Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

drugotuženog o "prisutnosti skupine kancerijskih ćelija" nisu dovoljni da se sasigurnošću dijagnostikuje postojanje maligne bolesti bez "dobijanja patohistološkogpregleda bioptata promjene". Ovi vještaci su u nalazu istakli i da se broj postavljenihdijagnoza karcinoma dojke sa citološkom analizom kreće od 70-90 % (premarazličitim autorima), da je citološki nalaz samo dio postupka u dijagnozi karcinomadojke, i da se isti kao takav ne može uzeti kao definitivan, pa da je samim tim "teškogovoriti o uspostavljanju pogrešne dijagnoze na citologiji". To proizilazi i izmišljenja dr.B. B, specijaliste patologije, prema kojem metoda citološke analize nijeapsolutno siguran metod utvrđivanja kancera dojke. Prema tome, dijagnoza tumoradojke citološkom analizom samo je jedan od načina, i dio postupka, kod utvrđivanjapostojanja tog oboljenja, pa drugotuženi ne može biti odgovoran za posljediceoperacije izvršene samo na osnovu njegovog nalaza. Osim toga, on tu operaciju nijeni predložio, niti je predložio bilo koji drugi način liječenja tužilje. S toga sunižestepeni sudovi pravilno odlučili kada su tužbeni zahtjev u odnosu na ovogtuženog odbili kao neosnovan.Vještaci dr.C. i dr. V. dalje su se izjasnili i da su "utiska" da u konkretnomslučaju nije bilo ni ljekarske greške i da je hiruška intervencija (uklanjanje dojke)bila sugerisana željom bolesnice (tužilje). U pogledu potrebe vršenja mamografijeprije operacije, vještaci su mišljenja da ista "nebi ništa bitno izmijenila".Dr.B. B. mišljenja je da je ljekar hirurg "mogao" na osnovu citološkog nalazaprihvatiti da kod pacijenta postoji oboljenje u vidu karcinoma dojke.Iskazom svojedoka dr.M. M, hirurga koji je izvršio operaciju uklanjanja dojketužilji, utvrđeno je da je istoj ukazano na potrebu da se uradi "hiruška biopsija"(pouzdan metod utvrđivanja karcinoma dojke), da postoji mogućnost poštedneoperacije, ali da je ista sve to odbila insistirajući da se uradi operacija kojom bi seuklonila dojka, kao i da je odbila mogućnost da pođe na konzilijum u Podgoricu. Iz"istorije bolesti tužilje od 08.04.2009. godine", u koju je izvršen uvid u dokaznompostupku, iz koje se vidi da je tužilja "upoznata sa svim rizicima operacije", da joj je"indikovana hiruška biopsija i potreba za hiruškom intervencijom kako bi seotklonilo kancersko tkivo i odredilo stepen i histološki tip tumora, kao i invazilnost",da je predložena poštedna operacija, ali da je bolesnica (tužilja) insistirala da seukloni cijela dojka kako bi bila sigurna, zbog čega je i donesena odluka da se uradimastektomija (kompletno uklanjanje dojke).Prednje upućuje na neosnovanost navoda revizije da od strane dr.M. tužiljanije bila obaviještena o načinu prevencije, dijagnostikovanja, liječenja irehabilitacije na način da bi mogla da shvati njenu suštinu, domašaj i značaj.Bez značaja su navodi revizije da je tužilja "medicinski laik" i da nije bila ustanju da shvati suštinu, domašaj i značaj onoga o čemu je obaviještena. Naime,prema pravilima struke, bolesnik ima pravo da samostalno odlučuje hoće li da seliječi i na koji način. To pravo mu je i ustavom garantovano (neprikosnovenostljudske ličnoti). Ljekar bez pristanka pacijenta ne smije započeti liječenje i za svakimedicinski zahvat potreban je pristanak pacijenta, jer bi u suprotnom medicinskizahvat bio protivpravan. Obaveza pribavljanja pismene saglasnosti pacijenta -bolesnika, i potpisivanje njegovog pristanka na vršenje medicinske intervencije, kao85BILTEN 2 / 201191