broj 12 - Osnovna škola "Split 3" Split

TAJNA SRETNEDJECEMnogi od nas misle da se do srećedolazi dobitkom na lutriji, gomilanjemstvari ili pak očekujemoda nas usreći netko drugi. Živimo li u uvjerenjuda su događaji u našem životu izvannas? Čini li nam se ponekad da drugi ljudiodređuju naš put? Što nas to „pokreće“na ponašanje? „Motor“ koji neprestanoradi i tjera nas na djelovanje je unutar nas.Dakle, svako naše ponašanje je motiviranoiznutra i to psihičkim potrebama. Kaošto imamo osnovnu potrebu za preživljavanjemkoju zadovoljavamo hranom, vodomi zrakom, imamo i psihičke potrebekoje su nam svima urođene.Prema W. Glasseru, postoje četiriosnovne psihološke potrebe: ljubav, moć(poštovanje), zabava i sloboda.LJUBAV možemo shvatiti kao prijateljstvoi osjećaj brige za nekoga. Jedan odnačina da budemo uspješni u zadovoljenjupotrebe za ljubavlju je taj da razmislimoo svim ljudima u našem životu te daizdvojimo one o kojima brinemo kao i svekoji brinu o nama. Svatko od nas treba baremjednu osobu prema kojoj će osjećatiosobitu bliskost.MOĆ (POŠTOVANJE) je osnovnapotreba koja se često pogrešno shvaća unegativnom smislu, kao nadmoć nad nekim.Moć o kojoj ovdje govorimo odnosise na osjećaj sposobnosti, kompetencije,osjećaj da postoje stvari koje činimodobro. Moć često dolazi od drugih ljudi,ali je važno znati sam sebi odati priznanjei podsjetiti se da smo važni.ZABAVA je potreba u kojoj su djeca najvještija,ali je imaju i naši roditelji i bake idjedovi. Po Marku Twain-u zabava je „onošto radimo kad ne moramo.“ Igra, smijeh,opuštanje – uz njih je naš život puniji iradosniji.SLOBODA je potreba koja se odnosi namogućnost izbora i odlučivanja, slobodukretanja, potrebu za samostalnošću iizostanak prisile. Djeca predškolske i raneškolske dobi imaju uži raspon slobodnihizbora u životu. Što smo stariji, to smoslobodniji u mogućnostima izbora, ali stime ide i veća odgovornost.Sva naša ponašanja su usmjerena na zadovoljenjejedne ili više psihičkih potreba.Iako nam se ponekad neka naša ili tuđaponašanja čine beskorisna, nedjelotvornai samouništavajuća, ona ipak za cilj imajuzadovoljenje potreba. Svako naše ponašanjeje naš trenutno najbolji izbor. Akobolje upoznamo sebe i naučimo upravljatisvojim ponašanjem, imat ćemo mogućnostdonošenja boljih odluka.“Čudno je to kako je malopotrebno da budemosretni, i još je čudnije kakonam baš to malo nedostaje.”Ivo AndrićAko se osjećaš tužno, povrijeđeno,tjeskobno, prestrašeno, ljutito... vrijeme jeza djelovanje. Prisjeti se stvari koje volišraditi i koje te čine sretnim i opuštenim.Mijenjajući način razmišljanja i činjenjemonoga što nas opušta, mijenjamo svojeosjećaje.Važno je znati: sva moja ponašanja sumoji izbori za koje sam sam odgovoran!Kao što ja ne mogu biti odgovoran za onošto drugi čine, nitko ne može biti odgovoranza ono što ja činim.Ako nešto u svom životu želim promijeniti,važno je postaviti cilj i plan djelovanja– što sve moram učiniti da postignem cilj.Dakle, tko je odgovoran za Tvoj život?Čija je zadaća Tvoj život učiniti sretnijim,zadovoljavati Tvoje potrebe?Otkrit ću ti tajnu: naravno, Tvoja!„Ti izabireš hoćešli biti tužan ili sretan,optimist ili pesimist,stidljiv ili bučan, poštenili nepošten, ili nešto odtoga.Jedina osoba kojaima kontrolu nad Tvojimstavovima, vjerovanjima,vrijednostima,željama, osjećajima...jesi TI!“ Marshal BrainAnita Jović,socijalnapedagoginjaUpravljati ponašanjem znači upravljationim što činim, načinom kojim razmišljamo sebi i svojoj okolini, svojim osjećajimai načinom funkcioniranja svoga tijela.Izravno možemo utjecati na ono štoradimo i ono što mislimo, a posredno ina naše osjećaje i tjelesne promjene. Dapojednostavnimo, zamislimo ponašanjekao automobil s 4 pogona (kotača). Akopokrenemo prva dva kotača (činjenje imisli), krenut će i stražnja dva (osjećaji itijelo).Prepoznaješ li signale svog tijela i svojihosjećaja?28 29