Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

159NIŠTAVOST UGOVORA O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU(Član 117 Zakona o nasljedjivanju,u vezi čl. 190 Zakona o vanparničnom postupku)Ako ne postoji dokaz na osnovu čega je sudija prilikom pristupanjaovjeri ugovora o doživotnom izdržavanju utvrdio identitet ugovornih strana,ugovor o doživotnom izdržavanju je ništav.Iz obrazloženja:"Predmetni ugovor je ovjerio sudija Opštinskog suda u Ivangradu Z. R, ali nepostoji dokaz na osnovu čega je sudija prilikom pristupanja ovjeri ugovora utvrdioindentitet ugovornih strana. Na ugovoru nema podataka o datumu i godini rodjenjaprimaoca izdržavanja, niti koji bliži podatak, kao ni uvjerenje o njenomzdravstvenom stanju. Na ugovor na mjestu potpisa za primaoca izdržavanja,utvrdjeno je da postoji otisak njegovog kažiprsta, ali nema potpisa svjedokaindetiteta.Kod takvog stanja stvari i po nalaženju ovog suda, pravilno su postupilinižestepeni sudovi, kada su zahtjev tužioca usvojili u cjelosti. Ovo s razloga štopredmetni ugovor nije sačinjen i zaključen na zakonom propisan način, jer je usuprotnosti sa čl. 189 u vezi sa čl. 190 Zakona o vanparničnom postupku ("Sl.listSRCG", br. 34/86) koji je važio u vrijeme zaključenja spornog ugovora. Jer, shodnoodredbi čl. 189. Zakona o vanparničnom postupku, sudija je dužan da prije nego štopristupi sastavljanju isprave utvrdi indeditet učesnika koje ukoliko ne poznaje,indentitet istih utvrdjuje javnim ispravama sa fotografijom ili izjavom dvapunoljetna svjedoka čiji je indentitet utvrdjen javnim ispravama.Pored toga, shodno čl. 190 ZVP, kada je učesnik nepismen, kao što je bila O.H, sastavljanje isprave vršiće se u prisustvu dva punoljetna svjedoka koje sudijalično poznaje, ili čiji je identitet utvrdio javnim ispravama sa fotografijom.Medjutim, kako iz zapisnika o ovjeri ugovora nema konstatacije kako jesudija utvrdio indentitet učesnika, niti je bilo obezbjedjeno prisustvo dva punoljetnasvjedoka, to je rpedmet ugovora o doživotnom izdržavanju ništav i ne proizvodipravne posledice, jer je isti protivan prinudnim propisima kako to propisuje odredbačl. 103.st.1. ZOO koji je važio u to vrijeme. Stoga, bez obzira na činjenicu što jesvjedok Z. R. upozorio ugovarače na posledice ugovora u smislu čl. 117 Zakona onasledjivanju, navedeni propusti čine ništavim, pa pravilno zaključuju nižestepenisudovi da ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen pred Opštinskim sudom uIvangradu R.br. 79/88 od 27.04.1988.godine ne proizvodi pravno dejstvo. "(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 165/12 od 02.02.2012. godine)166 VRHOVNI SUD CRNE GORE