Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

Ali, osveta, kao krajnji čin kompozicije, nije bio i krajnji cilj pravde. Premamoralnom kodeksu crnogorskog etosa, čovjek je stajao na većem pijadestalu ako jeputem samosavlađivanja znao da je oprosti. Ali to nije imao pravo svako, nego samoonaj koji je istovremeno sjedinio sve ljudske vrline. Takvi su primjeri velikodušnogopraštanja – majke Veka Ilinčića, Ćor Sulja, Muja Vujadinovića i dr."Ubiti zlu riječ znači ubiti slobodu", kaže Sula."Slaba riječ je teška kao malj, opaka kao prečanica ljudska, no koliko godbila teška i opaka sama od sebe ne siječe po časti čovjekovoj. Kad ljudi vide da jepogan od laži načinjena, izvrgnu ga ruglu kao nešto nečisto i nakazno"."Kazniti čovjeka zbog pogane riječi znači skočiti u oganj i ludo gaziti pougljevlju".Kažnjavanje za zločin misli je kažnjavanje slobode misli, povreda slobodeizražavanja. Ako demokratija hoće da funkcioniše, treba ukloniti prepreke kojesmetaju da ljudi slobodno misle i presuđuju. Borba za čovjeka je borba za istinskukomunikaciju među ljudima. Jer, ne mogu ljudi biti ni srećni ni zadovoljni sve dokzbog svojih mišljenja moraju drhtati (Holbah). Dekriminalizacija klevete i uvrede ucrnogorskom krivičnom zakonodavstvu na tragu je refleksija Suline slobodarske iprosvjetiteljske misli."U gomile nema suda", govorio je Sula.Ovdje se može napraviti komparacija sa Aristotelovim stavom da je onaj ko jeizmislio državu učinio najveće dobro i Platonovim apodiktičkim sudom: "I kad bi sesvi Atinjani skupili na jedno mjesto i bili svi pametni kao Sokrat, to je opet samojedna rulja" – (Platon, "Država").Sula je živio na prelazu iz patrijarhalnog u građansko, iz predržavnog udržavno stanje, u vrijeme u kome je neobuzdani karakter Crnogoraca, Njegoš slikao:"Vi ne date sedlati ni uzdati, pravda vi je što je vama drago", u vrijeme u kome jebio najbolji onaj koji nije htio nikome da se potčini (jedan je Crnogorac rekaogospodaru: "Poštujem te kao gospodara, ali me tvoje naredbe ne obavezuju")."To što se čovjek opire vlasti nije razlog da joj pleći obrne. Bolje rđava vlastnego bezvlašće. Bez krmaroša, lađa se o bregove lomi" (Sula).Sula je proniknuo u dubinu ideje pravde za koju je smatrao, za razliku odMoneskjea, da sudija pored mača mora da ima i srce. Otuda je poznavao obafenomena: i psihologiju vinovnika, ali i socijalnu sredinu u kojoj je živio i u kojoj jedošlo do kršenja kuštuma zemaljskog. Zato poručuje: "Jedna je nevolja koja vodi uSpuž (tada pod Otomanskom vlašću – Č.B.), a druga kako joj se oduprijeti. Sajednim koji ište koru hljeba lako je izići na kraj, sa drugim koji svakog proljećamami, kad kaduči bez brašna ostanu, mnogo je teže. Zato oprostimo Radu, jer i Bogjednom oprašta. Ali ako bi stalno opraštali grešnicima, ogriješili bi se prema onimakoji ne griješe."Čojstvo se temelji na samoj ljudskoj prirodi. Ono je sastavni dio ljudske psihe.Nije bilo drugih društvenih klasifikacija među ljudima, osim prema moralnimvrijednostima: čojstvu i junaštvu. Kod Crnogoraca ta podjela bila je na ljude ineljude. Nije bilo čojstva bez junaštva niti junaštva bez čojstva. Junaštvo je moraloodisati velikodušnošću. Sve što je izbijalo izvan okvira junačke velikodušnosti, bilo327BILTEN 2 / 2011343