Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

157NEDOSTATAK FORME PUNOMOĆJA KAO RAZLOGNIŠTAVOSTI UGOVORA O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU(Član 117 stav 2 Zakona o nasljedjivanju)Izostanak ovjere punomoćja od strane sudije, a kojim punomoćjem jedavalac izdržavanja ovlastio punomoćnika da u njegovo ime može zaključitiugovor o doživotnom izdržavanju, ne čini ugovor ništavim.Iz obrazloženja:"Pobijanom i prvostepenom presudom utvrđena je ništavost ugovora odoživotnom izdržavanju iz razloga što punomoćje kojim je davalac izdržavanjaovlastio punomoćnika da u njegovo ime može zaključiti ugovor o doživotnomizdržavanju sa njegovim roditeljima J. Ž. i J. N, kao primaocima izdržavanja, nijeovjereno u formi koja je predviđena za zaključenje ugovora o doživotnomizdržavanju. Naime, nižestepeni sudovi nalaze da saglasno odredbi čl.90. ZOO, kojije bio u primjeni, punomoćje za zaključenje ugovora ili drugog pravnog posla morabiti u istoj formi koja je predviđenja za zaključenje tog ugovora ili pravnog posla.Kako je odredbom čl.117. st.2. Zakona o nasleđivanju, koji je bio u primjeni uvrijeme nastanka spornog pravnog odnosa, propisano da ugovor o doživotnomizdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije, zaključujuda izostanak ovjere punomoćja od sudije predstavlja nedostatak forme izdatogpunomoćja, što ugovor čini ništavim.Po nalaženju ovog suda, izloženi zaključak nižestepenih sudova se ne možeprihvatiti kao pravilan.Tuženi je izdao punomoćje punomoćniku V. G. - R, advokatu iz Ulcinja, da unjegovo ime zaključi ugovor o doživotnom izdržavanju sa njegovim roditeljima kaoprimaocima izdržavanja, a u punomoćju su precizirane sve radnje koje jepunomoćnik ovlašćen da preduzme pri zaključivanju ugovora i posebno saglasnosttuženog kao davaoca izdržavanja sa sadržinom ugovora o doživotnom izdržavanju,koji je izraz saglasnih volja ugovornih strana. Pri tom, tuženi je potpis na punomoćjuovjerio kod suda.Po mišljenju ovog suda, nedostatak forme punomoćja koji nižestepeni sudovinalaze nije mogao biti dovoljan za utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora odoživotnom izdržavanju. Jer, tumačenje odredbe mora voditi utvrđenju samogsmisla norme. U konkretnom slučaju to podrazumijeva da prije zaključenjaugovora o doživotnom izdržavanju nije moguće preduzeti radnju koja sepreduzima tek pri zaključenju ugovora. Tako u momentu izdavanja spornogpunomoćja tuženi nije mogao preduzeti radnje koje su propisane za zaključenjeugovora o doživotnom izdržavanju, a koje podrazumijevaju da punomoćje ovjerisudija. Zbog toga insistiranje nižestepenih sudova u konkretnom slučaju na164 VRHOVNI SUD CRNE GORE