Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

323Crnogorsko običajno pravoObičaj kao pravilo društvenog života je druga priroda čovjekova. Takva drugapriroda se uspostavlja kao novi čovjekov svijet koji se podređuje ljudskim navikamai tradiciji koje se nalaze kao svrha u ostvarenju opšteljudskih vrijednosti – slobode idostojanstva. Običaj je socijalni medijum koji se ostvaruje kao nepisani zakon. Tajnepisani zakon je realni, objektivni i stvarni način života pojedinaca i društvapodignut na nivo principa ili norme, dakle, realne i postojeće opštenitosti kao uslovčovječnosti. Običaj je čovjekovo djelatno – misaono – duhovno i voljnoprivikavanje ljudi na zajednički život u socijabilitetu, što je sačinjen od legitimnog imoralnog, u kojem čovjek postaje stvarno, samotvorno i samosvjesno djelatno biće.U običaju se čovjek uči drugoj – ljudskoj i društvenoj prirodi.Običaj je izraz ljudske autonomije kojom se uspostavlja proces djelatnih formiopstojnosti, a on je nemoguć bez aktiviteta strukturnih vrlina subjektivne straneličnosti, u kojoj se afirmiše vlastiti svijet i samosvijest o potrebi ne samo sebe, negoi o potrebi drugog čovjeka i svih članova zajednice za svojom suštinom, što je izrazljudske solidarnosti. Otuda nijedno moralno činjenje nije moguće bez samosvijesti osopstvenim i drugim svrhama, a nju je nemoguće konstituisati bez ljudske slobodekoja počiva na poštovanju dostojanstva drugog bića.Za razliku od autonomije (auto – sam; nomos – pravilo), heteronomija(heteros – drugi, nomos – zakon), je suprotnost autonomiji i kao takav izvormoralnih izopačenja. Ako volja izvan ili iznad sebe traži predmet svoga djelovanja,onda to nije samo određenje ljudske ličnosti, nego podređenost drugome, kaonegaciji autonomije i autonomnog htjenja. Čovjek postaje središte samodjelatnostisamo ako može da podnese teret moralnih zakona – odgovornost za svoje činidbepred drugim i pred društvom. Pod heteronomijom, čovjek je sveden na pokornost.Izraz heteronomije su pisani zakoni za koje je grčki stoik Hipija govorio da sugrobnica ljudske slobode.Vlast čuva zakon a vrijeme običaje – zato ovi dulje traju, govorio je SulaRadov.Sula Radov i narodni duh i tradicijaSula Radov, iskazivao je, aforizmom i anegdotom, kredo egzistencije ne samovlastitog uma već i narodnog kodeksa pravde zasnovanim na čojskim zakonima štosu ih iznjedrili: zdrav razum, bistra pamet, pošteno srce i zadata riječ, a klesali ihnajbolji i najmudriji sinovi crnogorskog naroda, kroz koje danas otkrivamogeneologiju fenomena crnogorske tradicije, ali i sponu sa noumenom njene kulture,kao pokretačkim impulsima njene savremenosti i budućnosti.Sulina misao, iskričava i lucidna, pravedna i hrabra, mudra i poučna, što silazido dubina stoičke škole starih Helena, do sofista Hipije i Kalikala, do Hesoida iBILTEN 2 / 2011339