Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

66NIŠTAVOST UGOVORA O KUPOPRODAJI(Član 103 ZOO)Ništav je ugovor o kupoprodaji ako je saglasnost volja ugovornih stranao prodaji kuće data samo prividno, kako bi se prikrilo davanje novca sakamatom i obezbedjenje da će uzeti zajam sa kamatom biti vraćen.Iz obrazloženja:"U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrdjeno je da jeprvotužena sa Š. V. dana 09.11.2004. godine, zaključila ugovor o kupoprodajiporodične stambene zgrade koja se nalazi u Podgorici na kat. parceli 590/5 upisanoju Listu nepokretnosti br.4202 KO Podgorica II za iznos od 120.000,00 €, kao i da sunavedeni ugovor ugovarači raskinuli 19.09.2005. godine, da bi istog danaprvotužena sa tužiocem zaključila ugovor o kupoprodaji iste porodične stambenezgrade, sada i sa dvorištem, za istu kupoprodajnu cijenu. Nadalje, utvrdjeno je da jezaključenju ugovora sa Š. V, prethodila od istog učinjena pozajmica izvjesnekoličine novca prvotuženoj i njenom suprugu, za čije vraćanje sa kamatom, jegarantovao sada tužilac M. Z. Kako prvotužena i njen suprug, zbog teške finansijskesituacije u koju je zapala njihova porodica nijesu bili u mogućnosti da vrate učinjenzajam sa kamatom, to su im od strane tužioca, prvo kao garanta ispunjenja obaveze aposlije i kao povjerioca, jer je umjesto njih isplatio Š, upućivane prijetnje o prodajikuće, pa je prvotužilja iz straha da porodica ne ostane bez kuće, ugovorom opoklonu od 25.08.2005. godine većim dijelom nekretnine raspolagala u korist svojedjece, a zahtjev za uknjižbu po tom ugovoru podnijet je istog 19.09.2005. godine, tj.dana kada su tužilac i prvotužena zaključili sporni ugovor o kupoprodaji. Okolnosti islijed dogadjaja koji su uticali na zaključenje ugovora o kupoprodaji predmetneporodične stambene zgrade, prvo sa Š. V. a potom sa tužiocem, nižestepeni sudovisu iz iskaza, kako saslušanih stranaka tako i svjedoka, utvrdili da je tužilac više putadolazio u porodičnu kuću prvotužene i od nje uz prijetnju tražio da mu isplatidugovni novac. Svjedok J. G, zet tužioca svjedoči da mu se tužilac žalio da imaproblem sa V. P. oko novca a i prisustvovao je razgovorima tužioca i prvotužene unjenoj kući gdje je tužilac zahtijevao da se novčana obaveza prema njemu izmiri,tražeći predaju novca a ne predaju kuće. I sam tužilac u svom iskazu kaže da je kodtuženih dolazio da bi "napustili kuću ili mu vratili pare".Kod takvog stanja stvari, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da jeUgovor o kupoprodaji zaključen izmedju tužioca i prvotužene fiktivan i kao takavništav i da ne proizvodi pravno dejstvo u smislu odredaba čl.103. ZOO, koji je bio uprimjeni u vrijeme zaključenja ugovora. Jer, izmedju tužioca kao kupca i prvotuženekao prodavca nije postojala namjera niti saglasnost volja ugovornih strana o prodajiporodične kuće, odnosno saglasnost je data samo prividno kako bi se prikrilo72 VRHOVNI SUD CRNE GORE