Bilten Vrhovnog suda za 1/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

113RASKID UGOVORA O VRŠENJU USLUGA(Član 620 stav 4 ZOO)Za ocjenu zakonitosti izjave naručioca o jednostranom raskidu ugovora ovršenju usluga, sud je dužan ocijeniti da li je bilo propusta poslenika u vršenjuposlova zbog kojih bi se jednostrano mogao raskinuti ugovor, ili su u pitanjuneznatni nedostaci usljed kojih se naručilac ne može koristiti pravom na raskidugovora.Iz obrazloženja:"Prije svega prvostepeni sud nije ocijenio i dao jasne razloge da li su za raskidugovora bili ispunjeni uslovi iz čl.25 spornog ugovora kojim su propisani uslovikada se može jednostrano raskinuti ugovor. Tužilac je naime tokom prvostepenogpostupka tvrdio da nijesu bili ispunjeni uslovi za raskid ugovora, jer je tuženiizjavom o raskidu ugovora od 30.06.2008. godine, raskinuo ugovor unazad, tj. od16.05.2008. godine, pri tome ne ostavljajući tužiocu otkazni rok od 30 danaračunajući od prijema obavještenja kako je to propisano čl.25 Ugovora. Propuštajućida ocijeni prednje odredbe spornog ugovora, koje su uz ostale dokaze bile ododlučnog značaja za raskid ugovora prvostepeni sud je počinio bitnu povredupostupka iz čl.367 st.2 tač.15 ZPP.Navedeni nedostatak, iako je na isti ukazivano žalbom, drugostepeni sud nijeotklonio, niti je o istom dao bilo kakve razloge, čime je i sam počinio istu bitnupovredu odredaba parničog postupka, radi čega se obje nižestepene presude morajuukinuti.S druge strane, sa potpunom izvjesnošću se ne može utvrditi u čemu se sastojepropusti i nedostaci u vršenju poslova tužioca koji bi vodili raskidu Ugovora ovršenju usluga. Prvostepeni sudovi se u svojim odlukama pozivaju na inspekcijskeizvještaje kontrole tuženog od 08.11.2007., 12.02.2008. i 19.05.2008. godine,medjutim, iz ovih izvještaja proizilazi da je tuženi imao primjedbe na rad Upravnikapošte M. V, dok se tužilac pominje samo u dopuni izvještaja od 16.05.2008. godine,kada se konstatuje nemarno ponašanje tužioca.Imajući u vidu prednje činjenice kao i činjenice koje je tužilac naveo prilikomsaslušanja u svojstvu stranke prvostepeni sud je bio dužan ocijeniti dali je bilopropusta tužioca u vršenju poslova zbog kojih bi tuženi jednostrano mogao raskinutipredmetni ugovor, ili su u pitanju bili neznatni nedostaci u smislu odredbe čl.620tač.4 Zakona o obligacionim odnosima usled kojih se naručilac ne može koristitipravom na raskid ugovora."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 337/12 od 26.04.2012. godine)BILTEN 2 / 2011119