Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore
Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore
Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
160SASTAV ZAOSTAVŠTINE I RJEŠENJE O NASLJEDJIVANJU(Član 13 Zakona o nasljedjivanju,u vezi sa čl. 139 Zakona o vanparničnom postupku)Nepokretnosti koje su bile predmet ugovora o poklonu ne mogupredstavljati <strong>za</strong>ostavštinu i na istima se ne može steći pravo svojine po osnovunasljedja.Iz obrazloženja:"Zahtjev <strong>za</strong> utvrdjenje prava svojine po osnovu nasljedja na 1/2 nepokretnostibliže opisanoj izrekom prvostepene presude, tužilac <strong>za</strong>sniva na tvrdnji da je majkastranaka, sada pok. M. M, u ostavinskom postupku i<strong>za</strong> smrti supruga G. M. (ocatužene) nakon postignutog sporazuma o raspodjeli <strong>za</strong>ostavštine sa ćerkom (tuženom)rješenjem o nasljedjivanju od 09.04.1985. godine oglašena <strong>za</strong> nasljednika napredmetnoj nepokretnosti. Ističe da se na osnovu tog rješenja majka stranaka kodnadležnog upravnog organa upisala kao vlasnik iste, te da smatra da je promjenaupisa na tuženu 2006. godine izvršena ne<strong>za</strong>konito na osnovu ugovora o poklonuovjerenog kod Opštinskog <strong>suda</strong> u Baru (Ov. br. I 286/78 od 23.02.1978. godine).Polazeći od utvrdjenja da su sporne nepokretnosti bile predmet navedenogugovora o poklonu <strong>za</strong>ključenog izmedju G. M, kao prodavca i njegove tada mldb.ćerke (ovdje tužene) kao poklonoprimca, <strong>za</strong>stupane po majci, kao <strong>za</strong>konskom<strong>za</strong>stupniku, koji ugovor je valjan i proizvodi pravno dejstvo, nižestepeni sudovi supravilno primijenili materijalno pravo kada su, s pozivom na odredbu člana 20ZOSPO, odbili tužbeni <strong>za</strong>htjev kao neosnovan, pravilno <strong>za</strong>ključujući da tužilac nijedoka<strong>za</strong>o da je predmetna imovina <strong>za</strong>ostavština njegove majke, pa je ni sam nijemogao steći osnovom nasljedja nakon majčine smrti.Jer, nasljedjivanjem se pravo svojine može steći samo pod uslovom ako je topravo postojalo u korist ostavioca, odnosno pravnog prethodnika. Predmetnenepokretnosti nijesu mogle predstavljati <strong>za</strong>ostavštinu G. M, budući da ih je istinavedenim ugovorom o poklonu poklonio svojoj ćerki (tuženoj), koja je u vrijeme<strong>za</strong>ključenja istog bila maloljetna i <strong>za</strong>stupala je majka, kao <strong>za</strong>konski <strong>za</strong>stupnik, pa dastoga nije bila ni upoznata sa predmetnim ugovorom, a koju tvrdnju tužene tužilacnije opovrgao konkretnim dokazima. Dakle, majka stranaka na spornimnepokretnostima na osnovu sporazuma o diobi u ostavinskom postupku postignutomsa ćerkom (tuženom), odnosno na osnovu rješenja o nasljedjivanju, donijetog podnavedenim okolnostima, nije mogla steći pravo svojine. Ovo sa razloga što jerješenje o nasljedjivanju deklarativnog, a ne konstitutivnog karaktera i vezujestranke samo u pogledu odluke o pravu na nasljedje, a stranke, kao i treća lica, moguu parnici isticati <strong>za</strong>htjeve koji se <strong>za</strong>snivaju na pravu svojine ne<strong>za</strong>visnom odnasljedja, radi čega su bez osnova navodi revizije dati u tom pravcu.BILTEN 2 / 2011167
Change language