Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

12.07.2015 Views

Kod izloženog stanja stvari, drugostepeni sud je pravilno zaključio da jetužbeni zahtjev neosnovan, jer se ne radi o nepravilnom i nezakonitom radudržavnih organa da bi postojala odgovornost tužene za traženu štetu.Ovo zbog toga što u smislu čl.57 Zakona o upravnom sporu, kad u upravnomsporu sud poništi akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego jeponišten akt. Na taj način otklonjeni su propusti u pogledu neblagovremenosti,odnosno nedopuštenosti žalbe trećeg lica DOO "S." u skladu sa pravnim shvatanjemizloženim u presudi, a rješenje o izdavanju licence tužiocu od 29.05.2007. godine jekonačno i izvršno.Kako se nezakonito postupanje državnog organa može iskazati samo krozkršenje, a ne primjenu prava, tj. potrebno je da se utvrdi postojanje volje ilipristanak da se nešto učini ili ne učini u primjeni propisa, to se postupanjeorgana tužene u konkretnom slučaju koje je u skladu sa nalozima iz presude, a kojimsu otklonjeni propusti koji se tiču blagovremenosti odnosno dopuštenosti izjavljenežalbe trećeg lica, ne može okarakterisati kao nezakonit rad.Prema tome, to što su u okviru svojih ovlašćenja organi tužene postupali poneblagovremenoj odnosno nedopuštenoj žalbi DOO "S." zbog pogrešnog pravnogshvatanja odnosno pogrešnog tumačenja, ne dovodi do odgovornosti tužene u smislučl.172 st.1 ZOO, niti odredbe čl.262 st.3 ZUP, prema kojoj stranka može tražitinaknadu štete samo u slučaju ako je rješenje upravnog organa ništavo a ne iponišteno."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 260/12 od 19.04.2012. godine)8086 VRHOVNI SUD CRNE GORE

81ISKLJUČENJE ODGOVORNOSTI DRŽAVE PO OSNOVU RIZIKAOD OPASNE DJELATNOSTI(Član 177, u vezi sa čl. 173 i 174 ZOO)Za štetu pričinjenu vojniku u rezervi za vrijeme obavljanja vojnedužnosti, isključivom radnjom trećeg lica, nije odgovorna država po osnovurizika od opasne djelatnosti, jer šteta nije posljedica te djelatnosti već radnjetrećeg lica.Iz obrazloženja:"Osnov odgovornosti u konkretnom slučaju tužilac je temeljio na riziku odopasne djelatnosti u smislu čl.173. i 174. ZOO, tvrdeći da je povrijedjen 15.04.1999.godine kao vojnik u rezervi - za vrijeme obavljanja vojnih dužnosti na kontrolnompunktu S.S. Ovo na način što je na njega naletio putnički automobil marke "Opelkadet" reg. oznake UE ___-__kojim je upravljao S. G, takodje vojnik u rezervi.Odlukom Vojnog suda pri komandi Užičkog korpusa Ik.br.51/99 od 24.05.1999.godine S. G. je oglašen krivim za izvršenje kriv. djela teško djelo protivbezbjednosti saobraćaja iz čl.201. st.1. u vezi čl.195. st.1. KZ RS i osudjen na kaznuzatvora u trajanju od 6 mjeseci, koja presuda je potvrdjena presudom Vrhovnogvojnog suda II K.br.74/99 od 22.06.1999. godine.Kod utvrdjenja da je tužilac povrijedjen u saobraćajnoj nezgodi, dok je vršiovojnu dužnost na kontrolnom punktu S. Sušica - na magistralnom putu Užice -Čajetina, tako što ga je udarilo putničko motorno vozilo rezerviste S. G, kojim je istiupravljao, a zbog kojeg je pravosnažno osudjen, tužena ne može odgovarati poosnovu rizika od opasne djelatnosti jer šteta nije posljedica takve djelatnosti tužene,već trećeg lica.Na drugačije presudjenje ove pravne stvari ne bi moglo uticati i da je voziloštetnika bilo angažovano od strane vojske, saglasno članu 177 st. 2 ranije važećegZakona o obligacionim odnosima, koji se ima primijeniti saglasno članu 1202 sadavažećeg Zakona o obligacionim odnosima, jer je šteta natala isključivom radnjomtrećeg lica a na čemu tužilac, inače, nije zasnovao svoj zahtjev.U svakom slučaju potraživanje naknade predmetne štete je zastarjelo,saglasno čl. 376. ZOO, jer je protekao rok od tri godine od kada je tužilac saznao zaštetu i odgovorno lice, odnosno pet godina od kada je šteta nastala. Naime, uslučaju odgovornosti za štetu po principu uzročnosti ili objektivne odgovornostiza drugog, zastarjelost potraživanja naknade štete počinje da teče od saznanjaza lice koje je za štetu odgovorno, a ne od saznanja za faktičkog učinioca. Tozapravo znači da šteta prouzrokovana gradjanskim deliktom zastarijeva u svakomslučaju za pet godina od nastanka. Imajući u vidu da je do povredjivanja tužiocaBILTEN 2 / 201187

81ISKLJUČENJE ODGOVORNOSTI DRŽAVE PO OSNOVU RIZIKAOD OPASNE DJELATNOSTI(Član 177, u vezi sa čl. 173 i 174 ZOO)Za štetu pričinjenu vojniku u rezervi <strong>za</strong> vrijeme obavljanja vojnedužnosti, isključivom radnjom trećeg lica, nije odgovorna država po osnovurizika od opasne djelatnosti, jer šteta nije posljedica te djelatnosti već radnjetrećeg lica.Iz obrazloženja:"Osnov odgovornosti u konkretnom slučaju tužilac je temeljio na riziku odopasne djelatnosti u smislu čl.173. i 174. ZOO, tvrdeći da je povrijedjen 15.04.1999.godine kao vojnik u rezervi - <strong>za</strong> vrijeme obavljanja vojnih dužnosti na kontrolnompunktu S.S. Ovo na način što je na njega naletio putnički automobil marke "Opelkadet" reg. oznake UE ___-__kojim je upravljao S. G, takodje vojnik u rezervi.Odlukom Vojnog <strong>suda</strong> pri komandi Užičkog korpusa Ik.br.51/99 od 24.05.1999.godine S. G. je oglašen krivim <strong>za</strong> izvršenje kriv. djela teško djelo protivbezbjednosti saobraćaja iz čl.201. st.1. u vezi čl.195. st.1. KZ RS i osudjen na kaznu<strong>za</strong>tvora u trajanju od 6 mjeseci, koja pre<strong>suda</strong> je potvrdjena presudom <strong>Vrhovnog</strong>vojnog <strong>suda</strong> II K.br.74/99 od 22.06.1999. godine.Kod utvrdjenja da je tužilac povrijedjen u saobraćajnoj nezgodi, dok je vršiovojnu dužnost na kontrolnom punktu S. Sušica - na magistralnom putu Užice -Čajetina, tako što ga je udarilo putničko motorno vozilo rezerviste S. G, kojim je istiupravljao, a zbog kojeg je pravosnažno osudjen, tužena ne može odgovarati poosnovu rizika od opasne djelatnosti jer šteta nije posljedica takve djelatnosti tužene,već trećeg lica.Na drugačije presudjenje ove pravne stvari ne bi moglo uticati i da je voziloštetnika bilo angažovano od strane vojske, saglasno članu 177 st. 2 ranije važećegZakona o obligacionim odnosima, koji se ima primijeniti saglasno članu 1202 sadavažećeg Zakona o obligacionim odnosima, jer je šteta natala isključivom radnjomtrećeg lica a na čemu tužilac, inače, nije <strong>za</strong>snovao svoj <strong>za</strong>htjev.U svakom slučaju potraživanje naknade predmetne štete je <strong>za</strong>starjelo,saglasno čl. 376. ZOO, jer je protekao rok od tri godine od kada je tužilac saznao <strong>za</strong>štetu i odgovorno lice, odnosno pet godina od kada je šteta nastala. Naime, uslučaju odgovornosti <strong>za</strong> štetu po principu uzročnosti ili objektivne odgovornosti<strong>za</strong> drugog, <strong>za</strong>starjelost potraživanja naknade štete počinje da teče od saznanja<strong>za</strong> lice koje je <strong>za</strong> štetu odgovorno, a ne od saznanja <strong>za</strong> faktičkog učinioca. To<strong>za</strong>pravo znači da šteta prouzrokovana gradjanskim deliktom <strong>za</strong>starijeva u svakomslučaju <strong>za</strong> pet godina od nastanka. Imajući u vidu da je do povredjivanja tužiocaBILTEN 2 / 201187

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!