Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

Obavezuje se tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplatiiznos od 1.745,00 €, a ovo u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude."Protiv drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbogbitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.Predložio je da ovaj sud preinači nižestepene presude i usvoji tužbeni zahtjevuz naknadu troškova postupka ili iste ukine i predmet vrati prvostepenom sudu naponovno sudjenje.U odgovoru na reviziju tuženi je u svemu osporio navode iste i predložio da serevizija odbije kao neosnovana.Po razmatranju spisa predmeta, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smisluodredbe člana 401 ZPP, pa je našao da je revizija osnovana.Zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrdjenje prava službenostiu najširem obimu preko predmetne poslužne parcele, vlasništvo tuženog, u koristpredmetne povlasne parcele, vlasništvo tužioca, nižestepeni sudovi zasnivaju natome da predmetna službenost nije zasnovana pravnim poslom, ugovorom okupoprodaji zemljišta (povlasnog dobra), zaključenog sa F. V, kao i da ista nijestečena održajem, jer tužilac za prilaz povlasnoj parceli koristi javni put koji jepostojao i u vrijeme kupovine iste.Izloženi zaključak nižestepenih sudova donijet je, kako uz počinjenu bitnupovredu odredaba parničnog postupka, tako i na osnovu pogrešne primjenematerijalnog prava.Naime, u odgovoru na tužbu i tokom postupka tuženi (vlasnik poslužnogdobra) je istakao da je pravo službenosti prolaza spornim putem u najširem obimupostojalo i postoji i danas u korist pravnog prethodnika tužioca F. V, koji mu je1987. godine prodao dio nepokretnosti koju je kupio od R. Z. 1972. godine, što je usvom iskazu potvrdio i F. V, a Z. R. je izjavila da je sporni putni pravac u vrijemeprodaje F. korišćen za prolaz pješke, a da je F. nakon izgradnje kuće (1972. godine)nastavio da isti koristi za prilaz motornim vozilima.Iako se radi o odlučnim činjenicama, nižestepeni sudovi o njima nijesu vodiliračuna, ni dali bilo kakve razloge, pa je zbog pogrešne primjene materijalnog pravačinjenično stanje nepotpuno utvrdjeno, a u presudama nedostaju valjani razlozi, štočini bitnu povredu odredaba parničnog postupka, iz člana 367 stav 2 tačka 15 ZPP,zbog čega je nižestepene presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenomsudu na ponovno sudjenje.Očigledno je da nižestepeni sudovi nijesu imali u vidu da je službenost pravokoje je vezano za nepokretnost, a ne za vlasnika, te da ukoliko je to pravo postojalou korist pravnog prethodnika tužioca, to je tužilac, kao novi vlasnik povlasnogdobra, stekao pravo službenosti u istom obimu koji je imao njegov pravniprethodnik. Odredbom člana 59 stav 1 ZOSPO koji je bio u primjeni u vrijemepokretanja spora (čl. 197 st. 1 sada važećeg zakona) propisano je da ako se podijelipovlasno dobro, stvarna službenost ostaje u korist svih njegovih djelova.Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestepeni sudovi su propustili da utvrdeda li je službenost spornim putem ranije stečena nesmetanim vršenjem u dužem134140 VRHOVNI SUD CRNE GORE