Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

144UTVRDJIVANJE PRAVA SVOJINE NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTUU parnici za utvrdjivanje prava svojine na šumi i šumskom zemljištu nijedovoljno da tužilac dokaže samo činjenicu da je on sa svojim precima bio udržavini tih parcela, nego i pravni osnov i zakonit način sticanja prava svojine.Iz obrazloženja:"Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i usvojio tužbeni zahtjevnalazeći da je na osnovu iskaza tužioca koji je saslušan kao stranka, kao i na osnovuiskaza ostalih svjedoka utvrdio da su sporne nepokretnosti 1937. godine kupili djedtužilaca H. M. i H. F, dok su bili u porodičnoj zajednici, od F. Dž. i da su spornenepokretnosti nakon diobe pripale djedu tužilaca. Pri tom je drugostepeni sud našaoda je sporna nepokretnost mogla i prije II Svjetskog rata biti u privatnoj svojini,oslanjajući se na zaključak Sreskog suda u Beranama I. br. 126/40 od 29.05.1940.godine. Tim zaključkom usvojen je predlog H. F. protiv K. A. i D. M. podnijet naosnovu izvršnog zaključka P. br. 69/39 od 24.10.1939. godine kojim im je naloženapredaja u državinu zemljišta zv. "Bačvanske strane".Prema tome iz sadržine tog zaključka proizilazi da je bio u pitanju državinskispor, a ne spor o pravu svojine, pa je pogrešan zaključak drugostepenog suda da onpredstavlja dokaz o tome da su sporne nepokretnosti mogle biti u privatnoj svojini.Na osnovu nalaza vještaka geometra utvrdjeno je da su sporne nepokretnostiprilikom formiranja popisnog katastra 1953/54. godine upisane na H. M. i da je tajupis egzistirao do 1983. godine kada su na osnovu premjernog katastra spornenepokretnosti upisane kao društvena svojina. Na osnovu nalaza vještaka šumarske ipoljoprivredne struke utvrdjeno je da je 2/3 spornih nepokretnosti i prije II Svjetskograta bilo šuma i šumsko zemljište.Prema Zakonu o šumama iz 1929. godine postojala je pretpostavka da sušume u državnoj svojini, a u privatnoj svojini samo po posebnom pravnom osnovu.Stoga u parnici za utvrdjivanje prava svojine na šumi i šumskom zemljištu nijedovoljno da tužilac dokaže samo činjenicu da je on sa svojim precima bio u državinitih parcela, nego i pravni osnov i zakonit način sticanja prava svojine. Kako takvihdokaza nema, drugostepeni sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada jepreinačio prvostepenu presudu i usvojio tužbeni zahtjev."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 185/12 od 05.04.2012. godine)150 VRHOVNI SUD CRNE GORE