Å UMARSKI LIST 1-2/1962
Å UMARSKI LIST 1-2/1962 Å UMARSKI LIST 1-2/1962
Zelena duglazija raste od prirode u umjerenim područjima sjeverozapadneAmerike. Prirodno nalazište zelene duglazije se proteže cd Britanske Kolumbijedo Meksika. U državama Oregon i Washington zelena duglazija dosegnulasvoj maksimalni razvoj kako s obzirom na svoje dimenzije i brzinu prirašćivania,tako i s obzirom na kvalitetu drva. U tim državama oblast zeleneduglazije zauzima površinu od 9,7 miliona hektara. Karakteristike te oblastijesu ispresjecani brdoviti tereni sa širokim plodnim dolinama. Tla su šljunkovita,pjeskovita, glinasta, ilovasta sa svim mogućim kombinacijama tih individualnihkategorija. U pravilu tla u brdima su uglavnom glinasta i ilovasta,dok su tla u dolinama većinom šljunkovita i pjeskovita s različitim primjesamagline i ilovače.Klima u državama Oregon i Washington vrlo je povoljna za rast četinjača.Izuzevši pojedine planinske vrhunce, zime u toj oblasti su kratke i rijetko sukad oštre. Na taj je način vegetacijska perioda duga i obično bez ljetnih izimskih ekstrema. Prosječna temperatura za vrijeme vegetacijske periode sekreće oko 13,5°C. Godišnje oborine variraju cd 500—2.500 mm. Najveći diooblasti zelene duglazije ima godišnje oborine oko 1.000—1.500 mm, ali u . c rpnju,kolovozu i rujnu oborine su oskudne.Premda zelena duglazija dominira u spomenutoj oblasti i raste u najrazličitijimokolnostima, ipak se šume zapadnog Oregona i Washingtona sastoje i oddrugih vrsta drveća. Na Pacifičkoj obali, gdje ima mnogo vlage usljed čestihmagla i obilne kiše sa Tihog Oceana, rastu Tsuga heterophylla, Picea sitchensis.a južnije Chamaecyparis Lawsoniana. U višim predjelima, istočno od Pacifika,nalazimo Thuju plicatu, Pinus monticolu i Abies nobilis. Sume zelene duglazijesu čiste ili mješovite s malenom primjesom ostalih vrsta od kojih su najčešćeTsuga heterophylla, Thuja plicata i Abies grandis.Sastojine zelene duglazije u dobi od 10 godina imaju oko 2.200 stabala pohektaru. Taj broj stabala padne najmanje na jednu polovinu u 30. godini. Utoj doti veći dio tih stabala ima prsni promjer cd 30 cm. U dobi od 80 godinabroj stabala po* hektaru se kreće oko 200; većina stabala ima 60—90 cm prsnedebljine. Najjača stabla dosežu visinu od 60 metara; debla su čista od granado polovine visine stabla.Na sjeverozapadnom Pacifiku zelena duglazija je visoko, punodrvno- stablo,koje u starijoj dobi ima goleme dimenzije. Izuzevši Kalifornijske sekvoje, zelenaduglazija je najviše stablo u sjevernoameričkim šumama. Stabla prsnogpromjera od 150—180 cm i totalne visine cd 75 metara se mogu naći u zrelimšumama. Danas su već rjeđa stabla prsnog promjera cd 240—270 cm s totalnomvisinom cd 80 metara.U dobro obraslim sastojinama zelene duglazije postrane grane na debluse suše i otpadaju, tako da debela stabla imaju obično lijepa debla, čistaod grana.Mlade sastojine zelene duglazije su u svem prirodnom nalazištu priličnootporne protiv bolesti i insekata.Zelena duglazija se regenerira jedino sjemenom; nema izbojne snage izpanja. Sjeme dozrijeva u augustu i septembru. U pravilu svake treće ili četvrtegodine obilno fruktificira.Korijenje zelene duglazije je duboko, no- dubina korijenja zavisi od vlageu tlu, tako da je na vlažnim tlima korijenje pliće pa ondje izolirana stablavjetar lako izvaljuje.12
Zelenu duglaziju često u Americi zovu »crvenom« ili »žutom jelom« zbog bojei 1. valitete drva. U jednom istom stablu mogu se naći dijelovi drva žute i crvenebr je. Obično je drvo iz centralnog dijela stabla crvene boje, a ono iz perifernig dijela je žute boje. Žuto drvo se smatra boljim i vrednijim zbog finoćegelova, bolje obradivosti i ljepše boje. Stvaranje crvenog drva se pripisujebrzom prirašćivanju, a kako se tempo prirašćivanja smanjuje sa starošću, tosamo starija stabla imaju određeni dio žutog drva. Zbog toga mlade sastojinezelene duglazije označavaju obično kao »crvene jelove šume« za razliku odstarih šuma, koje zovu »žute jelove šume«.Drvo zelene duglazije je vrlo cijenjeno u SAD, gdje je našlo veliku primjenuu građevinarstvu, stolariji i preradi. Gotovo sve stambene kuće na obaliPacifika u SAD izgrađene su cd drva duglazije, koje je vrlo. dekorativno ikvalitetno.U oblasti zelene duglazije najbrži prirast je zabilježen na sjevernim, sjeveroistočnimi istočnim ekspozicijama. Pored ekspoz : cije, na prirast zeleneduglazije utječe tlo. Najbrži i najveći prirast izmjeren je na dubokim, pješkevito-glinastimtlima. Na trn tlima i navedenim ekspozicijama bilo je godišnjeoko 1.500 mm oborina. Uz manje oborine prirast je osjetljivo niži.Skup svih ekoloških faktora (kvaliteta tla, ekspozicija, inklinacija, nadmorskavisina, oborine itd.) izražavaju u SAD pomoću »site index«-a, koga definirajuvisinom stabala u stotoj godini starosti. »Site index« odgovara doneklenašem pojmu boniteta. U oblasti zelene duglazije razlikuju 5 »site index«-aili 5 boniteta:IIIIIIIVV60 metara5142 . „3324Na I bonitetu stabla u 100-gođišnjoj sastojini visoka su 60, na II bonitetu51, na III bonitetu 42 metra itd. Na toj bazi izrađene su u SAD prirasnopri'>~dnetablice za zelenu duglaziju. Izmjereno je preko 2.000 malih pokusnih plohau državi Oregon i Washington.Prema prirasnoprihodnim tablicama, koje su izradili Me Ardle, W. H. Meyeri D. Bruce navodimo u tabeli 1 podatke o drvnoj masi sastojine po hektaruza odnosne bonitete.Iz te tabele mogu se izračunati godišnji prirasti po> hektaru, koji su navedeniu tabeli 2.U kulturama i plantažama postignuti su veći prirasti cd onih koje iskazujuMe Ardlove prirasnoprihodne tablice za prirodne šume. Mnogo veći prirastipostignuti su primjenom fertilizatora. Na sjeverozapadnoj Pacifičkoj obali utvrđenoje, da u šumskim tlima nedostaje dušika. Zato se ondje uz pc>mcć fertilizatoradodaje oko 100—150 funta dušika po akru kroz više godina, što se pozitvno odražava na debljins.kom prirastu stabla zelene duglazije kako je toprikazano na slici 1.13
- Page 1: 1-21962iri
- Page 12 and 13: PRILOG POZNAVANJU RASTA I PRIRASTA
- Page 16 and 17: SI. 1. Utjecaj fertilizatora na deb
- Page 20 and 21: 18 -
- Page 22 and 23: ekološke prilike kao Jugoslavija.
- Page 24: Američki borovac (vajmutovac)(Pinu
- Page 27: čija forma živi na ribizlima. Taj
- Page 32 and 33: tivnost borovca dolazi do izražaja
- Page 34 and 35: PROBLEM PROIZVODNOSTI KULTURA CRNOG
- Page 36 and 37: i ee mogla do obale izgraditi jedno
- Page 38 and 39: Na području navedene zajednice nal
- Page 40 and 41: Hi, na relativno najboljim staništ
- Page 42 and 43: PROBLEME DE LA PRODUCTIVITE DES PLA
- Page 44 and 45: nom S-25 i Lindanom S-25. Pantakan
- Page 46 and 47: Mišljenja smo da bi u buduće treb
- Page 48 and 49: S obzirom na veliku štetnost ove b
- Page 50 and 51: TABELIA Iff-II"matično stabloParen
- Page 52 and 53: Visine,biljaküHgighj of seedlingsV
- Page 54: TABELA IIIPodaci o dvogodišnjim bi
- Page 57 and 58: Ijine biljaka je približno jednako
- Page 59 and 60: Karakteristično' je, da križanci,
- Page 62 and 63: TAEELA VIII .Podaci o dvogodišnjim
Zelenu duglaziju često u Americi zovu »crvenom« ili »žutom jelom« zbog bojei 1. valitete drva. U jednom istom stablu mogu se naći dijelovi drva žute i crvenebr je. Obično je drvo iz centralnog dijela stabla crvene boje, a ono iz perifernig dijela je žute boje. Žuto drvo se smatra boljim i vrednijim zbog finoćegelova, bolje obradivosti i ljepše boje. Stvaranje crvenog drva se pripisujebrzom prirašćivanju, a kako se tempo prirašćivanja smanjuje sa starošću, tosamo starija stabla imaju određeni dio žutog drva. Zbog toga mlade sastojinezelene duglazije označavaju obično kao »crvene jelove šume« za razliku odstarih šuma, koje zovu »žute jelove šume«.Drvo zelene duglazije je vrlo cijenjeno u SAD, gdje je našlo veliku primjenuu građevinarstvu, stolariji i preradi. Gotovo sve stambene kuće na obaliPacifika u SAD izgrađene su cd drva duglazije, koje je vrlo. dekorativno ikvalitetno.U oblasti zelene duglazije najbrži prirast je zabilježen na sjevernim, sjeveroistočnimi istočnim ekspozicijama. Pored ekspoz : cije, na prirast zeleneduglazije utječe tlo. Najbrži i najveći prirast izmjeren je na dubokim, pješkevito-glinastimtlima. Na trn tlima i navedenim ekspozicijama bilo je godišnjeoko 1.500 mm oborina. Uz manje oborine prirast je osjetljivo niži.Skup svih ekoloških faktora (kvaliteta tla, ekspozicija, inklinacija, nadmorskavisina, oborine itd.) izražavaju u SAD pomoću »site index«-a, koga definirajuvisinom stabala u stotoj godini starosti. »Site index« odgovara doneklenašem pojmu boniteta. U oblasti zelene duglazije razlikuju 5 »site index«-aili 5 boniteta:IIIIIIIVV60 metara5142 . „3324Na I bonitetu stabla u 100-gođišnjoj sastojini visoka su 60, na II bonitetu51, na III bonitetu 42 metra itd. Na toj bazi izrađene su u SAD prirasnopri'>~dnetablice za zelenu duglaziju. Izmjereno je preko 2.000 malih pokusnih plohau državi Oregon i Washington.Prema prirasnoprihodnim tablicama, koje su izradili Me Ardle, W. H. Meyeri D. Bruce navodimo u tabeli 1 podatke o drvnoj masi sastojine po hektaruza odnosne bonitete.Iz te tabele mogu se izračunati godišnji prirasti po> hektaru, koji su navedeniu tabeli 2.U kulturama i plantažama postignuti su veći prirasti cd onih koje iskazujuMe Ardlove prirasnoprihodne tablice za prirodne šume. Mnogo veći prirastipostignuti su primjenom fertilizatora. Na sjeverozapadnoj Pacifičkoj obali utvrđenoje, da u šumskim tlima nedostaje dušika. Zato se ondje uz pc>mcć fertilizatoradodaje oko 100—150 funta dušika po akru kroz više godina, što se pozitvno odražava na debljins.kom prirastu stabla zelene duglazije kako je toprikazano na slici 1.13
Change language