Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

optuženi M. M. bio šef tog gradilišta, da je višak materijala sa trase i privatnogposjeda "T." DOO, koji se nalazi u neposrednoj blizini trase, deponovan u more itako formirana kopnena priobalna površina od krupne kamene mase koja je nasutašljunkom, a zatim sitnim pijeskom koji je poravnat uz priobalni pojas, dužine oko160 metara, promjenjljive dubine ka moru od 8 do 52 metra, ukupne površine 5.868m2. Nije sporno ni to da je u vrijeme izvodjenja pomenutih radova na ovoj dioniciputa optuženi R. R. obavljao poslove rukovodioca službe za uredjenje, izgradnju ikontrolu morskog dobra kod javnog preduzeća za upravljanje Morskim dobrom, aoptužena J. B. je obavljala poslove Inspektora za vode u Ministarstvu poljoprivrede,šumarstva i vodoprivrede.Pri naprijed navedenim nespornim činjenicama, drugostepeni sud je morao saviše kritičnosti cijeniti odbranu okrivljenih. Naime, optuženi R. R. u svojoj odbraniu bitnom navodi da je osnivač firme "T.", da je znao da njegova gradjevinska firmaizvodi radove na putu u Lipcima, kao i na njegovim parcelama koje se nalaze izvantrase, u onolikoj mjeri koliko je to potrebno da mašine pridju radi rada na stijenama,ali da nije izdavao naloge za rad na predmetnom gradilištu, dok optuženi M. M. usvojoj odbrani u bitnom navodi da je on davao naloge da se velike gromade guraju umore, jer nije bilo drugog načina za njihovo uklanjanja i da mu je optuženi R. R.rekao da radi sve što misli da je potrebno u vezi radova vezanih za trasu.Ovakve odbrane optuženih R. R. i M. M. su protivrječne u dijelu da li sunavedeni radovi izvodjeni samo po nalogu optuženog M. M. ili i po naloguokrivljenog R. R, imajući u vidu da optuženi M. M. u svojoj odbrani tvrdi da mu jeoptuženi R. R. rekao da radi sve što misli da je potrebno u vezi predmetnih radova, očemu drugostepena presuda uopšte nema razloga.Pri ovakvoj odbrani optuženih R. R. i M. M. opravdano se postavlja pitanje koje izdavao naloge da se višak materijala sa trase i privatnog posjeda "T." DOO, kojise nalazi u neposrednoj blizini trase, deponuje u more i tako formira kopnenapriobalna površina koja je napravljena deponovanjem krupne kamene mase, zatimnasuta šljunkom, pa sitnim pijeskom, koji je poravnat uz priobalni pojas.Drugostepeni sud na strani 22 svoje presude zaključuje da optuženi R. R. nijeizvršio krivično djelo protivpravno zauzimanje zemljišta iz čl. 254 st. 1 Krivičnogzakonika, jer nema dokaza da je isti zaposjeo to zemljište, obradjivao ga, ogradjivaoili zabranio drugome pristup. Medjutim, po ocjeni ovog suda drugostepeni sud jepropustio da cijeni iskaz svjedoka S. P, koji je u bitnom naveo da je sa optuženim R.R. ugovorio kupovinu 15.000 m3 tampona kamena, koji mu je bio potreban, jer sebavi gradjevinskim radovima, kao i nespornu činjenicu da se u blizini trase nalaziprivatni posjed preduzeća "T." DOO, čiji je osnivač i vlasnik optuženi R. R. i odkakvog je to značaja za izvodjenje pravilnog zaključka da li je umišljaj optuženog R.R. bio usmjeren da navedenu formiranu kopnenu priobalnu površinu od 5.868 m2protivpravno zauzme.Nadalje, iz Odluke o proglašenju Kotora i njegovog područja za prirodno iistorijsko kulturno dobro od posebnog značaja broj 01-2422/1-79 od 14.06.1979.godine, koju je donijela Skupština opštine Kotor, proizilazi da se kao prirodno,kulturno i istorijsko dobro od posebnog značaja proglašava Kotor sa područjem29BILTEN 2 / 201133