njegov odgovor na naslov BiennalaArona Betskog: „Out There,Architecture beyond building“.Jednostavno, Kersten je više negojasno poručio „party is over“! Sigurno jeda će „unpresidented credit crunch“bitno utjecati na globalni razvoj uopće.Isto je tako sigurno da mi stvarnoživimo u globalnom svijetu. Možda jemalo manje sigurno da li se radi o kriziunutar sustava ili o krizi samogkapitalističkog sustava. Mi ne možemoživjeti ovdje ili bilo gdje drugdje a da neosjetimo posljedice globalne recesije.Neki teoretičari vjeruju u neiscrpnemogućnosti kaptalističkog sustava zanajrazličitijim oblicima reinkarnacije,dok drugi vjeruju u viši nivo regulacijetržišta te jaču ulogu države u razvojnimprojektima. Za arhitektonsku struku paonda sigurno i za razvoj nekretnina bitće od sudbonosne važnosti kako će sepostaviti prema toj novoj situacijicentralne te lokalne političke elite tetržišni igrači. Za razvoj arhitektonskihistraživanja te teoretske diskusije dobakriza su iznimno inspirativna. Mi ćemovjerojatno trebati istraživati konceptekoji se već nazivaju „new,new deals“ ili„new forms of welfare“.Grad Zagreb je najveći hrvatski gradi središte hrvatskog razvoja. Što Vimislite o tim projektima i planiranimprojektima grada Zagreba i u kojempravcu bi se Zagreb trebao razvijatiu smislu urbanizma, arhitekture,prometa, infrastrukture i identiteta?Bojim se da ozbiljniji odgovor na Vašepitanje ne stane u format ovograzgovora, ali da ipak pokušamo. OdTrsta na zapadu pa sve do Istanbulana istoku, Zagreb predstavljajedinstveni primjer urbane sredineposljednjeg stoljeća. Zagreb je kaourbana čitanka; gotovo svih urbanihideologija, pravaca, strategija te gradnjiposljednjih stotinjak godina. Zagreb je igrad s jednom posebnom dušom,karakterom, šlifom, bi možda rekli stariZagrepčanci. Ja volim Zagreb, tu samrođen i još uvijek imam jako pozitivanodnos prema gradu. Za mene jeZagreb neprekinuti niz inspirativnihdualiteta, Kaptol i Gradec, crkveni icivilni grad, Strossmajer i Gaj, Ujević iKrleža, Bolle i Kovačić, donji grad imoderni novi grad, Heinzel i Holjevac,Tito i Tuđman, socijalistička utopija tetranzicijske mijene.Kao sto sam već i napomenuo, ja samviše bio angažiran u diskusijama orazvoju Zagreba tokom 90-tih, negodanas. Posljednjih godina pozvan samuglavnom samo od časopisa Oris, dakao kritičar komentiram razvoje nekihprojekata za Zagreb.Mislim da moji tekstovi u Orisu okontroverzama projekta za preuređenjedonjogradsko bloka uz Cvjetni trg, teupravo završenog natječaja za novuzagrebačku zračnu luku, jasnodefiniraju moju poziciju u vezi kritičnihrazvojnih projekata grada Zagreba.Odgovor na drugi dio Vašeg pitanjamogao bi sažeti u nekoliko direktnihrečenica.Zagrebački razvoj od Milana Lenucijado Ivice Fanjeka određen je nizomurbanističkih praksi, ideologija,strategija i konačno planova. Ta i takvatradicija ne bi trebala nestati ili ustupitimjesto „oportunističkim“ modelimarazvoja. Međutim, za aktivno, kritičko,te stručno djelovanje urbanih planera umisiji izgradnje Zagreba trebalo bi prijesvega insistirati na doslovnom„prijevodu“ uobičajene političke retorikekoja uvijek naglašava da će struka tj.stručni, profesionalni ljudi bitnoodlučivati o razvojnim projektima. Istotako urbanistička praksa trebala bikorjenito promijeniti metodologijuizrade planova te implementaciju istih.<strong>CREN</strong> - Croatian Real Estate Newsletter / studeni/prosinac 2008.8
Opet je i u ovom slučaju bitnafundamentalna reforma zakonskihakata na osnovi kojih je reguliranrazvoj urbanih sredina u Hrvatskoj.U smislu arhitektonskog doprinosarazvoju Zagreba, ja bi naglasio vrlouspješnu tradiciju institucije otvorenihjavnih arhitektonskih natječaja; ali biisto tako istakao da bi većina tihnatječaja trebala sto skorije postatimeđunarodnog karaktera. Takavmodel natječaja će se morati prihvatiti iovako i onako prilikom pridruženjaEuropskoj Uniji, pa ne bi bilo lošepočeti vježbati što ranije. Organizacijameđunarodnog natječaja zazagrebačku zračnu luku jasnopokazuje tragično nesnalaženje u tomokolišu.Promet i nova metropolitanskainfrastruktura su urbani „lifeline“svakog grada pa tako i Zagreba ubudućnosti. Mogli bi reći da će u bitirazvoj grada u mnogome ovisiti ouspješnosti povezivanja teinfrastrukture sa novim planiranimsadržajima. Zagrebačka željeznička,autobusna i zračna luka sujednostavno substandardne ueuropskom smislu. Budućnostprometne strukture grada trebat ćetemeljiti na razvoju javnih načinaprometa, osobito gradske željezničkemreže. Zagrebu tek predstoji izgradnjaniza prometnih „transferijuma“ gdje ćese obodno u odnosu na centralnogradsko područje mijenjati modeliprijevoza. Ja sam apsolutan pobornikizgradnje velikog broja garažnih iparkirališnih mjesta u neposrednojblizini centra grada ali sam i za visokinivo transparentnosti u smislukorištenja sredstva iz akumulacijeovakvih gradskih programa.Pitanje identiteta ili ako hoćete novihidentiteta gradova općenito pa onda iZagreba posebno je teoretski na vrloskliskom terenu. Naime ovdje tražimoodgovor na pitanje tko to sve ima„pravo na grad“, kako je popularno imemnogih nevladinih udruga diljemsvijeta. Henry Lefevre i David Harveynam sigurno pomažu u odgovorima nata pitanja. Moj bi odgovor bioosluškujući ova dva mislioca, da ću janastaviti voljeti moj Zagrebproporcijalno tome koliko će on bitigrad u kojem ćemo se mi svi moćiprepoznati, a ne samo neki(nedemokratski) izabrani.<strong>CREN</strong> - Croatian Real Estate Newsletter / studeni/prosinac 2008.9