Å UMARSKI LIST 1-2/1962

Američki borovac (vajmutovac)(Pinus Strobus, L.)Američki borovac spada među najviša stabla u sjeveroistočnoj Americi.gdje ga zovu »Eastern White pine«. Raste od sjeverne Georgije do sjeverneKanade. P. Strobus uspijeva u čistim sastojinama ali dolazi i u smjesi s listačamai ostalim četinjačama. U državi Tennessee i Sjevernoj Caro-lini postiženajbolji razvoj na nadmorskim visinama od 900—1.200 m. Ondje su stablaameričkog borovca visoka do 67 m. U centralnom dijelu Nove Engleske borovacse proteže od morske razine do nadmorske visine od 750 m.Sto se tiče edafskih faktora, . američki borovac voli svježe, pjeskovitoglinenotlo, ali dobro uspijeva i u barovitim zonama, kao i na pijescima i dinama.Drvo američkog borovca je lagano, otporno i lako za obradu, te ga mnogoupotrebljavaju u izgradnji nastambi, u građevinarstvu i brodogradnji (zajarbole).U sjevernom dijelu svog prirodnog areala stradava više a na jugu manjeod Cronartium ribicola.Prirodni areal američkog borovca je jako proširen u sjevernom dijelu Amerike,gdje su ga intenzivno sadili. U Evropu je unesen pred oko- 250 godina.Pokazao se uspješan u blažoj klimi na pjeskovitom i svježem glinenom tlu sprosječnim godišnjim oborinama od 635—890 mm. Na britanskom otočju američki-borovac također dobro uspijeva; pokazao- se rezistentan na smrzavicu isušu na pjeskovitom i pjeskovito-ilovastom tlu s prosječnim godišnjim oborinamaod 510'—1.020 mm. Ipak ga u Engleskoj nisu dalje forsirali zbog ozbiljnihnapadaja od Cronartium ribioola. U južnom dijelu Evrope ta bolest nije takoopasna. U novije vrijeme poduzeti su ozbiljni radovi na polju selekcije i oplemenjivanjau cilju da se dobiju rezistentne sorte na tu bolest. Jedan hibrids azijskim Pinus griffithii mnogo obećaje u tom smjeru.Evropske zemlje imaju danas već prilično iskustvo s američkim borovcem.Evo-, što kažu Francuzi o njemu.U pogledu ekoloških prilika američki borovac je vrlo plastična vrsta, indiferentnana zimu; podnosi zasjenu i spada među po-luheliofilne vrste drveća.Cesto strada od Cronartium ribicola, koja se javlja na kori i prouzrokuje velikeštete. Američki bo-rovac se sadi u razmacima od 2x2 m sadnicama od 1—3ili 2—3 godine starim. U mladosti vrlo brzo raste. Dolazi u obzir za sadnju uteškim uvjetima, gdje druge domaće vrste drveća ne uspijevaju. Ne preporučase osnivanje kultura većih površina zbog opasnosti cd spomenute gliive(Pourtet). ]Američki borovac voli svjetlo. Rezistentan je na hladnoću, ali traži određenuatmosfersku vlagu. Podnosi kiselo tlo; može rasti čak i na tresetastomtlu. Zbog njegova brzog rasta u mladosti, P. Strobus se mnogo upotrebljava upošumljavanju nizinskih i brežuljkastih predjela, no napadaj gljive, koja uzrokujerđu na kori, osujećuje gdjekad željeni uspjeh. (Guinier, Oudin, Schaeffer).P. Strobus je rezistentan na niske temperature; ima male zahtjeve na tlo;vrlo je plastičan u pogledu proširenja, no ipak je potrebno-, da tlo ima neštosvježine i da nije vapneno. Podnosi mokre terene. Dobro uspijeva čak i ondjegdje se javlja Sphagnum. Američki borovac strada od gljive Cronartium ribicola22