Å UMARSKI LIST 1-2/1962

Zelena duglazija raste od prirode u umjerenim područjima sjeverozapadneAmerike. Prirodno nalazište zelene duglazije se proteže cd Britanske Kolumbijedo Meksika. U državama Oregon i Washington zelena duglazija dosegnulasvoj maksimalni razvoj kako s obzirom na svoje dimenzije i brzinu prirašćivania,tako i s obzirom na kvalitetu drva. U tim državama oblast zeleneduglazije zauzima površinu od 9,7 miliona hektara. Karakteristike te oblastijesu ispresjecani brdoviti tereni sa širokim plodnim dolinama. Tla su šljunkovita,pjeskovita, glinasta, ilovasta sa svim mogućim kombinacijama tih individualnihkategorija. U pravilu tla u brdima su uglavnom glinasta i ilovasta,dok su tla u dolinama većinom šljunkovita i pjeskovita s različitim primjesamagline i ilovače.Klima u državama Oregon i Washington vrlo je povoljna za rast četinjača.Izuzevši pojedine planinske vrhunce, zime u toj oblasti su kratke i rijetko sukad oštre. Na taj je način vegetacijska perioda duga i obično bez ljetnih izimskih ekstrema. Prosječna temperatura za vrijeme vegetacijske periode sekreće oko 13,5°C. Godišnje oborine variraju cd 500—2.500 mm. Najveći diooblasti zelene duglazije ima godišnje oborine oko 1.000—1.500 mm, ali u . c rpnju,kolovozu i rujnu oborine su oskudne.Premda zelena duglazija dominira u spomenutoj oblasti i raste u najrazličitijimokolnostima, ipak se šume zapadnog Oregona i Washingtona sastoje i oddrugih vrsta drveća. Na Pacifičkoj obali, gdje ima mnogo vlage usljed čestihmagla i obilne kiše sa Tihog Oceana, rastu Tsuga heterophylla, Picea sitchensis.a južnije Chamaecyparis Lawsoniana. U višim predjelima, istočno od Pacifika,nalazimo Thuju plicatu, Pinus monticolu i Abies nobilis. Sume zelene duglazijesu čiste ili mješovite s malenom primjesom ostalih vrsta od kojih su najčešćeTsuga heterophylla, Thuja plicata i Abies grandis.Sastojine zelene duglazije u dobi od 10 godina imaju oko 2.200 stabala pohektaru. Taj broj stabala padne najmanje na jednu polovinu u 30. godini. Utoj doti veći dio tih stabala ima prsni promjer cd 30 cm. U dobi od 80 godinabroj stabala po* hektaru se kreće oko 200; većina stabala ima 60—90 cm prsnedebljine. Najjača stabla dosežu visinu od 60 metara; debla su čista od granado polovine visine stabla.Na sjeverozapadnom Pacifiku zelena duglazija je visoko, punodrvno- stablo,koje u starijoj dobi ima goleme dimenzije. Izuzevši Kalifornijske sekvoje, zelenaduglazija je najviše stablo u sjevernoameričkim šumama. Stabla prsnogpromjera od 150—180 cm i totalne visine cd 75 metara se mogu naći u zrelimšumama. Danas su već rjeđa stabla prsnog promjera cd 240—270 cm s totalnomvisinom cd 80 metara.U dobro obraslim sastojinama zelene duglazije postrane grane na debluse suše i otpadaju, tako da debela stabla imaju obično lijepa debla, čistaod grana.Mlade sastojine zelene duglazije su u svem prirodnom nalazištu priličnootporne protiv bolesti i insekata.Zelena duglazija se regenerira jedino sjemenom; nema izbojne snage izpanja. Sjeme dozrijeva u augustu i septembru. U pravilu svake treće ili četvrtegodine obilno fruktificira.Korijenje zelene duglazije je duboko, no- dubina korijenja zavisi od vlageu tlu, tako da je na vlažnim tlima korijenje pliće pa ondje izolirana stablavjetar lako izvaljuje.12