, jednostavnu dramu sovjetskog<br />
knji`evnika Gorbatova o Oktobarskoj revoluciji. Ja sam, naravno,<br />
uredio scenu, re`irao i glumio jednu od uloga. Igrao<br />
sam mrtvog borca kojeg donose s fronta. Dobio sam bio pravu<br />
garnituru {minke iz osje~kog HNK od jednog na{eg ^epinca,<br />
pa sam na svom ~elu na~inio realisti~nu rupu od metka<br />
(crno, `uto, zeleno), a iz usta pustio po bradi crvenu krv.<br />
Kad su me unijeli na pozornicu i spustili na pod, ja sam poput<br />
pravog mrtvaca ostavio da mi glava udari o tlo, paze}i<br />
da lice okrenem gledali{tu. Ljudi su se stvarno upla{ili, a<br />
moje tetke stale vriskati.<br />
Zagreb: studij i rad u Kerempuhu<br />
H. T.: Kad si zavr{io gimnaziju {to si upisao?<br />
B. D.: U ljeto 1949. pristupio sam prijemnom ispitu na Likovnoj<br />
akademiji u Zagrebu. Za mene li~no nije bilo dileme<br />
ho}u li biti primljen. Dolazi Bordo i svi }e se klanjati. Ja se<br />
prijavim i budem primljen. Mnogi nisu bili. Poslije ~ujem<br />
’Koga si ti imao?’ ^ekaj, {ta zna~i imati koga, pa ja sam bio<br />
na ispitu. ’A, pusti to’. Da li su moje kolege u klasi imale<br />
koga u pozadini, ne znam. Istih dana okrenuo sam se novinama,<br />
o ~emu sam zapravo uvijek sanjao. Do{ao sam prvo u<br />
svoj Problem kod Borisa Jankovi}a, koji je onda bio urednik<br />
tog enigmatskog lista. Boris je bio vrlo svestran, genije od<br />
~ovjeka. Kasnije je bio sa mnom u VUS-u. Jedino sam tada<br />
Prvi tiskani strip u ~asopisu Magnet, ur. M. Tri{ler, 1945.<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />
njega i njegovog pomo}nika Marijana Kancelari}a znao u<br />
novinarstvu. Redakcija je bila u jednom sobi~ku zgrade Vjesnika<br />
u Masarykovoj ulici, gdje je danas [kolska knjiga, ’O,<br />
fino da si do{ao’, ovo, ono, ali poslije nekog vremena ka`u:<br />
’Zna{, mi ti ne mo`emo mnogo pru`iti. Nego, idi ti Fadilu<br />
Had`i}u u Kerempuh, tamo su crta~i’. I ve} sutradan uputio<br />
sam se u Bo{kovi}evu ulicu, preko puta Traumatolo{ke bolnice.<br />
Mo`e se zamisliti kakvi su to bili trenuci za mene na}i<br />
se me|u velikim imenima: Reisingerom, Ku{ani}em, Mucavcem,<br />
Dela~em, Palom, a prije svega Walterom Neugebauerom,<br />
`ivom legendom na{ega stripa. Glavni urednik Fadil<br />
Had`i}, nakon {to je pregledao moje crte`e, dr`ao me je<br />
neko vrijeme na probi, i ubrzo zatim, istovremeno s poha|anjem<br />
Likovne akademije, postao sam stalni karikaturist Kerempuha,<br />
s mjese~nom pla}om.<br />
P. K.: U tom momentu si bio u karikaturi ve} formiran u<br />
odre|enom pravcu?<br />
B. D.: U odre|enom pravcu, da.<br />
H. T.: Kako uspore|uje{ onda{nji stil sa sada{njim?<br />
B. D.: Oh, te{ko mi je danas to gledati, te prve karikature.<br />
Neke su zgodne, ali to su bila lutanja, pazi, ja ipak tada jo{<br />
nisam imao razra|en crta~ki stil. Vi{e se mo`e govoriti o formiranom<br />
pristupu humoru.<br />
P. K.: Ali si bio svjestan da je to na neki na~in to?<br />
B. D.: Da, apsolutno.<br />
H. T.: A o~igledno si bio vrlo samopouzdan kad si i{ao i na<br />
Likovnu Akademiju i odmah u listove?<br />
B. D.: Ma, u tom je vic. Mislim da je to za svakog mladog<br />
~ovjeka i najpotrebnije — samopouzdanje. Jer ako na po~etku<br />
sumnja{ u sebe, u ono {to radi{, nije dobro. Mora{ ~vrsto<br />
znati {to ho}e{ i vjerovati u sebe. No ta paralelnost redakcija-akademija<br />
ipak nije {timala. Ubrzo sam shvatio da mene<br />
vi{e privla~i rad u novinarstvu nego studij na Akademiji. Redovito<br />
sam nestrpljivo ~ekao da profesor Berakovi}, ili Krsto<br />
Hegedu{i}, oko podneva zavr{i ’inspekciju’ i napusti<br />
na{u klasu, kako bih odmaglio u Kerempuh, gdje je bio pravi<br />
`ivot za mene. I nekoliko mjeseci nakon toga, a zbog po-<br />
~etka rada na crtanom filma u redakciji, napustio sam Akademiju.<br />
9