Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

70PRAVNA VALJANOST UGOVORA O KREDITU(Član 103 ZOO)Nenamjensko korišćenje kredita može biti razlog za raskid ugovora odstrane ugovarača i ne predstavlja razlog ništavosti ugovora o kreditu.Iz obrazloženja:" Neosnovano se revizijom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.Svoj zahtjev za utvrdjenje ništavosti ugovora o kreditu br. 821-88-185 od25.09.2006.godine, zaključen izmedju tuženih, tužilja je zasnovala na tome da jeprvotužena odobrila drugotuženoj, protivno sopstvenim propisima, stambeni kredittj. suprotno proceduri - uslovima za davanje kredita i bez uredne dokumentacije (sanedostacima u ovjeri podataka za žiranta i zadministrativnoj zabrani), zbog kojihpropusta je drugotužena bila u mogućnosti da je prevari, pa je pristala da joj budežirant. Uz to tvrdila je da je prvotužena omogućila drugotuženoj da od dodijeljenogkredita u ukupnom iznosu od 46.100,00 € uplati na žiro račun svog supruga iznos od20.097,02 €, čime je nenamjenski iskoristila stambeni kredit, kao i da je osnovugovora nedopušten i da je povrijedjeno načelo savjesnosti i poštenja.Po nalaženju ovog suda, činjenice na kojima je zasnovan tužbeni zahtjev nepredstavljaju razlog ništavosti predmetnog ugovora.Povreda procedure u dodjeli kredita, imajući u vidu i neurednu dokumentacijuu pogledu garancija vraćanja kredita - u ovjeri podataka za žiranta i administrativnojzabrani na ime tužilje je poslovni rizik prvotužene kao banke koja dodjeljuje kredit,a nenamjensko korišćenje može biti razlog za raskid ugovora od strane ugovarača ine predstavljaju razlog ništavosti ugovora o kreditu. Naime, opšti akti na osnovukojih je ugovor zaključen nemaju karakter prinudnih propisa, u smislu čl 103. ZOOkoji je bio u primjeni, da bi garant mogao tražiti ništavost ugovora o kreditu i da kaotakav ne proizvodi pravno dejstvo. Inače, prvotužena je odobrila drugotuženoj kreditshodno Odluci Kreditnog odbora banke kojom su propisani uslovi pod kojima sekredit daje i sredstva obezbjedjenja vraćanja kredita, medju kojima nije predvidjenahipoteka, a u skladu sa čim je kredit dodijeljen.Nedopušten osnov i povreda načela savjesnosti i poštenja, kao razlogništavosti, takodje ne stoje. Tužilja nije dokazala da osnov za zaključenje ugovora,kao pravni cilj koji ugovorne strane žele postići, ne postoji ili je nedopušten - čl. 52.ZOO, dok se savjesnost i poštenje cijeni u svakom konkretnom slučaju u pogleduponašanja strana ugovornica, pa na povredu tog načela tužilja kao treće lice ne možeukazivati odnosno takvi navodi nijesu od uticaja na valjanost predmetnog ugovora.S druge strane, prevara ili zabluda ne mogu biti razlog ništavosti ugovora.Radi se o manama volje koje mogu biti razlog rušljivosti, a pravo zahtijevatiponištenje rušljivog ugovora, u skladu sa čl. 117.st.2. ZOO, prestaje istekom roka od3 godine od dana zaključenja ugovora.76 VRHOVNI SUD CRNE GORE