Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

Polazeći od iznijetog, i po nalaženju ovog suda, proizilazi da disciplinskakomisija tuženog nije disciplinski organ u skladu sa navedenim propisima, što značida nije bila nadležna da vodi disciplinsku raspravu protiv tužioca i izričedisciplinsku mjeru, na koji način su povrijedjena pravila vodjenja disciplinskogpostupka, a što osporene akte tuženog čini nezakonitim, kako su pravilno zaključili inižestepeni sudovi. Isto tako, kod činjenice da u postupku nije dokazano da jetužilac počinio teže povrede radne obaveze zbog kojih mu je izrečena disciplinskamjera prestanka radnog odnosa, odnosno da nije dokazana njegova krivica započinjene povrede koje su mu stavljene na teret, to su nižestepeni sudovi pravilnopostupili kada su zahtjev tužioca za ocjenu zakonitosti akata o prestanku radnogodnosa i otkazu ugovora o radu poništili kao nezakonite i obavezali tuženog datužioca vrati na rad i rasporedi na poslove na kojima je radio prije donošenja istih.Isto tako, pravilno su postupili nižestepeni sudovi kada su usvojili tužbenizahtjev tužioca za naknadu štete zbog izgubljene zarade za sporni period, budući setužilac u tom periodu krivicom tuženog nalazio van radnog odnosa. Prema tome,kako su osporeni akti o disciplinskoj odgovornosti tužioca poništeni kao nezakoniti,odnosno kako u postupku nije dokazano da je tužilac počinio teže povrede radnihobaveza koje su mu stavljene na teret, te da je šteta koja mu je pričinjenaneisplaćivanjem zarade u spornom periodu, a čiju visinu je utvrdio vještakfinansijske struke, nastala bez njegove krivice, to nižestepeni sudovi pravilnozaključuju da mu osnovom čl.134. st.1 Zakona o radu i čl.148. ZOO-a, pripadapravo na naknadu predmetne štete."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br.281 /12 od 19.04.2012. godine)225236 VRHOVNI SUD CRNE GORE