Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

250PRAVNO DEJSTVO ODLUKE O DODJELI STANA POD USLOVOM(Član 18 i čl. 19 stav 1 Zakona o stambenim odnosima"Sl. list SRCG", br. 21/85)Bez značaja je konačnost i pravosnažnost odluke o dodjeli stana poduslovom kada uslov nije ispunjen, jer takva odluka ne proizvodi pravnodejstvo.Iz obrazloženja:"Ocu tužilaca konačnom odlukom prvotuženog, 1986. godine, dodijeljen jepredmetni stan, pod uslovom da vrati stan u kojem je sa svojom porodicom do tadastanovao u Nikšiću. Navedeni uslov iz konačne odluke prvotuženog br. 06-856/5 od01.04.1986. godine, postavljen je i u kasnije donijetoj odluci- rješenju br. 06-1755od 13.05.1988. godine, o dodjeli, na osnovu kojeg je pravni prethodnik tužilacazaključio ugovor o korišćenju predmetnog stana. Nesporno je i to da otac tužilacanije vratio prvotuženom raspoloživi stan u Nikšiću, te da je predmetni stan ponovouključen u raspodjelu po konkusu prvotuženog od 22.06.1990. godine, po kojempravni prethodnik tužilaca nije prijavljivao svoje učešće. U novosprovedenompostupku predmetni stan je dodijeljen drugotuženoj i istovremeno je stavljena vansnage odluka (rješenje) prvotuženog od 13.05.1988. godine, odlukom prvotuženogod 27.07.1990. godine. Na osnovu ove odluke prvotuženi je donio rješenje o dodjeliovog stana drugotuženoj, da bi na osnovu istog drugotužena sa trećetuženimzaključila ugovor o korišćenju, a nakon toga sa prvotuženim ugovor o otkupupredmetnog stana.Polazeći od toga da je prvotuženi odlukom od 13.05.1988. godine dodijeliopredmetni stan ocu tužilaca pod uslovom, kojeg on nije ispunio, pravilno su odlučilinižestepeni sudovi kada su odbili tužbeni zahtjev za poništaj odluke prvotuženog od27.07.1990. godine u dijelu kojim je stavljena van snage navedena odluka.Činjenica je, što i tokom postupka kod prvostepenog i drugostepenog sudanije dovodjeno u pitanje, da je odluka prvotuženog br. 06-856/5 od 01.04.1986.godine konačna, a prema stanju u spisima i pravosnažna, kao i ovdje sporna odluka(rješenje) br. 06-1755 od 13.05. 1988. godine Medjutim, po ocjeni ovog suda,formalna pravosnažnost navedenih odluka u pravnoj situaciji kakva je konkretna nepodrazumijeva istovremeno i da su iste proizvele materijalno pravno dejstvo usmislu ostvarenja priznatog prava. Ovo iz razloga što je ovdje pravo priznatouslovno, pod raskidnim uslovom, pa ukoliko uslov ne bude ispunjen nije nastalo nipravo o kojem je riječ, tj. odluka je bez dejstva. Puno dejstvo takva odluka biproizvela tek po ispunjenju u njoj utvrdjenog uslova. Pošto otac tužilaca nije predaoprvotuženom raspoloživi stan u Nikšiću, a na kojem je u tom momentu bio nosilacstanarskog prava, ne može se smatrati da je stekao pravo na dodjelu predmetnogstana.BILTEN 2 / 2011261