Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

131ZAJEDNIČKA SVOJINA ETAŽNIH VLASNIKA(Čl. 161 i 171 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)Svojina etažnih vlasnika na zemljištu na kojem je stambena zgradaizgradjena i zemljištu koje služi za njenu redovnu upotrebu je zajednička inedjeljiva i na istoj se ne mogu izdvajati alikvotni djelovi u odredjenoj površini.Iz obrazloženja:"Glavni umješač i tuženi iz osnovne parnice kao nosioci prava svojine (nesuvlasništva) na odredjenim djelovima stambenog objekta, na čemu glavni umješačtemelji svoj postavljeni zahtjev, imaju, istovremeno, zajedničku nedjeljivu svojinukako na zemljištu na kome je zgrada izgradjena tako i na zemljištu koje služiredovnoj upotrebi stambene zgrade. Dakle, na parceli, zemljištu, na kojoj jestambena zgrada izgradjena, vlasnici posebnih djelova stambene zgrade - etažnivlasnici imaju zajedničku nedjeljivu svojinu odnosno pravo korišćenja. To pravo jenepodijeljeno, nedjeljivo i ne može biti opredijeljeno u idealnim djelovima, te senjime ne može odvojeno raspolagati, dakle neraskidivo je povezano sa svojinom naposebnom dijelu zgrade, sve saglasno propisima iz čl. 19 Zakona o osnovamasvojinsko pravnih odnosa i čl. 1 i 14 Zakona o etažnoj svojini, kao i sa propisima izčl. 161 i 171. sada važećeg Zakona o svojinsko pravnim odnosima, tako da sunižestepeni sudovi pravilno postupili kad su o postavljenom tužbenom zahtjevuglavnog umješača odlučili na izrečeni način zbog čega je njegovu reviziju valjaloodbiti kao neosnovanu.Nižestepeni sudovi su, isto tako, pravilno postupili kad su odbili kaoneosnovan tužbeni zahtjev tužioca iz osnovne parnice. Iz spisa predmeta proizilazida tužilac, kao osnov sticanja prava korišćenja na spornom zemljištu ističe nasledjeiza smrti tamo označenog lica. Da bi stekao to pravo po označenom pravnom osnovupotrebno je da je to pravo imalo lice iz čijeg prava tužilac izvodi svoje pravo.Provedenim dokazima tužilac nije dokazao da je njegov pravni prethodnik imao topravo na spornom zemljištu. Izvedeni dokazi ne pružaju pouzdan oslonac o tome, pričemu je teret dokazivanja odredjenih činjenica bio na tužioca, pa u nedostatku takvihdokaza nije bilo mjesta usvajanju takvog zahtjeva, tim prije što je utvrdjeno dasporno zemljište predstavlja zajedničku nedjeljivu svojinu odnosno pravo korišćenjaetažnih vlasnika odredjenih djelova stambene zgrade na kojoj je izgradjena i kojesluže za njenu redovnu upotrebu.Pored toga, nižestepeni sudovi su pravilno odbili kao neosnovan tužbenizahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je tužilac nosilac prava svojine na objektutamo bliže označenom, jer se ne radi o gradjevinskom objektu, pri utvrdjenjunižestepenih sudova sa osloncem na nalaz tamo angažovanog vještaka, već oruševini koja, dakle nema svojstvo gradjevinskog objekta i na istoj se ne može stećiBILTEN 2 / 2011137