Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

174IMOVINA BRAČNIH DRUGOVA(Član 286 stav 1 Porodičnog zakona)Poslovni prostor koji je jedan bračni drug stekao poklonom od roditeljau toku trajanja braka predstavlja njegovu posebnu imovinu.Iz obrazloženja:"Izvedenim dokazima kod prvostepenog suda utvrdjeno je da su predmetnenepokretnosti kupljene u vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka novčanimsredstvima roditelja tuženog i to poslovni prostor isključivo za potrebe tuženog, astan za njihove potrebe, a da se samo iz formalnih razloga vodi na tuženog.Polazeći od takvog utvrdjenja, nižestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan uz zaključak dapredmetni poslovni prostor, shodno odredbi člana 286 stav 1 Porodičnog zakona,predstavlja posebnu imovinu tuženog, koju je stekao poklonom od roditelja u tokubraka, a da predmetni stan predstavlja imovinu roditelja tuženog.Neosnovano se ističe revizijom da tuženi nije dokazao da su njegovi roditeljiposjedovali uštedjevinu, te da su imali stan u Herceg Novom i kuću u Kočanima iiste prodali, jer nema pismenih ugovora o kupoprodaji. Ovo sa razloga što jeiskazom svih saslušanih svjedoka, a i iskazom same tužilje datom na raspravi od19.02.2010. godine, potvrdjeno da su roditelji tuženog posjedovali kuću u Kočanimakoju su prodali prije zaključenja braka stranaka i stan u Herceg Novom koji jeprodat u vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Takodje je nesporno da je otactuženog, kao dugogodišnji funkcioner ostvarivao visoka primanja, te da je majkatuženog radila kao knjigovodja, pa su isti imali uslove za sticanje uštedjevine.Kontradiktornost iskaza roditelja tuženog u pogledu iznosa za koji su prodate ranijenepokretnosti (kuća u Kočanima i stan u Herceg Novom) i u pogledu cijene za kojesu kupljene predmetne nepokretnosti su bez uticaja na drugačiju odluku u ovojpravnoj stvari, kako to pravilno i nalaze nižestepeni sudovi.Kod naprijed iznijetog, bez značaja su i navodi revizije da nižestepeni sudovinijesu imali u vidu da je tužilja bila u radnom odnosu u "A. – t.", te da nijesu uvažilinjen rad u podizanju i vaspitavanju sina i njenu brigu o domaćinstvu i porodici.Uostalom, iz radne knjižice tužilje jasno proizilazi da je ista bila zaposlena u perioduod 2001. - 2007. godine, odnosno nakon kupovine predmetnih nepokretnosti(poslovni prostor kupljen 1999. godine, a stan 2000. godine). Osim toga, utvrdjenoje da rad u Preduzeću "A. – t." koji je osnovao tuženi 1998. godine, novčanimsredstvima koji su mu dali roditelji, donosio slabu zaradu (oporeziva dobit u 1999.godini iznosila je 2.088,00 dinara, u 2000. godini 520 DEM, u 2001. godini 261DEM), te da je ta zarada obezbjedjivala samo minimalna sredstva za izdržavanjeBILTEN 2 / 2011183