Å UMARSKI LIST 1-2/1962

ekološke prilike kao Jugoslavija. To je razlog, da ovdje citiramo Fourchyevaistraživanja o zelenoj duglaziji u Francuskoj. Evo ukratko Fourchyevihzaključaka.1. Zelena duglazija je vrsta drveća brzog rasta, koja može dati godišnjepo hektaru 30 do 40 m 3 tečajnog prirasta, no tako veliki prirast zelene duglazijemcže se očekivati samo u vrlo povoljnim ekološkim prilikama.2. Klimatska amplituda unutar koje zelena duglazija dobro uspijeva jevelika.3. Zelena duglazija je vrlo osjetljiva na edafske prilike, tako da se velikiprirast može postići samo na plodnim i svježim tlima, bogatim vodom.4. Njezino je korijenje vrlo plitko zbog čega kulture zelene duglazije čestostradavaju od vjetrova.5. Zelenu duglaziju treba saditi rijetko. 3.000 sadnica po hektaru je dovoljno.Gušća sadnja ne samo da je skuplja, nego je i štetna.6. Prorede treba obavljati često, barem svakih 5 godina. Veći turnusi prorjeđivanjai slabe prorede jako smanjuju prirast.7. Podržavanje mladih, gustih sastojina, da bi se postignulo prirodnočišćenje debla od postranih grana je zabluda, jer se zelena duglazija vrk> slaboprirodno čisti. Preporuča se umjetno čišćenje debla od grana (piljenje!), štoomogućuje dobivanje kvalitetnih sortimenata.8. Visina srednjeg stabla ne zavisi od gustoće sastojine, što znači, da seu rijetkim kulturama ne gubi visinski prirast nego se povećava prirašćivanjeu debljinu.9. Proučavanje rasa duglazije značajno je za povećanje prirasta i za čišćenjedebla cd grana.10. Za kubiciranje zelene duglazije mogu se upotrebi ti Schaefferove tarife»•tarifs lents«.11. Stablimična smjesa zelene duglazije s ostalim autohtonim vrstamadrveća nije povoljna. Preporuča se samo grupimična smjesa.U Njemačkoj je Wagenknecht došao do sličnih zaključaka te kaže da suduboka, rahla, svježa i topla tla preduvjet, za dobro uspijevanje duglazije. Onpreporuča, da se duglazija ne uzgaja na teškim i hladnim ilovastim tlima nina jako degradiranim tlima.Prilikom naših istraživanja utvrdili smo, da većina naprijed navedenihzaključaka vrijedi u cijelosti za naše prilike s tom napomenom, da zelena duglazijau našoj zemlji strada od Rhabdocline pseudotsuge i Adelopus gäumannio čemu su kod nas pisali Anić, Tregubov, Kišpatić i drugi.U toku naših istraživanja mi smo položili nekoliko pokusnih ploha u kulturamazelene duglazije, koje su svojevremeno podignute u Hrvatskoj. Godišnjivolumni prirast mjerili smo po metodama uzoraka (Meyerova diferencijalnametoda, formule L. Schaeffera, autorova metoda, itd.). Rezultate tog mjerenjadonosimo u tabeli 5. Iz te tabele vidimo, da se izmjereni tečajni prirast istraživanihkultura zelene duglazije kreće od 8,3—18,5 m 3 godišnje po hektaru.Naša mjerenja potvrđuju već ranije Fourchyeve zaključke, da zelena duglazijasamo u određenim ekološkim prilikama — a naročito na dubokom i vlažnomtlu — daje veće priraste od domaćih vrsta. Na sjevernoj ekspoziciji ZagrebačkeGore — na više manje kamenitom terenu nadmorske visine od oko 800 metara— zelena duglazija se pokazala slabo. Bolje prirašćuje zelena duglazija u arbo-20