Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

Antifona, do Diogena iz Apolonije i Protagore iz Efesa, kao prvobitnih ljubiteljamudrosti i umovanja što su postali temeljeme grandioznog filozofskog učenja stareHelade, a koja, da je egzistirala (Sulina misao) u njihovo vrijeme, bila bi jednakopoznata i trajna, kao što je trajno helensko kulturno nasljeđe. Ali, bez obzira što "uvelikim narodima geniju se gnijezdo vije", raznolike interakcije među narodima idržavama savremenog čovječanstva učiniće da misao Sule Radova, kaoveličanstveni produkt crnogorskog etosa zasnovan na postulatima čojstva, budeuniverzalno nasljeđe svekolikog kulturnog čovječanstva.Sulina mudrost prevazilazi iskustvo ljudi svoga vremena pa čak i sveukupnimoralni kodeks. On je jedan od onih ljudi koji je sjedinio hrabrost pravednika,viteško junaštvo i neprikosnoveni postulat slobode (u riječi i djelu), sa interesimasvoje zajednice, jer: "krv i mač brane slobodu, ali je pravda čuva". "Što misliš", pitaoje knjaz Nikola serdara Jola Piletića – "Ko je ova dva dobra u naš vakat sastavio?""Sula, gospodaru. Đe je sablja sijevala i džeferdar grmio, bio je među prvima, a đese pravda čuvala i riječ carovala, prvi su bili do njega".Epohe ljudske istorije razlikuju se po tome da li je i u kojoj mjeri dominantnasnaga slobodnog stvaralaštva ljudi ili snaga tradicije (ali ne i tradicionalizma), ali neu smislu koliko je ovaj prvi činilac uspio da izrazi svoj fenomen nezavisno oddrugog, već koliko mu je pošlo za rukom da svjesnom upotrebom kulturnog nasljeđaprošlosti i sveukupne tradicije slobodno stvori energiju za oslobađanje novog, višeg,boljeg i naprednijeg. Ali, o vrijednostima jedne kulturne tradicije ne odlučuje sudjednog jedinog istorijskog naraštaja, ma koliko ovaj bio sposoban da ga obrazloži,već sud istorije kao cjeline, dakle, sud svih naraštaja uzetih zajedno. Kada je upitanju Sula Radov, ovdje je istorijski pečat nesumnjiv, a etički kodeks jednogdruštva, kao dio kulturnog nasljeđa koga je Gerhard Gezeman (Čojstvo i junaštvostarih Crnogoraca) definisao kao: honestas heroica Montenegrina i savremenitrendovi u razvoju društva – robotička civilizacija, internet mreža i tehnološkeinovacije, mogu naći srećnu sintezu, jer je i sam Sula govorio: "Novi vakat rađa novinauk", "Novi put stari bataljuje".Sula je ostavio brojne izreke o pravdi, sudijama i suđenju: Pravdu ćeraj, ma jećeranjem ne ubi: Ne idi zagonom, no zakonom; Čojek treba manje da uzima, a višeda daje, da umjesto sile razum prihvati i da stane u red ljudi, a ne ispred ljudi. Akoimaš čojeka ispred sebe slobodno idi.Sudija ne može biti bolećiv čojek – on mora biti istinit i pravičan. Bolećivčojek je koš i za žito i oklasine, a sudija, ako pravdu ljubi, mora činjet da ovo dvojerazdvoji.Samo istinit čojek može biti sudija i to ako je vješt da na malome pronikne uveliko, a da iz velikog ne zakloni malo – iza kojeg, počesto, istina čami.Pravda nije uže da se siječe na dvoje.Vlas čuva zakon, a vrijeme običaje – zato ovi dulje traju.Na pitanje: Kad se sudi, što se prvo gleda? Sula odgovara: Zakon. – A onda?Običaj! – A iza običaja? – Čast. – A kad se presuda donosi? – Sve troje.324340 VRHOVNI SUD CRNE GORE