Ranko Matasovi Ranko Matasović - Jezici, znanost, politike ... - Zarez

ISSN 1331-7970dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 23. ožujka 2,,6., godište VIII, broj 176cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sitRanko Matasović - Jezici, znanost, politikeSilvio Vujičić - Izloženost virusima i modiSrećko Pulig - Smrt Slobodana MiloševićaVijesti iz blogosfereFoto: Bernhard Musilwww.be-musil.comcmyk

kolumnaVII/176, 23. ožujka 2,,6.7Kulturna politikaSnaga frankofonijeBiserka CvjetičaninFrankofonija se od 1970.mijenjala, institucionalno isadržajem djelovanja, a tepromjene pokazuju razvojni putcijelog pokreta frankofonije koji seod okupljanja zemalja francuskogjezičnog izraza s izrazitim ciljempromocije francuskog jezika,transformirao u organizaciju kojojsu promicanje mira, demokracije,ljudskih prava, kulturne ijezične raznolikosti u središtupreokupacijavake godine, u trećem tjednuožujka, održavaju se Danifrankofonije, koje obilježavajumnoge zemlje u svijetu, među njimai Hrvatska. Kao i prethodnih godina,dobila sam više upita zašto frankofonijadanas, nisu li frankofonija iCommonwealth (koincidencijom, uisto vrijeme odvijaju se u MelbourneuCommonwealth igre koje su okupilemnoge anglofonske zemlje) prevladanipojmovi iz doba kolonijalnihpodjela svijeta na frankofonske ianglofonske zemlje. Živimo u novomstoljeću, svijet je obuhvaćen globalizacijom,postkolonijalna i postmodernadruštva doživjela su promjene, većje i doba mreža i umrežavanja izanas, pa se s pravom možemo upitatigdje je mjesto frankofonije danas.Frankofonija u tim procesima nijeostala statična, ona se i sama mijenjala,institucionalno i sadržajem djelovanja.Transformacija ucilju promicanjakulturne i jezičneraznolikostiOsnovana 20. ožujka1970. u Niameyju, Niger,kao prva međuvladinainstitucija frankofonije,Agencija za kulturnui tehničku suradnju(ACCT) težila je suradnjizemalja članica na područjukulture i obrazovanja,zasnivajući se na njegovanjui širenju francuskogjezika. Tri godine kasnije,osnovana je u ParizuMeđunarodna zajednicafrankofonije, a Agencijaza kulturnu i tehničkusuradnju postaje njenoglavno operativno tijelo.Godine 1998. Agencijaprerasta u Međuvladinuagenciju frankofonije.Novom Poveljom prihvaćenomna ministarskojkonferenciji u studenom2005. u Antananarivu,Madagaskar, Agencijajoš jednom mijenja imei postaje Međunarodnaorganizacija frankofonije(Organisation internationalede la Francophonie– OIF). Sve ove promjene,osobito posljednja,nisu formalne prirode:one pokazuju razvojni putcijelog pokreta frankofonijekoji se od okupljanjazemalja francuskog jezičnogizraza s izrazitimciljem promocije francuskogjezika, transformiraou organizaciju kojoj supromicanje mira, demokracije,ljudskih prava,kulturne i jezične raznolikostiu središtu preokupacija.Sa 63 člana i promatrača, onase angažirala, osobito posljednjihgodina, te na samoj Generalnojkonferenciji Unesca, održanoj ulistopadu 2005., u borbi za prihvaćanjeKonvencije o zaštiti ipromicanju raznolikosti kulturnihizraza. Međunarodna organizacijafrankofonije bila je vrlo aktivna ina Svjetskom summitu o informacijskomdruštvu koji je održan ustudenom 2005. u Tunisu. Četiriprioritetne teme kojima se posvetilabile su: kulturna i jezična raznolikostkao osnovni princip informacijskogdruštva; informacijske tehnologije uslužbi demokracije, dobrog upravljanjai mira; informacijske i komunikacijsketehnologije u sustavu obrazovanja;neovisnost i pluralizam javnihi privatnih medija. Zaokupljenostovim temama, uz stalni zahtjev dase digitalni jaz prevlada digitalnomsolidarnosti, pokazuje razvoj koji jeprošla frankofonija u izgradnji novogpristupa interkulturnoj komunikaciji,dijalogu i suradnji, njenu konstantnuevoluciju. Ona je u proteklomrazdoblju poticala partnerstvo s drugimmeđunarodnim organizacijama,razvijala veze s civilnim društvom iprivatnim sektorom; održan je nizfrankofonskih konferencija nevladinihorganizacija s namjerom jačanjaodnosa s civilnim društvom i valoriziranjanjegovih stečevina.Hrvatska u statusupromatračaPrema izvornim principima, zemljamačlanicama frankofonije zajednički je francuskijezik i pripadnost frankofonskompovijesno-kulturnom krugu. Međutim, iu tom pitanju je frankofonija ubrzo evoluirala,šireći učlanjenje na zemlje u kojimaje francuski jezik manje zastupljen,što se osobito osjetilo devedesetih godinaprošlog stoljeća s velikim promjenama usredišnjoj i istočnoj Europi, odnosno zemljamau tranziciji. Neke od tih zemaljasu postale punopravne članice (Albanija,Bugarska, Makedonija, Moldavija,Rumunjska), a neke imaju status promatrača,među njima Hrvatska.Hrvatska se zalaže za kulturnu ijezičnu raznolikost i podupire naporefrankofonije u promicanju raznolikosti.Ulaskom u frankofoniju, Hrvatskoj seotvaraju nove mogućnosti komunikacije,suradnje i partnerstva u svijetu, kako sazemljama Azije ili s afričkim kontinentoms kojim smo gotovo potpuno izgubilikomunikaciju, tako i u pristupnim pregovorimai ulasku u Europsku uniju u kojojje 42 posto frankofona. Konačno, globalizacijase pokazala kao šansa za frankofoniju.“Globalizacija je”, ističe francuskisociolog Dominique Wolton, “otvorilagranice i omogućila frankofoniji da izađeiz svoje povijesne jezgre i ostvari svojutežnju prema univerzalnosti. U tome jesnaga frankofonije”.cmyk

8 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.razgovorknjizi Jezična raznolikostsvijeta više puta stenaglasili da svaka dvatjedna u svijetu izumre jedanjezik, i da – bez obzira na sličnujezičnu dinamiku u povijesti– takvo masovno izumiranjejezika dosada nije zabilježeno.Navodite i crna predviđanjamnogih lingvista po kojima ćedo kraja 21. stoljeća izumrijeti90% svjetskih jezika. Mogu li sei na koji način, po vama, takviprocesi ublažiti/usporiti? Štouopće oni znače za male jezikeu našoj široj regiji, posebno zahrvatski?– Procesi izumiranja jezikamogu se usporiti u vrlobogatim sredinama Europe,Sjeverne Amerike i Australije,gdje vlade ulažu velika sredstvaza izgradnju kulturne infrastrukturena malim jezicimakojima prijeti izumiranje. Uvećem dijelu trećega svijetanema ni novca ni prave voljeda se doista nešto poduzmeprotiv izumiranja jezika. NaNovoj Gvineji i u središnjojAfrici bit će već uspjeh stignuli lingvisti opisati baremvećinu jezika koji će izumrijetitijekom ovoga stoljeća.U Europi je jezična situacijadanas uglavnom stabilna, aliipak postoje neki mali europskijezici kojima prijeti izumiranje,primjerice livski u Letoniji iliistrorumunjski, kojim još govorinekoliko govornika u nas.Istrorumunjski je za lingvistikuosobito zanimljiv zbog neobičnosnažnoga utjecaja koji jehrvatski izvršio na taj jezik, nasvim jezičnim razinama, stogakontaktna lingvistika možemnogo naučiti iz istrorumunjskoga.A sam hrvatski nije nina koji način ozbiljno ugrožen,kao ni većina jezika koji imajuizgrađene kulturne i obrazovneinstitucije i službeni status.Pravopisu se posvećujepreviše pozornostiVaš je pristup temi podrijetlai razvitka jezika svijeta izrazitointerdisciplinaran, pa uknjizi s lingvistikom stalno povezujetegenetiku, teoriju evolucije,antropologiju, biologiju, isl. Takvo uvažavanje različitihdisciplina i osobito povezivanjedruštvenih i prirodnih znanostiobilježava suvremena istraživanjai teoriju na Zapadu. No,čini se da hrvatski znanstvenicizaziru od takva “upada” u tuđediscipline, već i u okvirimahumanistike, a kamoli da sevežu uz dostignuća i teorije uprirodnim znanostima. Kako tokomentirate; i omogućava li našsustav obrazovanja u kojemu sedubinski odvajaju znanstvenaRankoMatasovićJezici, znanost i politikeKatarina LuketićProfesor na zagrebačkomOdsjeku za lingvistiku iautor zapažene knjigeJezična raznolikost svijeta(Algoritam, Zagreb,2005.) govori o problemuizumiranja malih jezika,eurocentričnosti znanosti,inderdisciplinarnosti,pravopisu, te razlikamasrpskoga i hrvatskoga jezikaEurocentričnost jejoš dosta prisutnau suvremenojlingvistici, čitavagramatičkateorija izrasla je izlingvističke analizeklasičnih jezika išačice europskihjezika. I neeuropskijezici opisivali suse kategorijamakoje postoje ulatinskome, a unovije vrijeme uengleskomepodručja uopće adekvatan razvojsuvremene znanosti?– S interdisciplinarnim pristupomni u svijetu stvari nestoje baš najbolje, i na inozemnimsveučilištima ima otpora“miješanju” struka. Postoji,koliko znam, samo jedna znanstvenainstitucija koja proučavaproblem jezične raznolikostisvijeta s gledišta raznih disciplina,uključujući lingvistiku,arheologiju, antropologiju,genetiku i psihologiju, onakokako sam ja to pokušao učinitiu knjizi. To je Max PlanckInstitut u Leipzigu, gdje multidisciplinarnitim znanstvenikavodi engleski lingvist BernardComrie. U Hrvatskoj je važanpomak prema interdisciplinarnostiu lingvističkim istraživanjimaučinjen osnivanjemsveučilišnog poslijediplomskogstudija Jezična komunikacijai kognitivna neuroznanost. Uizvođenju toga studija sudjelujulingvisti i psiholozi, ali iprofesori s prirodoznanstvenihfakulteta i instituta. I sâm sammnogo naučio surađujući uizvođenju nastave i u organizacijitoga studija. Radeći sprirodoznanstvenicima možetesagledati nove pristupe rješavanjupitanja i problema koji setradicionalno smatraju humanističkima.U interdisciplinarnimistraživanjima ništa nijetoliko važno kao sposobnostučenja od drugih, ne smijetevjerovati da je vaš pristup problemujedini ispravan.Dubravko Škiljan je u nedavnomintervjuu za Jutarnjilist izjavio: “naša jezična politikausmjerena je prije svegaprema tome da utvrdi razlikei povuče granice prema drugima”.Činjenica je da su se uHrvatskoj temeljna jezična pitanjasvela na pravopis i standardizaciju,i to ponajprije kakobi se utvrdila razlika u odnosuna srpski i druge susjedne jezike.Sami ste u jednom intervjuurekli da vas pravopis ne zanima,i da vam je sasvim svejednohoće li se pisati “neću” ili “ne ću”.Što se, dakle, insistiranjem napravopisu želi postići, i kolikotakav “skučeni” pristup utječena šire razumijevanje jezičnepolitike?– Ne mislim da se uHrvatskoj provodi neka sustavnajezična politika. Ako jeprofesor Škiljan mislio na toda je većina hrvatskih lingvistamnogo objavljivala o problemuidentiteta hrvatskoga jezika injegova odnosa prema bliskosrodnimjezicima, to je bilo irazumljivo u novim političkimodnosima u kojima se hrvatskinašao nakon stjecanja neovisnostii demokracije, kadase konačno o toj temi moglopočeti slobodno govoriti.Meni se čini da je taj trend uposljednjih nekoliko godinaoslabio, izgleda da je većininaših lingvista već dojadiloneprekidno razglabanje odnosahrvatskoga prema srpskomu.Razlike koje postoje već supostale samorazumljivima. Štose tiče pravopisa, doista mislimda se njemu kod nas posvećujepreviše pozornosti, no lingvistikoji ne dijele moje mišljenjereći će vam da je utvrđivanjenormativnog pravopisa prvikorak u standardizaciji jezika,te da standardizacija na ostalimrazinama ne može napredovatidok nije završena na razinipravopisa. Ja se s tim ne slažem,jer mislim da su razlike upostojećim pravopisima preminimalne,a uzroci niske razinejezične kulture u nas leže uslabostima obrazovnog sustava.Svi se pravopisi slažu da trebapisati “kuća”, “mlijeko” i “vodoopskrba”,a ipak ima dostaljudi koji završe osnovnu školui pišu “kuča”, “mljeko” i “vodoopskrba”.EurocentričnostlingvistikeU koje se jezične discipline,lingvističke grane, ponajvišeulaže u inozemstvu, baremna mjestima na kojima ste viboravili na znanstvenom usavršavanju?– Mnogo novaca privlačiračunalna lingvistika, problemiizgradnje elektroničkihkorpusa tekstova i strojnogprevođenja. Također,u prestižnim istraživačkimsredištima jako se potiče neurolingvistika,istraživanjejezične sposobnosti metodamafunkcionalnog oslikavanjamozga (npr. ERP i FMRI).To je i razumljivo, jer za takvaistraživanja treba dosta skupeopreme, a na njima redovitorade čitavi timovi, a ne pojedinci.Na nekim sveučilištima,osobito u Americi, ulaže sedosta sredstava i za terenskaistraživanja, odnosno za radna opisu jezika koji još nisubili opisani, a govore se nateško pristupačnim područjimapoput Amazonije. I takvasu istraživanja skupa, zbogputnih troškova i dugotrajnogvremena koje istraživač moraprovesti u dalekim zemljama.Na prestižnim katedrama zalingvistiku na kojima postojitradicija takvih istraživanja,od svakog se doktoranda izlingvistike očekuje da ima baremnekoliko mjeseci iskustvau terenskim istraživanjima.U knjizi često navodite primjereiz jezika izvan indoeuropskeskupine, pa čak i kada biza ilustraciju neke pojave/tezemogli uzeti primjer iz tzv.velikih jezika – francuskog, ruskog,engleskog itd., vi posežeteza nekim jezikom afričkih ilisjevernoameričkih indijanskihnaroda. Osim što ste time dodatnonaglasili temeljnu idejuknjige – jezičnu raznolikost svijeta,je li vam bilo važno da nataj način “razbijete” i eurocentrični,imperijalistički diskurs uznanosti?– Da, eurocentričnost je jošdosta prisutna u suvremenojlingvistici, čitava gramatičkateorija izrasla je iz lingvističkeanalize klasičnih jezika i šačiceeuropskih jezika. I neeuropskijezici opisivali su se kategorijamakoje postoje u latinskome, au novije vrijeme u engleskome.Robert Van Valin, američkilingvist čiji su pogledi jako bliskimojima, postavio je pitanje– kako bi izgledala lingvistikada su temeljni gramatički pojmovinastali na osnovi analizejezika poput aboridžinskogadjirbala i indijanskoga jezikalakota, a ne grčkoga i latinskoga?Mislim da danas višene možete objektivno pisati nio hrvatskoj gramatici ako neznate ništa o tipologiji jezikasvijeta i o jezičnim strukturamau za nas “egzotičnim” jezicima.Udaljavanje hrvatskogi srpskog jezikaPoznato je da Francuskakroz niz programa i državnihinstitucija već godinamaulaže jako puno u promicanjesvoga jezika i kulture u svijetu.Mnoge manje države,poput primjerice Nizozemske,Belgije, Portugala... imajuposebne državne fondacije zapotporu objavljivanju knjiga iprevođenju s njihovih jezika.U Hrvatskoj pak nema sličnihinicijativa, i država nema nikakavplan za očuvanje/popularizacijunašeg jezika i književnosti.Što mislite o hrvatskojjezičnoj politici?– Ne volim kad se državaupliće u puno stvari, pa tako niu jezičnu politiku. Na razvitkujezične kulture moraju raditineovisne kulturne institucijei sveukupna intelektualnajavnost. Zašto bi se državatrebala brinuti da se naši pisciprevode na strane jezike, i tkoće odlučiti koje pisce treba prevoditi?Ako su neki naši piscidobri, prevodit će ih onaj tkoza to bude imao interesa.Nedavno je u Zagrebu održanokrugli stol u povodu izlaskaknjige američkog filologacmyk

azgovorVII/176, 23. ožujka 2,,6.9Greenberga Jezik i identitetna Balkanu. Raspad srpskohrvatskoga.Što je po vamatemeljna pogreška te knjige?Kako komentirate činjenicu dana mnogim odsjecima za slavistikuu svijetu još postoje zajedničkekatedre i zajednički kolegijiiz srpsko-hrvatskog jezika iknjiževnosti; i nije li u takvomkontekstu kritika naših jezikoslovacatrebala biti usmjerenane samo na Greenberga, nego ina kontekst iz kojega on dolazi?– Temeljna je pogreška teknjige što autor ne poznajedovoljno dobro povijest hrvatskogajezika i njegove standardizacije.Zbog toga mislida je hrvatski, kao posebanjezik nastao tek s raspadomJugoslavije, dok sve prije togasmatra zajedničkom prošlošćusrpskohrvatskoga. Takvogledanje vodi k zaključku dasu pisci kao Gundulić i Držićpisali srpskohrvatski, a od togaje samo jedan korak do tezeda su oni bili “srpskohrvatski”,ili podjednako srpski kolikoi hrvatski pisci. Mnoga sveučilištau inozemstvu ustrajuna katedrama ili odsjecima zasrpskohrvatski jezik iz inercije,i iz naizgled praktičnoga razlogada se radi o međusobnorazumljivim jezicima koje jemoguće proučavati zajedno.Međutim, posljedica je toga dase na takvim katedrama ondagovori i o srpskohrvatskoj književnosti,za koju je znanstvenodokazivo da ne postoji. Inače,treba reći da Greenbergovaknjiga nije namijenjena publicikoja želi nešto znati o hrvatskojjezičnoj povijesti, nego jeprije svega pisana za ljude kojihoće doznati što se zbivalo shrvatskim, srpskim, bosanskimi crnogorskim nakon raspadaJugoslavije. Pozitivan je pomakda Greenberg i velik dio inozemnihlingvista danas priznajuposebnost hrvatskomu jeziku,premda ne znaju dovoljno onjegovoj povijesti (niti ih onazanima).Kakvi su po vama međusobniutjecaji/dodiri hrvatskog isrpskog jezika od početka devedesetihdo danas? Udaljavamoli se na razini razgovornog jezikasve više, i koliko smo jednidrugima još važni?– Minimalan utjecaj srpskihmedija u Hrvatskoj uposljednjih petnaestak godinaznatno je više učinio za povećavanjerazlika između hrvatskogai srpskoga od svega štosu lingvistički puristi kod nasikada napisali o jeziku. Djecarođena u vrijeme ili nakonDomovinskog rata doista nerazumiju mnoge srpske riječikoje su njihovi roditelji naučiličitajući knjige objavljene uBeogradu, ili gledajući srpskuteleviziju. Taj će se trendudaljavanja sigurno nastavitineovisno o lingvistima, ali nezahvalnoje proricati hoće li se,i kada, hrvatski i srpski udaljitido međusobne nerazumljivosti.Nevažna feminističkakritikaNabrajajući slavenske jezikeu knjizi spominjete hrvatski,srpski, makedonski, bošnjački,ali ne i crnogorski. Koliko je zapriznavanje jezika na ovimprostorima važno formiranjenacionalnih država; hoće lidakle Crnogorci tek sa svojomsamostalnošću steći pravoda jasno imenuju svoj jezik,kako su na neki način stekli iBošnjaci?– Crnogorski nisam spomenuojer jednostavno nisamdovoljno znao o jezičnojsituaciji u Crnoj Gori i o stavovimanjezinih građana premajezičnom pitanju. Ako jevjerovati Greenbergu, javnostje ondje duboko podijeljenaizmeđu pristalica samostalnogajezičnog standarda, kojibi se razlikovao od srpskoga,i zastupnika teze o jezičnomjedinstvu Crnogoraca i Srba.U tome je bitna razlika uodnosu spram bošnjačkoga/bosanskoga,jer se velikavećina Bošnjaka opredijelila zaizgradnju vlastitoga standardnogjezika.Između ostaloga bavili ste sei kategorijama roda u indoeuropskome.Zanima me što misliteo odnosu spolnih i rodnihidentiteta u jeziku, odnosno osvojevrsnoj samorazumljivojpatrijarhalnoj jezičnoj matricikroz povijest mnogih jezikakoju se u današnjoj lingvistici(kao i u drugim znanostima)uglavnom ne problematizira.Što nam pokazuje jezik kadagovorimo o ravnopravnostispolova i uvažavanju rodnihidentiteta?– Naslov moje knjige,Gender in Indo-European,može lako zavesti; vidio samda je reklamira jedna njemačkafeministička knjižara naInternetu, valjda su mislili daje u njoj riječ o problemimaodnosa roda i spola u jeziku.Diskriminacija žena ozbiljanje društveni problem, no onpo mojem mišljenju nemaama baš nikakve veze s gramatikom.U nekim je jezicimaapstraktna imenica koja znači“čovjeka” ili “osobu” muškogaroda, u nekima je ženskoga, au jezicima nekih od najpatrijarhalnijihljudskih zajednicakategorija roda uopće nepostoji. U tzv. feminističkojkritici jezika ne vidim ništašto bi bilo vrijedno znanstvenogproučavanja, a inzistiranjeaktivista i aktivistica na novimoblicima političke korektnostiMislim da sepravopisu kod nasposvećuje previšepozornosti, nolingvisti koji nedijele moje mišljenjereći će vam daje utvrđivanjenormativnogpravopisaprvi korak ustandardizacijijezika, te dastandardizacijana ostalimrazinama ne moženapredovati doknije završena narazini pravopisa. Jase s tim ne slažem,jer mislim da surazlike u postojećimpravopisimapreminimalne,a uzroci niskerazine jezičnekulture u nasleže u slabostimaobrazovnogsustavau izražavanju podsjeća me napokušaje “ispravljanja” jezika uskladu sa socijalističkim idealimau Staljinovoj Rusiji.Hrvatski jezik uEuropskoj unijiŠto za hrvatski, kao i zadruge male europske jezike,znači činjenica da će ulaskomu Europsku uniju njihovijezici dobiti status službenihjezika? Hoće li se u budućnostizbog zahtjeva politike i administracijekristalizirati nekiposebni jezični idiom, nekalingua franca (kako sugerirateu knjizi) skrojena ponajprijena podlozi engleskoga kaojezika globalne komunikacije,administracije i trgovine?– U praktičnom smisluza Hrvatsku to znači da ćeZagreb, 15. ožujka 2006.morati mnogo ulagati u obrazovanjeprevodilaca i tehnologijejezičnog prevođenja,zbog nevjerojatne količineslužbenih dokumenata kojeproizvodi administracija uBruxellesu. S druge strane,naši političari morat će insistiratina jednakopravnostihrvatskoga s ostalim službenimjezicima u državamaUnije, te na posebnostihrvatskoga u odnosu spramdrugih južnoslavenskih jezika.To je jedno od područja ukojima se provođenje jezičnepolitike ne može izbjeći, jerse ono očekuje od naših pregovaračau Bruxellesu. Voliobih da mogu vjerovati da uHrvatskoj postoji širok konsenzusoko osnova te jezičnepolitike.Na temelju odredbe članka 4.Pravilnika o radu Odbora “Nagrade Vladimir Nazor”(NN 46/92), Odbor “Nagrade Vladimir Nazor”raspisujeNatječajza dodjelu “Nagrade Vladimir Nazor”za 2005. godinu1. “Nagrada Vladimir Nazor” dodjeljuje se za najboljaumjetnička ostvarenja na području književnosti,glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti,kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma uRepublici Hrvatskoj.2. Nagrada se dodjeljuje stvaraocima koji su državljaniRepublike Hrvatske.3. Nagrada se dodjeljuje kao:3.1. godišnja nagrada za najbolja umjetničkaostvarenja koja su bila objavljena, izložena, prikazanaili izvedena tijekom 2005. godine. Godišnja nagradamože se dodijeliti pojedincu ili grupi umjetnika zazajednička umjetnička ostvarenja.3.2. nagrada za životno djelo istaknutim umjetnicimakoji su svojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojemsu djelovali i čiji je stvaralački put zaokružen, a djela iostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske.Prijedloge za dodjelu “Nagrade Vladimir Nazor”mogu davati ustanove, tvrtke i druge zainteresiraneorganizacije i institucije, strukovne udruge te građanii njihove udruge, kao i pojedini kulturni stvaraoci idjelatnici.Prijedlog za svakog kandidata treba sadržavati:1. tijek rada i opis umjetničkog ostvarenja kandidata;2. temeljito obrazloženje za kandidata koji jepredložen za Nagradu za životno djelo3. područje za koje se predlaže Nagrada;4. osam primjeraka knjiga za područje književnosti.Prijedlozi se primaju do 15. travnja 2006. godine naadresu:Ministarstvo kulture, Odbor “Nagrade Vladimir Nazor”,10000 Zagreb, Runjaninova 2.ODBOR “NAGRADE VLADIMIR NAZOR”cmyk

10 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.komentarSmrt Slobodana MiloševićaNestajući posrednik koji odbija nestatiPatriot Act prije Patriot ActaSrećko PuligSlobodan Milošević bio je pravi otachrvatske države i tu leži tajna našenelagode u postjugoslavenskojpolitici i kulturi. Kao takav on je samonajveći u galeriji naših vanishingmediatorsa, nestajućih posrednika,koji su nas uspjeli, bez obzira nasvoju i našu vjeru i naciju, prevestiiz političke jugoslavenske državeu nove postpolitičke, “nacionalne”,polu-državne, polu-društvene i polukulturnetvorevine na rubu Imperija.Milošević je najveći u galeriji likovaonih koji su nas preveli od političkinekoga u politički nikoga. Pa ipak, ikao takav svojom smrću i budućimzagrobnim životom, koji se već počeoodvijati, još jednom pokazuje da nemisli samo tako odustati od našihzombijevskih života.avne 1963., danas još djelatniamerički kantautor Bob Dylan,napisao je pjesmu Gospodari rata(Masters of War). U njoj pjeva i ovako:And I hope that you dieAnd your death’ll come soonI will follow your casketIn the pale afternoonAnd I’ll watch while you’re loweredDown to your deathbedAnd I’ll stand o’er your grave’Til I’m sure that you’re deadTjedan dana nakon što je od srčanogudara u sheveningenskom pritvoruumro Slobodan Milošević, nitko seposebno ne raduje, nitko ne obećava daće plesati nad njegovim grobom. Ili jetu radost za sebe rezervirala samo srpskapolitička opozicija? A nije on prvigospodar rata čijoj se smrti ne radujemo.Strah jednih i nada drugih da jedjelo takvih kao on, koji su, bez obzirana vjeru i naciju, pomogli da u kulturilaži dođemo do mjesta na kojem danasstojimo, vječno, još su živi.Toliko novih država, tolikoobećanja srećeSlobodan Milošević svojim je postpolitičkimdjelovanjem naštetio živimai mrtvima – prvima je namirio loše iuzaludne živote, drugima nepotrebnei u tom smislu tragične smrti; naštetioje muškarcima, ženama i djeci – jerono što se u nas događalo devedesetihsamo u nedostatku boljeg izrazajoš zovemo, novim, postmodernimi sl. ratovima, a u stvari riječ je o, odmodernog rata obuhvatnijem, raspadujedne i slaganju niza drugih, navodnodruštvenih, a u stvari identitetskih zajednica;naštetio je nacionalno osviještenimai onima bez nacionalne svijesti – jer“njegove” vojske, kao i vojske njegovih“neprijatelja” ubijale su nediskriminativnoi nacionaliste i one koji to nisu bili;naštetio je politički lijevima i desnima– po svemu sudeći likvidirao je svognekadašnjeg političkog mentora, umirovljenogkomunista Ivana Stambolića,a pokušao je likvidirati i, donedavnoobičnog neo, a sada i euro četnika VukaDraškovića. Za politička uvjerenja maseanonimnih Bošnjaka, Hrvata, Slovenacaitd., koji su stradali zbog njegove politike,nije se zanimao. Iza njegove politikekao najznačajnija posljedica ostajali sudakle ne samo leševi nego i živi mrtvaci,post-politički zombiji, na svim stranama,u za jedne dogovorenim, a za druge fatalnostvarnim sukobima.Istina je, reći će mnogi, da većina ljudiu Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji i drugdje(mnogo manje) nije izgledala posebnoutučena raspadom Jugoslavije i ratovimakoje je taj raspad obećavao. Dapače,vikalo se juhu, juhu!, bacalo cvijeće natenkove i huškalo na rat, ne samo uBeogradu. Ono što se nekada, dok semislilo da samo odrasli muškarci ratuju,zvalo bratoubilačkim ratom, mnogimaje ovdje bio i ostao rat ili ratovi za nacionalnuslobodu. Mnogo manje za realnudemokraciju, mnogo više za imaginarnui uvijek od drugih ugroženu Domovinu,čijih je pet minuta slave navodno došlo.Domovinu u kojoj će svi biti isti, jer ćesve ideološke razlike nadodrediti, a ondai obuzdati i kultivirati, svakoj političkojstranci nadređena vrijednost: nacionalnozajedničarstvo.Ispada da se Albanci, Slovenci, Srbi,Hrvati, Bošnjaci itd. trebaju posvađatina nož, teritorijalno razdijeliti i ograditizidovima, a onda će, od nikoga izvanaometani, u “svojim državama” uspostavitijednonacionalnu demokratsku idilu,nacionalni kulturni procvat i sveopćinacionalni ekonomski prosperitet. Iliako više volite suvremeniji jezik, tzv.euroatlantskih integracija: umjesto totalitarnogrežima jednoumljai diktature, bilo jepotrebno uvesti državui društvo demokratskogpluralizma, višestranačjai slobodnog tržišta. I tone jednu.Problem današnjimzagovornicima neoliberalizma,kao konačnopronađene ideološkeistine “nacionalne situacije”,nastaje kada ihsuočite s jednostavnomčinjenicom da su upravonpr. Milošević i Tuđman“uveli” višestranačje islobodno tržište u svoje zemlje i to ugrotesknim, od Zapada većim, razmjerima(stotine političkih stranaka, tržišnaderegulacija veća od one u SAD-u). Utoj situaciji veliki je “diktator” Milošević,uostalom kao i Tuđman, uredno dobivaoizbore, koje nije ukidao, postojalaje politička i medijska opozicija itd. Naprigovor da je stranački politički životpod “nacionalnim diktatorima” imaoozbiljnih demokratskih nedostataka slučajMilošević udžbenički je primjer (tajudžbenik još se piše, npr. u Iraku itd.)kako su ti nedostaci uklonjeni još manjedemokratskim metodama, NATO-ovimbombardiranjem “krivog srpskog tla”(o “natoizmu” kao opasnijem “miloševićevizmu”pisali su na vrijeme SlavojŽižek, Tonči Kuzmanić i drugi; vidi iposebno izdanje zagrebačkog časopisaBastard posvećeno toj temi) i jurišomna jugoslavensku skupštinu 2000., tzv.bager-revolucijom.Fantazmatska vrijednost pravljenjanacionalnih država, tih ideološkihDomovina i stvarnih nasilnih identitetskihzajednica, danas je prenapregnutau istovremenosti manično-depresivnesheme spektakla-debakla. Po iz vremenaispaloj fantaziji nacionalne samobitnostijoš se prave “nove države”, poput Kosovai Crne Gore. Iako je svima jasno da ćenpr. njihova privredna struktura i prijei poslije “osamostaljenja” biti približnoista, u rukama istoga međunarodnogkapitala. No, “pravljenje nacija”, kojemuPariški sporazum – drž’te nas da ne poludimose podao toliki broj ljudi na ovim prostorimau devedesetim godinama, biloje od početka mrtvorođena ideja, kojamože proizvesti samo mrtvorođenčad.I to iz ideološki dubljih razloga. Nezato što smo metafizički zakasnili kadaje Bog dijelio nacionalne licencije (zaslične teze, i u nas zastupljene, vidi npr.Helmuth Plessner Zakašnjela nacija,Zagreb 1997.), nego zato što smo novenacije-zajednice, pseudodržave, odpočetka gradili na “izvornom grijehu”zajedništva u zločinu, kako povijesnom(povijesni fašizam i staljinizam),tako i novo-induciranom (grotesknoponavljanje elemenata povijesnih “totalitarizama”od kraja osamdesetih dokraja devedesetih i dalje (više o tome uRastko Močnik Ideologija pomirbe i njenaproturječja, u knjizi Teorija za politiko,Ljubljana 2003.). O tome je Milošević,barem u svojoj prvoj “jugoslavenskoj”fazi, sa svog bankarskog stajališta otvorenogovorio, tvrdeći kako nove, secesijskedržave neće biti sposobne za samostalanživot. Zaboravio je samo vidjeti i“svoj”, jednako neodrživi slučaj. S drugestrane, nositelji “hrvatske ideologije”odmah su primijetili da će rezultat činjenicešto je Milošević u jednom trenutkuprigrlio velikosrpsku ideologiju, bitisamo to da će Srbi živjeti u tri (izgleda ičetiri) “nove” države. Savršeno “zaboravivši”primijetiti da iste rezultate postižei velikohrvatska ideologija.Očevi, svuda očeviO najvećem zločinu Miloševića iostalih krivaca za raspad Jugoslavije iratove koji su mu slijedili – o zločinuubijanja bilo kakve novovjeko-racionalnoshvatljive politike – u onome štoje nekada bila jugoslavenska političkadržava i civilno društvo, a danas je samo“prostor” zapadnog Balkana, još nezavršeneeuroatlantske integracije, prostorčiji dijelovi se, podosta bezrazložno, jošzovu nacionalnim državama – te o prevođenjuvećine stanovništva u antipolitičkusmjesu ljudskih i materijalnih resursaza neoliberalnu globalizaciju – o tomeu poplavi nekroloških komentara ovihdana nećete mnogo pročitati.Umjesto toga, preplavio nas je isključiviviktimološki pristup, po kojemu biispalo da su postjugoslavenski narodi,od kada su se odrekli relevantne političkesubjektivnosti, poput svojih novihuzora američkih građana, postali pravipravni fetišisti, koji sav svoj političkicmyk

komentarVII/176, 23. ožujka 2,,6.11Nestajući posrednik odbija nestatiulog stavljaju na kartu sudovanja. Pa svupolitičku problematiku “prevode” i reducirajuna pseudojurističku. Zato ćemobezbroj puta slušati kako je Miloševićizbjegao biti osuđen za zločin genocida,ratni zločin i zločin protiv čovječnosti,što iritira njegove neposredne žrtve. No,nikoga neće iritirati što na osvetu, kaoočito glavni element postsocijalističkogkažnjavanja (o preodgoju nitko ne govori),uz neposredne žrtve pozivaju imnogi neosuđeni vinovnici za rat, dobroumiješani u “svoju” žrtvoslovnu masu.Tako se sudionici npr. po posljedicamakrvavih srpsko-hrvatskih ratnih pregovorau hrvatskim medijima transformirajuu promatrače i komentatore uvlastitoj, sigurno i kaznenoj stvari. Odnjih slušamo da je Milošević bio ugodansugovornik.Izloženi smo medijima koji, makoliko regionalno i globalno umreženibili, misaono ne izlaze iz svoje “nacionalnesituacije”. I dalje slušamo ičitamo “srpsku”, “hrvatsku” itd. istinu oMiloševiću. Ne, na kraju, i onu medijskinajutjecajniju, “anglo-američku”, kao jošjedan partikularizam koji se prodaje zauniverzalnu istinu, a čija je moć oblikovanja“naše” nekada domaće javnosti, većsada nemjerljiva.Da hrvatski pisani i elektroničkipseudotabloidi nazivaju Miloševića, a upovodu njegove sheveningenske smrti,balkanskim krvnikom, balkanskim koljačemitd., inventivnost je indolentnoprepisana iz medija na engleskom jeziku.Naravno, prepisivanje u hrvatskommainstreamu staje kada ti isti svjetskimedijski uzori govore o Tuđmanu,kao krvnikovom najboljem šegrtu.Milošević je umro, a da to nikakva tragaizvorno-hrvatskog proizvoda mržnje,nikakva narodnog genija koji uživa usmrti svoga neprijatelja od navodnostoljeća sedmog, pa to onda i medijskiartikulira, nije izazvalo. Je li to dokazodrastanja i demokratske zrelosti današnjeghrvatskog društva? Izvire li izzajedničke osmrtnice za Miloševića ubeogradskim novinama, na kojoj je potpisano30 pritvorenika Haškog suda,među njima i Mladen Naletelić-Tuta iAnte Gotovina, da je tamo okupljena“nacionalistička internacionala” izvelaneku pouku iz svojih nedjela? Je li većna djelu slavna istina i pomirenje, nakonmučnog suočenja s prošlošću,s kojom da su se haškizatočenici suočili?Nikako. Riječ je o nečemuposve drugom, alizato nipošto i misaonoteško dokučivom: radi sene samo o partnerstvuu zločinu dviju i višezavađenih strana nego io izvorno “srpskoj” inspiracijinastanka novokomponiranehrvatske države.Tzv. državotvorni Hrvati,ne samo oni u Haagu, nemogu mrziti Miloševićajer bez procesa ne samo“kosovizacije”, nego i “srbizacije”kasne Jugoslavije,nikakvih novih nacionalnihdržava na ovomeprostoru vjerojatno ne bibilo. Samostalna Hrvatskai Slovenija (ostali mnogomanje) nastale su kaonusprodukt zavođenja u“srpsku” želju da se odbacesve veći dijelovi, sve manjeJugoslavije, buduće velikeSrbije, ne bi li posljednja,pod svaku cijenu, nakraju ipak bila ostvarena.U tome smisluMilošević je, kada jenakon jugoslavenskefaze, pristao igrati(od nacionalističkeSANU-referendumskeinteligencijedobio je placet zaglavnu ulogu) “srpskogspasitelja”,time postao i pravi(ili samo “biološki”)otac i najnovije hrvatskedržave-nacije.Bez želje za velikommalomSrbijom, nebi se reartikuliralaniti želja za velikommalomHrvatskom.O Tuđmanu, ali iMiloševiću u “nacionalističkoj”fazi, kaopermisivnim majkama,koje dopuštajusve nepodopštine“svojoj” nestašnojdjeci, koju, za razlikuod Tita, pravogoca koji je to svim“svojim” narodimačinio, nagonski neobuzdavaju, govorio je svojedobno BorisBuden (razgovor s njime za slovenskidnevnik Delo: Hrvaška ni niti suverenaniti ni država, sada i u knjizi Kaptolskikolodvor, Beograd 2002.). Usput, akopostoji neka razlika ne samo u ideologijinego i u zločinačkoj namjeri Miloševićai Tuđmana (osim kvantiteta zločina),onda je to u činjenici što je Tuđmanipak malo više gledao čuvati živote“svojih” isto-etničkih pripadnika, dok jeMilošević davao ubiti i “svoje” i “tuđe”kada su mu smetali (o katastrofalnimratnim “strategijama” svih gospodararata, zbog kojih se na svim stranamaginulo, bez mnogo stvarnih bitaka, nećemoni govoriti).Zanimljivije je nešto drugo. Sjetimoli se svojedobnih domaćih političkihanaliza po kojima je Milošević bio prvisocijalistički političar u Jugoslaviji kojije shvatio da je Tito umro i simbolički,a ne samo realno, te da je sada mogućeprisvojiti njegovo upražnjeno mjesto,možemo govoriti i o Miloševiću kaosvojevrsnom “prelaznom”, proto postsocijalističkomarhetipskom subjektobjektusvih naših tranzicija. Svim napožarevačkom pokopu okupljenim socijalistimai komunistima – od Zjuganovananiže – usprkos, Milošević nije bioposljednji komunist ovih prostora. Jošmanje je bio zadnji zagovornik autentičnogotpora neoliberalnoj globalizacijiili barem zagovornik “narodne autentičnosti”,kako ga uporno promovira,također u Požarevcu prisutni književnikPeter Handke.Ne, on je pravi i cinični otac naše(zasad u lošoj beskonačnosti zaglavljene)postjugoslavenske tranzicije, onajtko nas prevodi iz socijalističkog emancipatornogjugoslavenskog projektau rubno-kapitalistički, reakcionarni ikontrarevolucionarni, nacionalno-državnii regionalni tranzicijski projekt,mnogo više od u usporedbi s njimedirljivo iskrenog konvertita komunista/nacionalistaTuđmana. Drugimriječima: svi smo mi današnji (uključujućii pokojnog hrvatskog predsjednikaFranju Tuđmana, koji svoju fascinacijuMiloševićem nije niti skrivao) jednimdijelom proizašli iz Miloševićeve kabanice.Pitanje je samo: koja je bilanjegova prava kabanica i koliko ih je onuistinu imao, pa možda i još, i mrtav,ima? Postoji li uopće ona? I kako smomi sve to shvatili i preradili?Nestajući posrednikJoš jednom: ako je Milošević i bio, amožda i jest, zadnji svjetski relevantanpolitički subjekt s ovih prostora, onsigurno nije bio zadnji komunist. A baštako ga je u svome, spram domaćinaCNN-a kritičnom, a spram svoje (posthladnoratovske)posredničke ulogeapologetskom, televizijskom nastupuocrtao bivši američki državni tajnikRichard Holbrooke. Pošto se, ne sasvimbezrazložno, pohvalio svojim uspjesimau zaustavljanju rata na prostoru bivšeJugoslavije, usporedio je Miloševića sadrugim totalitarističkim diktatorimai to kako slijedi: Hitler, Staljin, Mao,Pol Pot. Tri jedan za komuniste. Malomorgen. No, čemu se čuditi jednomameričkom funkcionaru koji koristisvaku priliku da napadne navodno mrtvisocijalizam, kada je sama anti-miloševićevskakoalicija u Srbiji, od demonstracija1996., do njegova svrgavanja 2000.,njegovom režimu sasvim promašenouzvikivala “bando crvena”.Bratstvo i nevinstvoMilošević nije bio nacionalist, ali jetolerirao nacionalizam, a ovaj je (jednovrijeme) tolerirao njega. Ali, isto tako,Milošević nije bio niti komunist. Onje bio komunistički aparatčik u dekadentnavremena kada su se komunistirješavali i zadnjih primjesa svoje socijalističkeideologije, kada su bili “rotkvice”,izvana crveni, iznutra bijeli. Uostalom,zanimalo ga je bankarstvo, a ne kritikapolitičke ekonomije. Milošević nije bioniti liberal, iako njegov odnos spram liberalizmane bi bilo zgorega preispitati,jer on nije bio jednoznačno negativan.Očito je mnogo lakše navesti štoMilošević politički nije bio, nego štojest. To cinično stanje u kojemu postpolitičkakasta, čiji je Milošević brutalnonajuspješniji predstavnik, politički vladanaoko bez ikakve suvisle ideologije ipolitike, stanje je iz kojega mi još nismoizašli. A ništa ne govori niti da ćemo toučiniti u budućnosti. Ako je u devedesetima,kao i danas, nacionalizam biovladajuća ideologija namijenjena masama,a neoliberalizam ideologija vladajućih,koji se žele uključiti u globalnekapitalističke tokove, nije jasno je li i toMiloševiću išta značilo?Zato je Milošević prije negoli posljednjikomunist bio prvi pravi balkanskipostmoderni političar novog kova. Uzsvu opasnost pojednostavljivanja pomoćuanalogije, nije li on bio neki naš “mali”Bush, prije “velikog” Busha? Onaj kojije na razini post-Jugoslavije i postsocijalističketranzicije shvatio da staromodnaodređenja suvereniteta, legalnosti,vladavine prava itd. više ne vrijede? Dase sada može igrati pravilima permanentnogizvanrednog stanja? U toj igri on je“dobivao”, sve dok nije naišao na veće, ajednako cinične, igrače od sebe, sve doknije dobio po prstima od onih koji uvodeglobalno “izvanredno stanje” – SAD-a,NATO-a i njihovih saveznika. Rekosmoda dok smo vjerovali kako iznad “miloševićevizma”postoji tzv. međunarodnazajednica, rezolucije UN-a itd., svjetlona kraju tunela se ipak naziralo. No,kada je postalo očito da će postpolitičkoMiloševićevo nasilje pobijediti isto, alijače post-političko NATO-ovo nasilje,više niti ne tražimo izlaz iz tunela. Valjdase bojimo da bi nas ono što bismo ugledalivani moglo ubiti?Ako je Milošević bio lokalni, postjugoslavenskinestajući posrednik, koji nasje iz jedne solidne političke zajednicepreveo u postpolitičku globalnu beznačajnost,pritom i sam nestavši, ondaje on samo preduhitrio i na relativnomalom prostoru radikalizirao gestunajvećih svjetskih moćnika današnjice,koji nas sve zajedno, i “svoje” i “njihove”,danas vode u istom auto-destruktivnomi samo-nestajućem smjeru. Što ne značida su zbog noći u njoj sve krave jednakocrne. Isti onaj Bob Dylan, koji je u vrijemeVijetnamskog rata šezdesetih pjevaoprotestne i antiratne pjesme, u vrijemenovih ratova devedesetih ispjevao jedrugu pjesmu. Ona se zove Stvari suse promijenile (Things have change), anjen refren glasi:People are crazy and times are strangeI’m locked in tight, I’m out of rangeI used to care, but things have changedUz enigmu Miloševićeve smrti, čijiuzrok će još dugo razjarivati maštumnogih, ostala je jedna veća enigma: ušto vjeruju oni koji više ni u šta (politički)ne vjeruju, a takvih je sve više? I onanajveća: zašto tolikim ljudima trebajutakvi postpolitički vođe? Što je alternativabavljenju samo osobnom psihopatologijom?cmyk

12 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.razgovorPetarKuntić i LađevievićPetarospodine Kuntiću,Demokratski savezHrvata krajem je listopadaprošle godine usvojiodeklaraciju u kojoj se tvrdi da jehrvatska nacionalna manjinau Srbiji u neravnopravnompoložaju, ne samo u odnosu navećinski srpski narod nego i uodnosu na ostale nacionalnemanjine. Na osnovi čega totvrdite?– Petar Kuntić: Htjeli smose oglasiti o svemu onome štosmatramo da bi trebalo ispraviti.Jedan od razloga što smo uneravnopravnom položaju je tošto smo najmlađa nacionalnamanjina. U bivšoj državi mismo bili konstitutivni narod,pa nismo imali manjinskeinstitucije kao što je to bioslučaj s pripadnicima, recimo,mađarske manjine. Oni su teinstitucije naslijedili i u novojdržavi, a mi ih nismo dobiliotkada smo postali manjina.Ako na to budemo čekali još15 ili 20 godina, upitno je kolikoće Hrvata ostati na ovimprostorima. Ne znam zbogčega, to će povijest pokazati, aliosjetna je tendencija smanjenjahrvatskog pučanstva na prostoruVojvodine od 1945., kada ihje, po zvaničnom popisu, bilo8,3 posto od ukupnog brojastanovništva. Po posljednjempopisu smo spali na manje oddva posto. Po popisu iz 1991.bilo nas je 121.000, sada uSrbiji živi 74.000 Hrvata. UVojvodini je 1991., čini mi se,bilo oko 78.000 Hrvata, a sadaih je oko 54.000. Dogodilose sve to što se dogodilo, sviznamo što i kako. Osim toga,u toku su i procesi asimilacije,pa je i zbog toga došlo do takodrastičnog smanjenja brojaHrvata na prostoru Vojvodine.Jer nisu se svi odselili.Stare i novonastalemanjineZnači, broj Hrvata je smanjenza nešto manje od 50.000.Po vama, jedan dio se odselio, adrugi je asimiliran.– Petar Kuntić: Procesiasimilacije su izraženi.– Petar Lađević: Dozvolitemi da, istine radi, ispravimneke podatke koje je gospodinKuntić naveo. Prema rezultatimapopisa iz 1991. u Srbiji iCrnoj Gori živjelo je 111.650Hrvata, od čega je 105.406 živjelou Srbiji, uključujući objeautonomne pokrajine, a 6250u Crnoj Gori. Sada u Srbijiživi 70.602 pripadnika hrvatskenacionalne manjine, a uCrnoj Gori 7602. Znači, smanjenjeje 35.000, a ne 50.000.To su službeni demografskipodaci koji su jedini validni dosljedećeg popisa stanovništva.Inače, sigurno ne spadam uljude koji bi na bilo koji načinnegirali da je bilo nasilja nadHrvatima za vrijeme prošlograta i da je bilo prisilnih iseljavanja.Toga je bilo, ali se svakislučaj mora provjeriti, jer nemožemo tvrditi da je baš svebilo prisilno. Kad govorimo oasimilaciji, pod tim terminomse može podrazumijevati političkaili nasilna asimilacija,ali i prirodna asimilacija kojojje zapadna Evropa izloženajoš od buržoaskih revolucija1848. Teško je tvrditi da jedandeo od onih 35.000 Hrvatanije asimiliran na prirodannačin. To je nešto što se nemože izbjeći. Na kraju krajeva,živjeli smo na prostoru nekadvelike države, gdje je prirodnaasimilacija na ovaj ili onajnačin bila prisutna kod svihkonstitutivnih naroda. Bilo jepretapanja srpstva u hrvatstvo,hrvatstva u srpstvo, bošnjaštvau jugoslavenstvo, jugoslavenstvau srpstvo itd. Što se tičepoložaja hrvatske nacionalnemanjine, činjenica je da su nakonraspada bivše Jugoslavije iformiranja novih država bivšikonstitutivni narodi dobilistatus manjina. To u Srbiji nijesamo slučaj s Hrvatima negoi s Bošnjacima, Makedoncimai Slovencima. I tačno je to štogospodin Kuntić kaže da tenovonastale manjine nisu uistom položaju kao takozvanestare ili tradicionalne manjine,kao što su, recimo, Mađari,Rumuni ili Rusini koji su svojemanjinske institucije izgrađivalijoš od 1945., dok su ovenove manjine počela da ihizgrađuju tek od 2002. nakondonošenja zakona o zaštitisloboda i prava nacionalnihmanjina u Republici Srbiji. Utom smislu one sigurno nisuravnopravne, ali su ravnopravneu količini prava kojamogu konzumirati.Integracija ili getoizacija?Omer KarabegO položaju Hrvata u Srbiji uemisiji Most Radija SlobodnaEvropa razgovarali suPetar Kuntić, predsjednikDemokratskog saveza Hrvatau Vojvodini, i Petar Lađević,sekretar Savjeta RepublikeSrbije za nacionalne manjinePetar Kuntić:Željeli bismoda i hrvatskamanjina u Srbijibude neposrednozastupljena uparlamentu, kaošto je to slučajsa srpskom uHrvatskoj, tj.da se primijeniprincip pozitivnediskriminacije.To se, uostalom,predviđa isporazumom ozaštiti srpskemanjine uHrvatskoj ihrvatske u SrbijiI hrvatska manjina usrpskom parlamentu!Gospodine Kuntiću, hrvatskanacionalna manjina većdulje traži da joj se obezbijedizastupljenost u parlamentimaVojvodine i Srbije bez obzira naizborne rezultate, tj. da se primijeniprincip takozvane pozitivnediskriminacije. Koliko biHrvati trebalo imati mjesta uparlamentu Vojvodine i parlamentuSrbije?– Petar Kuntić: Postojećerepubličko izborno zakonodavstvo,koje predviđa takozvaniprirodni prag za malestranke, odgovara jedino dvjemanajbrojnijim manjinama –mađarskoj i bošnjačkoj. Željelibismo da i hrvatska manjinau Srbiji bude neposredno zastupljenau parlamentu, kaošto je to slučaj sa srpskom uHrvatskoj, tj. da se primijeniprincip pozitivne diskriminacije.To se, uostalom, predviđai sporazumom o zaštiti srpskemanjine u Hrvatskoj i hrvatskeu Srbiji. Tamo doslovcestoji: “Osigurati zastupljenostmanjinama u predstavničkimi izvršnim tijelima na lokalnojrazini, te zastupljenost upredstavničkim tijelima napokrajinskoj, republičkoj irazini državne zajednice Srbijei Crne Gore”. To je ratificiranoi u Hrvatskom saboru i uSkupštini Zajednice Srbije iCrne Gore.– Petar Lađević: Nemajedinstvenog rješenja za zastupljenostmanjina u parlamentima.Jedinstveni modelje nemoguće naći, kao štoje nemoguće kompariratiSrbiju i Hrvatsku u tom smislu.Srbija ima 28 manjina,Hrvatska je propisala pet manjinai njihovu zastupljenostu Saboru. A šta je sa onimdrugima koje nisu zastupljene?Po meni, nema pravednijegi legitimnijeg rješenjaod prirodnog praga. Ako seprimjeni model pozitivnediskriminacije, postavlja sepitanje šta je sa legitimnošćutako izabranih predstavnikau parlament. Hrvatski modelgarantira Srbima tri mjesta uparlamentu čak i ako za njihglasa 300 ljudi, a da ostalih250.000 Srba u Hrvatskojuopšte ne glasa za njih, većza nekog drugog. I njih trojicasa 300 glasova smatrajuda su legitimni predstavnicite zajednice. Kako ta trojicamogu biti legitimni predstavniciSrba u Hrvatskojako iza sebe imaju samo 300glasova? To vam odgovornotvrdim, između ostalog, i zatošto sam Srbin iz Hrvatske, ai znam šta znači legitimnostpredstavnika u parlamentu.Zbog toga se Srbija odlučilada ide na prirodni prag. Nijeprirodni prag univerzalan lijekza zastupljenost manjina, ali jenajmanje bolan u smislu legitimnostiposlanika koji predstavljamanjinsku zajednicu uparlamentu.Ali ako se zadrži prirodniprag, onda Hrvati u Srbiji,s obzirom na svoju brojnost,nikada neće imati svog predstavnikau parlamentu.– Petar Lađević: Hrvataima 70.000, od toga je punoljetnihsigurno oko 50.000. Akotih 50.000 odluči da glasa zaHrvate, oni mogu da dobiju iviše od tri mandata, jer prosječnavrijednost mandata uSrbiji nikad nije prešla 13.500glasova.Gospodine Kuntiću, smatrateli da bi Hrvati, ako bi se dobroorganizovali i ako bi izašli naizbore u velikom broju, moglii po sadašnjem zakonu dobitisvoje predstavnike u parlamentu?– Petar Kuntić: U vašempitanju ima mnogo toga “ako”.Podaci govore da smo samojednom imali svog predstavnikau srbijanskom parlamentu.To je bilo 1991., kada jeVojvodina bila jedna izbornajedinica. To je bio gospodinAntun Skenderović koji jeosvojio 12.500 glasova. Ali jetada u Vojvodini bilo 25.000do 30.000 Srijemaca kojih višenema. Sada je vrlo upitno dali jedna nacionalna političkastranka Hrvata može dobiti13.000 glasova koliko je potrebnoda bi osvojila mjestou parlamentu. To podsjeća nautrku bicikla i automobila.Međutim, veliku nadu namdaje ono što je rekao premijerKoštunica kako on smatra dai Hrvati moraju imati jednogapredstavnika u srbijanskomparlamentu.Hrvati izbačeni izdržavnih službi– Petar Lađević: Premijernije to tako rekao, nego jerekao da bi svaka manjinatrebala imati svoje predstavništvo.Ali, pazite, manjinskipolitičar mora da ima legitimitet.Da li je moguće daon bude u parlamentu a danema legitimitet unutar svojemanjine? To je ključno demokratskopitanje.– Petar Kuntić: Po sadašnjemizbornom zakonušansu da uđu u srbijanskiparlament imaju samo Mađarii Bošnjaci. Iako smo mi drugipo veličini u Vojvodini, nemamotu šansu.– Petar Lađević: Da, gospodineKuntiću, ali vi nepominjete ključno pitanje– da li će Hrvati glasati zaHrvate ili će, možda, glasatiza nekog drugog. U tome jecijeli problem.– Petar Kuntić: Ali na kojinačin da se čuje glas Hrvata usrbijanskom parlamentu?!– Petar Lađević: Takošto će se njihovi predstavniciizboriti za legitimnost unutarsvoje manjine. A hrvatskamanjina je dovoljno velikada može da izabere svogpredstavnika u parlament,cmyk

azgovorVII/176, 23. ožujka 2,,6.13uostalom kao i slovačka i jošneke. Dakle, ne samo Mađarii Bošnjaci.Gospodine Kuntiću, vi steu nekoliko mahova spominjalida su pripadnici hrvatske manjinediskriminisani u zapošljavanju.U čemu se ogleda tadiskriminacija?– Petar Kuntić: Tražimointegraciju nas Hrvata u političkii privredni život Srbije.A pokazatelj toga je našarazmjernu zastupljenost udržavnim i javnim službama,kao što su policija, pravosuđe,državna uprava, škole, pošta,carina, u onim sredinama gdjeHrvati žive u većem broju,kao što su Subotica, Sombor iPodunavlje. To sada nije slučaj.Hrvata gotovo da i nemau tim ustanovama. To je naslijeđenoiz vremena SlobodanaMiloševića kada je veliki brojHrvata, koji je radio u timinstitucijama, ostao bez posla.Pošto smo čitavo vrijeme biliu oporbi Miloševiću, bilo smočak i u DOS-u, nadali smo seda će se dolaskom DOS-a navlast to ispraviti. Međutim, tose slabo ispravlja. Nama je toizuzetno važno, ne zato da bise zaposlilo nekih pedesetakHrvata, već da bi Hrvati steklipotpunu vjeru u te institucijekada vide da tu ima i njihovih.– Petar Lađević: Slažemse gotovo u svemu što je gospodinKuntić rekao. Postojepojedine javne službe gdje suHrvati zastupljeni otprilikeproporcionalno onome kolikiim je udio u stanovništvu, aliisto tako postoje službe, kaošto je MUP, gdje je njihovazaposlenost 0,31 procenta,iako čine 0,94 posto stanovništvaRepublike Srbije.Treba učiniti sve da se, nesamo hrvatskoj nacionalnojmanjini nego svakoj nacionalnojmanjini u skladu sa zakonskimrješenjima omogućiravnopravno učešće u obavljanjujavnih funkcija.Djeca katolici napravoslavnim vjerskimobredimaGospodine Kuntiću, upozoravaliste da se u školamahrvatska djeca, koja su katoličkevjeroispovijesti, prisiljavaju daučestvuju u slavljenju pravoslavnihpraznika, na primjerSvetog Save. Tko ih na to prisiljava?– Petar Kuntić: Sveti Savaje školska slava, pa u tom programuučestvuju i hrvatskai mađarska đeca. Međutim,mnogi od njih idu na katoličkivjeronauk, pa tu slavu ne osjećajukao svoju, već kao neštonametnuto.– Petar Lađević: To jekrajnje neodgovorna izjava. Uvašoj deklaraciji piše da se “udržavnim školama katoličkadjeca prisiljavaju sudjelovati,čak i aktivno, u slavljenju pravoslavnogvjerskog praznikaSvetog Save 27. siječnja, takošto je ovaj proglašen državnimpraznikom”. Kao prvo, to jeneistina. Sveti Sava nikad nijeproglašen državnim praznikom.Nije proglašen čak nipraznikom za djecu jer se proslavljaradno. Djeca na taj danidu u školu. Nakon što smo topročitali, razgovarali smo saMarijom Crnković, direktoricomškole “Matko Vuković” uSubotici, koja inače nije pravoslavnevjeroispovijesti. Onaje rekla da do sada nije imalaprimjedbe učenika hrvatskenacionalnosti u vezi sa tomslavom. Ona je čak rekla daučenici u principu – neki da,neki ne – rado učestvuju u timproslavama. Za mene bi biloskandalozno da neko prisiljavadjecu katoličke vjeroispovijestida prisustvuju pravoslavnomvjerskom obredu. Dan SvetogSave se u školama uopšte neslavi kao vjerski praznik, to ješkolski praznik. Sveti Sava jebio prvi prosvjetitelj na prostorimaBalkana, prvi slavenskiučitelj, ako ćemo govoriti realno.Prema tome, čini mi se daje ova stvar bila izrečena pomalozlobno i, naravno, netačno.– Petar Kuntić: Vrlo je diskutabilnoto da katolička djecarado proslavljaju taj praznik.– Petar Lađević: Citiraosam gospođu Crnković.Gospodine Kuntiću, je li bilonapada na Hrvate u Srbiji? Jeli bilo širenja poruka mržnje,grafita s antihrvatskim porukama?– Petar Kuntić: Toga uzadnjih pola godine nema,ali je bilo u prošlosti. Bilo jenekoliko slučajeva skrnavljenjakatoličkih groblja u Subotici,Petar Lađević:Godine 2004.registriran je 21fizički obračuns hrvatskommanjinom svećim ili manjimposljedicama, dokih je u 2005. bilopet bez ikakvihposljedica. U 2004.bilo je oštećenošest katoličkihvjerskih objekata,dok su u prošlojgodini zabilježenadva takva slučaja,u pitanju su biligrafiti. To pokazujeda je Srbija ustanju da odlučnostane na kraj svimoblicima nasiljakoji imaju etničkumotivacijuu Somboru i u Srijemu. Biloje napada na rimokatoličkecrkve. Dva puta je rušenspomenik Matiji Gubecu uTavankutu, a počinitelji nikadnisu otkriveni. Bilo je raznihgrafita najgoreg sadržaja. Naželjezničkoj postaji u Vrbasumjesecima je stajao grafit:“Smrt Hrvatima!”, a tu vlakovinon-stop prolaze. U Suboticijoš stoji natpis: “Hrvati maršiz Srbije!”. To je dio koloritakoji je naslijeđen iz prošlosti.Međutim sada, u posljednjihnekoliko mjeseci, toga višetoliko nema.– Petar Lađević: GospodinKuntić je u pravu. To pokazujei statistika. Pretprošle, 2004.godine, registriran je 21 fizičkiobračun s većim ili manjimposljedicama, dok ih je u 2005.bilo pet bez ikakvih posljedica.U 2004. bilo je oštećeno šestkatoličkih vjerskih objekata,dok su u prošloj godini zabilježenadva takva slučaja,u pitanju su bili grafiti. Topokazuje da je Srbija u stanjuda odlučno stane na kraj svimoblicima nasilja koji imajuetničku motivaciju, ma od kogadolazili. Upravo su ova vlada iova vlast uspjeli broj incidenatasvesti na minimum. Rekao bihda je u posljednje vrijeme učinjenomnogo na uspostavljanjupovjerenja između Hrvatske iSrbije, kao dvije nezavisne države,i pomirenja između predstavnikahrvatske nacionalnemanjine i Srba u RepubliciSrbiji. Dakle, nije samo riječo normalizaciji odnosa izmeđuSrbije i Hrvatske nego i ouspostavljanju dobrosusjedskihodnosa u punom smislu teriječi, što doprinosi poboljšanjupoložaja manjina, kako srpskeu Hrvatskoj, tako i hrvatske uSrbiji.Srbi u Hrvatskoj iliHrvati u SrbijiGospodine Kuntiću, što mislite,tko je u boljem položaju– srpska manjina u Hrvatskojili hrvatska u Srbiji?– Petar Kuntić: Vrlo mi jeteško odgovoriti na to pitanje.Ne znamo dovoljno o njihovimproblemima, kao ni onio našim, tako da je vrlo teškousporediti tko je u boljem,a tko je u gorem položaju.Postoje problemi u ostvarenjuprava u oblasti informiranja,kulture, službene uporabejezika, školstva, dešavaju seekscesi prilikom povratka,međutim mi s tim nismodovoljno upoznati jer je topreviše daleko od nas. O tomesaznajemo većinom iz medija.Prema tome, ne bih mogaokazati tko je u boljem, a tko jeu gorem položaju.– Petar Lađević: Različitisu problemi srpske manjine uHrvatskoj i hrvatske u Srbiji.To nije usporedivo. Naravno,moguće je takvo pitanje načelnopostaviti, ali ako se radi otemeljnim ljudskim pravima,onda je takvo pitanje pomaloprovokativno. Podsjetio bihvas da su prošle godine uHrvatskoj ubijena četiri pripadnikasrpske nacionalnosti,među njima i jedna žena kojaje zaklana žicom. Srbima sepodmeću eksplozivne napravena kućne pragove, minirajuse predstavništva srpskih političkihgrupacija u IstočnojSlavoniji, upada se u crkveneobjekte. Tu su i stalna hapšenjapovratnika koji se nakraju puste, jer se to radi samozbog toga da bi se spriječiopovratak. Tih problema hrvatskazajednica u Srbiji nema.Elementarna ljudska pravaSrba u Hrvatskoj su još uvijekugrožena, nekim Srbima jeugroženo pravo na život. I tuje velika razlika između Srbijei Hrvatske.– Petar Kuntić: Nismou istim uslovima, jer se uHrvatskoj desilo to što se desilo,a kod nas toga nije bilo.Tamo su, ipak, bili oružanisukobi, mi ovdje nismo nikomeni prozor razbili.Gospodine Kuntiću, kako sezvanični Zagreb odnosi premahrvatskoj manjini u Srbiji?Daje li vam dovoljnu podršku?– Petar Kuntić: Što se tičeinstitucija hrvatske manjinskezajednice vezanih za kulturu,školstvo i informiranje, tudobijamo pomoć. Možda biona mogla biti i veća. Što setiče naše političke stranke, tusmo apsolutno bez financijskepotpore. Imamo podršku posistemu – dobro radite ili neradite, ali nemamo nikakvufinancijsku potporu, a nemamoni biznismene, privatnikekoji bi nas financirali. Zbognedostatka financijskih sredstavami smo stalno na svimizborima u inferiornom položaju.To je ona utrka izmeđubicikla i automobila koju samveć spomenuo.Hrvati a ne Bunjevci,Šokci, JugoslaveniI, na kraju, gospodineKuntiću, koji je po vama trenutačnonajurgentniji problemhrvatske nacionalne manjinekoji bi vlada Srbije trebalo štoprije da riješi?– Petar Kuntić: Već sampomenuo problem naše zastupljenostiu pokrajinskoj irepubličkoj skupštini, ali našglavni problem je integracijau politički i privredni životSrbije. Taj proces, koji je započet,mora se nastaviti. Mise moramo integrirati kaoHrvati, a ne, kao za vrijemeMiloševića, pod nekim izmišljenimimenima – Bunjevci,Šokci, Jugoslaveni i tako dalje.Ako se to ne uradi, otići ćemou getoizaciju.Gospodine Lađeviću, je limogućno to riješiti u doglednomvremenu?– Petar Lađević: To jemogućno riješiti. Nemojteda govorimo o rokovima.Integracija manjina uz punoočuvanje njihovog nacionalnogidentiteta je cilj našemanjinske politike. Dakle, neintegracija kao pretapanje manjinau većinu, već integracijakao očuvanje multikulturneSrbije.cmyk

14 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.razgovorored svih kantona, federacija,entiteta, republika,Bosna i Hercegovinaje dobila i novostvorenuSevdah rı’pΛblık. Možeš linam malo objasniti o kakvom seprojektu radi?– Radi se o programu pokrenutomu okviru Buybooka,kako bi se revitalizirao sevdah.Cilj je da se napravi sevdahscena iz koje bi trebala nastatiprodukcija “novog sevdaha”.Sevdah rı’pΛblık je ustvari nekavrsta kluba koji bi funkcioniraokao jazz klub, sa redovnim svirkama,jam sessionima i nekomintimnijom atmosferom. Jasam koordinator cijelog projekta,a i sviram jedan koncertmjesečno.Je li kao potomak tvog djedaZaima i tvog oca Nedžada,dvije legende bosanske narodnemuzike i sevdaha, osjećašodgovornost i koliko ona utječe,negativno ili pozitivno, na tvojrad?– Pritisak obiteljskog naslijeđajeste ogroman. Normalnoje da me ljudi uspoređuju saZaimom i Nedžadom. Osobno,meni samom je sasvim jasno danisam u tome da bih produžio“obiteljski biznis”, to bi biloglupavo i neiskreno. Radi sejednostavno o tome da me jeta muzika u potpunosti kupila.Taj neki background mi moždapribavlja veću medijsku pažnjuza neki ambiciozniji početak,ali mi je jasno da je na krajubitno samo da li je nešto dobramuzika i kako to netko radi.Svirati sevdah kaofusion muzikuKada smo već kod tvogdjeda, ti si zajedno s FarahTahirbegović pripremio i jednuknjigu pod nazivom Pjesmasrca moga: stotinu najljepšihpjesama Zaima Imamovića.Otkuda ideja, pa i sama željada se uradi jedna takva knjiga?– Pa, ta knjiga je definitivnopokrenula cijelu moju priču osevdahu. Za potrebe njenoguređivanja, preslušao sam nastotine Zaimovih snimaka,prošao kroz brojne novinsketekstove, intervjue i druge materijale.Tek sam tada naučiošta je sve ta muzika bila i šta bisve jednom mogla biti. Shvatiosam da je pravac u kojem jeona krenula, dakle prema popularnimnarodnjacima, samojedna od mogućnosti razvojate muzike. Na osnovu togasam tek mogao uzeti i sviratisevdah kao fusion muziku.Naravno, desila se i meni intimnovrlo bitna promjena – konačnosam Zaima shvatio kaomuzičkog uzora, a ne samo kaoDamirImamovićRepublika sevdaha, moja je zemlja...člana obitelji kojeg po inercijimoraš voljeti. Bila su to nekaozbiljna vremena u kojima jeon pjevao i on je to strašnoozbiljno radio.U jednoj od svojih bilješki osevdalinci si zapisao: “Nikadase sevdalinka nije češće spominjalai slavila a manjepoznavala i slušala/pjevala...Sevdalinka nije puki pop ukrasnaracije o bosanskom identitetunego jedan od njenih najvidljivijihstubova”. Koliko je danastaj stub čvrst i koliko smo upoznatis našim identitetom?– Time sam ponajviše želiododirnuti u onu najsnažnijutočku našeg identiteta, a to jefussion identity tj. identitet stapanja!Fusion se obično shvatakao stilski pravac u jazzu što suu nekim svojim fazama radiliMiles Davis, John McLaughlini drugi. Međutim, fuzijomse naziva mješavina bilo koje“egzotične” muzike, npr. indijskeili arapske, sa jazzom. Nikadanećete čuti da neko fuzijomzove mješavinu indijske i arapskemuzike međusobno. Moratu uvijek biti umiješan prst “velikogbijelog brata” da bi neštobilo prava fuzija! Moj osobnipristup sevdahu je u stvari,priča o sviranju svega onoga uzšta sam odrastao istovremeno!Dakle, i sevdaha i jazza, i temanaučenih od Ravi Shankara,i onih Anoura Brahema i sl.Jedino što moje ishodište nijejazz nego sevdah. Ta simultanostsvega, mi jedino ima smislai ako govorimo o identitetu injegovom fuzijskom karakteru,jedino što ti mogu reći je da semoj identitet razlikuje od nečijegdrugog po ishodištu.U inatnovokomponiranojmuziciKoliko je taj tvoj neki suvremenipristup sevdalinki u nekuruku, inat, nažalost sve većembroju ljudi koji nakaradno iskorištavajuistu, kroz novokomponovanumuziku, a čak ima islučajeva karaoke sevdaha?Andrej ĐerkovićTrenutno po mnogimanajbolji mladi izvođačsevdaha u Bosni govori oprojektu Sevdah rı’pΛblıksarajevske knjižare iizdavačke kuće Buybook,fusion identitetima tesvome viđenju sevdahakoje je suprotno njegovunakaradnu iskorištavanju unovokomponiranoj muzici– Koliko god oni nakaradnoiskorištavaju sevdalinku,meni je veći inat, jer tadaznam da sam na dobromtragu. Oni mi dođu kao vrlopouzdan kompas.Uskoro bi trebao izaći i tvojprvi samostalni album.– Album radim sa sjajnimkontrabasistom EdvinomHadžićem i predivnim violinistompo imenu VanjaRadoja. Formacija se zoveDamir Imamović Trio, a okonkretnom sadržaju samogalbuma, ti još ne mogu mnogoreći. Izdavač će naravnobiti Buybook, a album bitrebao izaći na proljeće.Rekao si da planiraš, akobude mogućnosti, da tvoj novialbum odštampaš i u staromdobrom izdanju gramofonskeploče, što bi bio izvjestan presedan,jer se danas ploče štampajusamo u DJ industriji.– To je ustvari ideja direktoraBuybooka Edvarda Močićai ja bih iskreno volio uradititakvo nešto.Goethe Institut započeoje snimanje pjesama koje ćebiti uvrštene na kompilacijuSevdalinka – bosanska ljubavnapjesma. Pored tebe, uprojektu učestvuju i JadrankaStojaković, Bodan Arsovski,Vlatko Stefanovski, MiroslavTadić i drugi. U kakvom oblikusi ti ušao u taj projekat?– Za tu kompilaciju snimiosam duo sa VlatkomStefanovskim. Radi se opjesmi Što li mi se Radoboljamuti. Pjesma je sjajna i raditis Vlatkom je bila dječačkaželja. On je zasigurno jedanod pionira dobrog fusiona naBalkanu. Inače, nisam sigurankada to izlazi, vjerojatno će i tajalbum izaći na proljeće.Sevdah na MTV Adria?Ti si također bio voditelj javnihrazgovora u Buybookovomkafeu Karabit pod nazivomMeđu nama… Kakav je bioodziv, jesi li zadovoljan takvomvrstom komunikacije?– Bio sam voditelj tih razgovoradvije godine i iskustvokoje nosim iz toga je zaistaneprocjenjivo. Cilj nam je bioraditi na komunikaciji izmeđurazličitih slojeva društva, kojadanas uopće ne postoji. Toje sada završeno i zajedno sFarah Tahirbegović ću urediti ijedan zbornik s tih razgovora.Nadam se da će biti poučno.Diplomirao si filozofiju naSarajevskom univerzitetu,otkud taj nagli preokret kamuzici?– Završio sam prije neke trigodine studij filozofije ovdje uNikada sesevdalinka niječešće spominjalai slavila a manjepoznavala islušala/pjevala...Sevdalinka nije pukipop ukras naracijeo bosanskomidentitetu negojedan od njenihnajvidljivijih stubovaSarajevu. To je također jednoludo iskustvo. Na kraju samzavršio s vrlo ambicioznimradom o Husserlu. Baš sambio mladi nadobudni filozof…Inače, nakon studija sam shvatioda ne mogu ukrotiti dionizijskuzvijer u sebi i posvetio semuzici.Kako je sevdalinka jedna odnajranijih urbanih muzičkihpojava, po tvom mišljenju, dali ćemo u skorijoj budućnostisevdah moći slušati na MTV-uAdria, na primjer?– Nemam pojma koji ćebiti put sevdaha u budućnosti.Čisto sumnjam da će postatidovoljno pop za MTV, ali usvakom slučaju znam da janeću odustati od njega takolako.cmyk

vizualna kulturaVII/176, 23. ožujka 2,,6.15Komunikacijana razini supostojanjaJasna JakšićRiječima autorica Ive RadmileJanković i Eveline Turković,izložba je zamišljena kao poprištena kojem postaju vidljivimrazmišljanja umjetnika na temuodnosa i komunikacije izmeđudvije osobe(dvojice/dvije/dvoje)u kontekstu suvremenoga društvai senzibiliteta. Kako bi se samkomunikativni odnos učiniovidljivijim izložba 1:1 usmjerena je nanjegov primarni vid, na odnos samodvoje ljudiIzložba 1:1, među(o)sobno u suvremenojumjetnosti, Dom HDLU-a, Zagreb, od 14.veljače do 3. ožujka 2006.ijekom druge polovice veljače, od14. veljače do 3. ožujka, u zagrebačkomDruštvu hrvatskih likovnihumjetnika predstavljena je izložba Jedannaprama jedan: među(o)sobno u suvremenojumjetnosti, autorica Ive RadmileJanković i Eveline Turković. Izložbaje okupila niz respektabilnih imena shrvatske i međunarodne scene i krozrazličite umjetničke medije, jednostavnorečeno, donijela lepezu pogleda na odnosi neku vrstu razmjene (komunikacijskeili emotivne) između dvije osobe. Ovajsamo na prvi pogled jednostavan pristupnije stremio k potanko razrađenom problematiziranjukomunikacije – riječimaEveline Turković “…Bez pretenzijasustavne obrade svih aspekata i kvalitativnihrazina, različiti autorski pristupi kaomozaik slažu jednu od mnoštva mogućihslika suvremenih međuljudskih odnosa,naznačuju mogućnosti i/ili nemogućnostinjihove potpune realizacije, ljepotu i/ilitežinu njihove stvarnosti, psihološku podloguili metodologiju razvoja.” Iva RadaJanković, naprotiv, izložbu najavljuje kaonekovrsni nastavak izložbe U prvom licujednine – istupivši van introspekcijskih isamoreprezentacijskih područja, dijalogse uistinu nameće kao sljedeći stadij, kojii donosi i oformljuje primarnu komunikaciju.Snuff filmoviU kružnom prostoru Galerije Prstennizali su se radovi koji su, na specifičnenačine, predstavljali odnos dvoje/dvije/dvojice(uz još poneko sastavljanjepodvojenosti, no o tome će kasnije bitiriječi). Nedavno smo u vrhovnom zakonodavnomtijelu RH čuli kako je cijelisvemir heteroseksualan, te krenimo tadaod odnosa Yina i Yanga, Nje i Njega. Onje možda u punom sjaju prikazan u videuestonske umjetnice Kai Kaljo DomesticNina Kurtela, Dogovorviolence u kojemu umjetnica na prijevaruveže svog bivšeg supruga prisiljavajući gana tragikomičnu ispovijest o njihovu propalubraku. Laž kao temelj komunikacijeu srži je njihova braka (obzirom na dugupovijest izvanbračnih afera), ali i nastankasamog videa: umjetnica bivšem supruguobećava kako njegovu snimljenu ispovijesti zatečenost neće vidjeti nitko, da bi isto,poput kakva amaterskog pornografskogmaterijala, ponudila znatiželjnim očimaširom svijeta. Trebali bismo vjerovati kakoje doista riječ o obiteljskom snuff filmu, nosumnja o prethodnom dogovoru protagonistapostavlja se kao potencijalna trećakarika laži.Komunikacija tjelesnimdodiromDah bračne prepirke izbija i iz duhovitogzajedničkog rada Neriješeno VlasteŽanić i Borisa Greinera: sugovornici uprepirci zamijenjeni su malenim kompjuterskimzvučnicima, a dijalog je konstruirantako da niže tek nesporazumei šumove u komunikaciji. Ona je ispražnjenaod svakog sadržaja ili informacije,a jezik je ogolio na alat apsurdne prepirke.Work in progress rad pod nazivomMuškarac/žena nedovršeno AleksandreVajd i Hyneka Alta započeo je još 2001.Slovensko-češki par, kako u fotografskomtako i emotivnom smislu, svojukomunikaciju, ali i intimnu ispovijed iviđenje drugoga, provode kroz objektivfotografskog aparata. “Nedovršenost”žene i muškaraca u naslovu aludira nanježni mit o duši koja traži svoju odvojenupolovicu, kako bi se sretno sjedinile utijelu androgina.U video-instalaciji Krug Ksenije Turčićparovi klize gotovo u plesnom ritmu, gubeobrise i likovi se nižu u sekvenci, pretapajućise. Santiago Reyes pak svoje slučajnepoznanike, mladiće i djevojke u novim,nepoznatim gradovima snima kakoizgovaraju uvijek isti dijalog i unutrašnjimonolog. Budući da su likovi snimljenina mjestima lišenima ikakvih lokalnihspecifičnosti i prepoznatljivosti, putovanjese u video-instalaciji Gradovi događa krozraznolikost jezika i fizionomija.Ksenija Turčić, Krug, (videoinstalacija)Izložba je okupila nizrespektabilnih imena shrvatske i međunarodnescene i kroz različiteumjetničke medije,jednostavno rečeno,donijela lepezu pogledana odnos i neku vrsturazmjene (komunikacijskeili emotivne) između dvijeosobe. Ovaj samo naprvi pogled jednostavanpristup nije stremio kpotanko razrađenomproblematiziranjukomunikacijeIzvan “heteroseksualne” kozmičke simbolikenekoliko je vrlo zanimljivih radovakoji brojku dva promatraju kako polazišteza manje ili više ostvarenu komunikacijui granice njezine izdržljivosti. Tako je naotvorenju izložbe, uz video instalacijuPropovijed u kojoj Siniša Labrović i RinoEfendić u pravilnom jednominutnomrazmaku razmjenjuju šamare, upriličen iperformans. No, njega je karakteriziralaproizvoljnom reakcija umjetnika lišenastrogog ritma projekcije, uz poziv publicida se i sama okuša u jednostavnom, aliintenzivnom tjelesnom dodiru.Igra “gluhog” razgovoraInteraktivna instalacija Tanje Dabopromatraču (ili korisniku) poklanja nekolikominuta iscjeljujućeg laskanja. Franc iOlivier Turpin u nizu Siamoseries izvodefizičke gegove u sputavajućoj dvojinisijamskih blizanaca. Silvio Vujičić u parafinskutugu ulijeva košulje-nadgrobnespomenike u radu Ima mjesto iza ugla ukojem žive tvoji mrtvi prijatelji. NaokoTakahashi u svom videu uspostavlja elementarnukomunikaciju – koja polazi odrazličitosti – s postarijim mještaninomistarskog gradića Momjana, dok NinaKurtela i Alban Muja pak vode doslovnokomični, “gluhi” razgovor na površnojprijateljskoj kavi…Na kraju, onaj drugi može i iščeznuti,možemo ga sakriti vlastitim odrazom,može nas i ne primijetiti… ili ga jednostavnonema. Sjajna instalacija Illusion 2Vlaste Žanić u zrcalnom igralištu pomoćurefleksija stvara iluziju da posjetitelji/igračidodaju loptu samima sebi. Iako je nevidljivisuigrač s druge strane nužan, nije gamoguće vidjeti. Brodski dnevnici ZlatanaDumanića pogledu izlažu duhovite inesputane erotske maštarije, vizualizacijenekih pučinskih mokrih snova. TomislavPavelić u ciklusu Plamen ja sam sâm postavljasamoga sebe u igru pukog postojanjaunutar manje obiteljske zajednice, uz dozugorko-slatkog kućnog humora.Skroviti kutci podsvijestiNo, performans Božene KončićBadurine izveden u donjem prostoruMeštrovićeve monumentalne rotundeiznio je doživljaj tog prvog impulsa komunikacijeu najčišćoj formi. Umjetnicaje stajala zatvorenih očiju unutar kružnegalerije, i promatrači-sudionici bi joj prilazilibez riječi. Odnos bi postao zvuk koraka,ritam daha ili naziranje pokreta očijuispod spuštenih vjeđa umjetnice/sibile.Na kraju, video Janosa Sugara Pazi leđaslijedom kadrova koji se asocijativno nižuvraća dijalog s početka priče u skrovite kutkepodsvijesti, a jedan naprama jedan sepotencijalno čita i kao naličje prvog lica.cmyk

16 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.razgovoroji je tvoj umjetničkistejtment. Čega se sjetišu onim trenutcima kadabi htio od svega odustati. Štote vrati natrag u umjetničkiring?– Kada izađem iz svog kreiranogokoliša shvatim da jesvijet dosadan i neuzbudljiv ida me malo toga može “dirnuti”ili zaplijeniti moju pozornost.U trenutku kada bih htiood svega odustati, sjetim se dane znam ništa drugo raditi.To što radim je istraživanje,mogu čak reći i posve osobno,u kojem uživam.Što te zanima u umjetnosti?– Najčešće me zanimajuone stvari koje još nisam vidioili koje još ne postoje kaoumjetnička “forma”.Kada bi trebao u nekolikorečenica opisati što je zajedničkosvim tvojim projektima,što bi to bilo?– Atmosfera, prostor, tijelo,prolaznost... istraživački radkoji im prethodi.Možeš li objasniti koji jebio tvoj razlog da završiš dvafakulteta i to – reklo bi se sličnapo nekom kreativnom pristupui radu u materijalima?– Moj interes za likovno/umjetničko je bio mnogoveći od same odjevne forme itekstila. Pretpostavljam da jeto jedan od razloga zašto samnakon Tekstilno-tehnološkogfakulteta upisao Akademijulikovnih umjetnosti. Moramspomenuti i Filozofski fakultetkoji je odigrao veliku uloguu mom formiranju.Zaraženi tekstilOpiši ukratko projekt nakojem upravo radiš u suradnjis Cazzo filmskom produkcijskomkućom u Berlinu, specijaliziranojza gej porno filmove?– Koncepcija koju razrađujemu stvari je jedna velika suradnja.Svi faktori su jednakovažni. Riječ je o “radu” Exposedto Virus and Fashion, koji jenastao u suradnji s tvornicomTKZ, Cazzofilmom,Borovom i Queer Zagrebomkoji je izvršni producent tograda. Namjerno naglašavamSURADNJU jer nije riječ očistom novčanom podržavanjuprojekta. Borovo proizvodiobuću koja je integralni diokolekcije, te stoga koncepcijurazrađujem s njima kroz oblikovanjeobuće. TKZ je producent“zaraženog” tekstila odkojeg radim odjevne objekte.Porno glumci i redatelj JörgAndreas dolaze iz Cazzofilmprodukcijske kuće. Glumcivjerojatno imaju najveću uloguu ovom radu. Riječ je oSilviopojedincima koji imaju vrlorazvijen odnos i kontrolu premavlastitom tijelu i njegovimmogućnostima.Projekt je još u radu takoda ne mogu puno pričati otome. Mogu samo reći da ćeto biti jedna “obrnuta” situacijamodne prezentacije ili moždatočnije jedna “backroomsituacija”.Zašto te zanima surađivatiupravo s porno glumcima, ane s modelima i manekenimaza ovu reviju? Kakva je bilasuradnja s njima na prvomprobnom snimanju?– Projekt istražuje mogućnostivirusa kroz tekstili samu odjevnu formu, a naslanjase na porno industrijui njezine zaposlenike kaopotencijalnu rizičnu skupinuobolijevanja od spolno prenosivihbolesti. Naime, riječ je odigitalnom virusu napravljenomupravo po sistemu spolnoprenosivih virusa.Prije petnaestak dana nazvaobih ih porno glumcima,ali nakon što sam ih upoznaojedino ih mogu zvati profesionalnimmodelima. Riječje o ljudima koji su iznimnosvjesni svojih tjelesnih mogućnosti.Svaka osoba je potpunipersonality s dosta jakom auromšto je meni bitno za ovajrad.Riječ je o nekom “drugom”tijelu. Pod time mislim na tijeloiz jednog drugog sistema.U ovom slučaju je zanimljivanjihova percepcija vlastitatijela izdvojenog iz kontekstaporno filmova. Nikadanisam radio s manekenimaVujičićIzloženost virusima i modiKONTEJNER |biro suvremeneumjetničke prakseOdjeća zaražena virusom,porno glumci kao manekeni,ekstravagantna tijela i našainvalidnost, queer identitetii transvestije... neke su odtema radova ovog istaknutogsuvremenog umjetnikaShvatio sam dasu svi invalidi,svi žele da imodjeća pomogneu nečemu.Bilo da sakrijenjihove naslagemasnoće i učini ih“normalnima” ilida ih učini ljepšimanego što jesu...i manekenkama iz modneindustrije koji su imali takvudozu profesionalizma i doistasu razumjeli proizvod (u ovomslučaju odjeću)...Zašto njih zanima sudjelovatiu tvojem projektu?– Ne znam točno koji jenjihov interes u tome, moždajednostavno žele raditi neštodrukčije, naravno tu je i novackoji je potreban za život.Na koji su se način i zaštouključile velike tvrtke poputBorova i TKZ-a u potpomoganjetvog umjetničkog projekta?Koliki je budžet projekta?– Počelo je tako da me jeQueer Zagreb pitao hoću linapraviti rad na temu virusa.Osmislio sam rad i oni suga odlučili producirati. G.Kličko, vlasnik tvornice TKZ,odlučio je podržati moj projektproizvodnjom tekstilakoji sam osmislio i koji mi jebio potreban. TKZ takođerdaje svoj prostor na raspolaganje.Riječ je o tvorničkoj halina uglu Selske ulice i UliceBaruna Filipovića. Borovoproizvodi obuću koja pratiideju “zaraženog” tekstila. Neznam koliki je budžet, to znamoj računovođa.Silvio Vujičić, Private / Public StripteaseQueer CrkvaKada si počeo surađivati sQueer festivalom i zašto?– Suradnja je počela prijedvije godine, kada meJasna Jakšić kontaktirala zarad na temu Transvestija ikada sam napravio zebru naStarčevićevom trgu. Uslijedilaje izložba Under The Daisies /Ispod tratinčica na temu djetinjstva.Bilo mi je zanimljivoto pitanje queer identitetakoje je tako rijetko tko obradiokroz umjetnički rad naovim područjima.Na koji način misliš da ovakviprojekti mogu pridonijetihrvatskoj umjetničkoj sceni?Što toj sceni naviše nedostajepo tvom mišljenju? Što zapravoza suvremenog umjetnikaznači raditi i živjeti uZagrebu?– U Zagrebu mogu živjeti iraditi samo u kreiranom okolišu.Kreirani okoliš najčešćeje atelje ili stambeni prostor.Znači onaj prostor u kojemmoje tijelo (i ja u njemu)najviše boravi. To je privatniprostor u koji puštam samopojedince (najčešće kolege iprijatelje).Pokušavam napraviti nekuinovaciju kroz svoje radove,pretpostavljam da je to nekidoprinos kulturi općenito.Rijetko vidim nešto što većnisam vidio, malo je toga novoga.Svi recikliramo reciklatod reciklata... jedva čekam daveliki meteor udari u planetu.Nešto novo će se onda desiti.Život umjetnika je težak,a pogotovo u Hrvatskoj. Toje nešto što svi znaju i ne dami se o tome pisati. O hrvatskojrealnosti ne mogu nitigovoriti jer bi pao u preteškudepresiju.Pojam “queer” većinom sevezuje za seksualne identitete.U tom smislu već su gotovosvi identiteti nekad već biliu modi: od S/M praksi, prekoswingera, gej i lezbijske prakse,pa sve do najnovije modeneprakticiranja seksa takođerkao seksualnog opredjeljenja.Što je danas zanimljivo u queeru?– Mislim da se pojam “queer”vezao za seksualne identitete,ali kako znamo sve oseksualnim identitetima danasi na sve gledamo kao “normalno”primijenio bih ga zaipak nešto više od samo toga.U hrvatskom društvu Queermože biti zanimljiv kao seksualniidentitet. Na kraju, miživimo u nazadnom društvu!Vjerojatno u Londonu, NewYorku... nije zanimljiv kaotakav. Tamo je queer evoluiraoi poprimio više politički, socijalnikontekst… Mislim da jeu nekim razvijenijim sredinamaCrkva postala queer, dokkod nas generalno Crkva jošnema takvu etiketu.Što bi značilo da je Crkvapostala queer?– Meni je osobno queerkada vidim neku babu kakovrti krunicu po rukama dok secmyk

azgovorVII/176, 23. ožujka 2,,6.17vozi tramvajem ili sve te misekoje se prikazuju nedjeljomujutro po televiziji, a da negovorimo o crkvenim vjenčanjimana kojima je mladanajčešće trudna (ali ne bezgrešnimzačećem).Prva teorija: nije li to jedanveliki teatar u kojemusvi znaju da je to samo jednavelika laž? Nije li to u stvariista stvar kao s transvestitom?Transvestit (npr. muškarackoji se oblači i ponaša kaožena) zna da je on muškarackoji se obukao u ženu i pravise da je žena. Crkva zna daje sve što propagiraju laž i daje sve bazirano na neistini, adalje se pravi da je to istina.Znači Crkva = Transvestit. Aako je transvestija queer ondaje to i Crkva.Druga teorija: u razvijenijimzemljama Crkva je većizgubila svoj ponos i utjecaj(vidi slučajeve pedofilije u medijimasvake godine) i većinanormalnih ljudi Crkvu višene doživljava ozbiljno takoda je u stvari šačica onih kojiodlaze tamo moliti se Bogu ustvari queer isto kao što je tobila šačica onih koji nisu išli ucrkvu u srednjem vijeku.Svi smo invalidiZašto je tebi pitanje queeridentiteta zanimljivo?– Zanima me “queer” kaonešto što nije društveno ustaljeno,priznato, viđeno. Neštošto je u stvari po društvenimnormama “ekscentrično”.Neka “izopačena” uvrnuta“kinky” situacija, neka vrstafantazije... Nije li svako dobroumjetničko djelo na nekinačin queer? No, popriličnomi je nezanimljiv što se tičeseksualnog identiteta, a ako jemeni poprilično nezanimljivonda zamisli kako je nekom uNew Yorku.Kako objašnjavaš da drugiumjetnici u našoj sredini bašne reagiraju na tu problematiku?– Mislim da je većina ljudidosadna. Tako je i s većinomumjetnika. Kako misliš daljudi mogu reagirati kad ihvećina nema razvijena niti onaprimarna osjetila….Možeš li u kratkim crtamaobjasniti svoj projekt koji ćešraditi u suradnji s udrugomKONTEJNER za projektEkstravagantna tijela. Što tezanima u tom projektu? Kojiefekt misliš da bi on mogaoimati na publiku?– Još ne mogu reći konkretnestvari jer je još sve nedefinirano.Kada bih razmišljao oefektu na publiku ranije, ondabih izgubio volju za radom...jer publika je najčešće ta kojaje “mrtva”. Fokus će pretpostavljambiti na “invalidnom”tijelu i nekim “modnim” pomagalimakoja bi istom moglapomoći u svakodnevnomživotu.Kroz rad s ljudima shvatiosam da su svi invalidi, svi želeda im odjeća nekako pomogneu nečemu. Bilo to da sakrijenjihove naslage masnoće iExposed to virus and fashion, za Queer Zagreb, 2006., foto: Bernhard MusilZanima me “queer”kao nešto štonije društvenoustaljeno, priznato,viđeno. Neštošto je u stvaripo društvenimnormama“ekscentrično”.Neka “izopačena”uvrnuta “kinky”situacija, nekavrsta fantazije...Nije li svako dobroumjetničko djelo naneki način queer?No, poprilično mije nezanimljiv štose tiče seksualnogidentitetaučini ih “normalnima” ili da ihučini ljepšima nego što jesu...Slično je s invaliditetom.Pretpostavljam da većinaosoba s invaliditetom želiizgledati “normalno”, tako natržištu možete kupiti umjetneoči, ruke, noge, kosu... svesamo da bi prikrili kako vamnešto fali. Rijetko susrećeteosobu s invaliditetom koja se“nosi” s time da joj nešto fali,a kamoli da je to akcentiranokroz odjevnu formu ili dodatke.To je moj starting point zaovaj rad.Što te zanima kod onih projekatau kojima koristiš tehnologiju?Kod stroja – poputonog za fatamorganu koji sinapravio u suradnji s IvanomFranke i Damirom Očkom?– Činjenica da u jednomtrenutku više ne znaš što je“istina” i što “nije istina”, štoje “pravo”, a što je “projekcija”.Nešto ne mora nužno postojatiu materijalnom oblikuda bi “postojalo”. Na kraju…svaka slika je samo kemijskiproces u mozgu. Dolazimodo zaključka da je sve kemijskiproces i da ništa moždane postoji. To je ono što mezanimalo kod fatamorgane.Stroj je u ovom slučaju važansamo toliko da proizvodi fatamorganu.Kao objekt i formanije bitan ali ga je mogućesagledati.Možeš obrazložiti što te zanimalokod striptiz odijela kojesi radio za našu Device_artizložbu 2004. u GalerijiGalženica u Velikoj Gorici?– Odjeća koju ne mogukontrolirati i koja čini nekuradnju, bez obzira na mojetijelo. Naravno i vlastiti ekshibicionizam,što je vidljivoiz naziva rada Private PublicStriptease.Projekt Exposedto Virus andFashion istražujemogućnosti virusakroz tekstil iodjevnu formu,a naslanja se naporno industriju injene zaposlenikekao potencijalnurizičnu skupinuobolijevanja odspolno prenosivihbolesti... Borovoproizvodi obućukoja je integralnidio kolekcije. TKZje producent“zaraženog”tekstila od kojegradim odjevneobjekteTo je bio tvoj prvi performans,zar ne? Kako se osjećaškada si i ti dio vlastitog izloška?– To je bio moj prvi najavljivaniperformans. Pod timemislim da je publika očekivalaperformans u prostorugalerije. Bilo ih je prije, alinisu bili najavljivani, katalogiziraniniti dokumentirani.Neki su bili izvedeni za jakomalu publiku a neki su biliautoperformansi. Volim bitivlastiti izložak. Pogotovokada je publika “prava”.Sushi na moj načinKako si došao na ideju dazasadiš tratinčice naopačke?– Neko vrijeme sam razmišljaoo uzgoju cvijećaunutar nekog bio-stroja ugaleriji. Kao neki art in progress.Ali mi se nije činilozanimljivo da cvijeće bude“normalno”. Prvo sam htioda tratinčice budu crne pasam radio pokuse ali kad bigod pocrnile odmah bi uvenuletako da sam ih na krajuodlučio uzgojiti naopako.Tako se stvorila situacija daih možeš vidjeti samo akosi ispod njih, što je takođerneprirodna situacija jer jedininačin da budeš u prirodiispod tratinčica je da budešzakopan. Otud i sam nazivrada – Under the Daisies. Toje na neki način fantazija.Radiš li ti upravo to kadaradiš umjetnost – maštu pretvarašu istinu?– Ne... možda prije eksperimentiram.Većina ljudina eksperiment gleda loše.Mislim da bez njega nekestvari nije moguće napravitia kamoli razumjeti, kao npr.fatamorganu. Ne postoji “instant”rješenje, a većina mislida umjetnička djela nastaju“instant formulom”...Dosadna su mi ta pitanja...ajmo pričati o receptima ili onečem drugom.Može... odaj nam svoj omiljenirecept.– Sastojci:tostirane Nori algekuhana rižasirovi losos ili tuna1/2 čajne žlicice umeboshipasteshoyu – soya sosWasabi sos.Za rolanje sushija upotrijebitepodlogu od bambusovihštapića. Glatku stranuNori alge okrenuti premadolje, a hrapavu prema gore.Kuhanu rižu nanijeti na alguu gornjem dijelu. Formirati uliniju širine oko 4 centimetra.Nanijeti umeboshi pastu isirovu ribu na rižu. Rolati spritiskom tako da sve budekompaktno. Kada je završenorolanje sushija, riba morabiti u centru role. Za rezanjekoristiti vlažan nož i rezatina dijelove od oko 1,5 centimetara.Servira se s umakomod shoyua uz dodatakwasabi paste. Umjesto ribemožete se koristiti kuhanommrkvom, tofuom, kavijarom,krastavcima…cmyk

18 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.vizualna kulturaGlazba kao apstrakcijaRosana RatkovčićGrafičke motive Nikole Kovačamožemo shvatiti kao odbijanjesudjelovanja u poretku neprestaneproizvodnje slika čije značenjeiščezavaIzložba Nikole Kovača Beat per inch,Galerija SC, Zagreb, od 3. do 13. ožujka2006.eat per inch naziv je izložbeNikole Kovača u Galeriji SC.Igra riječima u kojoj je byt, kaoosnovna mjera informacije u informatičkomrječniku zamijenjen pojmom beat(engl. kovati, mlatiti, udarati na, bubnutipo), koji kao kolokvijalni izraz označavaritmizaciju kao temeljni smisao nakojemu počiva suvremena produkcijaelektroničke muzike. Dok je broj bytapo inchu mjera rezolucije vizualnihpredstava, prebacivanje ritmova u odnoss jedinicama za mjerenje površine predstavljatežnju autora da vlastitim zvučnimfascinacijama dade vizualni oblik.Rezultat su izloženi crno-bijeli grafičkimotivi u kojima se crne i bijele površinerastvaraju u bezbroj različitih oblika,linearnih, kružnih i kvadratnih, njihovihvarijacija i međuodnosa. Kompjuterskiproizvedeni grafički motivi NikoleKovača izloženi su na displayima, njihpet velikih, nanizanih na jednom (desnom)zidu galerije, uz jedan manji displaypostavljen bočno.Brisanje razlikovanjapozadine i motiva djelaU informatičkoj teoriji informacijaje mjera mogućnosti izbora u selekcijiporuke. Ona predstavlja slobodu izborakoju subjekt ima u konstruiranju poruke,pa je stoga treba smatrati statističkimsvojstvom izvora poruke. Byt jejedinica količine informacija u binarnojabecedi (eng. binary digit) koja sezasniva na brojčanim znacima 0 i 1, injihovim kombinacijama.Crna i bijela, boje koje to nisu,predstavljaju krajnja područja svjetlosnogspektra u kojima su sadržane sveostale boje. U vizualnoj organizacijigrafičkih motiva Nikole Kovača crnei bijele točke možemo shvatiti kaovizualne jedinice znakova binarne abecede.Pritom se u svakoj točki velikegrafičke površine događa algoritamskaoperacija izbora crnog ili bijelog znakačijim nizanjem nastaju izloženi grafičkimotivi.Temeljno svojstvo i način izražavanjau svim tradicionalnim grafičkimtehnikama je da se na pozadini jedneboje drugom bojom nanosi odabranimotiv. Redovito je prisutno razlikovanjepozadine i motiva nanesenog napozadinu. Motivi koje stvara NikolaKovač, u jednom zadanom formaturelativno su jednolike površine kojeispunjavaju različiti oblici crne i bijeleboje, količina crnih i bijelih točki pojedinici površine, tako da izostaje tradicionalnorazlikovanje pozadine i nanjoj izvedenog motiva.Pozadina i motiv crteža kaorazlikovanje promatrača iobjekta, čovjeka i svijetaU razlikovanju pozadine i motivakoji je izveden na njoj kod tradicionalnihgrafičkih tehnika sadržano je razlikovanjepromatrača i objekta, čovjeka isvijeta koji ga okružuje. Grafički motiviu kojima izostaje razlikovanje pozadineod tzv. glavnog motiva djeluju na promatračavrtoglavom privlačnošću, uvlačepromatrača u svoj virtualni prostor binarnihkodova. U tom smislu prazan zidna nasuprotnoj strani galerije predstavljapozadinu promatraču. Površinu u odnosus kojom on može provjeriti svoj identitetuzdrman suočenjem s crno-bijelim binarnimjedinicama grafičkih površina.Svjetlosna vitrina, display na kojemusu izloženi grafički motivi može predstavljatikompjuterski monitor, kao mjestoprvog vizualnog oblikovanja motiva, amožemo ga prepoznati i kao podsjećanjena ulične reklamne plohe koje svojim šarenim,agresivnim reklamnim porukamapredstavljaju mjesta prenošenja potpunodrugačije vrste vizualnih informacija, paovaj način prezentacije možemo shvatitikao isticanje suprotnosti između hermetičnoggrafičkog svijeta koji predstavljajumotivi Nikole Kovača, i šarene urbanepotrošačke propagande. Vizualni identitetuličnih displaya pripada potrošačkomporetku društva određenog posvemašnjomvladavinom slike, informatičkogznaka i medijskog zaposjedanja stvarnosti.Prema Baudrillardovom preciznomopisu suvremenog poretka, živimo usvijetu u kojem je sve više informacija, asve manje značenja. Značenje nestaje uodvajanju znakova od njihova referencijalnogizvorišta. Rezultat je beskonačnaprodukcija slika koje posreduju različitereklamne poruke, u kojima su se estetskasvojstva potpuno odvojila od njihovaetičkog značenja.Odbijanje davanja značenjakao oblik otpora“Kad su stvari, znakovi, radnje oslobođenisvoje ideje, koncepta, svoje biti,vrijednosti, referencije, svog izvora ikraja, tada počinje samoreprodukcija ubeskraj. Stvari se nastavljaju odvijati,dok je njihova ideja davno iščeznula.One nastavljaju funkcionirati u posvemašnjojravnodušnosti u odnosu navlastiti sadržaj. A paradoks je u tomeda funkcioniraju samo još bolje” ( J.Baudrillard, Simulacija i zbilja, 200-1:166).Odbijanje značenja premaBaudrillardu se ispostavlja kao jedinioblik otpora u društvu koje trpi svekolikostinformacija. U svakom trenutkunašeg života mi smo upravo bombardiranipreobiljem slika i jedini način dase s time sučelimo, da se odupremo tojmoći nad našim životima jest prihvaćanjeslika samo kao označitelja, kaopovršinskih entiteta, te odbacivanjenjihovih značenja, njihovih označenika.Posljedica rastuće inflacije vizualnihinformacija, praćene gubitkom značenja,prema Baudrillardu je da višenema nikakvih avangardi, ni seksualnih,ni političkih, ni umjetničkih; radikalnakritika i revolucionarni pokretstvar su prošlosti. Umjetnost se nijedokinula i ozbiljila u transcendentalnomidealu, što je bio san estetskeutopije, nego u općoj estetizaciji svakodnevnogživota. Ona je nestala u koristpukog opticaja slika, u transestetskojbanalnosti.Dok je broj byta poinchu mjera rezolucijevizualnih predstava,stavljanje beata uodnos s jedinicamaza mjerenje površinepredstavlja težnju autorada vlastitim zvučnimfascinacijama dadevizualni oblikUmjetničko djelo kao brandU civilizaciji u kojoj je slika izgubilavezu sa svojim značenjem nezaustavljivoje množenje vizualnih informacija kojesustvaraju tzv. okolinu; isto tako nestajei identitet različitih vizualnih motiva,pa se u percepciji prosječnog promatračasve više gubi razlikovanje izmeđureklamne poruke i autentičnog umjetničkogdjela, a šalice, majice i kišobranisa reproduciranim radovima poznatihumjetnika preplavili su tržište. Jednakiproces događa se i u drugim područjimapercepcije, pa se u tv-programu, a sličnose događa i u multiplex kinima, sve višegubi razlika između filmskog programai reklama koje ga presijecaju dok se upodručju zvučnog emitiranja, u radioprogramu,gubi razlika između odabranihmuzičkih brojeva i reklamnih poruka,a u ovu zbrku umiješali su se i zvučnisignali mobitela koji su postali stalnaauditivna potka naše svakidašnjice.Grafičke motive Nikole Kovača možemoshvatiti kao odbijanje sudjelovanjau poretku neprestane proizvodnje slikačije značenje iščezava. Za razliku od vizualnihmotiva koji su izgubili referencus označenim, grafizam radova NikoleKovača nema referencu u području vizualnihznakova, nego svoje referentnopodručje prebacuje u nevidljivi svijetmuzičkih ritmova, stvarajući na taj načinsamosvojne oblike koji se formirajusamo u odnosu prema samima sebi isvojoj unutrašnjoj logici.cmyk

vizualna kulturaVII/176, 23. ožujka 2,,6.19Galerija iz susjedstvaJasna JakšićVeć ustaljene prakse kojima seumjetnost ostvaruje djelovanjemu lokalnoj zajednici odavno supremrežile dobar dio europskog iameričkog kontinenta, u Zagrebuse zadržavajući na pojedinačnimprojektima poput Community Arta,ili projekta u zgradi u Laginjinoj Vitićpleše Bacača sjenkiSusjedstvo, Galerija Miroslav Kraljević,Zagreb; studentska radionica od 20. do24. veljače, izložba od 3. do 11. ožujka2006.nate li gdje je Galerija MiroslavKraljević? Jeste li već bili tamo?Što biste voljeli vidjeti u galeriji?Što bi vas privuklo da zavirite unutra?Izložba starih automobila? Pitanja su tokoja su tijekom radionice-projekta podnazivom Susjedstvo polaznici radionicepostavljali ljudima koji rade u uslužnimobjektima i obrtima u blizini galerije.Istraživanje je uključivalo vulkanizera,kozmetički salon, trgovinu, kafić i zalogajnicupreko puta, no i klub Booksa,čija je djelatnost knjižare, kafića, a odnedavnoi izložbenog prostora najbližadjelatnosti galerije. Galerija MiroslavKraljević posebna je po tome što jesmještena na rubu užeg i šireg središtagrada, u prepoznatljivoj gradskoj četvrti,i ima potencijala postati “kvartovskom”galerijom. Nadalje, galerija se nalaziu suterenu zgrade Ine u nizu manjihlokala – neposredno do nje su, sličnihdimenzija, prostori optičke radnje i frizerskogsalona.Istraživanje vidljivosti galerijeRadionica se odvijala pod umjetničkimvodstvom Ane Bilankov,zagrebačke umjetnice s berlinskomadresom. Polaznici radionice i koautoriprojekta bili su studentice dizajna priArhitektonskom fakultetu Dora Budori Maja Čule, apsolventi Akademijelikovnih umjetnost Anita Celić Cella,Zdravko Horvat i Elvis Krstulović, testudentica Filozofskog fakulteta MartaKlepo. Zagrebačka je publika AnuBilankov kao umjetnicu mogla upoznatina dvije samostalne izložbe, jednu podnazivom Izmisliti prostor, u kojoj sebavila migracijama, prisjećanjem i mentalnimrekreiranjem prostora u GalerijiNova, te izložbe Uhodeći crni kvadrat:Moskovski fragmenti održanoj u GalerijiMiroslav Kraljević, u kojoj duhovitunaraciju o Moskvi provodi kroz snimkeopustjelih gradskih lokaliteta, istodobnopretovarenih simboličkim značenjem.U projektu Susjedstvo ona sudjeluje kaoumjetnička voditeljica i medijatorica– dosljedno berlinskoj specijalizaciji za“umjetnost u kontekstu” i angažmanuu skupini Kunstcoop – prvoj njemačkojinicijativi za medijaciju suvremeneumjetnosti u Berlinu.Tijekom posljednjeg tjedna u veljačiGalerija je postala radni prostor i privremeniistraživački centar iz kojeg suautori odlazili na intervjue u obližnjelokale. Tome je prethodilo mapiranjei istraživanje uslužnih djelatnosti napotezu Šubićeva – Martićeva ulica– Tržnica Gorica, od makrobiotičkogrestorana do sexy-shopa. Intervjuima seistraživala vidljivost galerije i ispitivalakolika bi bila mogućnost da se, naprimjer, namjernika koji se u Automatklubu Casino raspituje za Galeriju,uputi na pravu adresu.Tombola na otvorenju izložbeOsim istraživanja percepcije galerijskedjelatnosti susjeda – kolega uuslužnom sektoru, prilično je jasna inamjera da se susjedstvo upozori nadjelatnost galerije na toj lokaciji, ali i dase doznaju kulturne potrebe zajedniceu neposrednoj blizini. U vrijeme kadase vapi za istraživanjem kulturnih potrebastanovnika, grada Zagreba, ali iHrvatske općenito, kako bi se donijelaizvediva nacionalna kulturna strategija,inicijativom jedne nevelike, no po kvalitetiprograma iznimno važne zagrebačkegalerije, dolazi do stvarnog istraživanjapotreba – u ovom slučaju, ograničivši sena, uvjetno rečeno, srodne djelatnosti.Upravo je taj svojevoljni silazak s pijedestalaumjetnosti prvi komunikacijskikorak i poziv galerije na suradnju, azbog svjesnog odmaka od želje za ikakvim“umjetničkim” proizvodom, bilo naestetskoj ili konceptualnoj razini, iskrenijii djelotvorniji.Konačni proizvod radionice bilaje izložba – ili, neobaveznije i moždatočnije – prezentacija, s obzirom na toda je od samog početka s cijele akcijeskinuta aura umjetničke neponovljivosti.Ona uključuje projekciju fotodokumentacijeprojekta, videozapise sa spomenutimintervjuima, popis događanja kojibi susjede privukli u galeriju, sa željamaraspršenim poput oblačaka na galerijskimzidovima te deplijan koji, uz teksti dokumentaciju donosi i plan tog dijelagrada sa svim u projektu prisutnim uslužnimdjelatnostima. Otvorenje je imaloprotokol ustaljen za dobrosusjedskadruženja: tombolu na kojoj su se kaonagrade dijelili poklon-bonovi, mahomneposredno vezani uz obrte i usluge izsusjedstva.Forma studentskih radionicaPoziv publici koja radi u neposrednomsusjedstvu zaogrnut je u šarmantani, nadajmo se, efikasan trik: pravi suprotagonisti projekta Kristina i Danijelaiz kozmetičkog salona Afrodita, Ninaiz optike Formula R&R, Siniša iz servisakućanskih aparata Končar, Duje izlegendarne zalogajnice Kod Šime te sviostali sugovornici. Uz zainteresiranostza njihove želje, u galeriju bi ih trebalanamamiti barem znatiželja da na ekranuPozicioniranjemgalerije među razneuslužne djelatnosti ususjedstvu ispituje se,ali i širi njezino područjedjelovanjavide što su to oni (a i ostali susjedi) sverekli. I da im, nakon nekog vremena,postane prirodno, ako ne i potrebno,navratiti provjeriti što se zbiva u galeriji– kao da odlaze u trgovinu ili kod frizera.A možda ćemo u bližoj budućnostimoći vidjeti i reviju otkačenih frizura,boks-meč, uživati u koktel-baru, masažiili fešti, kao što susjedi poželješe.Suvišno je i isticati, sve je to donekle,bilo kao performans, akcija ili projekt,negdje već bilo izvedeno, i zahtjevi susasvim legitimni.Pozicioniranjem galerije među razneuslužne djelatnosti u susjedstvu ispitujese, ali i širi njezino područje djelovanja.Već je i vrlo velik broj sugovornikapokazao da zanimanje postoji, moždauz poneki poticajni impuls, pa baremza iznošenjem vlastitog mišljenja predkamerama. Zatim, kako u predgovorunavode autorice koncepcije, AnaBilankov i Antonia Majača, namjeraje bila aktivno uključiti i najmlađu,studentsku populaciju u program, što jedodatno pridonijelo svježini projekta.Kako trenutačno unutar programa kultureStudentskog centra traje pedagoškirelativno srodan program Inter(aktiv),koji uključuje i zajednički rad umjetnikasa studentima, i prezentacije, za nadatise da će slične inicijative uzeti maha iomogućiti razvoj ljubopitive i otvorenegeneracije umjetnika.Umjetnost u javnom prostoru:galerija u urbanom mikrotkivuUpravo je jačanje komunikacijeprema vanjskom gradskom prostorute povezivanje sa širom umjetničkimi društvenim kontekstom, izvan zatamnjenestaklene stijene u Martićevojulici, uz interes za umjetnike i umjetnicekoji će to tek postati, ključna odrednicaovogodišnjeg programa Galerije.Ovim je projektom ta programskatežnja dobila svoju vrlo konkretnu realizaciju.No pitanje o završnoj procjeni“umjetničke vrijednosti”, na sreću, postajeprilično besmisleno – budući dasu ciljevi bili više nego transparentni,ponajprije se odnoseći na participacijugalerije u životu neposredne okoline.Već ustaljene prakse kojima se umjetnostostvarivala djelovanjem u lokalnojzajednici odavno su premrežile dobardio europskog i američkog kontinenta,i nisu zaobišle ni zagrebačku scenu. No,moglo bi se reći da je projekt Susjedstvo,uz pilotski pokušaj umrežavanja i suradnjemeđu uslužnim djelatnostimaoko Kvaternikova trga (važno je da susvi lokali apostrofirani kao suradnici uprojektu), i prvi u nizu od ovogodišnjihgalerijskih projekata koji će se baviti timurbanim mikro-tkivom. Uslijedit će jošprojekti o neformalnim ekonomijamana obližnjem Kvaternikovu trgu, upoznavanjeokoline na povjerljivoj, gotovoispovjednoj razini, ali i poziciji galerijekao dijela Kulturno-umjetničkog društvaIne. No, o tome će biti riječi nekidrugi put.Emitirano u emisiji TriptihIII. programa Hrvatskog radijacmyk

20 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.blogoviČitanjePisanjeČitanjePisanjeČitanjePeter FelixbergerUpravo nastaje nova kultura medija izvan glavnihsmjerova i jednoglasja, prema geslu: svatko jedjelatnik u medijima. Riječ je o online-zajednicama,blogovima i ponovnom društvenom osvajanjumrežeChristian Eigner, Helmut Leitner, Peter Nausner,Ursula Schneider, Online-Communities, Weblogs und diesoziale Rückeroberung des Netzes; FastBook 2, Nausner &Nausner, Graz, 2003.eb-logovi ili blogovi, kao i online-zajednice naInternetu omiljeniji su nego ikad. Sve dok ostajupošteđeni komercijalnih zahvata i uređivanja,tvrde četiri publicista. Oni vide nastajanje nove kulturemedija izvan glavnih smjerova i jednoglasja. Prema geslu:svatko je djelatnik u medijima. Korisnik neprestanceprovjerava što je na Mreži, nešto pročita, piše o tomei obratno. Oscilira između čitanja i pisanja. Pronalazakoriginalnog sadržaja ili posebnog linka predmeti sunjegove požude. Osjeća se kao predstavnik novoga,nezavisnoga, istinskog novinarstva. S čitateljima i kolegamaveže ga povjerenje. Je li to san ili java?Osciliranje medijaWeblogovi ili blogovi veliki su trend na Internetu. Tkose uključi na Mrežu, nalazi ih kao pijeska u moru. Ti weblogovipritom nisu ništa drugo nego komentirani popisilinkova. Njihovo je načelo sljedeće: jedna ili više osobaopisuju, komentiraju i uvrštavaju na Mreži pronađenesadržaje svih provenijencija. Primjer: 7. rujna 2003. pišeMEX, prvi blog za poduzetnike i one koji to žele postati:“Dobra ideja, zgodan časopis: changeX”. Mnogo je važnijastruktura toga novog svijeta blogova. Link, o kojem jeriječ, povod je pisanju nekog teksta. “U vezi s njim napišese dio teksta, što na prvi pogled vodi nečemu nalik nakomentar ili pripovijetku, ali je u stvari mnogo više”.Korisnik, naime, oscilira između webloga i linka.Nešto pročita, o tome piše, i obratno. U rijeci koja neprestaje teći. On je djelatnik u medijima i čitatelj u jednakojmjeri. “Ugledam nešto na mreži, pričam o tome, tokomentiram, čitam dalje, u stalnom sam aktivnom i pasivnomtijeku proizvodnje znakova”, piše Christian Eigner.Internet tako postaje “trajno kružeće recepcijsko-produkcijskokretanje koje se ne privodi kraju”. Nova tehnikakulture glasi: “ČitanjePisanjeČitanjePisanjeČitanje”.Najljepše je pritom što blogovi upućuju jedni na drugei prepleću se u nesagledive medijske blokove s tisućamačitatelja. I blogovi dijele i množe dobre sadržaje, “što upravilu jača popularnost, ali i promet”. Za online-medijekao što je časopis changeX ti su multiplikatori vrlo važnis obzirom na ekonomičnost pozornosti. Više od spominjanjau blockbuster medijima (što se ionako jako rijetkodogađa).I tako Christian Eigner na kraju svojega priloga podnaslovom Kada mediji počinju oscilirati: (tada se dogodi)BLOG! piše: “Ono što valja ostvariti nije veliki mrežniprogram,super portal ili nešto slično, nego nešto što jemnogo manje, što je jeftinije, zanimljivije za objavljivanje,i što ima kvalitetnije primarne izvore u sklopu zgodnogazaokruženog medijskog proizvoda. Istodobno i na službujavnosti”. Nema nikakve sumnje da će u budućnostirasti značenje nekomercijaliziranih blogova. Tu izrastajaka medijska moć, koja se daleko od puteva biznisa baviistinskim novinarstvom. No, pitanje je hoće li tako i ostati.Domišljati marketinški stratezi u koncernima odavnoisprobavaju načine kojima bi vlastitim sadržajima infiltriraliblogove. I drugo, odgovara li kvaliteta. Previše glupihbrbljavaca i samopredstavljača grebe sjajni blog-lak.Novo socijalno učenjeEkonomski proboj Interneta trenutačno jako zabrinjavamnoge čistunce. E-poslovanja, e-trgovine i kakoli se sve te e-pojave već izvole zvati, nedvojbeno ima sveviše. Geslo glasi: zgrabiti i pretražiti kupce. Samo polako!Veliki dijelovi Interneta još su izvan vidokruga profita. Uonline-zajednicama, primjerice, okupljaju se mnogi istomišljenicisamo kako bi razmjenjivali informacije. Tu sesklapaju kontakti i surađuje kako bi se postigao neki cilj.Recimo zbog uzajamne pomoći. Austrijski vinogradariveć raspravljaju s kineskim uzgajivačima riže i brazilskimplantažerima kave.Pitanje najčešće glasi: kako postupaju drugi ljudi kojiimaju moj problem? To je najčešće polazište u onlinezajednicama,koje su “u pravilu zajednice za rješavanjeproblema”. Čine ih oni koji imaju problem u životu zakoji traže rješenje. Christian Eigner i Peter Nausner pišuu svojem prilogu Dobrodošlo, socijalno učenje!: “I to nesami, nego zajedno s drugima koji su također suočeni stim problemom”. Ljudi pokušavaju učiti jedni od drugih.Zato osim blogova trenutačno raste i broj online-zajednica.U njima se susreću oni oboljeli od rijetkih bolesti, kaoi mladi roditelji koji traže informacije na stranici sve-obebidot com. Da ne spominjemo mnogobrojne zajednicepotrošača koje svoje korisnike redovito obavještavaju orazvoju situacije. U diskursu bez vladavine, rekao bi stariHabermas. Naravno, svaka je razmjena informacija besplatna.Netko nešto daje a da sljedećeg trenutka ne tražinešto zauzvrat. Čime smo pri starom snu anarhosindikalista:uzajamna pomoć kao temeljna antropološka konstanta.Na Mreži se slavi uskrsnuće tog shvaćanja. Neštodati besplatno također je, tvrde Eigner i Nausner, glavniNema nikakve sumnje da ćeu budućnosti rasti značenjenekomercijaliziranih blogova. Tuizrasta jaka medijska moć, kojase daleko od putova biznisa baviistinskim novinarstvom. No,pitanje je hoće li tako i ostati.Domišljati marketinški stratezi ukoncernima odavno isprobavajunačine kojima bi vlastitimsadržajima infiltrirali blogovestrukturni element neke zajednice. Bez velikih međusobnihobveza. Tko nešto daje na taj način, kao što će svakipsiholog potvrditi, s time uvijek daje i djelić povjerenja.A to je vezivno tkivo zajednice.Tko nasuprot tome njihalo želi otkloniti u smjerurazmjene i poslovanja, kao što to mnogi marketinškisavjetnici uporno čine, dugoročno je na pogrešnomeputu. On daje i smjesta zahtijeva nešto zauzvrat. Zbogtoga autori savjetuju: “Nitko nema ništa protiv toga dase u nekoj zajednici i prodaju knjige ili čak priređujuaukcije. Ali, jao onome tko bi iz toga pokušao napravitipravu prodajnu zajednicu, kojom bi vladajuće načelo bilorazmjena i poslovanje: to jednostavno ne bi uspjelo”.U svakoj zajednici naposljetku odlučuju povjerenjei kvaliteta odnosa. Pritom se, tvrde Eigner i Nausner,dotiče pojedinačna i kolektivna razina. Isprva netkonekom drugom pojedincu daje nešto što mu proširujemogućnosti. Ali, istodobno nešto pridaje i kolektivnojzajednici. I upravo nju u tom poslu čovjek dobiva zauzvrat.Majstorska zamisao! Ja je mogu i razumjeti:mi iz changeX-a, premda nismo prava online zajednica,također želimo prosljeđivati svaki dan važne informacijei njihovu pozadinu. I to svakome besplatno, te u međuvremenučak vjerujemo da mnogi od toga imaju koristii tako povećavaju svoje mogućnosti. Ono što dobivamozauzvrat, gotovo je 30.000 čitatelja koje očito možemozanimati i bez ikakva PR-a i reklame. Oni, pak, šire našemogućnosti, jer postajemo zanimljiviji i možemo se boljerefinancirati.Uvijek u pokretuS obzirom na online-medije i zajednice, još smo nasamom početku. Uzor nam bez sumnje mogu biti blogovi.Uhvati se nit neke rasprave (može i knjige, studije, ili općeideje), raspreda dalje i stalno povezuje s novim nitima kojeleže uokolo. Na taj način nastaju alternativna, dinamičnaspremišta i prostori znanja koje u statičnoj, jednoličnojkulturi masovnih medija hitno trebamo. Njihovo je geslo:biti uvijek u pokretu i ČitatiPisatiČitatiPisati individualnoformulirane misli. Jer one su još besplatne! I svakome morajubesplatno biti dostupne.Zasluga je tih malih blogova što je rasprava o tim online-budućnostimatako jezgrovito sažeta. I uopće: tko seviše zanima za online-zajednice, tu će pronaći pomna rezoniranjabez PR-blebetanja. U tradiciji blogovske filozofijenapisali bi: “Dobra ideja, zgodna knjiga: Online-zajednice,weblogovi i ponovno društveno osvajanje Mreže”.S njemačkoga prevela Sanja Demšić.Pod naslovom SchreibenLesenSchreibenLesenobjavljeno u e-časopisu changeX 3. prosinca 2003.www.changex.decmyk

logoviVII/176, 23. ožujka 2,,6.21Blog je prava avangardaKatarina Peović Vuković“Weblog, što njegovi klevetnici kritiziraju, čestoje određen prizemnim, banalnim, ponekadneugodnim sadržajem osobnog karaktera, čakštoviše, često pomiješanim s komentarima opolitici ili kulturi, čineći osobno, javno i političkonerazdvojivim upravo na onaj način na koji je toavangarda zahtijevala.” – Steve HimmerMit o transformirajućoj tehnologijieki smatraju kako je blog avangarda današnjice,još jedna “umjetnost svakodnevnog života” uredu za anarhističku komunikacijsku post-revoluciju.Kako su još neki novomedijski žanrovi kandidiraliza tu titulu, trebalo bi ispitati stvari.David Bolter je u svojoj početnici digitalne pismenostihipertekstualnu fikciju proglasio “najvažnijomavangardom danas”. Iako se činilo da će nelinearnafikcija zamijeniti tiskanu knjigu, “kraj knjiga” koji jenajavljivao, priželjkivao ili osporavao Robert Coover,nikad nije stigao. Hipertekst je u velikoj mjeri ostao namarginama kanona postmodernističke književnosti, paje usprkos strategijama koje redefiniraju tekst, autora iulogu čitatelja ostao određen pridjevom “eksperimentalan”.Jedan od mitova vezanih uz tehnologiju jest daje tehnologija transformativan element društva.Kompjutori, kako je zaključio Lev Manovich, utječu nasve stupnjeve komunikacije, uključujući baratanje, manipulaciju,pohranjivanje i distribuciju, kao što utječu ina sve medije (tekst, sliku, pokretne slike, zvuk, prostornekonstrukcije itd.). Zbog toga je riječ o najdramatičnijoj“remedijaciji” kako promjenu tehnologije pisanjanaziva Bolter. Trauma u kojoj se nalazimo određena ječinjenicom kako stariji mediji nisu imali utjecaj na sveoblike i žanrove.Iako je riječ o revolucionarnom trenutku, treba imatina umu kako sama tehnologija nije “otkriće” koje pokrećestvar. Blog je određen tehnologijom, ali formemultilinearnih, dehijerarhiziranih, postknjiževnih djelapostojale su kao mogućnost koju je tehnologija samoučinila vidljivom. “Tehnologija ne može učiniti ništado nadovezati se na ono što mi već jesmo” priznao jejedan od najvećih tehnoloških determinista MarshallMcLuhan. Zbog toga u intenzivnoj potrazi za novomedijskimžanrom kao pravom avangardom današnjicetreba imati na umu da su sve novomedijske forme samoneke od mogućnosti. Blog se neprestano mijenja i postojebeskrajne mogućnosti korištenja bloga. Zapravodefiniranje bloga je težak posao.Sadržaj ga ne određuje – postoji bezbroj blogerskihžanrova od najstarijih programerskih blogova na kojimase razmjenjuju informacije o računalnim jezicima,do pravničkih, znanstvenih, informativnih, književnih,itd. Blogove određuje njihov oblik – najrecentniji zapisnalazi se pri vrhu. Obrnuta kronološka struktura blogačitatelja tjera na “otkrivanje autora”. “Kako su postovigrađeni na točkama uvedenim ranijih dana, čitatelji semoraju aktivno uključiti u proces “otkrivanja” autora,otkrivajući od fragmenta do fragmenta tko im govori,i zašto, i odakle, bilo geografski, mentalno, politički ilibilo kako drugačije” (Steve Himmer). Ali čitateljskaaktivnost (karakteristična za sve cyber-tekstove) uključujei sudjelovanje u kreiranju teksta. Blog određujepraksa citiranja i komentiranja, čitanja i pisanja.Sadržajno je nemoguće pobrojati blogove – svakiblogerski krug izraz je klasične “skupine afiniteta”, atih je skupina beskonačnomnogo.Koliko je mnogoživotnih stilova kojise umnažaju.Prava serevolucijazbiva naInternetuOsim mita o transformativnoj tehnologiji, blog trebaprevladati još jedan novomedijski mit – mit visoke kulture.Ako su tehnološki nabrijani postmodernisti poputRoberta Coovera, Stuarta Moulthropa i MichaelaJoycea, ostali usamljeni u svojem otporu praksama tiskanekulture, ne znači da se čitav svijet ograničio naforme gutenbergove galaksije. Jedna od teza vezanih uznovomedijsku avangardu današnjice je da se revolucijazbiva u njedrima visoke kulture, ili da bi se tamo trebalaodvijati. Zapravo istina je! Tiskane se knjige, pogotovuromani, slabo čitaju. Ako se bitka (hipertekstualnafikcija vs. tiskani romani) odvijala u krilu visoke kulturei ako su romani izgubili, to ne znači da su prakseGutenbergove galaksije stamene i u drugim tjesnacimasuvremenosti.Prosječna pismena osoba najčešće čita tekstove udigitalnom formatu. I to što čitamo rijetko su romani.Steve Himmer u tekstu The Labyrinth Unbound: Weblogsas Literature (tekst je dio zbornika Into the blogosphere)definira blog kao avangardu: “Weblog, što njegoviklevetnici kritiziraju, često je određen prizemnim,banalnim, ponekad neugodnim sadržajem osobnogkaraktera, čak štoviše, često pomiješanim s komentarimao politici ili kulturi, čineći osobno, javno i političkonerazdvojivim upravo na onaj način na koji je to avangardazahtijevala.”Ergodičnost (čitatelj – autor)Blog je ostvarenje beyevskog imedijatističkog snao neposredovanoj umjetnosti – komunikacija, kojase odvija svakodnevno, uključuje autora i čitatelja uproces stvaranja teksta. Ono što je teorija isticala kaobudućnost teksta zbiva se upravo sad – interlokutor– autor-čitatelj osnovao je vlastitu podružnicu naInternetu. Himmer smatra kako se popisu “cyber-tekstova”,kako ih definira Espen Aarseth, treba pridodatiblog.Cyber-tekst je oduvijek imao sklonosti miješanjainstanci autora i čitatelja. Ali nije riječ samo o tehnologiji.Cyber-tekstualnost potiče još od prakse ergodičnosti,kako tvrdi Espen Aarseth – nelinearni tekstoduvijek je čitatelju nudio mogućnost kreacije.Potpunog autorstva se odrekao već autor kineskeknjige I Ching (kineski tekst I Ching ili Knjiga promjena(1122. – 770. pr. n. e.) koja se sastoji od 64 simbolaili heksagrama binarno organiziranih u šest cijelihili razlomljenih linija. Oulipijanski autor RaymondQueneau stvorio je jedan od prvih ergodičnih tekstovaCent Mille Millards de Poèmes (1961), “sonetski stroj”koji proizvodi do 10¹ 4 soneta. (Prema Quenauovimkalkulacijama čitatelj koji čita “jedan sonet u minuti,osam sati dnevno, dvjesto dana godišnje… trebat ćeviše od milijun stoljeća da završi tekst”).Hipertekstovi su aktivnost čitatelja doveli na novurazinu. Afternoon Michaela Joycea čitatelju nudi samoparametre priče, a čitatelj crta vlastiti put po priči.Izbjeći tehnološkom determinizmu znači shvatiti kakoergodičnost, cyber-tekstualnost, nelinearnost itd. niježanr ili stil, već komunikacijska strategija i sredstvoproizvodnje – ergodicizam se temelji na tehnici, netehnologiji, procesu a ne proizvodu. Blog je komunikacijskastrategija. Weblog je uvijek otvoren za komentarečitatelja, a početak teksta je uvijek drugačiji(ulazi u tekst su uvijek različiti). Za razliku od linearnogteksta blog je otvoren za autorove intervencije ičitateljske komentare.Blog i HrvatiKako je jedna od najjačih zajednica na blog.hr-u zajednicaknjiževnih blogera, trebalo bi joj posvetiti većupažnju. Činjenica je kako litblogs predstavljaju samosegment blogerskog života. (Iako je češći informativniblog. Jedan od prvih domaćih blogera Blaženko Karesin(web dizajner i programer), stvarao je još od 2001.godine više-manje klasičan informativni blog Strategic.Competitor (http://www.arkzin.com/competitor/).Njegovi tekstovi na engleskom u nas nisu stekli većupopularnost, no riječ je o solidnom projektu.)U skladu s proklamiranim anti-tehnologizmomvalja napomenuti kako su i u nas postojali književnitekstovi koji su na nelinearan način organizirali tijeloteksta. Prije pravog booma blogosfere u Hrvata, tu jepraksu započela Pušiona blog web portala index.hr.koji je ipak imao kolumnistički karakter (http://www.indeks.hr/pusiona, a pisao ga je autor pod pseudonimomDenis Lalić). No, već su autori poput RobertaPerišića i Damira Miloša istraživali nelinearno pisanje,pa se začeci takvih tekstova mogu tražiti u PerišićevimIskonabulama (kasnije pretočenim u knjigu Užas i visokitroškovi) ili Miloševom Romanu o moru (na webstranicama Morsko prase). Riječ je o skromnim medijskimstrategijama (kod Miloša nije bilo linkanja, akod Perišića komentiranja i sl.), ali ipak o nelinearnimknjiževnim djelima.Bum domaćih književnih blogova može se tumačitikao intervencija velikog kruga autora koji se okupljajukao protuteža književnom mainstreamu. Slična je situacijas američkom skupinom književnika okupljenih okoThe Litblog Co-Op koji su na sceni željeli “neovisnomintervencijom” smanjiti neravnotežu u promoviranjuknjiga.Spajanje javnog i privatnog, o kojem govori iHimmer, zapravo je rezultiralo miješanjem komunikacijskihpraksi, pa se teško može govoriti o čistim književnimili informativnim blogovima. Potencijalno svakije blog književnost. Mogli bismo navoditi niz primjerablogova na domaćoj sceni koji imaju tendenciju bitiknjiževni (Levijatan, Porto, Lebowski i dr.). No blogoviznaju biti zanimljiviji kada se pišu bez želje za stvaranjemknjiževnih djela.Mogu navesti samo jedan od legendarnih blogova– “Kešpičke”. Philo i Selket stvarale su nepretencioznublogersku prozu koja je koristila razne medijske strategije(Kešpičke su u medijski klinč ulazile raspisivanjemapsurdnih natječaja, kvizova i natjecanja blogera).Genijalnost ovog bloga može ilustrirati jedan od nizaizvrsnih “postova”:First Reaction is EssentialA što ako sam Usamljena?Ljudi kažu da je lakše kad neke stvari kažeš naglas.Kao “Ja sam homoseksualac”, “Ja imam *tu i tu* bolest”...Kakve je to koristi ikome donijelo osim na grupnimterapijama. Bolujem od alkoholizma. Perem ruke 200puta na dan. Volim malu djecu.Pomoći ćemo ti samo ako si sam pomogneš. Vječninedojebani ultimatum. A što ćete mi onda vi?I upravo me jedan komentar podsjetio kako je lakobiti usamljen uz toliko prijatelja.Dakle, krenimo ispočetka:– “Usamljena sam”– “Oraspoloži se sama”cmyk

22 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.blogoviRevolucija književnih blogovaScott EspositoZbog svakodnevnih tekstova i otvorene interakcijene samo za blogere nego i za njihove čitatelje,književni su blogovi okrenuli tradiciju alternativneknjiževne zajednice u novom smjeruvremenu u kojemu se objavljuje više poezije,romana i priča nego ikad, gorka je ironija damože biti teško doći do književne rasprave.Reading at Risk, studija koju je provela The NationalEndowment for the Arts, izvijestila je da se ukupanbroj čitatelja smanjuje, a da su oni koji čitaju izgledazainteresirani samo za posljednji Oprahin izbor ilinovi uradak Stephena Kinga. Mnogi časopisi jošobjavljuju kvalitetne tekstove o književnosti, ali čekatiiz mjeseca u mjesec na nekoliko kapi vrijednihčlanaka i novosti, ne zadovoljava i frustrira. Nečudi da je u predavanju o nazadovanju književnosti(ponovno objavljenom u knjizi Gutenberg Elegies),Sven Birkerts rekao da je čitanje postalo “uzaludanposao”.Osobniji, ali lošije uređeni od časopisaČini se da Internet to mijenja. Ako je Internetkoristan za spajanje ljudi sa starudijom, cijenamaavionskih karata, za političare i izlaske potencijalnihpartnera, zašto onda ne bi mogao međusobnopovezati književne entuzijaste? Ako ljudi mogu naInternetu raspravljati o politici, zašto ne omogućitistimulativan forum za raspravu o književnosti?Zapravo to je moguće i to je učinjeno prije nekolikogodina. Pogledajte književne blogove, ili skraćenolitblogs, match.com za one koje vole književnost. Onisu za one koje zbunjuju deseci tisuća romana koji seobjave svake godine. Za one koji misle da bi kvalitetatekstova o književnosti u mainstream medijima moglabiti mnogo bolja, da bi mogli ponuditi pronicaverecenzije umjesto pukih sažetaka radnje. Za one kojezanima živa rasprava o definiciji pjesničke avangardenasuprot post-avangardi. Za osobu koja želi da se jednakiprostor daje Stevenu Dixonu i Davidu FosteruWallaceu. Za onoga tko želi da pristup strip-romanubude svježiji od fraze “stripovi više nisu namijenjeniisključivo djeci!”. Područje književnih blogova ima sveto, i još više od toga.Naravno, svi ti sadržaji već su prikazani u alternativnimknjiževnim medijima koji su procvjetali iu tiskanom obliku i u cyberspaceu. Književni blogovimnogo duguju pažljivo uređivanim publikacijamaod Poets & Writers preko Jacketa do, recimo, RainTaxija, da ne spominjemo tisuće književnih časopisa imalih tiskovina te distributere kao što su Small PressDistribution i Consortium. Oni su desetljećimahranili legitimni alternativni prostor u izdavaštvu, idalje donose izvrsne, redovite tekstove o književnosti.Za usporedbu, blogovi su produktivan novi projekt sdnevnim postovima koji su obilniji i općenito osobnijiod onih u časopisima, no također i lošije uređeni i sneprovjerenim činjenicama. Književni su blogovi nespornoprigoda da čitatelji uđu u raspravu i razgovoro knjigama s drugim inteligentnim čitateljima: zbogsvakodnevnih tekstova i otvorene interakcije ne samoza blogere nego i za njihove čitatelje, književni sublogovi okrenuli tradiciju alternativne književne zajedniceu novom smjeru. S tolikom količinom blogerakoji pišu svakoga dana i toliko čitatelja koji ostavljajusvoje komentare, ako se u svijetu književnosti događanešto važno, književni će blogovi, po svoj prilici, to iobjaviti te dati kritički prikaz.Nova dimenzijaU novije vrijeme, nekoliko pjesničkih književnihblogova postavilo je mnogo bitnih pitanja o poeziji,pa tako i pitanja “Je li se temeljna priroda poezije svremenom promijenila?”, te “Kakva je poezija najvažnija?”.Nekoliko književnih blogova temeljito je istražilota pitanja, čitatelji su komentirali, stvarajući žestokuraspravu. Taj potencijal za gotovo trenutno obavještavanje,za brzi zarazni razvoj priče, za konverzaciju nazahtjev, daje novu dimenziju koju ne možemo pronaćiu časopisima, čak ni u novinama.Većina najpopularnijih književnih blogova pokrenutaje tek prije godinu, dvije. Neki od najstarijihmeđu njima – Betrice i Maud Newton – počeli suznatno ranije, ali drugi poput Return of the Reluctant iBookdwarf nedavno su proslavili godišnjicu svojeg postojanja.Tijekom 2004., neka vrsta zajednice pojavila semeđu književnim blogovima, s blogerima koji odgovarajuna primjedbe drugih, upućujući čitatelje na posebnodobre postove, te povremeno surađujući u promicanjuknjiževnosti i književnih blogova.Otkad sam pokrenuo vlastiti književni blogConversational Reading, u kolovozu 2004., otkrio sam oko50 književnih blogova koje redovito posjećujem. Svakogaradnog dana (općenito, blogeri ne pišu preko vikenda),mogu računati na to da će većina tih blogova donositisvježi materijal. Zapravo, toliko je materijala svaki dan daga je nemoguće pročitati. Ponekad su postovi jednostavni,kao kada je riječ o naslovima dobrih članaka koje bihtrebao pročitati (to je prilično korisno jer na webu svakidan izlazi stotine časopisa). U drugom slučaju, noviji ćečlanak biti sažet i bloger će dodati neki komentar. Postmože govoriti o romanu koji bloger upravo čita, ili tomože biti recenzija nedavno pročitane knjige. Takođersu česti izvještaji o događajima kao što su predavanja ilipojavljivanja u knjižarama, intervjui s piscima, knjižnimagentima, izdavačima i drugima, pa čak i dugački eseji.Čvrsta mreža otvorena za raspravuObilježje koje praktički dijele svi književni blogerinjihov je entuzijazam u opiranju mainstream mišljenju,i zbog te spremnosti da ponude suprotno stajališteuspijevaju privući vrijednu publiku u razmjerno kratkomrazdoblju. Najprometniji blogovi imaju tisućeposjeta dnevno (ponekad i desetke tisuća, ako se pojaveu vijestima), a izdavačka je industrija to zapazila.Mnogi književni blogeri dobivaju još neobjavljene tekstoveod izdavača, a anegdotska svjedočanstva pokazujuda su njihovi prikazi potpomogli prodaju knjiga i uzdignulinove autore kao što su Sam Lipsyte i ElizabethMcKenzie. Nekoliko vrlo cijenjenih osrednje prodavanihautora – među kojima su Cynthia Ozick, DavidMitchell i Lydia Miller – dali su intervjue književnimblogerima i neki su izdavači počeli razvijati trajne odnoses omiljenim blogerima.Taj alternativni aspekt književnih blogova dobar jezato što stvara osjećaj čvrste mreže otvorene za raspravu,a ujedno je i prijetnja jednostranosti. Alternativnomišljenje nije nužno ispravno i pokušaji književnihblogera da budu uljudniji često donose mješovite rezultate.Baš nedavno je projekt Lit Blog Co-Op, zajedničkipothvat dvadeset i jednog književnog blogera kakobi predstavili knjige koje se bore da budu zamijećene,izabrao Case Histories Kate Atkinson za svoj prvi naslov.Polemika koje je slijedila vodila se o tome je li tajnaslov previše mainstream, a neke su grube primjedbestigle s obiju strana. Ostaje da vidimo hoće li budućiokršaji unutar književne “blogosfere” – o tome što je“previše mainstream” i slično, blogerima donijeti poboljšanjeili štetu.Neslaganja s mainstreamom posebno su važna zatošto većinu blogera veseli odobravanje mainstreama, biloda je riječ o nakladniku Simon and Schuster ili o TheNew York Timesu. Drugim riječima, književni blogovisu još dovoljno novi da se osjećaju kao početnici, i priznanjemainstreama daje im potvrdu stavljajući književneblogere u čudan položaj da primaju potvrdu odonih koje kritiziraju.Alternativa novinama i časopisimaU posljednje vrijeme izgleda da mainstream medijitretiraju književne blogove manje kao pomodnost, aviše kao stalnog pandana, no jasno je da je mainstreamjoš prilično daleko od toga da želi proširiti cjelokupniodnos s književnim blogovima, ili čak s blogovimaopćenito. (Premda su neke novine dopustile svojimizvjestiteljima i kolumnistima da imaju vlastite blogove).Zapravo, nekoliko tekstova je govorilo o oštrimprijekorima upućenim književnim blogerima. Pišućiu New York Timesu o tendenciji književnih blogova daraspravljaju o Sunday book recenzijama, Sarah Boxersmatra: “Naposljetku, većina blogerskih književnih recenzijasu sažeci. Čini se da je njihova glavna svrha bitizamijećen i povezati se s mnogo popularnijim blogovima.”Književni kritičar za Charlotte News i ObserverJ. Peder Zane je rekao: “Neki od najboljih blogovapokazuju naznake briljantnosti, no nijedan se ne možeusporediti s najboljim tiskanim publikacijama po širinii dubini svojih tekstova”. A u tekstu u The Village Voiceuknjiževni se blogovi uspoređuju s “parazitima” kojehrane mainstream mediji. Premda oštra, ta kritika nijepotpuno neopravdana. Mnogi su postovi neredigirani ilinabrzinu napisani, i to se vidi. Čak i najbolji književniblogovi ponekad objavljuju tipfelere i poluoblikovanemisli. Također, premda književni blogovi donose znatnukoličinu originalnog sadržaja, bilo bi teško zamislitiknjiževnu ‘’blogosferu’’ onakvom kakva je danasbez mainstream medija, i kao pokretača novosti i kaonadglednika za djela najuglednijih autora i kritičara. I,na kraju, dokle god književni blogovi budu imali niskaočekivanja što se tiče novinarske etike, pitanja kao štoje ono o njihovoj legitimnosti bit će teško odbaciti.Unatoč tim kritikama, ostaje istina da književniblogovi i dalje drže korak kao alternativa novinamai časopisima, a pojam “alternative” usmjeravaju uuzbudljivim novim smjerovima. U svojem najboljemizdanju, dnevno čavrljanje književnih blogera oživljavai animira knjige, mijenjajući ih iz “ćorava posla” uportal online-rasprave. Blogovi su, što se mene tiče, većnadahnuli mnoge odlaske u knjižare, a čitatelji drugihblogova također dijele te osjećaje. Nadam se da ćeknjiževni blogovi pronaći način kako da koegzistirajus mainstreamom i nastaviti se razvijati ostajući vjernisvojim alternativnim korijenima i otvoreni za kritiku.Ako bude tako, književnost će biti bolja zbog njihoveprisutnosti.S engleskoga prevela Sanja Kovačević.Pod naslovom Litblogs Provide a New Alternative forReaders objavljeno u časopisu Rain Taxi, ljeto, 2005.www.raintaxi.com/online/2005summer/blogs.shtmlcmyk

logoviVII/176, 23. ožujka 2,,6.23DarioRukavinaa Darija Rukavinu odnosnoPorta čuli su valjda svi kojisu ikad malo prosurfali poblog.hr-u. Na blogu Buddha u supermarketuPorto objavljuje pjesmei priče, od kojih su se mnoge većnašle u najrazličitijim časopisima, odCosmopolitana do Quoruma i Vijenca,a u Nakladi MD objavio je i zbirkupoezije Tri dana. Popularnost kojuuživa u blogosferi Rukavina samodijelom duguje svome pismu: učinkovitijimse čini njegov angažmanu organiziranju susreta blogosvijetasa stvarnim svijetom kroz književnevečeri u Booksi, Močvari, SC-u.Napuklina u (prividnoj)stvarnostiZapočnimo s jednim, pomaloprozaičnim i tendencioznim, a opetneizostavnim pitanjem: Što vamznači vaš blog? (Na ovo me, ustvari,potaknuo primjer JesusQuintane kojegdosta pratim, a koji me prije mjesecdana iznenadio promjenom dizajna:na vrh stranice postavio je natpis“My blog is my life”. Nekome tko nijebaš “na ti” s blogovima i blogerskomscenom, ovakvo nešto može zvučatipreviše drastično, možda i fanatično.)Koliko je tebi život drukčiji otkadpostoji porto.blog.hr?– Volim čitati JesusaQuintanu, nomislim da se ipak nije toliko drastičnoidentificirao sa svojim blogom,Jesus je dovoljno slojevit, poput lukaili omiljenog mu režisera StanleyjaKubricka, iz čijeg je filma Full MetalJacket posudio prepoznatljivi motivvojničkog šljema i poigrao se predmetnimnatpisom, pa mu njegovsenzibilitet ipak ne dopušta da poputonomad Milka Valenta na čitanjimaFAK-a odašalje u eter mantru odjebiteparalelni idioti!!. No Jesus ne bibio Jesus da nam to nije poručio nasvoj način.Od kad postoji, porto.blog.hrsvojevrsna je napuklina u (prividnoj)stvarnosti. Kako mu i samo imesugerira, on predstavlja portal, vratakroz koja se probija nešto s onestrane kauzalnosti ove prirode. Je li tasenzacija svojevrsni sinkronicitet ilitek mogućnost za neplanirani susretčitatelja i čitaoca iz kojeg će proizaćinešto što će zauvijek promijenitinjihove živote ili tek početak jednogprekrasnog prijateljstva, nešto što je udanašnjoj percepciji književnosti nanajboljem putu da bude nepovratnoizgubljeno, da izumre poput sredozemnemedvjedice ili ptice dodo, ostavljamotvorenim. I zato na pitanješto mi znači blog smiješnog nazivaBuddha u supermarketu, ne mogu a dane odgovorim afirmacijom gore spomenutesenzacije jedim zen koanom:blog je pesji drek u ripni moje cipele.Čudno miriše i budi davna sjećanja.U “klanu” blogera koji se baveknjiževnošću na ovaj ili onaj način,iz perspektive autora ili kritičara(Književni terorist i Knjiški moljac,na primjer) česte su rasprave oTko se izgubi u šumi blogova nije je ni dostojanpremoći blogerske nad ukoričenomprozom. Samo površnim iščitavanjemBORG-a da se zaključiti kakotakve teorije zbilja stoje: koliko je većavjerojatnost da ćete na izvrsnu pričunabasati na blogu nego na policamaknjižara. Blog ili knjiga, dakle?– Pa i blog i knjiga. Mislim da suiza nas (ne)prilike koje su do pojavebloga vladale na našoj književnojsceni. Mladi čovjek s ambicijamau pisanju koji ima potrebu odrazitise na stvarnost i dobiti kakav-takavfeedback svijeta koji ga okružuje,jednostavno se ne želi pomiriti s timeda njegova poezija ili proza moramjesecima čamiti u fasciklu nekogurednika, čekati na raspis natječaja,zatim na žiriranje i na kraju na eventualnuobjavu. O ukoričavanju da ine govorim. Pa taj proces traje, to jemeksička sapunica ljudi moji, u kojojkolege s bloga i ja ne želimo glumitisporednu ulogu. I tu se blog pokazaokao idealno rješenje. Pisanjem nablogu autor može prije svega bitiaktualan: priče na blogu presjek sunaše stvarnosti i predstavljaju čestosirov, grub materijal na kojem bi sesigurno dalo poraditi za kakvu budućuzbirku, ali u trenutku kada nastaju,u trenutku objavljivanja one imajujednu specifičnu snagu i uvjerljivosttrenutka što s jedne strane čitateljskapublika prepoznaje i cijeni, a autori sbloga imaju priliku doživljavati pisanjekao jedan živ, dinamičan proces ukojem u interakciji s publikom nastajuizvanredne, nepredvidljive stvari.Tada više nema govora o pisanjuza uski krug prijatelja i eventualnogurednika, granice vašeg malog književnogsvijeta se šire.Tofu i Ekran pričeBlogeri s književni(čki)m pretenzijamagotovo se bez iznimke nadajuukoričenju, a blog vide kao stepenicu,odskočnu dasku, priliku da bace mamacizdavačima. Vi ste prvi probililed zbirkom pjesama Tri dana, sadvas slijede Lebowski i Knjiški moljac,a i autorica bloga Zrinsko pismopregovara s izdavačima. Ostavljase dojam da sami blogeri podcjenjujublog, smatraju ga trećom ligom, aktivnostkoja će im, budu li stvarno dobri“igrači”, pomoći da se jednog danadokopaju lige prvaka. Papirnatogizdanja, mislim.– Izbjegao bih ovdje zamkupoopćavanja. Koliko blogova, tolikoautora i motiva kojim ih ispisuju.Blog je prije svega jedna mogućnost.Mogućnost za pisanje. Zašto seograničiti? Zašto ne istražiti svemogućnosti? No duboko u sebireakcionarno sam konzervativan. Nevolim novotarije. Više volim osjetitiknjigu u rukama, vidjeti je na polici.Uživam u pogledu na polici. S drugestrane, volim kao primjer navestiTofua, blogera koji piše fenomenalnupoeziju. Tofua bi trebali opservirati nekao sporadičnu, nadasve zanimljivui svježu pojavu na domaćoj poetskojMaja HrgovićJedan od našihnajistaknutijih pripadnikablogosfere govori o svimrajevima i paklovima u šaliciblogasceni, nego kao svojevrsni fenomen uprostorima hrvatske poezije: Tofuovapoezija postala je nezaobilazno štivotisuća čitatelja koji su ga “otkrili” naInternetu, svojevrsna prekretnica usvijesti da poezija nije nešto dosadno,nerazumljivo, hermetično i knjiško, sasvim negativnim konotacijama kojetakve postavke, da ne velim predrasude,mogu izazvati u recepciji u poezijumanje upućenog čitatelja. Upravoje Tofuov poetski koncept srušio tubarijeru i stupio u kontakt s čitateljemkao živo, aktualno preispitivanjekondicija čovjeka i njegova životnaprostora koji je u međuvremenuspušten u Mrežu, postao virtualan.I u tome je Tofu svojevrsni pionir,koji je, za razliku od mnogih drugihkoji su se u tome okušali, izgradiosebi respektabilni, da ne velim kultnistatus i pri tome ostao netaknutpretencioznošću, potpuno dosljedansebi, svojem poetskom izričaju i medijukojim ga je odlučio iskazati, zarazliku od nekih od nas koji potvrdusvojih knjiških “napora” pokušavamoiznaći u izvanjskom svijetu.Put od posta na ekranu do priče uknjizi vodi i preko natječaja za Ekranpriče. Vi ste u žiriju aktualnog natječaja.Možete li reći nešto o natječaju injegovoj važnosti. I je li to što ste članžirija potencijalna opasnost spramsukoba interesa? (Ovo pitam samo dami ponovite onu odličnu parafrazuŠejna od Haustora iz komentara naMoljčevu blogu…)– Sukob interesa? Ha, ha, vezanoza natječaj spomenuo ga je i kolegaLebowski na Knjiškom moljcu. Neznam na što je točno Leb pri tomeciljao, no odgovorio sam mu, lebe, jaznam da život u žiriju je opasan i tvrd,al’ moje ime tamo od sad znači pravda...ja čujem priču kako sa mnom sada strašepuk, dok čitam drven vaše priče na rubujada, to je šejm...– Naravno da su Ekran pričeu svemu tome vrlo bitne. Nakonrezultata natječaja za Ekran priče 03,spontano smo na netom otvorenomforumu B.O.R.G. krenuli u prebrojavanjetko je i kako prošao. Dotada se nismo ni poznavali osim kaopseudonimi na blogu. I ustanovilismo da je u knjigu ušlo dvadesetakblogera s više od 30 priča, od čega jekolegica Lucy Fair apsolutni rekorders pet komada u broju 03. Tada seprvi put stvorila nekakva kreativnakritična masa, spoznaja da osim štose na blogu mnogo, i dobro piše. Nouočili smo i zanimljiv paradoks daljudima nakon prvog kruga žiriranjameđu prvih dvjesto nisu prošle najboljepriče, što smo im s našeg čitanjau Booksi pod nazivom Blogeri čitajuekran priče i poručili. I bilo je svakakvihreakcija od nezadovoljstva izlučnimizborom žirija, online sustavomglasanja do nezadovoljstva pobjedničkimpričama i optužbama za sukobinteresa, no na kraju krajeva koji jenatječaj bez toga? S vremenskimodmakom od tri godine smatramda se žiri, sastavljen od eminentnihknjiževnika i urednika, u stvari mučiodovinuti što bi to Ekran priče u stvaritrebale biti. Bio je to jedan spoznajniproces koji je tekao paralelno s razvojemnovih medija. A ako netko zaistapiše ekran priče, onda smo to mi, nablogu. I zato mi se poziv u žiri Ekranpriča upućen jednom autoru s blogačini sasvim logičan izbor, štovišedrago mi je da se i na taj način prepoznaloi potvrdilo ono što mi zadnjihgodina radimo. A što se važnostiEkran priča, od njegova začetka nijeprošlo puno, no već mogu projektEkran priča sagledati kao jednu odmeđa igrališta na kojem stasaju nekinovi klinici i koje osim njih čine iBlog, Ferićeva radionica kreativnogpisanja u Booksi, a u posljednje vrijemei književne večeri u SC-u kojevodi Mirna Bačun.Kvaliteta blogovaKao svježi medij koji živi jakointenzivnim životom, blog stvara isvoje zvijezde. Kako se uopće postajezvijezda na blogu? Ima li učinkabjesomučno ostavljanje komentara našto više različitih blogova?– Pa da bi netko postao “zvijezda”,valjda treba u sebi tu zvijezdui imati. Tko zna, možda će DanijelDragojević u sljedećem izdanjuZvjezdarnice dodati i zvijezdu bloga.Ostavljanje komentara, istina, možeu početku pomoći da skrenete pažnjuna sebe, no nije nikakav garant daćete tu pažnju uspjeti zadržati. Čestosu i sami komentari, polemike kojesu pokrenute zanimljivije od samognapisa, što naravno, može zaintrigiratičitateljstvo da se zainteresiraza pojedinog autora i posluša što toon ima za reći. Čadežovo lansiranjeBloga i batine smatram logičnimzavršetkom jedne i početkom sljedećefaze u evoluciji kulture bloga. SČadežove strane, to je izbijanje adutaiberom za devetku iz ruku onih, nažalost, još uvijek anonimnih kritizerakoji se silno trude ostaviti dojam danastupaju s pozicije hrvatske književnescene i čiji je argument da nablogu ne postoji objektivna književnakritika i da se sve svodi na međusobnoklanovsko tapšanje, ali i onihblogera koje je takvo stanje zadovoljavalo.Sada će uz Čadeža i sve onekoji će se na sličan pozabaviti blogomi blogerima, to biti malo teže.Koliko su Cool i Almost Coolliste na naslovnici pouzdan pokazateljkvalitete blogova? Može li uopće bitiriječi o njihovoj međuzavisnosti?– Cool i Almost cool liste specifičnisu urednički napor ekipe Bloghaerada pronađe biserje na dnu kaljužebloga kako su nas u početku cijeleove priče oko bloga prozvali nerdoviiz časopisa BUG proročki izjavivšida s bloga ne može stići ništa dobra.Drugi blog servisi imaju neke svojemetode da istaknu ono što smatrajuzanimljivim, ali da ujedno i motivirajuljude da bolje i kvalitetnijepišu. Mislim da takve liste ne igrajupreveliku ulogu u formiranju kriterijakvalitete. U doba Interneta percepcijase mijenja. Ne možete zadržati nečijupozornost samo zato što se nalazitena nekakvoj cool listi. Međuzavisnosturedničke percepcije i kvalitete, nijesamo problem bloga. Čini mi se daurednici općenito, a urednik sam i naportalu grupe B.O.R.G., gube sensza puls čitateljskog tijela, da idu čestolinijom manjeg otpora.Želi li netko neupućen zaobićišumu blogova na kojima osim tričarijanema ništa (velika većina ih jepisana upravo na taj način) i doći doonih drugih, zbilja kvalitetnih blogova,kako to učiniti? BORG i Bestselerčine se dobrim smjernicama…– O da, portal grupe B.O.R.G.,portal blog poezije, blogerski onlinemagazin Besteler i blog KnjiškiMoljac Božidara Alajbegovića dobrosu polazište, svojevrsni portal zaskok u matricu, zamišljeni da budusvojevrsni servisi za literarnu destilacijublogosfere. Mislim da se nemoramo bojati za neupućene u šumiblogovlja, usudio bih se parafraziratiriječi jednog poznatog SF pisca dabudale ne putuju svemirom, niti nesurfaju blogosferom. No ovdje pojambudala nužno ne moramo sagledavatiu negativnom kontekstu jer osimna blogu na budalu nalazimo i usustavu tarota gdje označava nultukartu, tražitelja na početku svog puta.Dakle, takav jedan neupućeni, pravabudaletina u smislu jednostavnosti,čistoće, nezagađenosti sadržajemkonzumerizma, naoružana tek googleomi nejasnom predodžbom oonome što on to u stvari na blogu itraži, vjerujem da će i pronaći sadržajkoji ga zanima, a da se pritom neizgubi osnovni smisao i draž samepotrage. Onaj koji u sebi ima kvalitetu,shodno tome će je i pronaći.Onaj koji je nema, neka se zauvijekizgubi u začaranoj šumi, a blog je, bezsumnje, jedna od njih.cmyk

24 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.blogoviJe li blog prijetnja demokracijiili njezino oruđe?AnketaMaja HrgovićBlog je vrlo demokratsko oruđe, dostupno za najširuupotrebu i za sve namjene. Osmišljen tako da jesve otvoreno za svačiju kritiku i komentar, sustavfunkcionira bolje od parlamentadeje demokracije ne mogu se nikad sasvim provestiu djelo, kaže francuski mediolog PhilipeBreton u knjizi Utopija komunikacije. Izmeđupropagiranih vrijednosti i njihove realizacije dubok jejaz. Zato je demokracija čista utopija, nešto o čemubesplodno sanjamo, kao što Ace Rimmer u Crvenompatuljku sanja o drugoj dimenziji stvarnosti u kojoj jeon uspješan, hrabar i lijep. Meditirajući o uzrocima jazaizmeđu demokratskih načela i demokratske prakse,Breton na jednom mjestu spominje i lažnu socijalizacijukoju više od svega generira i hrani virtualni svijet,obmanjujući ljude prividom sigurnosti, a ujedno ihlišavajući privatnosti. Nitko više ne čuva svoju privatnost,tužno sliježe Breton ramenima. Sve mora biti izloženo,ogoljeno, a u tom ogoljavanju ljudi gube kompetencijuza demokraciju: bez esencije intimnosti koja je ustvariduhovna okosnica društveno aktivnog čovjeka, lišenismo alata da na kakav konstruktivan način pridonesemoostvarenju demokracije ili neke druge tako velikestvari. Veli Breton.Socijalizacija na blogu je moguća,stvarna i intenzivna. Vjerojatnostda ćete u blogosferi pronaćiprijatelja mnogostruko je većaod one da ćete ga upoznati utramvaju ili knjižniciBlog – lažna ili prava socijalizacija?Nema prikladnijeg poligona za ogoljavanje intimnostiod bloga. To su najvitalnije točke preklapanjamedija, digitalne kulture i građanstva; mjesta na kojimase informacije o najrazličitijom temama dinamično sintetizirajui analiziraju. Upute za ovladavanje tehničkimalatima tako su jasne i jednostavne da svoj blog možeotvoriti svatko s minimalnim stupnjem informatičkepismenosti. A kad se domognu statusa blogera, školarcimai onima koji se tako osjećaju otvorena su vratada obavijeste svijet o svojim prehrambenim navikama,bioritmu kućnih ljubimaca i tračevima s maturalca teda sve to fino poprate ludim fotkama.Blog je bogomdan i za lažnu socijalizaciju o kojojgovori Breton. Pouzdano znam da neki od najomiljenijihi najeksponiranijih blogera - i to ne onih kojizakrčuju cyberspace tričarijama kao klinci iz gornjegodlomka, nego oni koji na blogu vode izvrsne, dinamičnei zanimljive zapisnike o prirodi i društvu – neuživaju ni petinu simpatija svoje okoline IRL (za neupućene,ova kratica znači in real life) kao u blogosferi.Pouzdano znam da bi se neki od njih zauvijek odreklidemokratskih načela i demokratske prakse i cijele tepriče o demokraciji kao utopiji, u korist komentara ukojima drugi blogeri veličaju njihov talent, hvale njihovumoć zapažanja, britkost zaključaka, sposobnostlucidne analize. I ne mogu reći da ih ne razumijem.Rasprave o blogu uvijek su žestoke. Pobornici – a tosu uvijek oni koji su se iz prve ruke navukli na postanjei komentiranje - brane ga gorljivošću križara, dokprotivnici prezrivo govore o blogerima kao ljudima sozbiljnim deficitom u socijalizaciji. (I Breton bi, slutim,u takvoj raspravi bio među ovim potonjima. Iako blognigdje izrijekom ne spominje, on o opasnostima virtualnogsvijeta govori kao o sotonističkim obilježjimana tijelu pubertetlije.) Nije pretjerano nazvati takvegeneralizacije licemjernima: reducirati cijelu tu pričuo blogu na priču o osamljenosti zapadnog čovjeka kojimanjak prijatelja i emotivnog sklada kompenzira patetičnimvapljenjem za pažnjom izvan IRL (kad većnema para da se kao zapadnjaci s bijelim ovratnikomliječe šopingom) površno je i ne drži vodu.Istina, na blogu je, kao i na chatu, lako steći prijatelje.Mnogo je to lakše nego IRL. Dovoljno je da unečijim postovima prepoznate ideju koju i sami zastupate,da vas gane neka rečenica, da vas zadivi nečijaiskrenost, ukratko da prepoznate srodnost. Ništa lakšeod toga: u obilju desetaka tisuća blogera gotovo da i nepostoji mogućnost da ostanete sami, izolirani. Privućiće vas netko ili ćete vi privući nekog, a komunikacijaje, zahvaljujući stalno dostupnoj opciji komentiranja,uvijek na dohvat ruke. Na stranu Bretonove meditacijeo lažnoj socijalizaciji: socijalizacija na blogu je moguća,stvarna i intenzivna. Vjerojatnost da ćete u blogosferipronaći prijatelja mnogostruko je veća od one da ćetega upoznati u tramvaju ili knjižnici.Radost zbog pronađenog istomišljenika zna katkadprerasti u pravu katarzu, a o tom se osjećaju lako postaneovisan. No to je sretna ovisnost.U otvorenoj anketi koju je proveo USAInternational Blog server krajem 2004. godine, a ukojoj je jedino pitanje bilo “Why You Blog”, najčešćisu odgovori bili: “To mi je ventil za kreativnost”, “Tomi je ventil za frustracije”, “Pisanje postova pomažemi da bolje spoznam svoje misli i osjećaje”, “Pišem jerljudi uživaju u tome što pišem, a ja uživam u njihovuzadovoljstvu”. Odgovor “Imam blog jer tako stvaramprijateljstva” bio je pri dnu podugačkog popisa učestalihodgovora. Meni je zanimljiv bio odgovor jedne blogericekoja je rekla da je blog protuotrov za sveproširenupolitičku indiferentnost mladih ljudi. I stvarno, baš jeto ono što je Breton u svojoj knjizi previdio: blog jevrlo demokratsko oruđe, dostupno za najširu upotrebui za sve namjene. Osmišljen tako da je sve otvoreno zasvačiju kritiku i komentar, sustav funkcionira bolje odparlamenta. Autora koji je iznio svoje uvjerenje o, primjerice,potrebi uvođenja smrtne kazna, blog potiče narazmatranje i onoga što drugi o toj temi misle, a zahvaljujućibrzom feedbacku, može o tome plodonosno polemiziratii potom korigirati ili učvrstiti svoje stavove.Odlično je što se sve te ozbiljne stvari na blogunajčešće događaju kao nuspojava vrckavih, sasvim opuštenihzapisa koji se čitaju s većim guštom od MiljenkaJergovića, ma koliko mi šutjeli o tome. Kad, na primjer,hybrid piše o svojim maratonskim ljubavnim vezama,to je ujedno najživlji traktat o rasnoj diskriminaciji uHrvatskoj. Rasprave o aktualnoj književnoj produkcijiu komentarima kod književnog teroriste dvaput subolje od Drugog formata, a kratki skok na knjiški moljactriput se više isplati nego odgledati Pola ure kulture.Uživanje u recenzijama kafića koje piše lutajući reportergotovo je ekstatično, a isto je tako i s urnebesnoduhovitim crticama o životu mladog homoseksualca nablogu slavenska zemlja. Mnogi bi se (a takvima i samapripadam) odrekli obaju programa nacionalne televizijeza slobsove reportaže iz Iraka. Ovdje ću stati jer se mojpokušaj objektivnog sagledavanja fenomena bloga nepovratnoizlio u sasvim subjektivan hvalospjev.Samo da zaključim: blog je ta bolja dimenzija stvarnostio kojoj mašta Ace Rimmer.itate li domaće ili strane blogove? imate li svojblog? Zašto ste ga pokrenuli? Ako ne, namjeravateli to učiniti, i zašto?– Mirko Petrić: Blogove čitam isključivo iz profesionalnihrazloga. Budući da se u akademskom radubavim analizom novih medija, na akademskim blogovimapovremeno nalazim vijesti iz područja, stavove kojisu važni za njegovu analizu, bibliografske navode kojeponekad drugdje ne mogu naći. Od domaćih blogovačitam uglavnom samo “t-zombixa”. Na “zombixove” navodeza koje joj se čini da su mi zanimljivi, upućuje meobično blogovima posvećena kolegica s odsjeka. Prekonje mi i inače pristižu vijesti iz blogosfere. Vlastitiblog nemam i ne mislim pokrenuti, jer imam aktivnui široku mrežu osobnih i profesionalnih kontakata ukojoj socijalno komuniciram i provjeram vlastite mislii stavove. Ta se mreža održava i on-line i off-line, ali nekroz formu bloga.– Gordan Nuhanović: Tek nedavno sam pročitaopar domaćih blogova, primjerice, književnog teroristana koji me je netko bio uputio. Iako na blogu dominirajupubertetska izdrkavanja, ima nekoliko sjajnihrazmišljanja o književnosti te, dakako, pregršt dobrihfora. Nemam svoj blog niti ga imam namjeru otvarati,ali sviđa mi se njegova gerilska energija.– Tanja Dabo: Ne čitam blogove, obeshrabrujeme nekritički velika količina tekstova među kojima jeteško pronaći zanimljiv ili kvalitetan sadržaj. Nemamsvoj blog. Ne namjeravam to učiniti, bar ne za sad.– Marina Gržinić: Kada sam se prije tri godinezaposlila kao profesor na Akademiji za likovnuumjetnost u Beču, i počela predavati u klasi koju sampreimenovala u Post-konceptualne umjetničke prakse,odmah sam shvatila da trebamo platformu koja će svremenom funkcionirati i kao arhiv; jasno mi je bilo data platforma mora biti digitalna, lako dosegljiva i trošiva.Tu ideju su moji studenti i materiajlizirali. DavidKellner je konstituirao naš blog koji možete čekirati nahttp://t4.antville.org/. U njemu smo formirali nekolikocjelina informacija i postupaka za arhiviranje različitihmaterijala. Naš blog je prostor, vrijeme i akcija ujedno.Manoa Free University, iz Beča, aktivističk skupinakoja želi procesirati znanje na drugačiji način godine2005. svoj je bliki/blog jednostavno isprintala i izdalaga kao opsežnu knjigu koja se sastoji od stranicabloga. Njihova, kako su tu knjigu nazvali, ShipsLogcmyk

logoviVII/176, 23. ožujka 2,,6.25TomislavČadežBlog je u trendu– Wiki http://manoafreeuniversity.org/oh_know!/, nešto je što mi daje naslutitida ćemo i mi u nekoj bližoj budućnostiisprinati naš blog i predstaviti ga u knjizirada, dokumentacije i promišljanjanačina edukacije na Akademiji. A toupravo i želi stvoriti naš blog - platformuizmjene, politike znanje i strategijuvizibilnosti, koju gradimo i kontroliramosami.– Andreja Kulunčić: Blog koji mi sečinio zanimljiv za pokrenuti je unutarprojekta inter(aktiv), koji radim skupa skustosicom Silvom Kalčić i umjetnicomNicole Hewitt, studentske radionice sumjetnicima suvremene likovne prakse.Kako je cilj radionice “demistifikacija”suvremene umjetnosti i usopstavakomunikacije između umjetnika i studenata(povijesti umjetnosti, likovneakademije i arhitekture/dizajna), blog seučinio kao zanimljiv doprinos diskusiji.“Postovi” prate događanja unutar projekta,recimo nakon svake umjetničkeprezentacije stavljam post o umjetnikukojega smo slušali. Studenti, i publikakoja prati projekt, postavljaju pitanjeili izravno umjetniku ili međusobnokomentiraju radove koje smo vidjeli.U početku, kako sam i očekivala, nijebilo puno javljanja, ali isti sam put radana privlačenju i buđenju interesa kodljudi prolazila i s mailing listama svojihumjetničkih projekata, te se i Silvi imeni činilo potrebnim pokloniti maloviše pažnje animaciji ljudi za blog.Mnogima je to novi način komunikacijei razgovora, i treba vremena da se oslobodei prilagode (naviknu uopće kliknutina tu stranicu), osim toga je ovaj blogna određenu temu: suvremena likovnapraksa, što oduzima mogućnost pisanjadnevnika u “blogovskom” smislu. Osvemu više i detaljnije na samom blogu,priključite nam se na http://interaktiv.blog.hr/ako ste došli na ideju da recenzirateblogove?– Shvatio sam naprosto da senitko u nas time ne bavi. Mislim da jejedini prije mene ozbiljno recenziraoblogove Boris Ličina Borja, i to u jednomjedinom opširnom tekstu. No,glavni je razlog što sam tražio nekidodatni prostor za kritiku. Mislio sam,pratim kazalište, ali jednako intenzivno iknjiževnu proizvodnju, zanima me dizajn,a zanima me i cijela ta internetskaparadigma. Zašto, dakle, ne bih uploviou nešto novo, a za što znam da me većdulje vrijeme vreba iza ugla. Uostalom,ja sam se za davnu preteču bloga, chat,zakačio još 1994.Da, do prosinca prošle godine pisanjezaokruženih osvrta na blogove bila jesporadična pojava, tako da ustvari i nisteimali konkurenta. (Zato je, mislim, dobropogođen naslov rubrike Blog i batina.)S druge strane, baš se negdje u to vrijemenaglo povećao broj blogova; tako ih jesamo na serveru www.blog.hr za Novugodinu bilo 55.000. S porastom brojablogova porastao je i interes šire javnostiza taj alternativni medij. Ukratko, raditeprimamljiv posao, na kojem vam zavidemnogi.Tko može biti blogokritičar– Na blogu.hr u međuvremenu jeotvoreno još 30.000 blogova, no velikavećina njih tinejdžerski su spomenarikoji se brzo i pale i gase. Ipak, raste ibroj onih ozbiljnih, sve je više pisaca,marketinških stručnjaka, šumara, fizičara,doktora i financijaša koji su otvoriliblog. Ne vjerujem da su tome uvelikepridonijele moje recenzije. Prvo, u pitanjuje globalni trend, nova anglosaksonskaludorija za sve generacije, a s drugeblog je postao top tema u popodnevnimtv-emisijama za kućanice. Trend senajbolje čita po tome što je blog postaoozbiljna tema u školama. Djeca zbogbloga bivaju maltretirana u školi jer školaje ona suprotna, statična paradigma,gdje caruju papirnati autoriteti.Ne znam koliko je taj posao primamljiv,meni je zabavan, pokušao sameksperimentirati s vlastitim karakteromnaumivši biti blag i pozitivan, sve ipreko granice realnog. Ali, nisam dugoizdržao, začas sam oglašen kao zločest.Vašu ideju o recenziranju blogova nisubaš svi objeručke dočekali. Naišla sam ukomentarima i na uvrijeđeni otpor nekihblogera, povišene tonove, pitanja “Odaklesad taj Čadež” ili “odakle mu pravo dase bavi našim pisanjem” pa i na gorljiverasprave o tome treba li kritičar blogovaproći posebnu edukaciju, kakve preduvjetetreba ispuniti da bi stekao zvanjeblogokritičara... Jesu li vas kad otvorenonapadali?– Ovisi o tome što podrazumijevatepod otvorenim napadom. Mislim da jeotvoreni napad kad vas netko prozovene krijući se iza anonimnosti. Takvihozbiljnih napada nije bilo. Oni anonimni,na blogu, obično su mi izvorveselja. Naime, ondje vježbam retoričkekate, pobjeđujem u virtualnim dvobojima,ili ih gubim, a to rjeđe.Maja HrgovićNitko prikladniji od Tomislava Čadežaza razgovor o blogovima. Otkako sekrajem prošle godine domislio da ihrecenzira na web portalu Jutarnjeglista, u rubrici duhovito nazvanojBlog i batina, objavio je dosadjedanaest izvrsnih, iscrpnih osvrtana isto toliko po svemu raznorodnihblogova. Čadež, međutim, nesudjeluje u blogosferi samo izvana,kao promatrač. Kao autor Društvaza zaštitu Filipa Šovagovića, on jei njezin aktivni član. Koncipirankao serija zapisa o umjetnosti iaktualnim društvenim temama (odrada nedjeljom do ptičje gripe), aprelomljenih kroz vizuru glumcačije ime nosi, taj je blog u kratkomvremenu stekao naklonost mnogihBlog je na neki načinvirtualni teatar stisućama pozornica.Ondje se, slično kaou teatru, izlaže svojei posuđeno perje,galopiraju taštine i vladapropagandaKnjiževnost na blogukvalitetnija je od tiskanePrema kojem principu odabirete blogoveza recenziranje?– Blog mora imati određenu društvenutežinu ili određenu literarnu kvalitetu.Kad kažem literarnu, morate toshvatiti uvjetno, jer pod tim ne mislimsamo na fikciju nego na bilo koji oblikciljanog diskursa. TridesetogodišnjakSlobs koji se javlja iz Iraka, gdje radiza američku Demokratsku stranku,jednom ili dvaput mjesečno objavireportažu koja bi isti čas, zajedno s fotkama,mogla biti objavljena u Timeu iliu Focusu.Većina je blogova ustvari šund, bezvrijednaliteratura i isprazni dnevničkizapisi tipa “za ručak smo jeli sarmu”,dok kvalitetni (formalno inovativni,sadržajno nekonvencionalni, zanimljivi…)blogovi čine samo mali postotak.Čine li vam se pretjeranim tvrdnje dana blogovima ima kvalitetnije književnostiod one ukoričene, na policamaknjižara?– Umnogome je književnost na blogukvalitetnija od tiskane. No, u tomese krije jedna zamka. Naime, većinu tihliterarno uzbudljivih blogova ljudi pišuanonimno. Na neki način, ta anonimnostje jamstvo njihove kvalitete.I sami imate blog, otvorili ste ga naBožić. Zanimljivo je koncipiran…– Moj je blog, koji sam posljednjihnekoliko tjedana privremeno zapustio,valjda nekovrsna društvena kronika.Društvo za zaštitu Filipa Šovagovićapostoji dakako jedino u mojoj glavi, nodogađaji koji se kroz njega provlače vrlosu stvarni. Posrijedi je pokušaj da kažemnešto o umjetnosti, osobito kazališnoj,kroz priču o jednom nadarenom umjetnikukojeg slučajno poznajem. Budućida je blog u osnovi dnevnička forma,ona mora sadržavati aktualne, rekaobih novinarske, otponce a novinarskoje i to što ja Filipa Šovagovića zbiljagotovo svakodnevno intervjuiram, što jenjemu nakon samo dva mjeseca postaloiscrpljujuće pa mi se sve rjeđe javlja natelefon. No, i to je dio projekta – kriza.Kriza u komunikaciji, kriza umjetničkogega, kriza identiteta. Sve te krizenastojim procesuirati humorom i katkadgorčinom i lirikom.Recenziranje blogova i pisanje kazališnihkritika čine se kao dijametralnosuprotne aktivnosti. Imaju li one ipakzajedničkih točaka?– Blog je na neki način virtualniteatar s tisućama pozornica. Ondje se,slično kao u teatru, izlaže svoje i posuđenoperje, galopiraju taštine i vladapropaganda.Imam dojam da su vaši tekstovi uBlogu i batini čitaniji i od kritika kazališnihpredstava koje objavljujete unovinama. Čini li se to i vama? Imate lipovratnih informacija?– Nemam nikakvih povratnih informacija,jer o tome se na webu Jutarnjeglista ne vode statistike. Sumnjam daizazivaju pozornost koliko kritike, jeripak u nas ljudi više čitaju novine negoliidu na web.cmyk

26 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.blogoviIntima za sve (diskrecija zajamčena)Andrea ZlatarBlogovi ostvaruju višestoljetnu čežnju klasičnihdnevnika: komunicirati intimu zakrivenogaidentitetastraživanja dnevničke literature uvijek su vođenadvama – implicitno ili eksplicitno prisutnim– pitanjima: zašto netko piše dnevnik i je li namijenjendrugima za čitanje. Odgovori koje tradicijadaje na ta pitanja različiti su od epohe do epohe, alii od jednog pojedinačnog slučaja do drugog. Dok sudnevnici u ranom novovjekovlju (od 16. do 18. stoljeća)bili vezani za praksu obiteljskih ili gradskih kronika, tetime unaprijed uračunavali objavljivanje i “vanjsko oko”čitatelja, uspostavljanje modernoga individuuma odromantizma do danas konstruiralo je prostor intime. Utom se smislu dnevnički tekst pokazuje kao jedna vrstaautoreferencijalne komunikacije, u kojoj je jedini čitateljono isto “ja” koje je i autor, jedino takvo “ja” i možebiti idealni čitatelj. Dnevnička praksa, međutim, nijesamo pitanje nekolicine vrsnih tekstova među piscimaili umjetnicima, ona je raširena i prema generacijskimi prema socijalnim kriterijima, odabiru je pubertetlije,ali i ljudi treće dobi, domaćice i inženjeri šumarstva;statistički podaci u zemljama poput Francuske i Italije,govore da blizu 30 posto cijele populacije u jednom trenutkusvoga života iskušava dnevničku formu pisanja.Zašto ljudi pišu? Neki s namjerom zaustavljanjadogađaja, u bezuspješnom pokušaju fiksacije sadašnjosti;drugima je dnevnik prostor za refleksiju, ponekadjedini način komunikacije i prostor duhovne potrebe;treći žele “ostaviti trag iza sebe”. O različitostima međudnevničarima najbolje govore metafore koje su, premaistraživanju Philippea Lejeunea (Cher cahier…, 1989.)sami odabrali kao oznake svojega dnevničkog pisanja.Dnevnik tako može biti otok, zrcalo, laboratorij, kloaka,egzekucija, moja droga, litanija, probava, tijelo, masturbacija,bomba, disanje, mumija. Ankete koje ispitujupromjene u dnevničkoj praksi nakon ulaska osobnogračunala u svakodnevicu, pokazuju da su se u prvoj fazipromijenile neke tehničke okolnosti. Dnevnik pisanna kompjutoru je čitljiv, pravopisno uredniji (uključimoli opciju ispravaka), stvara veći osjećaj sigurnosti učuvanju “rukopisa” jer je broj kopija načelno beskrajana mogućnosti “pospremanja” teksta pred znatiželjnimočima drugih daleko veće nego kad je riječ o bilježnicama.Usprkos nekim nepovoljnim okolnostima, kao štoje smanjena mobilnost (tekica je ipak spretnija od laptopa),ili gubitak osjećaja “konkretnosti” teksta, čini seda je dragi ekran uspješno zamijenio stoljetnu formuludragi dnevniče.Prava revolucija u dnevničkoj praksi nije međutim utehničkim prednostima računala, nego u iznalasku onlinekomunikacije, virtualnog prostora mreže na kojoj sednevnički tekstovi otpuštaju u slobodan i beskonačnootvoren prostor čitatelja, a da istovremeno ne mora bitiugrožen dnevnički postulat zajamčene diskrecije kad jeu pitanju identitet onoga koji piše.Odvojena spojenostObilježja online odnosa vrlo se često analiziraju kaoskup paradoksalnih osobina, koja proizlaze iz temeljnogsvojstva osobine online komunikacije koju teoretičarinazivaju odvojena spojenost – detached attachment, komunikacijau kojoj je vremenska blizina kontrapunktiranaprostornoj udaljenosti, a komunikacijska bliskostupravo fizičkom distancom sudionika. Kako se običnokaže u analizama spaciotemporalnih odnosa u novimtehnologijama: efekt bliskosti proizveden je na temeljunedostatka fizičkog dodira tipičan je za cyber-space, ukojemu se preoblikuje uobičajeni, prirodni osjećaj zaprostornovremenske odnose. Iako je online komunikacijališena elementa odnosa licem-u-lice, ona uspostavljanove tipove međuodnonošenja i personaliziranosti.Većina tih novih svojstava posljedica su anonimnostikao pretpostavke komunikacije u cyber-prostoru, a kojaje i psihološki gledano, pretpostavka lakšega samootvaranjasudionika. Istovremeno, efekti iskrenosti ineposrednosti mogu biti maska, rezultat konstruiranja,tj. simulacije osobnog identitetaSudionici komunikacije na web sajtovima, naročitokad je ona zgusnuta u neposredni oblik online chatiranja,imaju dojam da ih vremenska neposrednostodgovaranja-dopisivanja-razgovora potiče na spontanei “autentične” emotivne reakcije. Istovremeno, upravo utakvoj komunikaciji oni imaju priliku odgoditi (postponirati)odgovor, pa na taj način i prikladnije oblikovatisvoju reakciju. Anonimnost omogućuje sudionicimada budu izravniji i eksplicitniji u online nego u offlinesituacijama, jednako kao što umanjuje uobičajenu razinupristojnosti ili uglađene komunikacije. Anonimnostkomunikacije pojačava stupanj osobne otvorenostirazmjerno smanjivanju ranjivosti: upravo zbog stalnoprisutne mogućnosti “povlačenja”, osobno otvaranje neznači istovremeno i povećanu ranjivost u komunikacijis drugima. Često se u analizama uspoređuje komunikacijau cyber-spaceu sa susretima u vlaku: fenomen “strangerson a train” upravo je fenomen iznenadne iskrenosti,gdje nepoznatoj osobi možete povjeriti mnogo togao sebi, baš zato što pretpostavljate da je nikada višenećete sresti. (Sve to, naravno, proizlazi iz činjenice daljudi imaju potrebu biti slušani, da mogu govoriti, da ihnetko čuje, makar s minimalnim razumijevanjem.)Specifičnost blogova tu se jasno oblikuje: dnevničkizapisi koji se (u više-manje pravilnom ritmu, iako nemora biti poštovana logika “dan za danom”) pojavljujuna webu otvoreni su dopisivanju i komentarima drugih.Većina komentara strukturirana je po istom načelu:sudionici izravno komentiraju neku od tema postavljenihu zapisu, često uspoređuju sebe i autora, a mogupostavljati nove teme na kojima se može razvijati mrežadaljnjih komentara. “Primarni autor”, također, možei ne mora ulaziti u direktnu raspravu sa svojim čitateljima-koautorima,ali je važno sljedeće: za svakoga tkočita pojedini blog cjelinu predstavlja “primarni” tekstzajedno s komentarima. Komentari su ti koji za “vanjskogčitača” zadaju semantički pravac razumijevanja iinterpretacije bloga, ovisno o intonaciji komentara mijenjase i dojam primarnog teksta. Prihvaćanje emocijeili ironija, doslovnost ili pomak, odmak i duhovitost,samo su neke od opcija koje stoje na raspolaganju komentatorima.Autorstvo bloga tako postaje svojevrsno“kolektivno autorstvo”, kao posljedica interkomunikabilnostiprimarnog autora. Ako je u ikojoj tekstualnojkomunikaciji vidljiva upisanost primatelja i čitatelja utekst, onda je to u blogovima. U blogovima su suvremenidnevničari uspjeli ono što njihovim prethodnicimanije stoljećima bilo moguće: komunicirati s drugimakao sa sobom. I tako je ona krilatica dijarističke praksekoja je glasila “komunicirati sa sobom kao s drugim”doživjela svoj preokret.Očito je da online komunikacijaomogućuje način samoprikazivanjakoji se može odrediti na prvipogled kao iskrenost, ali pružamogućnost da pojedinci oblikujusliku samih sebe drukčijih negošto jesu, onakvih kakvi bi željelibiti, kakvima bi se htjeli pokazatiu javnosti. (Ta je tzv. virtualnajavnost itekako stvarna!)Posebno to vrijedi za one koji uprethodnim socijalnim relacijamaimaju poteškoća, teško sklapaju iliodržavaju poznanstva, prijateljstvai emotivne veze. Onlinekonstrukcija sebstva omogućujeu svakom trenutku jedan novipočetak i prekid svega prethodnogA što je s “pravim” autorom?Ostavit ću po strani u ovom trenutku moguću tipologijublogova, ovisno o referencijalnim relacijama autorablogova. Znamo da blogove pišu i potpisuju ljudikoji su u javnosti poznati (npr. političari u izbornimkampanjama), nepoznati ljudi pod imenom i prezimenom,pojedinci koji su u kriznim životnim situacijama itraže pomoć internetske zajednice (humanitarni blogovi,blogovi bolesnika, članova udruga hendikepiranih isl.). Za analizu konstrukcije autorstva, međutim, najzanimljivijusu upravo oni blogovi u kojima se susrećemo sautorom čiji je stvarni identitet na webu skriven, podložansimulaciji, tek indirektno referencijalan.Prvi identifikacijski signal autora tekstova na forumima,u chatovima, diskusijama, u blogovima, odabranoje ime – nadimak, koji redovito nisu podudarni simenom ili nadimkom u stvarnosti. Ime je zapravo kôd,izbor imena stvara iznimno veliko konotacijsko poljeznačenja. Uz ime postavlja se gotovo redovito nekafotografija ili ilustracija. Kao i u slučaju imena, fotografijanajčešće nije fotografija te određene osobe, negoneke druge. Boja kojom pišemo, boja podloge stranice,sve je to u igri stvaranja značenja, prepoznavanja ineprepoznavanja. Ako je riječ o fotografiji nepoznateosobe, konotacijsko polje je neodređeno; ako je riječ ofotografiji ili ilustraciji koje imaju potpis (neko uz svoje“ime” stavlja fotografiju neke druge stvarne osobe, živeili mrtve) konotacijsko polje u prostoru identifikacijskihsmjernica se proširuje.Primjer: staviti fotografiju Jima Morrisona ili AnneFrank, ili nekog lika iz crtanog filma South Park. Kaododatni signal identifikacije daje se i horoskopski znak,u ikonografskom obliku, čija vjerodostojnost takođernije provjerljiva u komunikacijskom kontekstu. Očitoje da online komunikacija omogućuje način samoprikazivanjakoji se može odrediti na prvi pogled kaoiskrenost, ali pruža mogućnost da pojedinci oblikujusliku samih sebe drukčijih nego što jesu, onakvih kakvibi željeli biti, kakvima bi se htjeli pokazati u javnosti.(Ta je tzv. virtualna javnost itekako stvarna!) Posebnoto vrijedi za one koji u prethodnim socijalnim relacijamaimaju poteškoća, teško sklapaju ili održavajupoznanstva, prijateljstva i emotivne veze. Online konstrukcijasebstva omogućuje u svakom trenutku jedannovi početak i prekid svega prethodnog: dovoljno jeotvoriti novi blog, pod novim imenom, promijeniti sajtna kome se razgovara/dopisuje, ili šifru-nadimak podkojim se netko pojavljuje. Pitanje je, naravno, što se uonline komunikaciji može simulirati a što ne? Mogu sedavati krivi identifikacijski podaci (godine, spol, rasa,etničko porijeklo, socijalni status); teže se, međutim,mogu simulirati – smatra Aaron Ben-Ze’ev (u knjiziLove Online) “konstitutivne osobne crte, kao što su ljubaznost,smisao za humor, duhovitost i osobni interesikoji se pokazuju u online razgovorima”. Ono, zapravo,što čini sam tekst, njegovu osobitu, ili točnije, osobnosnutekstualnost.Preporuke za čitanje i prevođenje: Philipe Lejeune,“Cher écran…”. Jornal personnel, ordinateur, Internet(1998.); Aaron Ben-Ze’ev, Love Online. Emotions onthe Internet (2004.); Zygmunt Bauman, Liquid Love.On the Frailty of Human Bonds (2003.); M. T. Whitty,“Liar, liar! An examination of how open, supportiveand honest people are in chat rooms”, Computers inHuman Behavior (2002./18); Gilles Garcia, “Commentpeut-on être diariste virtuel”, La Faute à Rousseau(2000/23.).cmyk

logoviVII/176, 23. ožujka 2,,6.27Kandidati za Blog & Batinu (hrvatski Blooker)Izbor domaćih blogova isklesanih ukrvi, znoju i suzamajucer se nisam posvadao s julie(…)eto ti majmunenek te zdrobi savjestmisli pred spavanje kojeg nema.Hybrid stuffhybrid.blog.hr – Autor mu je27-godišnjak iz Novog Zagreba,neobično rječit, duhovit, ironičan,beskompromisno sarkastičan uosvrtima na društvena zbivanja.Najčešće ipak piše o svojojsvakodnevici; svađama s djevojkomJulie i izlascima sa živopisnimprijateljima (Honda Civic likom,swingerima iz Drniša, Gejpederomi njegovim partnerom Nježnim).Zbog toga što se ne libi otkriti o sebii one stvari koje drugi blogeri, želećise svidjeti, izostavljaju, hybrid je ublogosferi obožavan od mnogih.1. ožujka 2006.Misli pred spavanje kojeg nemajebemu...Ogame mi ne radi...kaj cu sad?znam.idem ukljucit heroes of might & magicIVda, to ce me maknut od realnostii ucinit kojih sat dva starijimsat vremena kasnijegotovouh...fala bogu vec me guzica pocela boljet odovog sjedenja....idem lec i gledat tvo to je onaj neki film s michael douglasomkako je meni taj majkl odvratantak cu ja nekak svinjski uskoro izgledatfrajer mi je odvratan.(...)dobar je film bio.sad ce ziher pustit plodove zemlje il nešma idem spavatpol ure kasnijekvragu ne spava mi sesad cu ziher pocet razmišljat o glupostimakao ono kaj da sad radim sa zivotomneka nova sranja i idejeisuse kako sam ja jadandi mi je nestalo samopouzdanje i uobraženostkoju sam imao?i kakav je ovo dan?ima li kakve razlike između jucerašnjegdana i današnjeg?joooj da.ima...ja se debljam svaki dan sve više i više,posao ne tražim dok ona samo to i radimora da time vrijedim manje od njedamožda bi i vrijedio neš u njenog glavikad bi se mrdao maloumjesto da glumim crnogorsku zmijubar neki rezultat kraj sebeali ne, ja se debljam.smrdim doma po cijele danei ne ucim niševo, zašto sad ne ucim?ionak mi se ne spava...jer sam smrdljiva ljencinaah jooj dai jer nemrem izac na ispitkako nisam upisan na faks uopcecim nabavim 4 iljade kunada ga platim, onda cu moc izac na ispitsuperevo sad cu ja to skupitsva sreca da nemam ni za kavuisuse kak sam dosadan višeajd odi spavatdaj razmišljaj o necem ljepšem...o morukak se kupam il nešhm..4 iljade + 2 i pol kaj sam dužanto su dva mjeseca radabaš sam si fino sve zasro2 mjeseca.moram nac posaojooj imam mali problem.ja ne znam niš raditmogao bi bit konobaropet...dabaš me zanima dal neko želi 27-ogodišnjegfrajeraisuse i za to sam vec malo prestarlicim na govnoizgledam s tim usranim podocnjacimakao da su mi sve lade potonule cak i kadsam dobre voljeisuse kakve su ovo misli uopceisuse kakav zivot...kakvo razdoblje...kakav moral...daj više da napravim nešto u pičku materinuajd bar da poslušam julie i da smršavimone njezine fore tipa.....“ja bi da ti smršaviš zbog sebe, ja ne pušimmišice ni niš”su stvarno prozirne.kad bi popušio nešto takvo brijem da bisi oduzeo život.odma(…)o cemu ja to razmišljam uopce?isuse vec je pol 6 ujutrokaj se cudiš uopceu totalnom si kurcumrzis se do jajai ne radis kurcajadan si skroz shvatiimao si iste misli i prošli tjedani pretprošlii svaki prijeovo je samo nova nocružan si gade crninitko se više ne okrece za tobomne znaš radit ništa i totalni si nitkogoviccak te ni ne šljive vise pet posto na blogupotrošio si se totalnojadnicei mama te se srami kretenuprijateljicama nema kaj lijepog rec zatebesamo jedeš i seres govno jedno parazitsko...(…)od onog dana kad je propao kaficdo dana danasnjegja se osjecam kao obicno govno4 mjeseca sam govnoa sad kad dode toplije vrijemena mene ce slijetati muhezelene i masnejoš da nisam toliko ružan bio bi baremmalo optimisticannajnoviji osjecaj koji se cesto javlja umeni je zavistkonzumiram zavist cestoprecestoabnormalno previse s obzirom danisam poznavao taj feeling još pred godinudanana sve i svasta sam zavidancim cujem da neko ima posao,da si je kupio bilostai sve varijacije na sve i svastapitam frenda di si bio za vikenda on meni da je bio s komadom u rijecikao ono otišli likovi za vikend u hotelcica ja.ja bi to.al nemremda naprimjer imam za hotelnajvjerovatnije bi mi julie rekla da nemrea da kaze da mozene bi imao autoa da imam autone bi imao za benzingledam druge kako pune lovicu u stambenustednjua ja razmisljam o tome kako vise bas i nedrkamsvi neš rade svi nes stjecua ja dobivam bore i dlake bi rastu ponosusve mi zivo izgleda kao slijepa ulicane zelim se vratit konobarenjuzelim bit veci i jaci a manji sam od makovazrnaovaj si kupuje stanova si je kupila kabrio mazdu na kredua jaja lezim tu u polumraku i prozivljavamprijašnju vecer .Korektivni čekićkorektivni.blog.hr – Autor mu jeNeven Vulić, student Filozofskogfakulteta u Zagrebu, rođen1983. godine. U životopisu ističepohađanje radionice pisanja kodRade Jarka te Ferića u Booksi.Objavljen je na stranicama Booksei Knjigomata. Njegov blogerski stažgotovo da je zanemariv – postoji teknekoliko tjedana. Zanimljivo, blog jeposvetio dvojici drugih popularnihblogera, Levijatanu i Lebu.13. 3. 2006.O blogu i registruČitajući, čovjek kojega to zanima nailazina razne stvari. Loše romane, dobre,zanimljive, samo dobro napisane,remek djela. Potpunih sranja nema.Netko negdje, pa makar i sam autorvoli ponekad pročitati ono što je napisao.Postoje neki normativni, financijskii vrijednosni kriteriji.Sa druge strane, blog može otvoriti bašbilotko, pisati bilošto, vrijeđati bilokoga. Netko poput mene tko nijenikada ništa napisao, ne mora stajatiiza svoga djela i može bez problemaizvrijeđati nekog velikana suvremenehrvatske prozne stvarnosti, npr. EduPopovića i reći mu da je loš pisac i daje peder.Za razliku od Roberta Perišića, a onzna što piše i što radi i tko je AgathaChristie, neki potpuni anonimacmože napisati da je npr. MarinkoKoščec introvertirani ekstremni emotivaci da smrdi. A to ne drži vodu.Zašto? Zato što Roberta Perišića plaćajuda piše velike riječi, da ih bira, berepoput cvijetova, i napiše «ja sam super,i kada ne plačem kritiziram hrvatskeknjigice i romane i romančiće i važansam». I to vrijedi oko pet stotina kunaza našu elitnu kritiku. Jer on zna štoradi.Opet, neki bloger će reći “MiljenkoJergović nema muda i knjiga mu jeloša, ne sviđa mi se kraj”. Možda tozapravo piše Velimir Visković i podmuklose smije ispred svog novogplasma ekrana, ali ne, to je uistinuonaj isti anonimni masturbator kojiizmeđu skidanja pornografije i čekanjaodgovora na mail poslan nekoj djevojciprije šest dana ipak pronađe vremena,i budimo realni, češće od nekogVelimira Viskovića, da napiše ono štozaista misli. To što on misli krivo, štoje nesvjestan da je glup, neobrazovani ne zna ništa ni o čemu, nije njegovakrivica, krivo je društvo i Sanader.Blogerima, a ta riječ je nasilno nelegitimnouvedena od strane lijeve prevlasticmyk

28 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.blogovimedija, blogerima bi se trebalo zabranitibilo kakvo izražavanje, ili ne daj božepisanje, jer treba očuvati krhko hrvatskonakladništvo, i knjiga kao i novina.Jer ako netko umjesto Perišića, ili gđe.Crnković napiše recenziju neke knjige,a budimo realni, ta recenzija mora bitibarem duplo lošija od Perišićeve, i lišenabarem isto toliko multikulturalnihkonotacija i poveznica, Peršić će ostatibez posla, Koščec više neće pisati jer gajako voli, Visković će od tuge ugasitiuzbuktali plamen svoje edicije knjigagdje on kao velemajstor i precioznaduša bira za sve nas, i sve to pokrećelančanu reakciju u kojoj se gasi Profilkao izdavačka kuća zbog manjka profita,drastično manje se pune državneblagajne, i na kraju država bankrotira ipropada. Što uopće nije toliko nemogućeako se malo bolje sagleda sveukupnasituacija.Uglavnom, blogeri su državni neprijatelji itreba ih pobiti, u najmanju ruku poslušatiministra Kirina i zabraniti anonimnoblogersko dojavljivanje.Blog je inferiorno sredstvo izražavanjazbog samih korisnika koji su takođersami inferiorni, mješavina geekova sadozom srednjovjekovlja koje piše dnevniku kojem se jadaju na svoje ispunjeneživote i obilje prevažnih događaja.Iz prostog razloga zbog kojeg se možeotvoriti blog imena dinamo666 ilikantica-u-usta, blog pripada u drugiregistar izražaja, pogotovo književnog,u kojem tek nekolicina piše nešto vrijedno,u svakom slučaju tek nešto vrijednijeod dnevnopolitičke pažnje.U književnom svijetu ne vlada demokracija,nego ustajala selekcija i nepotizam,što je pozitivno radno okružje, zarazliku od bloga gdje se lako utopiti utolikom broju santi leda kojima fali onajdio ispod površine, i ostatku još lošijihblogova.Rješenje probitka je u inferiornoj sferinađeno rano, samo treba uporno ostavljatipuno komentara na strateški odabranimmjestima boljih blogova, kojisu naravno i posjećeniji, i naći kritičnumasu retardiranih, uspavanih srednjoškolacai srednjovječnih koji su prefrustriraniza rad, te radije čitaju kako semijenjaju žarulje i kako se odvijaju tuđiživoti.Za izdavanje knjige ipak treba nešto napisati,nešto opipljivo, sa početkom ikrajem, bolje od većine, vrijedno rušenjadrva i ljepljenja korica. Nije dovoljnonapisati što si radio i ostaviti komentarna korici. Za pisanje bloga treba imatiinternet, te relativno razmjeran odnosirealne važnosti osobe i slobodnog vremenana poslu, školi, životu.Uspoređujem:Blog: Loš, bezvrijedan;Knjiga: Trajna, Robert Perišić.Mislim da blog gubi, a knjiga dobiva. I štetašto nemam dvije lezbe za po doma.Ovo je dokaz da se bilošto može napisatina glupavim blogovima.Lucy No Fair PlayLucy Fair - olifant.blog.hr - Lucy (IngaK. Jarec ) osvježavajuće je lucidna ielokventna mlada žena i majkadvoje djece koja se svojim feljtonimacrticamabez dlake na jeziku i uvijekbogato argumentirano osvrće nahrvatsku društvenopolitičku zbilju nalako probavljiv i dopadljiv način, čestokroz usputne epizode iz obiteljskogživota ili kroz dijelove razgovora svrckavom prijateljicom Marki.utorak, 31.05.2005.Ja živim u blozima koji se šireBez obzira na izvjesno nezadovoljstvokoje će površni umovi iščitati iz mojegprethodnog posta, ja volim blog. Sviđami se sama ideja - da ljudi pišu. Dragomi je što sudjelujem u tome. Štoviše,dolazim na pomisao da svoj blog ipotpišem, svim svojim imenima i prezimenima.“Si ponorila?”, spočitne mi moja frendicaMarki, “hoćeš da ti se svi smiju?”“Marki, ionako već mnogi znaju moj identitet...”“Ne znaju svi. Dakle, neki te još doneklepoštuju.”“Znam da nikad neću dobiti Nobelovu zaknjiževnost, ali mislim da ipak ne pišemtoliko umobolno dosadno, da bi se svitrebali zgrazati!”“Ne, pišeš zanimljivo! A ispadaš umobolna,jer objavljuješ besplatno. Da bartrtljaš nekakve njanja nebuloze tipa‘jutros dok sam prala zube, primijetihdvije muhe kako se ševe na mojem novombojleru, ako ne vjerujete - evo vamfotke’ ili ‘zašto mi srce rani, ti roso mogajutra, zašto mi ostavi tugu za jučer,za danas, za sutra’? Bilo bi razumljivo- takve bljuzge nitko neće objaviti, pati jedino preostaje blog. Ali ne! Ti pišešcjeline koje imaju glavu i rep, priče! I topriče o meni! Da te honoriraju, moglabih tražiti postotak, ali ovako...Preostajemi samo da se snebivam i sažaljevamnad tobom!”“Ali, Marki, meni se baš sviđa što ljudiimaju priliku da me besplatno čitaju...Osim toga, takav sustav me oslobađaodgovornosti, mogu pisati štogod želim,bez cenzure!”“Ma nemoj, lumenko moja, hajde napišikoliku dobit ostvaruju vlasnici bloga, pada vidimo hoćeš li biti cenzurirana?”“Kako da napišem, kad ne znam?”“A zašto ne znaš? Zajedno sa ostalim blogerskimluzerima sudjeluješ u stvaranjunjihove zarade, a nemaš pravo čak nisaznati kolika je? Vidiš da si poremećena!Što ti vrijedi talent i trud, kad sikreten!”“Marki, bum te zviznula!”“Kaj se odmah ljutiš? Nije mi namjera date uvrijedim, nego ti velim u prijateljskomsmislu da si kreten. Mjesecimapiskaraš i zamisli samo - čak si dospjelana kul listu, bogati! I sad, da vam bardaju nešto - nagradno putovanjo uDonje Sračkovce, pakete čokoladica,fini-mini juhe? Da vam dogovore deals nekim izdavačem ili bar povremenotiskanje postova u časopisima? Ne, viste nagrađeni time što ste na listi, kuuul!!Blavooo!!! Mi smo djeca malena, uglavicu udalena! To je kao kad gosponMalnar iskorištava one deklasiranečudake u svojoj takozvanoj TV-emisiji.Tako vlasnici bloga iskorištavaju vas!Mogu zamisliti kako se grohotom smijuna vaš račun!”“Marki, meljeŠ bez veze! Uopće ne razumiješo čemu baljezgaš, blogerenosi entuzijazam, blog je način života.Uostalom, neki autori su, pišući blogove,došli u kontakt s ljudima od utjecajai dobili stanovita obećanja, u smislumogućeg objavljivanja...”“Buahahahaha, dobili obećanja! Obećanjeje veoma primamljivo platežno sredstvoza budale! I ne podliježe oporezivanju.Super! Koji skandal, taj blog! O tometreba obavijestiti javnost, upozoriti roditeljemaloljetnika i skrbnike mentalnoporemećenih osoba, da pripaze na tupošast! Budem ja dignula opću uzbunu,čim potegnem svoje veze u medijima!”“Koje veze? Izbacili su te iz svih novina,u kojima si surađivala, a na TV-u simorala dati otkaz, zbog stanovitih indiskrecijana mojem blogu, što je, priznajem,bilo nezgodno ali s druge stranedokazuje da su blogovi itekako čitani.Dakle, kak misliš djelovati na javnost?”“Svim sredstvima! Usmenim, pismenim inepismenim putem. Tam-tamom i dimnimsignalima. I na kraju krajeva, akobude trebalo - otvorila bum svoj blog!”Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumrakaPijana Boopeekaboo.blog.hr Peekaboo pišeriječka studentica koja se predstavljakao Jasna Legović. Voli pisati pijana,i na tome gradi stil. Postovi joj zatoznaju biti kaotični i hermetični,no uvijek su lako probavljivi i jakozanimljivi.12.10.2005., srijedajabuka u tepihu karamel u termoakumulacijskojpećiSjedili smo tamo, moj ožujskotravanjskidečko i ja, i pili smo travanjsku pivu.Bilo je lijepo, jer smo to bili moj ožujskotravanjskidečko i ja, a bilo je tužnojer je sada listopad.Htjela sam napisati nešto lijepo.A imala sam tužne našminkane oči uautobusu i dva velika prišta od jastučnice.Ovo su moje riječi koje sada pišem i jasad mogu napisati bilo što bilo što.Jeste li svjesni da možete napisati bilo štobilo što?JABUKA OKOLNA CRNI ODDUŠE. JABUKA JE SOTONIST.JA MISLIM DA SU U SREDNJEMVIJEKU TREBALI SPALJIVATIJABUKE. POKUŠALI SUPA SU DOBILI KARAMEL.OKO POTNO KAVKAZ.ĆULIM UŠI ĆUMEZ. ČULIM.ČULIM. TEPIH KO SPALJENTERMOAKUMULACIJSKOMPEĆI. PUTOVALI SMOANTENAMA I VRŠILI NUŽDUU ZRAKU KO PTICE. i onda samohojtu komolo čučulućulu.Možete napisati bilo što ali mozak vamšalje rečenice, glupe rečenice, rečenicekoje sjede u crkvi i hladno im je uzimskim cipelama, rečenice koje bitrebale raditi nešto ali samo gledajusamo gledaju.Reci mi da sam lijepa i poljubi me, hoj!Tako zvuči kad izađe iz usta misao kojaje bila nesložena.Rekao je da sam smršavila i poljubio me.Bilo je smiješno i bilo je tužno. Jer to nijetravanjski dečko. Jer sam imala lažnenašminkane oči.Jer nije nikad bio saft od šnicle pa da gase napijem. I od loja ko šivaća mašinana ugljen napišem što je biloNije bilo ništaTako ideOvo su moje riječi koje sada pišemAli vi ih razumijete jer mi se mozak posložiou rečeniceVidim livadu s travom koja je niknula.Vidim pticu. Vidim krovove i cestu.Spekla sam se na tepsiju jer sam peklakilavu pizzu. Tako zvuče rečenice.Nema tu ničeg dubokog.Tamo smo sjedili moj ožujskotravanjskidečko i ja, i pričali o vremenu pričali ofakultetu pričali o muzici.Ja sam htjela reć OVO JE VRIJEMEKOJEG NEMA OVO NISMO TI IJA OVO JE SMIJEŠNO I MI SADTU SJEDIMO RECI MI DA SAMLIJEPA DA JE NEŠTO BILORECI MI NEŠTO BITNO RECIMI NEŠTO LIJEPO I VELIKORECI PENISali sam prebacila desnu nogu preko lijeve,otpila gutljaj travanjske pive i rekla:imaš neku novu muziku za slušati on je reko da nemaI ja sam htjela reć travanjskom dečkusvaštahtjela sam mu reć svaštaali travanjski dečko je izgubio smisaonije čak ni napisao svoje imeja ga vidim ja ga škiljimi on vidi i on škilji kad nije napisao svojeimeovo su rečenice koje idu i normalne su,ko i moje tužne oči dok sam izlazila izautobusaja sam rekla još pred dvije godine FranuSupilu, obasjanom noćnim svjetlom,da je ovo moja zadnja pjesma zanjega, i moja zadnja opcija s lipama.Nataknula sam Franu Supilu na glavupraznu vrećicu od čipsa. To je bilanoćna subota.U nedjelju, glava je Frane Supila, obasjanogdnevnim svjetlom, bila bijela bilaglatka bila lišena vrećice čipsa.U nedjelju, glava je Frane Supila, obasjanogdnevnim svjetlom, bila gola.Samuraj TofuČetiri slova, sinonim za poeziju nablogu? Odgovor može biti samojedan. Tofu. Tofu je brucoš Filozofskogfakulteta u Zagrebu. Iznimno plodanbloger, starosjedilac na blog.hr- u, Tofuje i najprevođeniji hrvatski pjesnik:njegovu poemu Nokturno drugi sublogeri preveli ne desetke raznih jezika idijalekata. Svi ga vole i svima je duhovit.I tako daljeI tako daljePunim pedesetuRadim na šanku Crne dvorane &TD-aZovu me BoroFino mi je ovdje raditiNaučio sam goste da sami dolaze po pićeSvaki dan netko i neštoA onda dođe četvrtakStignu mi pjesniciI slušam ih kako istiskuju u mikrofonSvoje zakržljale strofeBy the way, kaže ona u stihuKako je trljala pizdu o štanguU tramvajuI nije joj bilo dosadnoA ja si mislimKako je nekad bilo drukčijeDok pjesnici nisu svršavali u svakoj drugojrimiMoje ime je BoroIf You get the point RodyoU 22 i 15 zaključam kasuZatvaram šankI odoh ja domaI što se mene tičePjesnici mogu i da piju krv jedni drugimaJa dnevni utržak spremim pod desnu mirukuA lijevom pozdravimBok pjesnici!Čeka me moja Ljubica kućiI kulen me čekaBome me čekacmyk

logoviVII/176, 23. ožujka 2,,6.29Monahov blogNeven Jovanovićhttp://filologanoga.blogspot.comBlog, poput svakog dnevnika, omogućavazavirivanje u nutrinu; blog je dodatno pikantan,jer se to zavirivanje odvija praktički u “stvarnomvremenu”, iz dana u dan; jer možemo komentirationo u što zavirujemo; jer onaj kome zavirujemomože odgovoriti na naše komentare... No, to u štozavirujemo ne mora biti nutrina ljudskog bića –može biti i nutrina radionice, laboratorija, skriptorijalog. Prve asocijacije: intimni dnevnik – javnodostupan. No, ako je vjerovati internetskoj predaji,blogovi u početku nisu bili dnevnici, većgole zbirke zanimljivih adresa prikupljenih tijekomsurfanja, stavljane na Mrežu tako da ih i prijatelji mogukoristiti. To pokazuje i etimologija: blog je skraćenioblik riječi weblog: log, a ne diary. Više “knjiga službe”,“dnevnik rada”, nego li “zbirka intimnih zapisa”– premda se eksplozija popularnosti blogova dogodilaupravo kad su oni metamorfozirali u “javno dostupnezbirke intimnih zapisa” (i kad je broj “običnih ljudi” kojise koriste Internetom dosegao kritičnu masu, te su sepojavili besplatni blog-servisi poput Bloggera, ali to jedruga priča).Ma koliko bilo blogova-intimnih dnevnika, postojei oni drugi, “profesionalni”: mrežne stranice gdje ljudivode bilješke o svom profesionalnom životu: “dnevnikerada”. Ovdje me zanimaju blogovi ljudi čija je profesija– znanost.Digitalna humanistikaNije ih teško naći. Slično prastarom vicu, blogovi sukao WC-papir: nađete jedan, i on vas odvede do drugih.Pustite Google da traži kombinaciju naziva strukekoja vas zanima i riječi “blog” (nažalost, najbolje naengleskom), i već ćete nekamo stići.Velik dio znanstveno-profesionalnih blogova pišu,prilično očekivano, ljudi poput Lawrencea Lessiga(www.lessig.org/blog), pravnika koji istražuje odnostehnologije i autorskih prava – znanstvenici čije sestruke na nekoj točki ukrštaju s informatikom. U mojojkolekciji blog-adresa najviše takvih pripada tzv.humanities computing, ili digital humanities – pokušajuhumanističkih znanosti da u hodu promišljaju što ljudii kompjutori rade jedni s drugima, i što bi mogli raditi.No, u istoj kolekciji ima – sukladno mojim interesima– i klasično-filoloških blogova (poput www.stoa.org),i nešto povjesničarskih. Dosta je, također, blogova kojise bave onime čime većina humanističkih znanstvenikazarađuje za život: sveučilišnim obrazovanjem. Ima iblogova koji su pomagalo u sveučilišnoj nastavi – poputblogova studenata engleske književnosti koji su slušalipredmet Oral Traditions u ljetnom semestru 2005., naSveučilištu u Montani.Bolje ne diratiBez obzira na ovo što govorim, isto to proljeće 2005.američki je Village Voice mogao javiti da “akademskiblogeri” u SAD-u čine nerazmjerno malen udio u brojciod desetak milijuna odraslih Amerikanaca-blogera;većini akademika blogovi nisu trebali – ili zato što većjesu “javni djelatnici”, ili zato što to ne žele biti. Neštosu prašine podigle i dvije kolumne pod pseudonimomIvan Tribble, objavljene u ljeto i jesen 2005. u TheChronicle of Higher Education, s upozorenjem kako vođenjebloga može odmoći diplomiranim studentima imladim znanstvenicima pri traženju posla na “akademskomtržištu”.“Za blog su potrebni poseban stil, strpljenje, otvorenostprema nestručnjacima”, komentirao je jedanprofesor novinarstva ( Jay Rosen, www.pressthink.org);“to je komunikacija s javnošću, a usprkos svim pričamao javnom angažmanu, malo je akademskih građana kojisu na to spremni”. Znanstvenici koji se odluče na tuavanturu – bavili se oni kulturalnom analizom punka(www.k-punk.abstractdynamics.org), filozofijom (joshblog) ili astrofizikom (skupni blog cosmicvariance.com)– doživljavaju blogove kao javnu tribinu, dobrodošlupriliku da se otvore vrata laboratorija ili kabineta.Pitanje je, onda – što će nam u tom kabinetu pokazati?Knjigovodstvo, ventil, novostiJedna je mogućnost, kao što je činio onaj pisac uromanu braće Strugacki, računovodstvo: “izradio tolikoi toliko stranica”; “napravio n-ti po redu eksperiment”;“dovršio članak x o temi y”. Ovo je, dakako, najmanjeprivlačno, i najmanje individualno. Takvi se radni izvještajimogu podnositi u bilo kojoj profesiji. Drugi jeput – blog kao ispušni ventil (upravo se tako, i samoupola iz zafrkancije, zove jedan blog književnih znanstvenikai kritičara: The Valve, www.thevalve.org). Blogkao mjesto za izražavanje nesputano mandarinstvomuobičajenih akademskih žanrova – i za komentiranjebirokratskih besmislica, svakodnevnog profesorskogkulučenja, genijalnog sustava vrednovanja znanstvenog“učinka”. Ma koliko škakljivi ovakvi zapisi bili (osobitokad ste insajder), ni oni nisu specifikum znanosti: takomožemo tračati bilo koji posao, bilo koje poduzeće ibranšu.Treće, moguće je komentirati aktualna zbivanja usvojoj struci. Kad se Hawkingove ideje o crnim rupamaprobiju do zadnje stranice novina ili do par minuta tvdnevnika,publika će potražiti i astrofizičarske blogove;biolozi imaju itekakva potencijala da postanu autoritetiu vrijeme zabrinutosti zbog ptičje gripe; arheolozi ćeimati što reći povodom otkrića kršćanskih mozaika uBaški na Krku, lingvisti o pravopisnim reformama, afilolozi o Marulićevim bilješkama u jedinom u svijetusačuvanom prijepisu Trimalhionove gozbe iz PetronijevaSatirikona. Varijacija je ovakva pristupa – komentiranjeopćenito aktualnih zbivanja s aspekta svoje struke: štoonaj astrofizičar (kojeg znamo zbog ekspertnog komentarau vezi s Hawkingom) misli o dinosaurima ilikazalištu; je li filozof filozof i kad jede čokoladu?Introspekcija, javnaBlogovi su znanstvenicima izazov već po tri gornjeskupine potencijala; svaki otvara puteve u nešto drugo,nešto mimo onoga uobičajenog “kako se stvari rade”;svaki traži ovladavanje drugačijom retorikom i drugačijimnačinom razmišljanja (koliko je oboje i bitno, iteško, vidimo, recimo, po broju hrvatskih znanstvenika– prirodnih, društvenih i humanističkih – koji se usuđujumakar pokušati pisati “popularno” – i po brojuonih koji to uspiju). A ako to nije promjena paradigme,onda ne znam što jest.No, za mene osobno, profesionalni su znanstveniblogovi posebno važni zbog četvrtoga: zbog mogućnostida pratimo nešto što tek nastaje.Ma koliko završni znanstveni “proizvod” izgledaoautoritativno, ma koliko linija argumentacije bilapravocrtna, ma koliko se rezultati činili nužnima,ma koliko neznatan bio razmak između problemai rješenja – u procesu nastajanja, vjerujte mi, ništanije bilo tako. Kao što je skok uvis za svjetski rekordrezultat bezbrojnih neuspjelih skokova, bezbrojnihminimalnih pomaka, bezbrojnih uspona i padova (itrčanja, i gimnastike, i zdrave ishrane, i tko zna čegajoš) – tako je i znanstveni rad, od formuliranja problemado njegova mogućeg rješenja, ishod niza krivihpočetaka, stranputica i ćorsokaka, napuštenih modelai neiskorištena materijala. Taj proces nastajanja nenaziva se slučajno “inkubacija”: sličan je bolesti. Glavazuji od roja amorfnih ideja (uredni niz “hipoteza – eksperiment– rezultat” postoji samo na birokratskomobrascu). U takvom “drugom stanju”, možda maloneočekivano, blog – profesionalni dnevnik – postajevažniji autoru nego čitaocima: postaje način samospoznavanjai njegovanja “ja” – ali profesionalnoga ja.Postaje, brutalno rečeno, slamka za koju se hvatamo uvrtlogu nepoznanica.Usto, ni ideje ni otkrića nikad ne dolaze sami; tražećijednu stvar, nabasamo na stotinu drugih, potencijalnojednako plodonosnih. Neko vrijeme mislimo“napravit ću to... jednog dana”; onda nam postanejasno da možda to i nećemo stići, da je život prekratak.Ideja je jednostavno previše, a nove izguravajustare: pojave se, naprave nekoliko krugova, i, ako ih neiskoristimo, puf! nestanu kao mjehur od sapunice.Hrčkov brlogKad sam nešto slično ovome – o blogu kao pomagalupri znanstvenom radu – spomenuo prijatelju, onje primijetio: “Ali meni je neugodno gledati u tuđebilješke”. Dakako, sav se intimni znanstveni životmože odvijati u skrovitosti radnih bilježnica ili, akohoćete, hard diska; možda je tako i pristojnije (optužbaza narcisoidnost već ionako visi svakom blogerunad glavom).Što, onda, dobivamo u zamjenu za vrijeme, napor ibezobrazluk uložene u “javno razmišljanje” na blogu?S jedne strane, vjerujem, činimo koračić ka znanostikoja nije a priori konfrontacija, nije traženje tuđihgrešaka, opsesivno štopanje rupa u vlastitom tkanjui vlastitom renomeu, i skrivanje zamisli i podataka uvlastiti hrčkov brlog – već kolaboracija: zajednički rad,zajedničko traženje (uključujući i ono “gdje ja stadoh– ti ćeš poći”). Zato, mislim, uopće nije slučajno što jemeđu “znanstvenim blogovima” mnogo kolektivnih,“zadružnih” – čak i tamo gdje su znanstvenici tradicionalno“monasi”, kao u humanistici.S druge strane, kad pišemo za čitatelja – ma izamišljenog – pišemo drugačije nego kad pravimobilješke; a pisanje na Internetu automatski je pisanje začitatelje, čak i kad nam blog zabilježi manje od stotinuposjeta u tjedan dana. Takav je angažman težak, dakako;oduzima dragocjeno vrijeme, dakako; ali on je ivježba, trening, disciplina. Rad znanstvenika na sebi.Temat priredili Maja Hrgovići Zoran Roškocmyk

30 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.glazbaKako kupiti slušatelja?Trpimir MatasovićUz rizik da nas se optužiza rasizam, ne možemone primijetiti da LangLangovo poimanje zapadneglazbe ostavlja dojam teknaučenosti, a ne umjetnikuimanentnog proživljajaUz koncert Bečkih simfoničarau Koncertnoj dvoraniVatroslava Lisinskog 6. ožujka2006. i Komornog zbora EricaEricsona u Muzeju Mimara 7.ožujka 2006.lazbeno je tržište oduvijekfunkcioniralo nanačin da se pojedineglazbenike procjenjivalo ponizu različitih parametara,pri čemu oni čisto umjetničkičesto nisu bili jedini, pačak ni presudni. Primjerice, uprošlim je stoljećima tehničkivirtuozitet nerijetko bio važnijiod umjetničke supstantnosti,a atraktivnosti je glazbenikačesto bitno pridonosila njegovaformalna vezanost uz nekogmoćnog plemićkog ili crkvenog,a kasnije i građanskogmecenu. Ništa bitno drukčijenije ni danas, premda je ulogunekadašnjih mecena preuzeladiskografska industrija. Nasvjetskom je tržištu glazbenikdanas gotovo nitko i ništa bezpregršti CD-a u izdanju nekevelike kuće, koja za njega odrađujei sav posao oko njegovepromidžbe. Glazba i glazbovanjedanas su tako sve manjeumjetnost, a sve više pukaroba ili, u nešto boljem slučaju– brand. Koliku, pak, marketingmože imati prevlast nadumjetnošću dobro pokazuju idva koncerta koja su u Zagrebuodržana dan za danom – najprijenastup Bečkih simfoničaras pijanistom Lang Langomu dvorani Lisinski 6. ožujka, apotom i gostovanje Komornogzbor Erica Ericsona u MuzejuMimara dan kasnije.Ploče i potpisiBečki simfoničari već u svomimenu nose brand grada Beča,te slove kao najbolji bečki orkestarnakon znamenite Bečkefilharmonije, koja je na istommjestu gostovala samo par tjedanaranije. Pridodamo li imi ime Lang Langa, planetarnorazvikanog mladog kineskogpijanista, jasno je da je Lisinskibio krcat do posljednjeg mjesta,a oduševljeni je prijem kodpublike bio zagarantiran i prijenego što je koncert uopće ipočeo. Diskografska industrijatakođer je mogla zadovoljnotrljati ruke – Lang Langovidiskovi u pauzi su se koncertaprodavali u velikim količinama,između ostalog i zato što ih jeglazbenik na potpisivao na mjestudogađaja.No, što su nam u glazbenomsmislu ponudili uglednigosti? Zapravo, i ne bašmnogo. Posebno to vrijedi zaBečke simfoničare, koji su seu izvedbama Mozartove 25.simfonije i Schumannove Prvesimfonije pokazali kao ansamblneujednačenog zvuka i neosobite tehničke uigranosti.Sudeći prema onome što smotom prilikom čuli, možemoslobodno, i to čak i bez imalolokal-patriotizma, zaključiti da,u odnosu na ovaj sastav, čak nitiZagrebačka filharmonije uopćenije loš orkestar. Da stvar budejoš i gora, izvedbom je ravnaošvicarski dirigent Fabio Luisi,koji je Mozartovom djelupristupio iz posve anakrone,romantičarske perspektive,dok je u Schumannovoj simfonijimuku mučio da koncesložene glazbene strukturespoji u koliko-toliko uvjerljivucjelinu – nažalost, uglavnombezuspješno.U izvedbi su se pakChopinova Prvog glasovirskogkoncerta i orkestar i dirigentposve povukli u drugi plan,jer je publiku ionako zanimalosamo kako svira Lang Lang.Nema sumnje, riječ je o nadarenomumjetniku čija je tehničkasprema neupitna. Nije on nitisasvim nemuzikalan – dapače.No, uz rizik da nas se optužiza rasizam, ne možemo ne primijetitida njegovo poimanjezapadne glazbe ostavlja dojamtek naučenosti, a ne umjetnikuimanentnog proživljaja. Sveje tu, doduše, lijepo i uglavnomposve neprovokativnoposloženo, uz popriličnu dozuslatkastog virtuoziteta, ali ipaknedostaje umjetničke vizijekoja bi ovog pijanista izdvajalaiz mora glazbenika istog ilisličnog profila. Oni koji izravnoili putem snimki poznaju raneopuse, primjerice, Ive Pogorelićaili Evgenija Kisina, sigurnoće se teško složiti s time da jeupravo Lang Lang trenutačnojedna od najvećih pijanističkihzvijezda u usponu, kolikogod semarketinški magovi DeutscheGrammophona trudili izguratiupravo tu ideju.Desetkovani zbor zapločuDan kasnije, gostovanje jeuglednog Komornog zboraErica Ericsona u MuzejuMimara ostalo gotovo posveizvan središta interesa glazbenejavnosti. Čak se i inačebrojna publika ciklusa Sfumatoiznenada prorijedila, a nitidomaćin, Zbor Hrvatske radiotelevizije,nije bio prisutanna koncertu koji se događaou njegovom ciklusu – pokusiza koncert koji je dva danakasnije imao u Lisinskom bilisu očito važniji od mogućnostida se uživo čuje jedan odnajboljih svjetskih zborova.Okolnosti ni inače nisu bilepreviše sretne za goste izŠvedske, s obzirom da se nasam koncert nekoliko članovaansambla otrovalo hranom, paje tako zbor nastupio u desetkovanomsastavu. Pa ipak,preostali pjevači, predvođeniodličnim mladim nizozemskimdirigentom PeteromDijkstrom priuštili su relativnomalobrojnoj publici uistinuvrhunski glazbeni događaj.Pritom se išlo sve samo ne linijommanjeg otpora – izabranadjela odreda su tvrdi orasii za izvođače i za publiku, što,međutim, nimalo nije utjecalona angažman pjevača, ali ni naprijem kod publike.Moglo se, doduše, proćii bez Bachova moteta DerGeist hilft unserer Schwachheitauf, predstavljenog pomalobeskrvno i staromodno, no,ostatkom su se programašvedski glazbenici višestrukoiskupili. Posebno je pritomza pohvalu odabir dviju zanimljivihskladbi suvremenihšvedskih skladatelja IngvaraLidholma (... a riveder lestelle) i Thomasa Jennefelta(Claviante brilioso), pri čemuse (kao i u izvedbi BrittenoveHimne svetoj Ceciliji) istaknuoi niz odličnih zborskih solista.Koncert je vrhunac doživioizvedbom Schönbergoveskladbe Friede auf den Erden.Kamen je to spoticanja čaki najboljih zborova, kakozbog nespretnosti hvatanjaintonacije u okviru izrazitokromatizirane i prenapregnuteproširene tonalitetnosti, tako izbog određenih tehničkih nespretnostivokalnog sloga ovepartiture. No, ništa se od togau izvedbi Komornog zboraErica Ericsona nije mogločuti. Jer, ne samo da je partituraprezentirana besprijekornonego su švedski glazbenicipredvođeni nizozemskim dirigentuspjeli od nje stvoritii uzbudljivu, na trenutke iupravo potresnu dramaturškucjelinu. Cijeli je koncert tako,za razliku od onog večer prije,bio izveden na razini koja biomogućavala da isti odmahbez problema bude snimljen ina nosač zvuka. Jedini je problemšto Komorni zbor EricaEricssona, za razliku od LangLanga, nema potpisan ugovors Deutsche GrammophonGesellschaft.Novac naprijedTrpimir MatasovićNajveće razočaranje Mozart.Jedna biografija nudi onima kojiće, slijedom naslova, pomisliti daće čitati sveobuhvatan životopis,iz kojeg bi mogli nešto višedoznati ne samo o Mozartunego i o, recimo, njegovoj glazbiDorothea Leonhart, Mozart.Jedna biografija; prevela MirtaLijović; Izvori, Zagreb, 2005.a ovogodišnjoj 250. obljetnicirođenja WolfgangaAmadeusa Mozartaodlučili su ponešto zaraditimnogi, pa tako i zagrebačkaizdavačka kuća Izvori. Mudrootkrivši da na hrvatskom tržištutrenutačno nema niti jedneMozartove biografije, prevelisu upravo jedno takvo djelo. Sobzirom na prividnu nedvosmislenostporuke koju odašiljeveć i sam naslov (Mozart. Jednabiografija), očito se išlo na prvuloptu, a potencijalnog kupcasvakako bi dodatno trebao privućitekst na poleđini, u kojemse, između ostalog, tvrdi danam je “dobra poznavateljicaMozartova života, DorotheaLeonhart, ponudila ovom biografijomnovi uvid u život glazbenoggenija, život pun slave itrijumfa, ali i dugova, depresijausamljenosti”. Za one sumnjičaveglede stručne podloge oveknjige, tu je i napomena koja bitrebala odagnati svaku sumnjuu vjerodostojnost, s obzirom nato da se navodi kako je knjiga“rađena na temelju najnovijihistraživanja Mozartove ostavštine”,te da autorica “na temeljutočno navedenih izvora dolazido iznenađujućih zaključaka”.Ne sumnjajući u dobronamjernostizdavača, kupac i/iličitatelj vjerojatno uopće nećeosjetiti potrebu provjeriti, za početak,tko je uopće ta DorotheaLeonhart. I možda je tako boljei po kupca i po izdavača, jerDorothea Leonhart jednostavno– ne postoji. Naime, riječ je opseudonimu njemačkog novinaraRudolfa Augsteina, a o tomekoliko su uistinu istraživanja nakojima se temelji knjiga “najnovija”dovoljno govori podatak daje njeno prvo izdanje objavljenou Njemačkoj prije petnaest godina– autorovi su izvori, dakle,još stariji.Životopis bez polaživotaDoduše, ima u ovoj knjizi(odnosno barem njezinu hrvatskomprijevodu) i novijihcmyk

glazbaVII/176, 23. ožujka 2,,6.31– glazba stoj! Boemska rapsodijapodataka. Primjerice, kadase preračunavaju neki financijskiiznosi iz Mozartovadoba u današnje vrijednost(što je, usput budi rečeno,prilično problematičan postupak),navode se izračuni ueurima koji vrijede za 2004.Zanimljivo. Posebice uzmemoli u obzir da je prvo izdanjeknjige objavljeno još u dobakad je Europom još uvelikevladala njemačka marka. Tkoje knjigu ažurirao, nije nigdjenaznačeno, premda je realnopretpostaviti da to nije učiniosâm autor – on je, naime, preminuo2002.Ipak, najveće razočaranjeMozart. Jedna biografijanudi onima koji će, slijedomnaslova, pomisliti da će čitatisveobuhvatan životopis,iz kojeg bi mogli nešto višedoznati ne samo o Mozartunego i o, recimo, njegovojglazbi. Naravno, sve bi bilomnogo poštenije da se zadržaoizvorni naslov iz 1991.(Mozart, ljubav i novac), no tuje riječ o marketinškom trikune hrvatskog, nego njemačkogizdavača, koji je naslov promijeniou kasnijim izdanjima. ( Jeli možda hrvatski nakladnikmogao smisliti rješenje kojimbi se izbjegla rogobatnost prevođenjanjemačkog neodređenogčlana hrvatskim brojemjedan, drugo je pitanje.) Jer,Augsteina uopće ne zanimaMozartovih prvih dvadesetgodina života (dakle, više odpola!), a glazbe se dotiče tekusputno. K tome, i kad neštoviše kaže o nekom konkretnomdjelu (što je rijetko), činito ili iz površne romantičarskeperspektive (primjerice, tumačećidvije verzije arije DonOttavija iz Don Giovannijaiz perspektive skladateljevihosobnih osjećaja) ili čak zanemarujućinajnovija istraživanjana koja se pozivaju njegoviizdavači (Kyrie u d-molu smještatako u doba Mozartovogboravka u Münchenu, premdase danas smatra kako je todjelo vjerojatno skladano tekkasnije, u vrijeme prvog posjetaPragu). Augsteina, naime,zanima samo jedno – novac.A tu je njegova poanta vrlojasna – Mozart nije bio siromah,dapače, zarađivao je jakodobro, ali su sve njegove prihodespiskali njegova suprugaConstanze i njegova punicaCäcilia Weber.Žrtva manipulacije ilibezočni lažac?Pristup je to koji je, naravno,posve legitiman i, ukrajnjoj liniji, intrigantan.Naime, njime se temeljito rušeuvriježeni mitovi o Mozartukao neshvaćenom, od svihzanemarenom umjetniku kojijedva spaja kraj s krajem. Rušise i idilična slika njegove bračnesreće, a razotkrivaju se isve manipulacije koje je obiteljWeber radila s Mozartom ioko Mozarta – kako za njegovogživota, a još i više nakonnjegove smrti. Tako se, recimo,ističe kako je netragom nestaovelik dio Mozartove korespondencijekoji bi mogao kompromitiratiWeberove, a podcrtavase i činjenica da je prvu, vrloutjecajnu Mozartovu biografijunapisao drugi muž njegoveudovice Georg von Nissen– pišući je, naravno, iz njeneperspektive. Međutim, RudolfAugstein tu upada u druguzamku. Naime, u svojoj biografijisalcburško-bečkog majstoraon Mozarta prikazuje kaonaivnu i nevinu žrtvu manipulaciježenine obitelji, premda sevišekratno navode izvori kojito odmah demantiraju. Jer, nijeni Mozart baš bio nevinašce,što najbolje potvrđuju pisma ukojoj svom ocu i brojnim dužnicimaupravo bezočno laže osvom financijskom stanju.Naposljetku, i takva bi biografijajoš i bila koliko-tolikoprihvatljiva (uostalom, riječje o vrlo intrigantnom štivu)da hrvatski izdavač nije svomdijelu posla pristupio, blagorečeno, površno. Jer, dok senenavođenje identiteta pravogautora djela može smatratiprevidom, prijevod MirteLijović pokazuje kako se izdavanjuprišlo po načelu “što brže– to bolje”. Da ne bude zabune,nije taj prijevod ni sasvimloš – prevoditeljica očito dobrovlada njemačkim jezikom, ahrvatski je prijevod uglavnomtečan, bez “uglatosti” na kojese inače često nailazi kod slabijihprevodioca s njemačkom.No, taj je prijevod ipak trebalolektorirati, jer vrvi gramatičkimi pravopisnim greškama, a joši više tipfelerima. Nije to ništašto dobar lektor ne bi mogaoispraviti i tako tekst dovesti dosasvim zadovoljavajućeg oblika.Ali, to nitko nije napravio.U knjizi je, doduše, navedenoda je za korekturu odgovornaJasna Paunović, premda nije jasnošto je to ona ovdje “korigirala”– ako uopće i je išta. Šteta.Jer, malo je nedostajalo daMozart. Jedna biografija u svomhrvatskom prijevodu bude ipaksasvim respektabilno izdanje.A ne tek površan prijevod jedneknjige kojoj površnosti nenedostaje niti u izvorniku.Tihomir Ivka29 je posljednji i najboljiod tri Adamsova albuma iz2005. Ne lagan za slušanje,zapravo najteži dosad– tmasta je to, ali i genijalnadefinicija alt. country glazbe,vrlo slična onome što je radiona prvom solo albumu, kadga se uzdizalo opisima daje svijet napokon dočekaodostojnog nasljednika GramaParsonsaRyan Adams, 29, Lost Highway/Aquarius, 2005.e li Ryan Adams tekhiperaktivni lunatikkojem trebaju uredničkeuzde, ne bi li svoj neospornitalent kanalizirao izbacujućisvake dvije godine pomno pripremljenuradak? Ili je jedanod posljednjih Mohikanacakoji ne kalkuliraju, niti želečuti za riječ kompromis? VanMorrison i Neil Young desetljećimaizbacuju albume izgodine u godinu, testiraju živcevodećim ljudima u matičnimdiskografskim kućama i živo imse fućka što će o njihovih novihdeset pjesama reći kritika, tehoće li novo djelo otići u tristotisuća ili tri milijuna primjeraka– oni samo prate vlastiti porivza stvaranjem. Za Adamsa je jošprerano reći hoće li po opusupratiti dva spomenuta velikanamoderne glazbe, no pristup jevrlo sličan – samoživ i iskren.Raspustivši svoj matični bendWhiskeytown na vrhuncu,Adams je od debitanstskog,genijalnog Heartbreakera 2000.radio tempom da svake godineponudi jedan uradak – sve doprošle godine, kad je objaviočak tri. 29 je posljednji i najbolji.Ne lagan za slušanje, zapravonajteži dosad – tmasta je to ali igenijalna definicija alt. countryglazbe, vrlo slična onome što jeradio na prvom solo albumu,kad ga se uzdizalo opisimada je svijet napokon dočekaodostojnog nasljednika GramaParsonsa. Ako klasificiramoParsonsa kao country glazbenikas rock senzibilitetom, ondaznamo pobliže što to RyanAdams u glazbenom smisluizvodi.Sofisticirano ivišeslojno djeloI to što stvara, stvara nevjerojatnomlakoćom ili, možda,prikladnije rečeno – skladaimpulzivno. Nakon drugogsolo izleta s Gold, turneje iteških osobnih gubitaka (smrtdjevojke i neizlječiva bolestmajke), Adams je krenuo uNew Orleans raditi na novomdjelu. Krivo. Kako je sam poslijerekao, to je najgore mjesto zastvaranje: “New Orleans je dobarsamo za dvije stvari – opijatise i umrijeti”. Ploča se zvalaLove Is Hell, no u njegovoj kućiLost Highway smatrali su dabi s tako depresivnom, sporomglazbom ubio vlastitu karijerui odbili je izdati. Bio je izvansebe, no nedugo nakon “košarice”iz diskografske kuće otišaoje s ekipom u studio i za samojedan vikend skladao i snimiočvršći Rock’n’Roll, koji je ukazivaoda mu ni osamdesete nisustrane. Račun za studio od pettisuća dolara platio je karticomna licu mjesta.Gotovo jednako ad hoc nastaoje 29. Adams, stari suradnikEthan Johns kao producenti glazbenik, te JP Bowersock(poznat po tome što je gitariučio Strokese i bio im neka vrstgurua) zatvorili su se u studio i,kako je precizno navedeno naovitku, između 2. i 14. kolovoza2004. snimili i smiksali novialbum, koji je iz nekog razlogaizašao tek posljednjih dana prošlegodine. Manje od dva tjednaza jedno sofisticirano, perfektnoizvedeno i višeslojno djelo udanašnje je vrijeme presedan,ako izuzmemo White Stripes,koji, figurativno, izađu iz studijas gotovim materijalom prijenegoli u njega uđu.U devet pjesama na 29 samosu dvije bržeg tempa. Uvodna,naslovna, blues je koračnica nervozneatmosfere, u kojoj Adamsu ispovjednom tonu rezimirasvoje dvadesete na izmaku uvelikom gradu, poniranja u svijetu kojem se noću ne spava i plešesa smrću u društvu alkohola iteških droga. Strawberry Wineje suprotnog ugođaja – predivnanježna balada s teškom temomprelaska na tamnu stranu života.Adams svojim falsetom podsjećana Neila Younga, a kad sepridoda tema, ova bi se pjesmamogla proglasiti pandanomlegendarne Youngove NeedleAnd Damage Done. S klaviromi tihim metlicama na bubnju uNightbirds otkrivamo po prviput i jazz senzibilitet.Naturalistička,springstinovska pričaSredišnje mjesto albumazauzima Carolina Rain, jednaod najupečatljivijih melodijauopće u Adamsovom, sadveć prilično debelom katalogu.Otpjevana je strasno,južnjačkim akcentom, začinjenapedal steel detaljima,pratnjom mandolina i minijaturamaelektrične gitare JPBowersocka. Kao da je predvama Gram Parsons glavomi bradom, a prati ga na gitariJock Bartley i ostatakParsonsonovog Fallen Angela,tada oficijelnog pratećegbenda kralja Elvisa.Priča je naturalistička,springstinovska, s punoimena i naziva mjesta.I melankolična također,s temom neostvareneljubavi i vrletima života.Na kraju, gorko predivna.Carolina Rain jetočka u kojoj i posljednjezrno sumnje kako RyanAdams u svojoj hiperaktivnostigubi na kvalitetipada u vodu. S ovakvimpjesmama ne trebažaliti što nam ovaj boems dvadesetim godinamaiza sebe ne priušti slatkiosjećaj iščekivanja slijedećegalbuma, s obziromda novi već čuči negdjeiza ugla dok se starognismo ni zasitili. Samoneka štanca. Uostalom,netko je davno kroz pjesmumudro poručio: “It’sbetter to burn out, thanto fade away.”cmyk

32 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.kazališteGlumački fokus: Božidar Boban, Jerko MarčićNataša GovedićU glumi koja rastače rampu imamnogo toga poželjno besramnogi zahtjevno nečuvenog: to je sramgole kože, ogoljelog života, bilježiGrotowski 1972. u tekstu SwietoU ovom tekstu želim pisati o dvije vrlorazličite glumačke osobnosti i dvarazličita istraživanja nesigurnosti. Neželim ih suprotstaviti, nego pokazatida svaki izvedbeni talent vlastitimkazališnim izričajem odabire znatnoviše od žanra, uloge, redatelja ili ciljanepublikeritike se već dugo i nepravednopišu o redateljskom teatru: oadekvatnoj ili neadekvatnoj podjeliuloga, o konceptima, dijalogu piscai redatelja ili performera i aktualneideologije, o načinu na koji je nečijom“centralnom inteligencijom” usklađenili rasut čitav niz scenskih mehanizama.Kazalište, međutim, ni izvedbeno nirecepcijski ne trpi tu vrstu hijerarhiziranja.Glumačka izvedba otima se iredateljskoj i kritičarskoj “disciplini”. Uglumi koja rastače rampu ima mnogotoga poželjno besramnog i zahtjevnonečuvenog: to je sram gole kože, ogoljelogživota, bilježi Grotowski 1972. u tekstuSwieto. Sram je doista suprotan klišeju:u “općem mjestu” izvedbe nitko ništa neriskira, ali nema ni mogućnosti obostranogpreobražavanja izvođača i publike.Taj “neugodni”, uznemiravajući, drski,nepredvidljivi prostor preobražavanjačesto ostaje izvan dosega predstave jermnogi od nas, kako na pozornici, takoi u gledalištu, preferiraju “mirnu” (akopremi gorku) rutinu nad “slatkim” (inzulinskišokovitim) adrenalinom istraživanja.No, kad god smo na sigurnom,daleko smo od teatra. U ovom tekstuželim pisati o dvije vrlo različite glumačkeosobnosti i dva različita istraživanjanesigurnosti.Lice koje vapiBožidar Boban kao gospodin Simićsjedi na pozornici, zagledan u gledalište.Dlanovima steže starinsku kožnu torbu.Nisu mu na raspolaganju ni riječi nigeste ni znakoviti kontekst ni glumačkipartneri. Jedino što ima u prvom prizorupredstave Skakavci (redatelja JanuszaKice) jest zagledanost u publiku. Neznamo što se događa tom čovjeku, aliznamo da je duboko poražen, na istinačin na koji je Edip istovremeno živ iubijen kada razabere vlastito rodoslovno,bolje reći rodoskrvno stablo. BožidarBoban glumi čovjeka koji je “nitko i ništa,nikome ništa”, kaže autorica BiljanaSrbljanović u opisu protagonista. Načinna koji sjedi, potpuno mirno, malo pogureno,zgrčeno, s pogledom koji se uvrćeprema nutrini, ali kao da je u svakomtrenu spreman ustati i nekamo potrčati,pokazuje da nekoga čeka; pred nečim jezaustavljen. U njegovom tijelu postojii poslušnost i “vrebanje” momenta ukojemu će se pokrenuti. Ipak, mirovanjetraje i traje. Vremenom doznajemo dačeka akademskog kolegu, kao i da su utorbi koju tako čvrsto drži na koljenimanjegove vlastite knjige. U torbi je čitavajedna “karijera”, a u sobi pred kojomsjedi upravo se odlučuje hoće li mu bitidodijeljen status akademika (neće, nitkonije podržao kandidaturu). BožidarBoban igra čovjeka koji je cijeli životmirno sjedio i cijeli je svoj radni vijekpristajao na sve što se oko njega događalo.Znao je kada osobno krši zakon,znao je veoma dobro i za tuđi kriminal,no mislio je kako nema smisla postavljatigranice. On je “gutač žaba” i osobakoja je fizički i psihički propala mrzećise zbog prešućivanja nepravde. Simićevoje disidentstvo ipak jasno iscrtano naglumačkom licu, kao duboko nezadovoljstvo,kao očaj i kao gađenje, kaožalost i gubitak bilo kakve samosvijesti.Potiskivanje je bilo uzaludno, odnosnodisidentstvo je ostalo vidljivo usprkossvim pokušajima mimikriranja. U tomeje izvrsnost, složenost i ogromna tragičkakompetencija Bobanove uloge:Simić, naime, nije samo žrtva niti je tekjedan od ispravno optuženih licemjera.Božidar Boban uspijeva odigrati stuporkrajnjeg poraza osobe koja se ipak jošima snage sramiti onoga što je postao,samim čime, nekim “čudom”, ili mukomsavjesti, počinje njegova unutarnja transformacija.Kada Simićeve obraze dodirujeprijateljski, gotovo dječji poljubacNadežde (Nataša Dorčić), glumac natrenutak polagano zatvara oči, utonuvšiu omamljujuću, za njega uistinu šokantnu,nestvarnu milinu trenutka. Čini seda ga u toj gesti srdačnosti nešto oživljava,otpočinje mogućnost jednog sna, povezanostikoju lik do samog kraja dramesomnabulno slijedi, katkad nalikujućina Nadeždina tihog progonitelja. Aline samo na neželjenog ljubavnika negoi na nesuđenog oca: jedinu roditeljskufiguru u čitavom komadu koja odabireizravno, brižno intervenirati u životbližnjega i snositi posljedice za istinukoju otkriva. Bobanovo lice je iz prizorau prizor nova paleta koncentracije čijojse sumornošću barem donekle iskupljujehinjena ili stvarna ravnodušnostostalih likova. Njegovo lice budno je ipreplavljeno svim onim bolnim emocijamakoje ostali protagonisti negiraju,potiskuju, preokreću u bijesna urlanja,surova podbadanja ili u nasilje cinizma.Pred sam kraj komada, kada prelazi uozareni osmijeh (ništa od glumačkihizbora koje navodim nije sugerirano utekstu Srbljanovićeve), gospodin Simićne mijenja “kvalitetu” svoje budnosti,samo mijenja njezin predznak: sadapostaje pomiren s vlastitim životom;prihvaća ga na isti način na koji prihvaćamozelene prste podzemnog klijanjana humcima sahranjenih.RaskršćeMladi glumac Jerko Marčić nedavnose predstavio dvjema velikim ulogama:u Kunčevićevoj režiji Triju sestara(HNK Zagreb) glumi brata AndrjušuProzorova, dok u Raguževoj inscenacijiShakespearea na EXit jednoga od trojiceismijavatelja Shakespeareova opusa. Uobje je predstave lucidan, uvjerljiv, emocionalnoprecizan, nijansiran, duhovit,izrazito senzibilan i na neki neobičannačin nenametljiv, scenski velikodušan,lišen poze glumca te u pozitivnom smisluglumački besraman, neinhibiran,“bezobrazan” (posebno u momentimaperceptivnog ismijavanja hrvatskihglumačkih kolega ili redatelja). Ipak,razlika u načinu na koji Marčić igrasmušenog, stidljivog, srdačnog, sebičnogi životno uništenog Andreja nasuprotčitavom nizu općih mjesta zabavljaštvau Shakespeareu na EXit uistinu je zamašita.I to ne zato što bi se “tragedija” i“komedija” trebale razlikovati po dubiniili intelektualnim dosezima, nego zatošto Marčić u Čehovu istražuje kontradikcijei ambivalencije svog lika, dok uEXIT-ovoj predstavi u prvom redu nastojizabaviti publiku: imitirati i dodatno“učvrstiti” socijalne stereotipe. Predsobom tako imamo izrazito darovitogglumačkog umjetnika koji može biratiizmeđu frustracije Kunčevićevom antimodernističkompredstavom (u kojojI tako se još jednomvraćamo na Bobanovo lice,na lice čovjeka koji ništa neprodaje, ništa ne kupujei ništa ne propušta. Onoje toliko “nenormirano”da u gledateljima izazivatjeskobu. Nismo spremnina lica koja zrače sav taj“višak” pogođenosti. Nona kazalište se ionakonemoguće naviknuti;kao što se nemoguće“pripremiti” za lica skojima privatno razbijamotabuebriljira) i narcizma EXIT-ove premijerekoja je sračunata na onu mjeru vulgarnostikoju glumci postižu puštanjemvjetrova i “strahom” od poljupca u kojemubi se pred publikom trebala srestimuška i muška usta (uz komentar kakoje tako nešto bilo moguće za elizabetanskogledateljstvo, ali ne i “ovo naše”),dakle govoriti nam je o dva s razlogomrazdvojena glumačka puta ili o dvijeteško spojive estetike. U onoj frustrirajućoj,glumčev je temeljni kriterij studioznost.Uloga se radi bez obzira na publiku,redatelja, recepcijska očekivanja.Prolazak kroz izvedbu je prolazak krozvlastitost kako svijesti, tako i savjesti,iz kojih nikada nisu isključene sumnja,nesigurnost i pogreška, ali ni važnamjera autentičnosti. U EXIT-ovoj, pak,ili marketinškoj varijanti, glumac semora prodati publici na isti način na kojijoj Marčićev Tit Andronik u predstaviShakespeare na EXit prodaje “set noževaza Osvetu”. Gledalište se smije. Je li touspjeh? Grotowski: Mnogi ljudi odbijajupovjerovati u svetost glumačke umjetnosti,čak se osjećaju obveznima smiješiti doknam prodaju zubnu pastu. Ali zašto ih tonaknadno čini toliko tužnima? Moždasu nešto propustili? I tako se još jednomvraćamo na Bobanovo lice, na licečovjeka koji ništa ne prodaje, ništa nekupuje i ništa ne propušta. Ono je toliko“nenormirano” da u gledateljima izazivatjeskobu. Nismo spremni na lica kojazrače sav taj “višak” nesreće. No na živose kazalište ionako nemoguće naviknuti;kao što se nemoguće “pripremiti” zalica s kojima privatno razbijamo tabue.Ali moguće se suočiti, izdržati pogledčovjeka koji od nas ne traži naklonost,već nešto mnogo, mnogo udaljenije odsvakodnevice.Poštovanje prema poraženima.cmyk

kazališteVII/176, 23. ožujka 2,,6.33Sedmorica protiv Tebe ilizaljubljenih kauboja?Ivana PerclVođena aktivističkim erosom, uz rizikda i sama zazvučim pretenciozno,u onome što slijedi osvrnula bih sena dva usporediva djela i (ne)uspjehprenošenja poruka njihovih autora.Mogu li se sedmorica boriti protivTebe, a u isto vrijeme voditi bitku is dvojicom kauboja, protiv kojih jeionako cijeli svijet?Bilješke uz predstavu Sedmorica protivTebe Olivera Frljića te film BrokebackMountain Ang Leejato nas to ponekad nagoni u (ne)mogućemisije uspoređivanja naizgledneusporedivih pojava, događajaili djela koja se nazivaju umjetničkima?Odgovor bi se moglo potražiti u motivimakoji pokreću ideje koje u realizaciji prenoseili pak, u nepoželjnom slučaju, ne prenoseodređenu poruku. Ključ je dakle nadohvat ruke i može se otkriti već i blažomintuicijom, ako pretencioznost pokušajaprenošenja poruke ne zamagli samu poruku.Vođena aktivističkim erosom, uzrizik da i sama zazvučim pretenciozno, uonome što slijedi osvrnula bih se na dvausporediva djela i (ne)uspjeh prenošenjaporuka njihovih autora.Mogu li se sedmorica boriti protiv Tebe,a u isto vrijeme voditi bitku i s dvojicomkauboja, protiv kojih je ionako cijeli svijet?Na obje predstave sjedila sam u zadnjemredu, u mraku i tišini, i čekala. Naobje predstave došla sam relativno (ne)-informirana, dovoljno da im se prepustimi iskusim ih “neposredno”. Određenepredrasude su, naravno, uvijek uključene,to ne treba skrivati. Možda je – pitamsamu sebe – forma ovih dviju predstavautjecala na formiranje mojih dijametralnosuprotnih emocija i stavova? No, u svakomslučaju, emocije su i kod jedne i kod drugebile intenzivne, bilo da se radilo o šoku inevjerici, prihvaćanju i odbijanju ili o ambivalentnostii mirenju sa situacijom.Sedmorica protiv sedam (tj.osam)Predstava Sedmorica protiv Tebe, nakonuvodnih, smirujućih, koliko i ironično kontekstualiziranihtonova Antonyjeve pjesmeHope There’s Someone, počela je sugestivnim,imperativnim, gotovo nasilnim pokušajemdijaloga glavne glumice s publikom,repetitivnim dominantnim i zastrašujućimali besciljnim pitanjem: Can you feel it?. Neznam koliko je to trajalo, koliko je putaglumica ponovila to pitanje. Čekalo se daradnja krene. Znalo se da redatelj hotimicesugerira njezin “zastoj”. Gledajući glumicurazmišljala sam kako je važna energijakomunikacije; s jedne strane, u kontekstuprenošenja poruke, a s druge strane, u željiza povratnom informacijom. Svaki imperativizaziva prvenstveno negativan efekt– odbijanje, a potom i smanjenu zainteresiranostza predmet zahtjeva.Žene na sceni, njih sedam – u stvari, 7+1– izazivale su tjeskobu tako ugurane u uvijeknezahvalan odnos moći i nemoći. Iakoje predstava, udaljavajući se od Eshilovapredloška, imala namjeru propitati mogućnostsuspendiranja onih praksi koje konstituirajupolitičku svakodnevicu, njome normiranukomunikaciju i njezino simplificirano moraliziranje,meni se postavilo jednostavno, aliza koncept predstave važno pitanje: zaštosu (opet) žene na sceni izazovno obučene,zašto su uopće tako obučene i zašto kombinacijatih kvazi-izazovnih polukombinezonanaglašeno ugrožava tijela i egzistencijulikova? Vjerojatno u svrhu prenošenja nekeporuke. Ali izostanak manje ili više eksplicitnekritike ponukao me da pomislim: ne,dosta je toga, teško ću se s time pomiriti! Idok glavna glumica dramatično izgovaratekst, urlajući komunicira s golišavom sedmorkom,uspostavlja vlast i autoritet – glečuda! – njih sedam erotiziranih vojnikinja(poput Laibachovih back-vokala) poslušnose baca na posao, pravi ženski posao, te perui lašte po pozornici. Kako bi poslušnicezadovoljile autoritet vođe (iliti voditeljice),pribjegavaju rodno ispravnim ulogama,ide prema očitim spolno pripadajućimfunkcijama. Rodno normirano, seksualnouzbudljivo…Kako se isprepliću priče, tako žene sveviše muški odrađuju uloge, testosteron imse pojačano luči ili barem sve skupa takoizgleda. Dobronamjerno gledajući, autorovabi se namjera mogla, iako u tragovima,shvatiti kao kritika muškocentrične militarizacijenasuprot ženskoj mirovnoj politici.No, ono što redatelj kao autor ne uviđa (ilibarem to ne pokazuje) jest činjenica da bitakva kritika trebala ciljati na radikalnu promjenusustava, a ne na ironiziranje putempuke zamjene uloga spolova. Niti su ženemiroljubivije od muškaraca, niti su muškarcimanje miroljubivi od žena, niti je u tomslučaju kombinatorika uopće bitna. Bitanje patrijarhalni model kao takav, pa i njegovmilitantni segment koji je u ovom slučajuopet stereotipno prikazan. U predstavi su,nažalost, svjesno ili nesvjesno, žene opetpostavljene kao objekti provođenja nečijihtuđih ideala, daleko od bilo kakva propitivanjamodela koji onemogućuje ravnopravnost.Ne želeći imputirati autoru sljepiloza te probleme, moram reći da se notutakve kritike ipak nije moglo zapaziti. Ali,još i više od toga, na koncu je ostao dojamnejasne poante, isprazne (re)interpretacije,dojam da je autor predstave imao namjeruda puno toga kaže, iako je nakraju ostala samo stereotipnamagla… U knjižici predstavepiše: Kroz problem identiteta kaopretpostavke za elaboriranje irealiziranje političkog interesa ovapredstava ulazi i u polje kazališnereprezentacije i njezinog kompleksnogodnosa spram političkereprezentacije... Nakon predstaveovo zvuči kao zavodljiva pretencioznost,koja možda ne govoriništa o samoj ideji, ali svakakogovori o njezinoj realizaciji.Iz aktivističke perspektive (napominjemda ovdje govorim kao aktivistica, a ne kaoteatrologinja!), čini mi se da je ključ umjetničkogdjela povezivanje sadržaja i izvedbes društvenim pitanjima, efekt izvedenogu društvenom kontekstu. Proces kroz kojiprolazi ideja od svoga začetka do realizacijeteatrološko je pitanje, ali rezultat takođerne smije biti zanemaren. Na nesreću, činimi se da se predstava Sedmorica protiv Tebezaplela u mrežu pretencioznosti, s krajnjeanti-motivirajućim rezultatom, za razlikuod jednog holivudskog djela koje, iako takođertematski vrlo zahtjevno, svojom jednostavnošćupokreće mnogo toga.Dvojica protiv svihPriču o dvojici kauboja, tamo nekihšezdesetih godina prošlog stoljeća, krenulasam pogledati jedne ugodne večeri, nosećisa sobom veliku skepsu, ambivalentna očekivanja,pa i predrasude. Bojala sam se holivudskogfilma o ljubavi dvojice muškaraca,progovaranja o (ne)heteronormativnimodnosima u ozračju visokoprofitne industrijekoja teško krši ustaljene konvencije.Napeta, u očekivanju trulih stereotipa, bilasam spremna na razočaranje. Ali…Radnja filma krenula je spontano, ritami ton glazbe pretakali su se i u slike, pričase bezbolno uhodavala. Odmah mogu reći:jedna od nekoliko najljepše opisanih ljubavnihpriča ikad. Glavni likovi pojavljuju seu neveselim životnim okolnostima, svakiiz svojih razloga bježi u loše plaćeni posao,u kojem je od sukobljavanja s vremenskim(ne)prilikama daleko važnije sukobljavanjes vlastitim demonima iz prošlosti u predstojećojcivilizacijskoj osami. Prepuštenirazmišljanjima o životu koji nisu samibirali, međusobnom upoznavanju i dugimrazgovorima u mačističkom alkoholnomobrascu overdosea, ta dvojica muškaraca,dotad neznanaca, polako isprepliću svoježivote, daleko od heteronormativnih pogleda,te otkrivaju spontanost zabranjenihmodela komunikacije i bliskost koja imje cijeli život bila omeđena birtijskim zidovimaizmeđu kojih je sve osim pijanihprepričavanja muško-ženskih ljubavnihzgoda i uspjeha na rodeu bilo zabranjeno.Ennis i Jack polako otvaraju vrata svijetaneposrednosti, polako se prepuštaju potpunojiskrenosti koja je dozvoljena i može seprovoditi samo duboko u šumi ili na proplankudaleke planine Brokeback. Njihovausamljenost i zatvorenost slomljena jedijelom i pokretačkom snagom pejzaža nakojima bismo svi zasigurno otkrili nekiskriveni dio sebe. Događa im se ljubav:toliko nepoželjna i neostvariva s obziromna kontekst, ali toliko izvorna i stvarna…Prvi, iskreni i ničim osim njima dvojicomobilježeni impulsi pretvaraju se polakou borbu s vjetrenjačama homofobije iautohomofobije. Sigurnom rukom scenarističko-redateljskeekipe, cijeli procesove transgresije prikazan je fantastično, nanačin koji, s utopističkim očekivanjima,predstavlja podlogu za vjerovanje u mogućnostdestereotipizacije iznošenja kontroverznihtematika. Tim više što je ovajrezultat dosegnut u Hollywoodu. Za meneu Planini Brokeback nema ništa neobičnoniti kontroverzno, to je samo običan ljubavnifilm, kaže redatelj Ang Lee.Leejevo djelo, temeljeno na priči E.A. Proulx, nuka gledatelja/icu da istraži idrugu stranu autorove ideje i pokretačkesnage, odakle izvire, čemu teži… Leejevodjelo senzibiliziranima danima ne damira, na javi i u snovima u kojima sepojavljuju sekvence viđenoga. Bez ikakvesumnje, mogu reći da je film BrokebackMountain ispunio svrhu, nadajući se da seto ne odnosi samo na zahtjevnu, aktivističkupubliku, na one koji se svakodnevnobori s vjetrenjačama. Naravno, nakon odgledanogfilma, ostaje pitanje mijenja li sedruštvo, je li se od šezdesetih do danas ištapromijenilo i hoće li ovaj film išta promijeniti.Priča o zabranjenoj ljubavi od prijepola stoljeća postavlja pitanja i o patrijarhalnomi mačističkom modelu danas.Dvojica protiv sedam(tj. osam)Dvojica junaka filma BrokebackMountain izolirana u divljini, ali suprotstavljenacijelom svijetu, mnogo jasnijegovore o bitnim stvarima nego onihsedam ili osam koji, usred kaotičnih zbivanja,pokušavaju reći nešto o tom kaosu.Ono zbog čega filma Brokeback Mountainmaestralno uspijeva u svojoj nakani jestiskrenost u prilaženju temi, jednostavnostosnovne misli, ideje, poruke, osjećaji kojisu nam svima kao ljudima bliski: željaza ispunjenošću, želja za davanjem iprimanjem ljubavi, sloboda koju nam ubiti nitko ne može oduzeti ako si je neoduzmemo sami. S druge strane, veličinaambicije kod predstave Sedmorica protivTebe kao da je učinila nejasnom intencijuautora, srž ideje koja je u početku moždai bila dobra. Sedmorica protiv Tebe iBrokeback Mountain, dva naizgled dijametralnosuprotna djela, tako se susrećuu zajedničkom horizontu, a njihove zajedničkekomponente, na koje sam nastojalaukazati, vrijedne su razmatranja. Ljudski,suviše ljudski elementi u jednom su djelunepravedno i nespretno, a u drugom briljantnoprikazani i iscrpljeni. Govorećio ovom drugom, treba reći: odigrani suusprkos vječito lošim holivudskim klimatskimuvjetima, koji lako mogu utjecati i naideju i na kvalitetu djela.cmyk

34 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.razgovorrije svega, što vas jepotaklo na izražavanjeperformansom, konkretnona vaš prvi performansPoslije mraka (1986.), i kakvoje vaše shvaćanje performansa?– Kako sam nekoliko godinapisao poeziju i opijao seCharlesom Baudelaireom iEdgarom Allanom Poeom,1985. nametnula se ideja dasvoju poeziju izvadim iz ladice.Istovremeno bio sam svjestanda poezija kod publike ne stojidobro, uostalom kao ni danas,pa sam iz nužde osmisliomultimedijalno predstavljanjesvojih stihova kako bih zaintrigiraošto veći broj posjetiteljana mojem prvom predstavljanjujavnosti u Palachu. Snimiosam videorad koji predstavljamene u trenucima nastajanjapjesama, a i stihove sam izrecitiraouz glazbenu pratnju ustudiju Radio Rijeke te snimiona traku. Cjelokupno predstavljanjenazvao sam Lavež psa,a ja sam, za vrijeme emitiranjavideo i audiorada, sjedio za stolomi gledao u publiku koja jedošla u zavidnom broju. Nakontoga, moje pjesme uvrštene suu prvu knjigu Biblioteke Val– Riječki krug redom, urednikai pokretača Mladena Urema.Prvo predstavljanje poezijejavnosti bilo je ujedno i zadnje,a nakon mene krajemosamdesetih na identičanje način svoje predstavljanjepoezije počeo Igor Večerina.Početkom 1986. došao mi je uruke beogradski Moment, časopisza vizuelne medije u kojemje Ješa Denegri intervjuiraoMarinu Abramović i Ulaya, ito je bio inicijalni intervju kojime doveo do Josepha Beuysa,Tomislava Gotovca, ŽeljkaJermana, Vlaste Delimar, kao iniza drugih umjetnika koji suse izražavali performansom.Shvatio sam da je performansnačin mojeg izražavanja i oslobađanja.Lavež psa na neki načinbio je moj prvi performans.Sama ideja za prvi ‘’pravi’’performans Poslije mraka došlaje u snu; sanjao sam snažanpotres u uvali Martinšćica krajRijeke na prostoru brodogradilišta“Viktor Lenac”. U zastrašujućimslikama potresa vidiosam brusilice, iskre koje nastajubrušenjem metala te ljude kojisu pomagali spasiti živote jedandrugome. Probudio sam seužasnut snom koji sam netomodsanjao, i nekoliko trenutakakasnije znao sam da će mojprvi performans imati u sebislike koje sam vidio u snu. ImePoslije mraka nametnulo selogičnim slijedom. Zanimljivoje da je Krešimir Dolenčić,KrešoMustaćUmjetnost narodu ili prilozi opstanku vrsteslučajno ili ne, 2004. režirajućidodjelu diskografske nagrade‘’Porin’’, koristio brusilicu naisti način kao i ja u performansuPoslije mraka.Performans je oblik akcijskeumjetnosti, prošireni medijkoji omogućava da sve što radišima neko puno značenje.Performans ukida graniceizmeđu života i umjetnosti,a performer je umjetnik kojijednostavno bivstvuje i djeluje,ne preko objekata – slika,skulptura nego preko vlastiteenergije. Joseph Beuys je rekao:‘’Svaki je čovjek umjetnik’’(normalno, ne smijemo gadoslovno tumačiti). Mojimsljedećim performansom, kojiću izvesti 24. ožujka u GalerijiO.K. MMC-a, odajem poštovanjetom velikom umjetniku.Performans se zove JosephBeuys 1921.–1986. –2006.Rekonstrukcija Krešo Mustać,gdje prve dvije godine značerođenje i smrt Beuysa, a trećaje moja današnja rekonstrukcijadjela i lika Josepha Beuysa.Striptiz i samoukinućeKrajem 1989. svojevoljnoprestajete s javnim umjetničkimdjelovanjem. Što je utjecalona navedeno samoukinuće,kao i na to da se nakon petnaestgodina samovoljne umjetničke“neaktivnosti” aktivirate performansomTrčanje kroz vrijeme(1963.-1985.-1989.-2004.)u neformalnom dijelu FONE2004.?– Posljednji performansiz tog razdoblja – Striptizizveo sam 30. prosinca 1989.Na samoukinuće mog javnogumjetničkog djelovanja u velikojmjeri utjecala su političkapreviranja i nagovještaj ratnihzbivanja na našem prostoru, ajednim manjim dijelom i privatnei egzistencijalne okolnosti.Uostalom, to je bilo vrijemekad se puška držala u ruci ibranilo ognjište, u čemu sam iosobno dao doprinos. Godine1991. postao sam otac, te samse posvetio mojoj Anji koja jesada učenica 1. razreda jezičnegimnazije. Imati dijete najvećije izazov u životu; svaki dan semijenja i napreduje, a roditeljse treba prilagođavati tim mjerilima.Damir Čargonja-Čarli,direktor i vlasnik MMC-a,po Branku Cerovcu poduzećau kulturi, odigrao je ključnuulogu u mojem povratku naumjetničku scenu. Pri jednomslučajnom susretu na riječkomKorzu Krešo Kovačiček, voditelji kustos Galerije O.K.,pozvao me na sudjelovanje naneformalnom dijelu FONESuzana MarjanićS riječkim performeromrazgovaramo o njegovupovratku na performerskuscenu nakon petnaest godinasamovoljnoga umjetničkogaukinuća, o reakcijamai zabranama njegovihperformansa osamdesetihgodina, ekološkom aktivizmui socijalnim performansimaza najugroženije, opovratničkom performansuTrčanje kroz vrijeme (1963.-1985.-1989.-2004.), riječkomValu…Kod performansaSolanumtuberosumsocijalnonajugroženiji,dakle penzioneri,bez ustručavanjapunili su vrećicekrumpirom,a krumpir jenestao u manjeod sata. To samodokazuje da, kadje riječ o osnovnojbiološkoj potrebiza preživljavanjem,nelagoda i stidnestaju2004. pod nazivom ‘’Riječkiangažman’’. Čarli kao vještgovornik uspio je u naumu dame ponovo aktivira. Također,veliku ulogu imao je cjelokupnirad MMC-a Palachpod Čarlijevim vodstvom injegovo nastojanje da kontinuiranopredstavlja riječkojkulturnoj javnosti, kako većetablirane tako i alternativnelikovne umjetnike kojima suinstitucionalne galerije zatvorene.Dogovorili smo seda izvedem novi performans,a kako je ‘’Riječki angažman’’predstavljao umjetnike i radoveriječkih osamdesetih, nametnulami se ideja za performansTrčanje kroz vrijeme (1963.-1985.-1989.-2004.), kojim je12. lipnja 2004. počeo neformalnidio Festivala nove umjetnosti– FONA 04., a ujednoi moje ponovno umjetničkoaktiviranje. Nakon Trčanja krozvrijeme do danas sam izveoperformanse Malus/jabuka,Solanum tuberosum/krumpir,Snovi i Insomnia/nesanica, a zaizvođenje imam u pripremi jošnekoliko radova. PerformansTrčanje kroz vrijeme izveo sami na otvorenju izložbe ‘’Novariječka scena’’ u Umjetničkojgaleriji Dubrovnik 5. studenoga2005. u organizaciji Muzejamoderne i suvremene umjetnostiRijeka, a na poziv višegkustosa MMSU-a, profesorafilozofije i povijesti umjetnostiBranka Cerovca, ujedno i piscapredgovora katalogu Trčanjekroz vrijeme u izdanju MMC-ai Galerije O.K..Zabrana Zone sumrakaKao što navodite u spomenutomkatalogu, performansZona sumraka (1987.) pokušaliste nakon Čakovca izvesti i uRijeci, ali je odlukom ondašnjevlasti izvedba spriječena.Kakve su bile reakcije slučajnihprolaznika u Čakovcu na vaskao performera kada ste nepomičnoležali u mrtvačkom sandukudva sata na Trgu i koja jeobrazloženja zabrane navelagradska vlast u Rijeci?– U Čakovcu se održavaofestival alternativnih kazališnihgrupa s područja Hrvatske,a kako sam u to vrijeme performansečesto izvodio naraznim kazališnim festivalima,bio sam pozvan da i tom prilikomizvedem performans.Reakcije slučajnih prolaznika,‘’običnih’’ ljudi, bile su različite.Atmosfera na trgu oko meneje bila morbidna, kao i samperformans; ljudi su plakali,komentirali kako se to – daumru i njima može desiti, aneće imati ni za sprovod; nekisu ostavljali i novac kao pomoćza sprovod. Odavali su počastmirnim i tihim zaustavljanjemispred odra.Zonu sumraka namjeravaosam izvesti i na Gradini Trsatu Rijeci, ali, nažalost, u tomeme spriječila ondašnja političkaelita s obrazloženjem da svojimčinom aludiram na propast socijalističkoguređenja i tadašnjedržave Jugoslavije, te kao takav,rad nije za javno izvođenje. Išlose tako daleko da su upozorilidirektora komunalnog društvaKozala, koje upravlja grobljem,da će dobiti otkaz ako mi ustupimrtvački sanduk na korištenje.Vaši prvi performansi aludirajuna stanje mraka. Naime,riječ je o spomenutom performansuZona sumraka i performansuPoslije mraka, kojiste izveli, primjerice, i na 27.SKAH-u u Filip Jakovu 1987.Kako su kazališni krugovidoživjeli navedeni performans“buke i destrukcije”?– Moji su performansidruštveno angažirani, a tadašnjedruštveno uređenje bilo jedoista mračno i destruktivno.Stručna komisija 27. SKAHaFilip Jakov 1987., koju sučinili Dalibor Foretić, AnatolijKudrjavcev i Miro Gavran,odabrala je, prema preporuciBorislava Ostojića, novinara iknjiževnika iz Rijeke, moj performansPoslije mraka za izvođenjeu informativnom dijelususreta. Kako se susret održavaočetiri dana, a moj nastupse desio drugog dana, ostataksusreta protekao je u sjeni mogperformansa. Postavljala su sepitanja je li to kazališni čin. Naokruglim stolovima vodile suse žučne polemike za i protiv.Na kraju je prihvaćen zaključakteatrologinje Sanje Nikčevićkako Poslije maraka nije predstavaveć slika.Kako je izgledala riječkaperformerska scena osamdesetih?Primjerice, jedan članakobjavljen u Valu (20. siječnja1989.) nosi naslov KrešoMustać, jedini riječki performancer.– Rijeka osamdesetih prošlogstoljeća nije imala performerskuscenu; doista, bio samjedini u gradu angažiran krozizričaj performansa. Mogu rećida sam imao i svoju publikukoja me pratila, i to u velikombroju, a moj rad je bio i valoriziranna mnogobrojnim festivalimana koje sam bio pozivanširom tadašnje države. Rijeka jetada bila grad rocka. Slobodnomogu reći da sam utjecao nalagano buđenje riječkih rokerada počinju osmišljavatisvoje nastupe izvan klasičnogcmyk

azgovorVII/176, 23. ožujka 2,,6.35rock-koncerta. Najdalje suotišle Strukturne ptice, koje sučinile, između ostalih, i članovigrupe Let 3, kad su 1987. uOpatiji izveli happening Krug.Nažalost, ubrzo su nestali sascene. Nešto kasnije svoj glazbenii pjesnički izričaj krozperformans prezentirala jeMarija Štrajh.Ekološka agitacija: 90kilometara pješiceEkološki aktivizam počinjeteperformansom Romeo i Julija1987., u kojemu ste uvrstili dijapozitives motivima zagađeneprirode. Kako procjenjujete ekološkusvijest svojih sugrađanadanas u odnosu na navedenugodinu? Ujedno, u navedenomperformansu sudjelovala je istriptizeta; naime, završetakperformansa određen je završetkomnjezina striptiza. U kakvomse simboličkom kontekstunalazi njezino razodijevanje uodnosu na vas koji se nalaziteu položaju/ulozi obješenogačovjeka?– Ekološki aktivizam tadasu dirigirali razni ‘’komiteti’’, asve kako bi se zadovoljile forme,a ekologija je bila najmanjebitna. Danas ekološke udruge,zaista, u prvi plan stavljajubrigu za očuvanjem okoliša, ašto je i najbitnije, te uspijevajuzaustaviti i projekte kao štoje Družba Adria, s obziromna to da su svjesne kako bezčiste i zdrave okoline ni čovjekne može opstati. Romeo iJulija doista je imao ekološkekomponente u sebi, a striptizetaje predstavljala kroz nagožensko tijelo ljepotu koja nasokružuje, a mi je uništavamo.Dijapozitivi s motivima zagađeneprirode jasno su pokazivalikamo nas vodi nedostataksvijesti za očuvanjem okoliša,a moj čin vješanja simboliziraoje moje neslaganje s takvimsvijetom oko mene. Pritom,Romeo i Julija bio je i ljubavniperformans.Svoj pretposljednji performansAdriana iz 1989.,a prije spomenutoga vašegaperformerskoga samoukinuća,koncipirali ste kao ekološkuagitaciju/aktivizam. Naime,performans ste počeli u Budvina Trgu pjesnika sjedenjemza sklopivim stolom, razgovoroms građanima i agitacijomprotiv zagađenja Jadrana teskupljanjem potpisa za ekološkupeticiju. Agitaciju ste nastaviliu Kotoru, Herceg-Novom iDubrovniku, a udaljenost od90 kilometara prešli ste pješice.Kakve su bile reakcije i zbogčega niste uspjeli ostvariti cjelokupnuakciju kojom ste namjeravalipropješačiti cijelu obalu?– Reakcije su bile pozitivne;građani, a i turisti, podržavalisu moja nastojanja da skrenempozornost na potrebu da ekološkimislimo i posvetimo većubrigu zaštiti Jadrana kao i cijelečovjekove okoline. Krajnji ciljje bio podizanje razine ekološkesvijesti kod građana, ali ipoticanje konkretnog djelovanjaonih društvenih institucijakoje su izravno odgovorneza očuvanje i oplemenjivanječovjekove okoline. Imao sam iveliku podršku medija koji suopširno pratili moju akciju. Unamjeri da propješačim cijeluobalu, ponovo su me zaustavilipolitički moćnici koji su tadabili zaokupljeni planiranjembudućih krvavih događanja,te im nikakva javna događanjadruge vrste nisu išla u prilog.Prekid akcije i politička previranjautjecala su na mojesamoukinuće, i već sam tadapredosjećao što će se dogoditinekoliko mjeseci kasnije.Performerska NovagodinaOsobno sam oduševljena vašimperformansom Nova godinana Korzu, u okviru kojegaste sjedili na stolcu, nepomično inezainteresirano za događanjeoko sebe, u noći na prijelazuStare u Novu godinu od 22 sata31. prosinca 1987. do 1 sat 1.siječnja 1988. na Korzu. U katalogunavodite kako su reakcijebile različite – od pogrda dodonošenja šampanjca i kolača.Možete li se prisjetiti nekihkonkretnih intervencija?– Radio Rijeka kroz svojnovogodišnji maraton moj jeperformans preko etera približiograđanima, te su jako dobrobili upoznati s događanjem naKorzu. Snažan dojam na meneje ostavio jedan stariji gospodiniz Delnica, koji se u novogodišnjojnoći posvađao sa suprugom,i čuvši na Radio Rijeciza moj performans, došao jeu Rijeku, i uz mnoge drugeRiječane, koji su pristizali naKorzo, ispratio moj nastup dokraja. To je bilo prvo spontanojavno okupljanje građanaRijeke u novogodišnjoj noći uRijeci. Već sljedeće godine naprijedlog tadašnjeg predsjednikazajednica općina RijekaŽeljka Lužavca organiziraose javni doček Nove godinena riječkom Korzu, i to traje idanas.Povratničkim performansomTrčanje kroz vrijeme(1963.-1985.-1989.-2004.)ponovo upozoravate na ekološkuproblematiku. Naime, uspomenutom katalogu ističetesljedeće: “(…) ako nastavimoeksploatirati svijet ovako kakorešo Mustać (Zagreb, 1963.) od 1980. živi u Rijeci. Izveopetnaestak performansa, npr. Zona sumraka, Poslijemraka, Romeo i Julija, Kavez slobode, Armance, Anđeo,Vizualna higijena, Nova godina na Korzu, Jecaj, Adriana, Striptiz,Trčanje kroz vrijeme (1963.–1985.–1989.–2004.), Malus, Solanumtuberosum, Snovi i Nesanica. Performanse samostalno izvodiou Ljubljani, Velenju, Beogradu, Budvi, Kotoru, Herceg-Novom,Dubrovniku, Poreču, Čakovcu, Zagrebu i Rijeci. Godine 2004.ponovo pokrenuo Val – list za kulturu mladih u izdanju MMCRijeka. Osnivač i vlasnik časopisa za marketing Auto Burza.to već dugo činimo, uskoroćemo nestati kao dinosauri”.Međutim, nije li riječ o pomaloantropocentričnom ekologizmu?Naime, ne upozoravatekako su brojne životinjske ibiljne vrste već nestale zbognašeg specističkog odnosa premadrugim vrstama. Ipak, uintervjuu objavljenom u Valu7. studenoga 1986. (broj 219)u povodu vašeg “ljubavnoga”performansa Poslije mraka navoditekako svijet “može sasvimdobro opstati i bez umjetnosti,ali još bolje može opstati i bezčovjeka”.Radio Rijeka krozsvoj novogodišnjimaraton moj jeperformans prekoetera približiograđanima, tesu jako dobrobili upoznati sdogađanjem naKorzu. Snažandojam na meneje ostavio starijigospodin izDelnica, koji seu novogodišnjojnoći posvađao sasuprugom, i čuvšina Radio Rijeci zamoj performans,došao je u Rijeku,i uz mnoge drugeRiječane, koji supristizali na Korzo,ispratio moj nastupdo kraja– Ne mislim da je riječo antropocentričnom ekologizmu,kako navodite, jerpromjenom u nama samima,a zatim promjenom premaokolini koja nas okružuje,zajedničkim snagama poboljšavamonaše životne uvjete,ali istovremeno poboljšavamoi uvjete životinjskim i biljnimvrstama. Zemlja/svijet, životinjskei biljne vrste svakakomogu opstati bez čovjeka, aličovjek ne može opstati bezZemlje, životinja i biljaka. Bezobzira na inteligenciju, razumi tehnologiju, čovjek je u većojopasnosti da nestane od životinjskihi biljnih vrsta.Performans zanajugroženijeU okviru ciklusa performansaPrehrambeni ineprehrambeni proizvodiu performansu Solanum tuberosum2004., kao drugomperformansu iz tog ciklusa, naKorzo ste dopremili 250 kilogramakrumpira. Naime, svakiprolaznik, namjernik od vas jemogao dobiti vrećicu, napunitije krumpirom i odnijeti kući.Koliko su socijalno najugroženijibili zainteresirani zajestivu instalaciju navedenogaperformansa i koliko ste uspjeliponištiti moguću situaciju nelagode,stida?– Kako suvremene umjetničkeideje mogu riješitiglobalne probleme – glad,siromaštvo, bolesti... i moželi se umjetnost približiti narodu,postati životna, a neelitistička? To su pitanja kojasu me vodila kod osmišljavanjaciklusa performansaPrehrambeni i neprehrambeniproizvodi. Kod performansaSolanum tuberosum socijalnonajugroženiji, dakle penzioneri,bez ustručavanja punili suvrećice krumpirom, a krumpirje nestao u manje od sat vremena.To samo dokazuje da– kad je riječ o osnovnoj biološkojpotrebi za preživljavanjem– nelagoda i stid nestaju.Kao jednu od sljedećih akcijau okviru ciklusa performansaPrehrambeni i neprehrambeniproizvodi, koliko mi jepoznato, namjeravate dijelitisvježe piliće (usp. Novi list,21. rujna 2004.). Koliko je navedenasocijalna gesta prikladna,s obzirom na to da je ipakriječ o životinjama kojima smonamijenili samo nemilosrdnu,nehumanu industriju klanja?– Nemojmo biti dvolični,čovjek je svejed od postankaljudskog roda, a da bi mogaopreživjeti – treba hranu. Daskratim, iz toga proizlazi daimamo mesnu industriju. Apitanje je koliko puta mjesečnopenzioneri i nezaposleni(a što je jadno, i neki zaposleni)imaju mogućnost jestibjelančevine koje nisu jaja.Ljudima treba kruha i igara.Drugo je pitanje kako seodnosimo prema životinjamana farmama ili životinjamaopćenito. Zar životinje neubijaju jedna drugu radi opstanka(jači ubijaju slabije) načemu se temelji cijela prirodnaravnoteža. Svjestan sam činjeniceda je čovjek kao intelektualnosuperiorno biće jačii da ako pretjera u iskorištavanjuprirodnih resursa možeizazvati i izaziva neravnotežu.Isto sam tako svjestan da jesama priroda superiorna uodnosu na čovjeka i da će djelovanjemprirodnih sila i samčovjek biti poništen kao što jeveć više civilizacija nestalo slica Zemlje. To je kompleksnopitanje. Granica naše slobodetrebala bi biti barem granicaopstanka drugih živih bića.Riječki ValPoznati ste i kao glavniurednik Vala, koji ste obnovili2004. Što je novo u odnosu naonaj “stari” Val koji je prestaoizlaziti 1990.?– Stara edicija Vala služilaje generacijama mladih novinaraza učenje novinarstva,otvorila je prostor mladima zarazvoj kreativnosti i slobodnogmišljenja te afirmirala mladeu medijskom i kulturnomprostoru. Val je za više generacijabio vrlo utjecajan listi njegovim gašenjem 1990.nestao je bitan dio riječkogkulturnog života jer je Val ujednom smislu bio inkubatorscenske, književne i glazbeneprodukcije Rijeke. Nikako senisam mirio s činjenicom daVala više nema, i stoga samDamiru Čargonji-Čarliju predložioda ga ponovo pokrenemo.Krenuli smo graditi sveispočetka, gotovo od ‘’nule’’.Kako nismo imali dostatnihmaterijalnih sredstava, mladinovinari radili su besplatno, načemu im – na pokazanom entuzijazmuovom prilikom zahvaljujem.Ponovo se u Rijecipokazao pionirski alternativniduh koji je pokretač događaja.Val je i dalje beskompromisna,hrabra novina; u njemu možetečitati tekstove koje drugine žele objavljivati jer su ‘’prevrući’’.Val je svjež, drukčiji iotvoren list. I dalje ruši tabue,pomiče granice i nameće sekao relevantni kulturni čimbenik.Oko Vala se stvara novajezgra pozitivne i kreativneenergije, što me čini ponosnimi sretnim.Ono što povezuje stari inovi Val je kultni Palach i starivalovci koji su dali podrškukao Savjet lista. Dakle, jezgrariječke alternativne scene imladih koji stvaraju list jenovi Val. Novo u odnosu nastari Val je društveno uređenje– izdavač je MMC, zatimnačin financiranja – danas Valfunkcionira na tržišnim osnovama.Mislim da sam uspioVal postaviti na čvrste noge, istoga sam uređivanje prepustiomladim snagama. Njegovaje budućnost u mladima kojisu ga prihvatili i koji se kroznjega realiziraju. Danas jeglavni urednik Marin Tomić,a ja ostajem prisutan kaočlan Savjeta lista. Trenutačnoradim kao glavni urednik iizdavač besplatnog časopisa zamarketing Auto Burza.cmyk

36 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.cmyk

kritikaVII/176, 23. ožujka 2,,6.37Kako da te uvjerimda je tvoj moral loš?Boris PostnikovKnjiga je uvod u problem moralnogrelativizma – koji ističe ovisnostmoralne istine o fundamentalnorazličitim kulturnim standardima,tako da je principijelno nemogućeutvrditi koji bi bio “bolji” ili“napredniji” – ali i (dodušeneuspješan) pokušaj njegova rješenjaNeil Levy, Moralni relativizam; sengleskoga preveo Neven Dužanec;Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.rošlo je nešto manje od 25 godinaod legendarnog nastupa MontyjaPythona u Hollywood Bowlu.Pajtonovci su tada izveli klasičan nonsenseskeč o britanskom profesoru političke filozofijekoji dolazi predavati na odsjeku za filozofijunekog fakulteta u Australiji. Uglađeniakademik pristiže na prvi sastanak s kolegamada bi u uredu zatekao hrpu neobrijanih,razdrljenih ispičutura koji, s nogama na stolu,otvaraju novu bocu piva, svi do posljednjegse zovu Bruce, a poneki, pored predavanja izlogičkog pozitivizma, ima i obvezu čuvanjazajedničkih ovaca. Nesretni je učenjak, naposljetku,potpuno izbezumljen dok sluša veselunapitnicu, Bruce Song, kojom njegovi novikolege slave alkoholičarske navike velikanafilozofske povijesti, od Sokrata, preko Hegelai Nietzschea, pa do Wittgensteina.Prosječni hrvatski čitatelj zainteresiranza teorijsku literaturu, nadam se, ne dijelitakvo pitoreskno viđenje filozofiranja naaustralskim sveučilištima. Međutim, ako seograničio tek na suvremenu domaću prijevodnuprodukciju, teško može znati što sezbilja događa na fakultetima i institutimau Melbourneu ili Sidneyju. Uostalom, pomaloje preuzetno očekivati od tržišta kojeoskudijeva nebrojenim značajnim djelimačak i najuže shvaćene “velike tradicije” filozofijskogmišljenja da ukaže osobitu pažnjujednom tako “egzotičnom” miljeu.Barem dva naslova, ipak, u posljednjihsu godinu-dvije promijenila to pravilo. OTerorizmu i pravednosti, zborniku radovanastalom pod okriljem Centra za primijenjenufilozofiju i javnu etiku Sveučilišta uMelbourneu, na ovim je stranicama već biloriječi. Odnedavna, pak, možemo čitati i knjiguposvećenu problemima moralnog relativizma,autora Neila Levyja, stručnjaka zaetiku i političku filozofiju te osnivača Centraza primijenjenu filozofiju i javnu etiku priSveučilištu Charles Stewart.Moralni skepticizam,relativizam i apsolutizamPored te kuriozitetne, geografske podudarnosti,ta su dva djela povezana i jednomkudikamo značajnijom: nastanak oba, naime,velikim je dijelom isprovociran terorističkomakcijom 11. rujna. Rušenje Twin Towersa,kao i američki “rat protivterora” (a ne “terorizma”,kako se u nas gotovobeziznimno prevodilo),koji je poprimio globalnerazmjere, do krajnostije zaoštrio jedno od najurgentnijih pitanjasuvremenog svijeta, pitanje odnosa premadrugim kulturnim krugovima te moralnimsustavima koji počivaju na njihovim standardima.Ono, dakako, nije postavljeno prviput u povijesti. Svijest o moralnim razlikamaprisutna je u pisanoj tradiciji naše kultureod njezinih početaka: Herodotovi povijesnizapisi, Montaigneovi Eseji, moralna razmatranjaDavida Humea, neki su od značajnijihprimjera. Zanimljivo, sve do početkadvadesetog stoljeća i porasta zanimanja zaantropološka istraživanja, pozicija moralnogrelativizma (koji, najjednostavnije rečeno,zastupa ovisnost moralne istine o fundamentalnorazličitim kulturnim standardima, takoda je principijelno nemoguće utvrditi koji bibio “bolji” ili “napredniji”) rijetko je bila razlikovanaod stajališta moralnog skepticizma(koji iz uvida u moralnu raznolikost izvoditvrdnju da moralna istina ne postoji). Danasje situacija kudikamo jasnija, a opozicijarelativizmu detaljno razrađena u okviru tzv.moralnog apsolutizma.Osobito posljednja desetljeća bilježesnažan rast interesa za problematiku (nesamo moralnog) relativizma: filozofijskarefleksija sve je učestalija, kao i političkerasprave. Nasuprot nivelirajućoj, militantnojekonomskoj globalizaciji, razvijaju se, dobroje znano, šaroliki pokreti lijevo orijentiranih,mahom mladih ljudi koji zagovaraju poštivanjeDrugog, uvažavanje i slavljenje kulturneraznolikosti, toleranciju. No, jesu li moraliuistinu nesvodivo, fundamentalno različiti?Je li poštivanje drugoga aksiom koji suspendirakritičko promišljanje, odmjenjujući garefleksnim, ali ne i refleksivnim zazivanjempostmodernističke relativizacije svih vrijednosti?Slijedi li, naposljetku, iz dosljednorelativističke pozicije nužno i tolerantan stavprema drugim i drukčijim, kao što se na prvipogled čini?Odnos moralnog relativizma itolerancijeLevyjeva knjiga upućena je prvenstvenopočetniku (kao što reader-friendly dizajnnaslovnice nedvosmisleno sugerira) zainteresiranomza ta i bliska pitanja, čitatelju kojisluti kako se ispod masmedijski kristalizirane,nepromišljene antinomije hantingtonskogsukoba civilizacija s jedne i tolerantne,otvorene multikulturalnosti s druge strane,krije zapravo gust i zamršen splet pitanja iargumenata.Na samom početku Levy uvodi nekolikotemeljnih distinkcija. Prva je vezana zaautorove intencije: knjigu je zamislio kaouvod u problem moralnog relativizma, alii pokušaj njegova rješavanja. Prva zadaća,pokazat će se, riješena je kudikamo uspješnijeod potonje. Druga značajna distinkcijametodskog je karaktera: Levy analitičkimrezom razlikuje pitanja koja se tiču istinitostiodnosno neistinitosti moralnog relativizma,tzv. intelektualni aspekt (ovdje su ključnapitanja plauzibilnosti pozicije i koherentnostisustava) i ona vezana za implikacije koje prihvaćanjeodnosno neprihvaćanje toga sustavaima po moralnost (je liriječ o tolerantnoj doktriniili, možda, takvoj kojapodržava status quo, potpomažućipromoviranimuvažavanjem vrijednostidrugih kultura održavanjenepravednih odnosaunutar istih tih kultura).Oba su aspekta, dakako,nerazmrsivo povezana,ali njihovo privremenoodvajanje omogućuje daraspravi pristupimo “hladneglave”, neopterećeniostrašćenim stavovimakoji se temelje na čestonepromišljenim moralnimpreduvjerenjima. U suprotnom,teško je očekivati čak i pokušaj premošćivanjajaza između onih koji zapjenjenonapadaju relativizam tvrdeći kako pristajanjeuz relativistička stajališta nužno otvaraput opravdanju zločina poput, primjerice,holokausta, i onih koji odgovaraju jednakooštrim invektivama pozivajući se, recimo, nazla proizašla iz višestoljetnog eurokolonizatorskog“kultiviranja” naroda koje se držalonedovoljno razvijenima.Dobar primjer koristi koja za raspravuproizlazi iz razlikovanja “intelektualnog” i“moralnog” aspekta je već najavljeni problemodnosa moralnog relativizma i tolerancije.Upravo težnja zauzimanju tolerantnog stajalištaspram drugih, smatra Levy, motiviranajveći broj ljudi na prihvaćanje relativističkepozicije. No, implicira li moralni relativizamuistinu toleranciju? Odgovor je, nasuprotsugestiji intuicije, negativan. Naime: moralnirelativizam, za razliku od, primjerice, epistemičkog,ne vodi paradoksu, jer nije autoreferencijalan.Stav “nema apsolutne istine”,formuliran u okviru potonjeg, sam pretendirana status apsolutno istinitog i utoliko je ukontradikciji sa samim sobom. Stav, pak,“nema apsolutne moralne istine” ne iznosimoralnu istinu, pa je paradoks izbjegnut.Međutim, kada se u raspravu uvede problemtolerancije, nailazimo na poteškoće.U zapadnoliberalnoj tradiciji tolerancija je,dakako, shvaćena kao nešto ispravno i poželjno.Padnemo li sada u zamku da zahtjev zatoleriranjem moralnih sustava drukčijih odnašeg izvodimo iz pretpostavljene činjeniceda nema apsolutne moralne istine (dakle:ne možemo tvrditi da je naš moralni sustavbolji od bilo kojeg drugog, pa nemamo pravanametati svoje istine i vrijednosti drugima),naposljetku dolazimo do tvrdnje da je moralnaobaveza toleriranja drugih sustava apsolutnaistina, što je u kontradikciji s polaznompremisom.Pluralizam vrijednostiLevy će pažljivo istražiti neke suptilnijevarijante argumentacije koja, na ovaj ili onajnačin, povezuje problematiku moralnogrelativizma i tolerancije. Oslanjajući se na tzv.argument simetričnosti (pojednostavljeno:kroz uvid u strukturnu jednakost naše i suprotstavljenejoj pozicije, jednakost u nemogućnostiuvjeravanja onog drugog u vlastitepolazišne stavove, trebao bi biti uspostavljenodređeni nivo međusobne tolerancije), pokazatće da moralni relativizam, doduše, pružasnažnu potporu zauzimanju tolerantnogstava; o nekakvoj implikaciji, koja bi motiviralana prihvaćanje relativističke pozicije nemože, međutim, biti govora. Time je postignutnajavljeni cilj analitičkog razlikovanja“intelektualnog” i “moralnog” aspekta problemskogsklopa. “Uklonimo li žestinu sporaoko relativizma”, smatra Levy, “lakše ćemodonijeti sud o njegovoj istinitosti.”Konačno, treći značajan skup distinkcijaLevy uvodi kako bi uspostavio klasifikacijuraznoraznih “relativizama”. Riječ jeo uobičajenim razlikovanjima, a neka sunagoviještena u osvrtu na pitanje odnosatolerancije i relativizma. Prije svega, trebarazlikovati moralni od epistemičkog relativizma.Istinitost potonjeg podrazumijevala biistinitost prethodnog, pa bi najveći dio daljnjegistraživanja bio nepotreban. Premda sufilozofi koji zastupaju poziciju epistemičkogrelativizma u uvjerljivoj manjini, dojam je daje Levy, upravo zbog navedenih dalekosežnihposljedica, trebao uvjerljivije argumentiratinjezino odbacivanje.Unutar samog polja moralnog relativizmamoguće je distingvirati tri njegova tipa: tzv.deskriptivni relativizam (koji jednostavnotvrdi postojanje različitih moralnih sustava,što se na prvi pogled ne čini problematičnim,ali nailazimo na komplikacije postavimo lipitanje kriterija relevantne razlike), potomtzv. relativizam moralnih zahtjeva (kojismatra da se moralni zahtjevi što ih predpojedince postavljaju razne skupine, društvaili kulture međusobno fundamentalno razlikuju)i, naposljetku, tzv. metaetički relativizam(unutar kojeg se formulira tvrdnja kakomoralni sudovi nisu ni apsolutno istiniti niapsolutno neistiniti).Svi ovdje naznačeni momenti Moralnogrelativizma odnose se na propedeutičkuravan izlaganja. Tu se Levyju ne možemnogo toga zamjeriti: pregledan je i jasan,minuciozan u obrazlaganju argumentacijesuprotstavljenih stajališta, vješto koristi ilustrativneprimjere. Kada se, međutim, odvažida i sam pridonese rješavanju spora, dojamse uvelike kvari. Premda se njegova konačnapozicija – neka vrsta “trećeg puta” tzv. pluralizmavrijednosti koji, smatra Levy, predstavljainačicu relativizma, doduše značajnoograničenog postuliranjem nekih temeljnihvrijednosti kao kriterija svake moralnosti– čini prihvatljivim rješenjem, osobito onimakoji su u mišljenju skloni kompromisu (štobi, bojim se, svakom tko pokušava filozofiratitrebalo zvučati gotovo poput uvrede), nekiod koraka koje na tom putu poduzima su,najblaže rečeno, dubiozni. To se prvenstvenoodnosi na njegov “obračun s njima” – mislim,naravno, na zastupnike moralnih vrijednostiutemeljenih na učenjima islamske religije.Čitatelj već na prvim stranicama knjige,pročitavši autorovu suverenu tvrdnju kakoživimo u svijetu u kojem transcendentalnoutemeljenje moralnosti nedvojbeno predstavljaanakronizam, bespotrebni atavizamkojem nema mjesta u ozbiljnijim razmatranjima,naslućuje da će se nesposobnostrefleksivnog prevladavanja zapadocentričneuvjetovanosti vlastita mišljenja pokazati nerješivimproblemom. I doista: raspravljajući oproblemu nesumjerljivosti, Levy bez ikakvaobrazloženja uzima izrazito neuvjerljiv i slaboargumentiran rad Role of Muslim Woman inSociety izvjesnog Afzulara Rahmana, implicitnoga promovira u relevantnog zastupnikaislamske doktrine i potom kreće “topom nazeca”, dokazujući bez većih problema svojeteze. To je, dakako, tek ekstreman primjerautorove nedosljednosti (“Analizirat ćemonajjače argumente obiju strana…”, obećavaon u uvodu), ali ne i jedini. Dodamo li tomeprojiciranje vlastitih predrasuda na zastupnikedrugačijih stajališta i povremene terminološkenejasnoće (oboje je moguće uočiti,recimo, u spominjanoj raspravi o toleranciji),Levyjeve pretenzije na rješavanje kompleksnihproblema moralnog relativizma pokazatće se neopravdanima. Netko tko se bavi ovakoosjetljivim područjem morao bi pokazativiše suptilnosti pri pokušaju razumijevanjepozicije Drugog. U suprotnome, tek je nekolikokoraka udaljen od stereotipova sličnih,na primjer, montipajtonovskom viđenjuaustralskog profesora filozofije.Netko ironičan zaključio bi, možda, daovo i ne mora biti tako loše, barem za pretpostavljenogčitatelja-početnika: osiguravšimu solidan uvod u problematiku, autor muodmah potom omogućava i vježbu u argumentiranomkritiziranju ne osobito jakihstavova.cmyk

38 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.kritikaBogomoljka koja proždiresamu sebe nakon onanijeDarija ŽilićZbirka pjesama u kojoj se otvorenoizražavaju lezbijske vrijednosti.Lirska junakinja pritom hrabri ženeda se bore za “naše zastave i povijest”i da ostave trag u društvu iz kojeg suizmješteneSanja Sagasta, Sapfino ogledalo, AGM,Zagreb, 2005.anja Sagasta dosad je objavilajednu zbirku pjesama Igre ljubavii ponosa, prvu lezbijsku knjigupoezije u Hrvatskoj, a kritičar MilošĐurđević uvrstio ju je u izbor iz novijehrvatske poezije (temat časopisaRiječi, 1-2/2004, MH Sisak). Sada sepojavljuje s drugom zbirkom Sapfinoogledalo. Sagasta je dobra poznavateljicaknjiževnosti, a potom i ženskeknjiževne tradicije. To nam indicira većsam naslov, potom i složena strukturaove zbirke. Naime, ona piše sonete,spominje antičku dramu, evidentan je iutjecaj Whitmana na njezino pjesništvo,osobito u strukturiranju stihova.Spominjanje Sapfo važno je zato jerje riječ o poznatoj pjesnikinji s otokaLezbosa iz antičkog doba na koju su sepozivale brojne teoretičarke i književnice.Tako je i nastao termin “safičkaseksualnost” kao oblik izražavanjaseksualnosti u ženskom pismu koji jeposebno karakterističan za francuskeautorice. Još jedna značajka takveseksualnosti je otvoreno izražavanjelezbijskih strasti, a to se svakako možepovezati s pjesništvom Sanje Sagaste.Odnos Boga i lezbijkiPjesnička zbirka ima složenu strukturu.Započinje invokacijom, a zatimnalazimo organsku trilogiju kao ljudskinačin bivanja (riječ je o krivnji, patnjii spoznaji). Sagasta ispisuje i lezbijskesonete. Jedan je ciklus strukturiran okoogledala i prstenja, a zbirka završavanekom vrstom propitivanja odnosaBoga i lezbijki u kojem se ponajvišeočituje pjesnikinjina fascinacijaWhitmanom. Lirska junakinja traga zavlastitim identitetom, on je u negaciji,pa ističe “muškarac nije moj identitet”.Ona se osjeća povezana s nebom i zemljom,daje sebi ime Pčela. Ponekad seidentitet otkriva kroz igru pretvaranja.Ona se pretvara da je oličenje ponosai mamina djevojčica, ali iz nje stalnoizbija prijekor prema samoj sebi, jerlezbijke optužuju same sebe, sramese “svog lika i prstiju”, one same sebeponekad određuju kao bolest i naglašavajuneispunjenost majčinstvom (jajnikje tek “cista bez funkcije”). U pjesmiBogomoljka ističe da je bogomoljka“koja proždire samu sebe/nakon onanije”.Nerijetko se spominju suicidi kojise umnožavaju i zato se nikad nemože stići do smrti. Naprotiv, onaističe da nakon svakog suicida “uvijekpostoji”, a besmrtnost postaje trulež.Česte su pjesme s opisima tijela kojeje u truleži, pa se možemo prisjetitiMonique Wittig koja je u knjiziLezbijsko tijelo također naturalističkiopisivala tijelo, da bi ga lišila općenitostii idealiziranja. Nasuprot tijelukoje truli i smrdi, Sagasta supostavljaplastiku, govori o porađanju iz plastičnečahure. A sva ta rađanja kojaspominje ne nose ništa jer “ovaj prasakneće poroditi novu galaksiju/niti će seod posteljice itko najesti”. Od životačešće spominje razne negacije života– neživot, mrtvu djecu, nezemlju, nevodu.U opisivanju jastva često su korišteniizrazi poput dubine, praznine,izdvojenosti. Sama pak spoznaja stvarase iz činjenice da se bez kauzalnostine može ostvariti, pa se tako “iz tamnenoći, najbolje vidi dan”. Ona u invokacijizaziva nadzemaljska bića, vilenjake,Boga. U zazivanju opisuje svojepisanje kao “estetiku ružnoće”.Poziv ženama da uznemiresvemirUz društvo povezuje laž; laž je “dobraheteroseksualna žena”. Referira ina laž na kojoj je sazdana bivša država;“posljednja laž je amputirana/zajednos Maršalovim nogama”. A svijetje metaforički predstavljen kao vojskacrva koja ulazi u mozak. Na svakom jecrvu neka zapovijed koja kazuje kakose treba ponašati u životu – roditi,jesti, spavati. Lirska junakinja SanjeSagaste odbija te imperative i preispitujesebe i svijet, gotovo da bismomogli reći kako samoj sebi naređuje:Lezbijko, misli! Ona želi stvoritivlastiti jezik. Umjesto zastava raznihdržava, govori o zastavi svog mozga,vagine, našeg govora, našeg pisanja,njezina srca. Upravo isticanje “našeg”ukazuje na povezanost sa ženama ipotrebu da izrazi i bivanje u društvu.Tako često u pjesmama poziva naborbu, ali ne na rat, već na borbu zaslobodu, dostojanstvo, poziva žene dauznemire svemir, da ispljunu navike,da se odmaknu od uljudnosti.Ona spominje okvir i to u dvaznačenja. U pjesmi Izvan okvira dokopisuje vođenje ljubavi, poželi “izlaženje”iz vlastita tijela. Naime, kostisu okvir prostora i ona želi biti “izvannjih” kako bi se stopila s voljenom. Noveć u drugoj pjesmi želi odmaknutostod voljene, poželi da ljubavnica ostaneu “lijepom zlatnom okviru” da bi onamogla ostati u svome svijetu i “sanjatisvoj život”. I postoji potreba da se uživotu ostavi znamen, neki urezanitrag, jer voda je istekla, a pijesak jeiscurio kroz prste. Zato je nužno upisivanjeu povijest, pa “lezbijke pišupovijest u nadi da će zapisati sebe zanju u /Vječnost”.Nužno je reispisivanje starih mitova,ponovno ispisivanje priče o Evi –Umjesto zastava raznihdržava, govori o zastavisvog mozga, vagine,našega govora, našegpisanja, njezina srca.Upravo isticanje “našeg”ukazuje na povezanostsa ženama i potrebu daizrazi i bivanje u društvu.Tako često u pjesmamapoziva na borbu, ali nena rat, nego na borbu zaslobodu, dostojanstvo,poziva žene da uznemiresvemir, da ispljununavike, da se odmaknuod uljudnosti“ispišimo pad silovane Eve samo zbogglupog/nabreknutog uda koji se moragurnuti”. Svijet trune, vrijeme je kadse “penisima mjeri svijet”, pa pozivažene da obuku povijest, da tkaju tekstovei da ušutkaju glasove starih mudraca.Zato smjelo traži da se Platon iAristotel pozovu na sud i da se izgraditradicija koju će ispisati vještice,pisarice i paučice. Naime, spominjanjevještica je važno jer su one bile nositeljicealternativne ženske tradicije,one su djelovale na granicama jezikai kulture zajedno s ludim ženama ihisteričarkama. Lirska junakinja hrabrižene da se bore za “naše zastave ipovijest” i da ostave trag u društvu izkojeg su izmještene. Uostalom, jednapjesma i ima naziv Izvještaj s marginedruštva; pjesme bivaju izvještaji s togruba na kojem se ne može zaraditi, nakojem ne možeš unajmiti stan, pa siu “istom košu s narkosima, kurvama ikriminalcima”.Život je “fašistička svinja”Lirska junakinja ponekad je izmještenaiz konteksta, strši u svemiru,uvijek sama. Život je za nju “fašističkasvinja”, a u Svemiru je isto – i samoćai praznina i mrak i odbljesak tuđesvjetlosti, pa piše o “mojoj praznini”.Ona ne govori samo o teretu lezbijke,nego svih podređenih žena – crnkinja,Židovki. No zanimljivo je dane idealizira lezbijke, nego u nekimpjesmama šalje poruke homofobičnimlezbijkama, a jednu pjesmu posvećujei “svima onima koji misle da nasilje ulezbijskim vezama ne postoji”. Jedanje ciklus posvećen ogledalima – ljubavi,rasapa, kruha, ptice selice i prevare.U Vlastitoj sobi V. Woolf pisala je kakose žene ponašaju kao lik u ogledalu,odražavaju muškarce i povećavajutako domenu muškosti. Suvremenafeministička psihoanaliza smatra danarcistička upotreba žene pridonosinjezinu definiranju kao Drugosti.Tako se u ogledalu ljubavi odražavajulica ljubavnica, njezina utopija dobivaoblik “ogledala rasapa”, a kraj ljubavimetaforički je predstavljen kao ogledanjesad već bivše u ogledalu kojenije ona; “ja nisam bila to ogledalo niptica ni glista”.U posljednjem ciklusu obraća seBogu, spominje Isusa i nanovo ispisujeBožje riječi stvaranja. Tako Bogizgovara “neka bude njezino vino”,“neka bude tuđa poezija”. Na jednommjestu ona uvodi opoziciju realnostapsoluti pritom ovo prvo biva manjeznačajno. No na kraju konstatira daBoga nema i ne zna se tko izgovaranjegove riječi. A ženi je u tom stvaranjuuzeta riječ i nastavlja se “igrabesmisla”.Zato treba pobjeći od šutnje, jerona “grize”, pjesnikinja nam poručujeda treba govoriti u snu, jer će namšutnja “ionako prerezati vratove”. Apoezija je za Sanju Sagastu kao i zapoznatu američku pjesnikinju i aktivisticuAudre Lorde, izlaženje iz šutnje,imenovanje bezimenog.cmyk

kritikaVII/176, 23. ožujka 2,,6.39U braku “gine” više ljudinego na prometnicamaDario GrgićU ovome zborniku dvadeset i šestžena različitih dobi pišu o tome kakavje to osjećaj, i što dovodi do njega,kada supruga ili partnerica samu sebedoživljava kao kučku, kao izdajnikaCathi Hanauer, Dežurna kučka; sengleskoga prevela Suzana Sesvečan;V.B.Z., Zagreb, 2005.filmu Stephena Daldryja Sati, snimljenomprema romanu MichaelaCunninghama, jedna od junakinja sGospođom Dalloway Virginije Woolf u ruciokreće se prema prijateljici i kaže joj neštou stilu kako čita knjigu u kojoj glavnojjunakinji upravo sviće da život koji vodinije život. Taj fenomen žive smrti sjajno je“obradio” u jednom od svojih mikroesejaDanijel Dragojević napisavši kako su našistari kužili da je moguće hodati, jesti, piti isvejedno biti – mrtav. On kaže: stoga su seoni zazivali s “jesi li živ”. “Tome se danas”,piše dalje Dragojević, “daje značenje: kakosi? kako zdravlje? I slično”. No veliki hrvatskipjesnik misli da se iza takva pozdravakrije nešto magijsko, nekodubinsko znanje koje vidi ispodpovršine: smrt može preuzetivlast nad tijelom, čovjek semože muvati među nama, alitebe cijelo vrijeme progoni osjećaj kao daon nije tu. Dragojević se pita gdje je raskrižje,što čovjek mora učiniti da od jednogtrena pa nadalje postane posjednut smrću.Potpuna razdvojenost uzajedničkom životuCathi Hanauer nije tako radikaliziralastvari. Iako je u srži svih tekstova oveknjige teza kako nas zapravo više “gine” ubrakovima nego na prometnicama. Kodnje je u prvom planu iščašeni život koji jemoguće riješiti nekim od poznatih psihosocijalnihterapijskih puteva; mi dodušeponekad zalutamo u onoj šumi koja jeDantea odvela do pakla, ali, za razliku odovog čudnog tipa, koji je zapilio sve dodevetog kruga, sjednemo, popričamo i,dok si lupio dlanom o dlan, već smo out ofthe blue. Spomenuta spisateljica VirginiaWoolf skovala je sintagmu “anđeo u kući”,a u ovome zborniku tekstova dvadeset išest žena različitih dobi (od dvadeset četirido šezdeset šest godina) pišu na temudijametralno suprotnu stanju koje je iritiraloWoolfovu: kakav je to osjećaj, i štodovodi do njega, kada supruga ili partnericasamu sebe doživljava kao kučku, kaoizdajnika. Hanauerica ne piše s feminističkihishodišnih točaka. U srži njene knjigenije nikakva pobunaili redefiniranje klasičnihbračnih odnosa;to se redefiniranje većdogodilo, nego je ovdjeprije riječ o frustraciji,o osjećaju nemoći uslijedmnogima znanogfenomena potpunerazdvojenosti tobožezajedničkog života.Ova tridesetdevetogodišnjaspisateljicai urednica, koja je uzto i majka dvoje djece,pitala je svoje znanicena koji način rješavajunovonastale okolnosti,prije svega činjenicu da žene nisu imalenikada veća prava nego danas – bilo deklarativno,bilo kroz mogućnosti napredovanjai kroz karijere – te kako ih usklađuju suobičajenim patrijarhalnim postavom štoih, bez obzira na te proklamirane vrijednosti,dočekuje kada se vrate doma. Karijeras jedne, brak s druge strane “bodljikavežice”. Na što sliči uobičajeni povratak ženedoma s posla? Da pojednostavnim: sveističu da uglavnom zatiču nered, ostatkeprehrambenih aktivnosti, s lijenim mužjakomkoji u fotelji čita novine, mirnovareći hranu i samozadovoljstvo u pozilava u savani. Dva su puta, ističu “kučke”:a) podnositi do smrti takav mužjački nabusito/lijenistav; b) odvaliti lava po glavi,to jest kopitom po donjem dijelu leđa, paneka se izležava na nekom drugom mjestu.No postoje i brojne podmogućnosti, oduzimanja ljubavnika, do rađanja djeteta sljubavnikom, samostalnog, tj. odvojenogživota i tako dalje.Bezizlazne situacijeU Dežurnoj kučki ima svega od svegatoga pomalo. Neke vam priče zbilja moguokrenuti stomak, npr. ono što se dogodilospisateljici Veronici Chambers. Priču jeposložila oko poslovice: čemu kupovatikravu kad mlijeko možeš dobiti besplatno.Kaže, “zgrozila me činjenica da meuspoređuju s kravom”. S druge strane,zapisuje kako je pomislila da seks i nakondjevičanstva ima cijenu. Zbrojimo litome krizu izazvanu pogledom na većinusvojih poudavanih kolegica, možemo isami zamisliti Chambericu kako upadau klopku koju je sama skovala vlastitomemocionalnošću: ona je primila na stan,hranu i sve ostalo mladog umjetnika kojigodinama doslovce prstom nije mrdnuo,dok ga jednog dana nije pogodilo spomenutokopito na spomenuto mjesto teje ovaj nestao iz njezina – sad naravno– oslobođena, pročišćena, maltene sjajnaživota. No, pažljivi će čitatelj osjetitikako u njenoj priči netko fali i da bi jenajradije upitao “jesi li živa.” Takav je stavvjerojatna posljedica moje skepse prematipičnoameričkom stavu prema životu“ima za sve lijeka”. Mudri Tin Ujević imastih: “gledamo se blijedi/falimo mi sami”,a i sam iz iskustva znam da su situacijeuglavnom bezizlazne i da ih je nemogućeslomiti, ali jest otopiti. Dobra stara ljubavukombinirana s razumijevanjem možečuda, a savjeta nema, ne postoji receptprema kojem se “to” radi. Činjenica jest dana sam spomen muke i odricanja partneriuglavnom bježe glavom bez obzira, bilou izmaštane svjetove, bilo u najdoslovnijemsmislu, izbjegavajući tako vjerojatnojedinu životnu situaciju iz koje je u ovakopopisanom i izograđivanom životu mogućedoći u kontakt sa životom samim.Avantura je uvijek negdje drugdje. Ženenisu kučke, muškarci nisu lavovi, i svedo Indije u tom smislu. A porobljeni suoboje. Dežurnoj je kučki idealan partnerdežurni papak. Pun ih je grad svake suboteili nedjelje prijepodne. Stvar se utolikopromijenila što “kučke” očito mogu i znajuuzvratiti udarac, a njegovu snagu boljeda ne osjetite na svojoj koži. Da ne bikasnije bilo nismo znali. Počnite s ovomknjigom, i umrite, ukratko, u času smrti, ane godinama prije toga.Traženje izgubljenog Arnoldai nalaženje zrcalaGrozdana CvitanU priči o potrazi za dječakomnestalim na kraju Drugog svjetskograta izgubljeni su više-manje svi.Nalaženje ne nadoknađuje gubitak,jer vrijeme nitko nije uspio zaustaviti.A novi gubici uvijek su mogući. Zanjih nije potreban ni rat ni opasnost.Za njih je dovoljno ne primjećivanjeljudi u vlastitu okružju. Izgubljeninisu roman dječjih usta, nego dječjeironijeHans-Ulrich Treichel, Izgubljeni; snjemačkoga prevela Ljiljana Šarić;Hrvatsko filološko društvo – Disput,Zagreb, 2005.zgubljeni su prvi roman njemačkogknjiževnika Hans-UlrichaTreichela. Objavljen 1998., predstavljaoje početak zanimanja za – do tadauglavnom u Njemačkoj poznatog pjesnikai znanstvenika, autora čije će jedno od sljedećihproznih djela (Zemaljski Amor) bitiproglašeno najboljim stranim romanom2002. u Kini.Stvarnost i autentičnost u književnomdjelu postoje da bi se nadopunile, a autorovakreacija približavanje je sebi, otkrivanjesebe. Kreacija je to iznenađujuća, paradoksalnai trajna, a Izgubljeni su prvi uspješni“proizvod” tog eksperimenta. Romanmonologispričan u prvom licu i takorećiu jednom dahu kroz sjećanje bezimenogdječaka u pubertetu, sam je autor Treichelimenovao ponovnim izmišljanjem samogsebe, a svoju metodu nazvao izmišljanjeautobiografskog. U priči o potrazi za dječakomnestalim na kraju Drugog svjetskograta izgubljeni su više-manje svi. Izgubitiidentitet, drage ljude, imanje, domovinu,roditeljsku pozornost, sigurnost, samopouzdanje,zdravlje pa i život – dio su mnogihmogućih gubitaka koji se pretvaraju ulanac izazvan onog dana kad je majkasvoje dijete u trenutku opasnosti predala uruke žene do sebe. Bio je to dan u kojemsu seljaci iz njemačkog sela u Poljskoj bježalipred Rusima osloboditeljima. Mnogogodina kasnije roditelji će razmišljati je liopasnost uistinu bila tako velika kao što jebila reakcija majke.Vrijeme relativizira snagu osjećaja isumnjiči svaki postupak, a uranjanje uosobni gubitak često je toliko intenzivnoda oko gubitnika stvara ozračje gubitka. Utom ozračju dobici se ne broje niti primjećuju,postojeće stanje se podrazumijeva,a fiks-ideja (u ovom slučaju pronalazakizgubljenog djeteta) postaje neiscrpno vreloaktivnosti koje diktiraju stvarnost bitnodrukčiju od one koju bi obitelj živjela da jeprihvatila gubitak i s njim se pomirila.Iz perspektive dječaka rođenog nakongubitka prvog sina, život se pretvarau borbu s nepostojećim i nepoznatimprotivnikom koja toliko zaokuplja svihoko njega da mu se čini kako su ne samozaboravili razloge njegova dolaska nasvijet nego i samu činjenicu da on postoji.Svatko u svom zaboravu i očekivanju,između prošlosti i budućnosti oni gubesadašnjost i žive premošćivanje vremena.Susret s budućnošću, nalaženje traženog,bljeskovi realnosti najmanje su očekivanirezultat koji nitko nije želio: pogubljenematerijalne vrijednosti ne samo da suna broju nego su se i umnožile, ali ljudi– oni koji su uspjeli preživjeti – izgubilisu godine i vrijednosti, izgubili su jednidruge pa i sami sebe. Nemogućnost da sevidi sadašnjost često dokida budućnost paostaje samo prošlost i sjećanje u koje višenije moguće intervenirati, ljudi koji više neprepoznaju ni sami sebe, o drugima da sene govori. Tražeći Arnolda, jedna je obiteljpronašla zrcalo. U njemu se neki više nisuznali prepoznati, drugi nisu mogli jer ihviše nije bilo, a netko se sebi i bez zrcalasviđao premalo da bi za zrcalom težio.Nalaženje ne nadoknađuje gubitakjer vrijeme nitko nije uspio zaustaviti. Anovi gubici uvijek su mogući. Za njih nijepotreban ni rat ni opasnost. Za njih jedovoljno ne primjećivanje ljudi u vlastitomokružju. Izgubljeni nisu roman dječjih ustanego dječje ironije.cmyk

40 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.kritikaNeljudska ljudskostSteven ShaviroRoman o vampirima nedavnopreminule dive znanstvene fantastikeu kojemu je riječ o temeljnimograničenjima iskustva, ljubavi,rasizmu, preobrazbi i nemogućnostinekonfliktne utopijeOctavia E. Butler, Fledgling; Seven StoriesPress, 2005.ovi roman Octavije ButlerFledgling priča je o vampirima.No, njezina je dinamika mnogodrukčija od bilo koje druge priče o vampirimakoju znam. Vampiri su običnorušilačke sile nesvjesnoga. Utjelovljujunajmanje priznate želje i strahove. No,nema ništa atavističko kod ButleričinihIna (kako njezini vampiri nazivaju samesebe): oni imaju kulturu sa zakonima iobičajima, skupine po sličnosti, religiju,etiku i politiku, sporove i borbe za moćoko svih tih stvari – baš kao i bilo kojadruga skupina ljudskih bića. Butlerovatraži nešto suptilnije od naših uobičajenih(i daleko poznatijih i u ovom trenutkuu robu pretvorenih) zanesenosti“tamnom stranom” (da ne spominjemoda bismo morali biti svjesniji nego štoobično jesmo – ili barem bijelci jesu– rasnih konotacija fraze kao što je “tamnastrana”.)Sve naučiti iznovaFledgling počinje s pripovjedačicomkoja se budi u mraku, ne znajući ni zašto drugo osim goleme gladi. Ona se nemože sjetiti tko je ili što je, ne zna čakni vlastito ime. Govori nekim jezikom,ali mnogim njezinim riječima nedostajureferenti. Ona zna da postoje i drugi,i zato se osjeća osamljeno, ali ne znatko su ti drugi. Ranjena je, u velikojboli; ali postupno ozdravljuje i shvaćada zna raditi ono što mora raditi:loviti, ubijati i hraniti se. Nema tabulerasa, nema čistog postajanja: čak i akopripovjedačica dolazi na svijet svježa,potpuno sama i naizgled nova, tu sumreže značenja, i obaveze, i povijestikoje je okružuju i utječu na nju – iakoona ne zna za te stvari i mora ih otkritikao da je to prvi put.Ime pripovjedačice, kako konačnodoznajemo – i kako ona konačno doznaje– je Shori Matthews. Izgledapoput crne djevojčice stare deset godina.No, u stvari, ona je vampiricastara 53 godine; iako je u vampirskimpojmovima 53 godine još predpubertetskodoba. Shori je gotovo potpunoizgubila pamćenje što je posljedicatraume. Njezina je cijela (šira) obiteljpobijena, samo je ona preživjela. Nikadneće ponovo steći sjećanja koja je izgubila;ne može čak ni istinski oplakivatisvoje majke i očeve, svoje sestre i braćui sve njihove voljene, jer su potpunoizbrisani iz njezina sjećanja. Njezinnovi početak rezultat je gubitka onkrajgubitka, gubitak čak i mogućnosti da segubitak osjeti. Mora sve naučiti iznova- kao da dolazi izvana - sve što je prijesaznala kroz iskustvo odrastanja. Moranaučiti i o ljudskom svijetu i o svijetuvampira. Mora ponovo steći, iz drugeruke, sve referente i kontekste koji iduzajedno s jedinim stvarima koje ona jošposjeduje: jezik i osjetilno-motoričkevještine.Čitajući Fledgling, upoznajemodruštvo Ina kao što to čini i Shori.Butlerova izmišlja cijelu biologiju iantropologiju vampirskoga života. Inažive 500 godina ili više. Kada su ozlijeđeni,mogu se samo-obnavljati (kaoi Shori) jedući crveno meso. Kada suzdravi, žive isključivo od ljudske krvi.Imaju izvanredno osjetilo mirisa, te vidi sluh oštriji od ljudskih bića; sva taosjetila upotrebljavaju u odnosima jednis drugima, kao i s ljudskim bićima.Ina društvo je više ili manje matrijarhalno– žene Ina moćnije su od muškaraca– i organizirano je oko rodnopodijeljenih proširenih obitelji. Pare sei razmnožavaju u skupinama koje se temeljena obitelji (skupina braće pari sesa skupinom sestara iz druge obitelji).Mladi muškarci žive s obitelji svojihotaca, a žene s obitelji svojih majki. Inatakođer imaju složene odnose sa svojim“simbiontima”, ljudskim bićima kojimase hrane.Butlerova je čestopisala kako ljubavuključuje ovisnost,gubitak samostalnosti inejednake odnose moći:čak i kada su obje straneu odnosu dale sebeDrugome bezuvjetno,one nikada nisu jednakeu (samo)odbacivanju.To dovodi do paradoksai bezizlaznosti koji sugotovo previše bolni dabi se o njima razmišljaloZajednice ljudi i vampiraU Fledglingu vampiri gotovo nikadne ubijaju svoj ljudski plijen: žive zajednos njima i s njima imaju spolneodnose, u proširenim obiteljima odsedam ili osam ljudskih simbionata zasvakog vampira. Bez obzira na to jesuli muškarci ili žene, vampiri uglavnomimaju simbionte obaju spolova,a simbionti često razvijaju seksualniodnos jedni s drugima. Tako sve usvemu Ina društvo uključuje i vampirei ljudska bića, koji su uključeni usložene mreže višestrukih ljubavnihodnosa. (Vampiri kao da su strogoheteroseksualni u međusobnimodnosima, ali međuljudski odnosi,kao i odnosi između vrsta, odnosnovampira i ljudi, uključuju sve vrsterodnih sparivanja i seksualnih igara.)Što znači biti ljudski simbiontvampira? Budući da je Shori vampirica,a ljudske misli i osjećaje vidimosamo kroz njezino pripovijedanje,teško je točno znati. Vampirska slinaistodobno izaziva ovisnost i ima antiseptičkodjelovanje na ljude: ljudskabića doživljavaju golem seksualniužitak od ugriza i brzo postaju ovisnio svojim otmičarima vampirima, nezaljubljeni u njih. Ta slina osim togarezultira njihovim vođenjem dugih izdravih života: nikada nisu bolesni ižive mnogo dulje od običnih ljudskihbića (iako ne onoliko dugo kao vampiri).No, simbionti se moraju odrećisvoje autonomnosti kako bi zauzvratdobili ljubav, užitak, zdrav i dug život.Osoba koja je ugrizena ne možene poslušati naredbe svog vampira.Njihovi su životi na kraju ipak životiu ropstvu. Većina je vampira dovoljnomoralna da svom ljudskom plijenuostavlja nešto malo izbora, dopuštajućiim da odu u nekoj ranoj fazi njihoveveze, prije nego što postanu tolikoovisni o njihovim vampirskim ugrizimada bi odlazak bio fizički nemoguć.No, emocionalna ovisnost prethodipsihološkoj ovisnosti, i tako simbiontigotovo nikada ne odabiru otići.Uglavnom simbionte biraju njihovivampiri i gotovo nikada nije obrnuto(iako rijetko, ljudska bića koja suodrasla u Ina kulturi, sa simbiotskimljudskim roditeljima, i sama odlučujupostati simbionti).Ovisnost i nesimetrija uljubaviOpisao sam Ina kulturu ovdje gotovopreviše detaljno, dajući plošnu,sažetu i shematsku skicu stvari koje sepočinju polagano razjašnjavati i postajuočite kroz roman. (A upoznavanjetih stvari postupno, kako ih Shoriponovo upoznaje, jedan je od užitakačitanja Fledglinga.) No, nadam se damoj sažetak prenosi osjećaj bogatstvaromana i nekih stvari koje su u pričiulozi. Butlerova je često pisala kakoljubav uključuje ovisnost, gubitak samostalnostii nejednake odnose moći:čak i kada su obje strane u odnosu dalesebe Drugome bezuvjetno, one nikadanisu jednake u (samo)odbacivanju. Todovodi do paradoksa i bezizlaznostikoji su gotovo previše bolni da bi se onjima razmišljalo. (Levinas ima pravokada kaže da moj odnos s Drugim nijesimetričan jer uključuje moje samoodbacivanjeonkraj bilo kakve mogućnostioporavka ili povratka. No, ima krivoIstvn Oroszcmyk

kritikaVII/176, 23. ožujka 2,,6.41kada misli da to nestaje s odnosimamoći; asimetrija između ljubavnika iljubljenoga ne osjeća se simetrično ilina isti način, na obje strane). Butlerovaje često prenosila taj bolni osjećaj ovisnostiu ljubavi sa stajališta podređenogpartnera (mislim i na pripovjedača ukratkoj priči Bloodchild i na ljudskabića, u odnosu na njihove otmičaretuđince, u romanima Xenogenesis iliLilith’s Blood). No, ovdje pristupa istomčvoru ovisnosti i nejednakosti – koji jeipak ljubav – sa stajališta dominantnogpartnera. (A to nije čak ni zato da sepozabavi uznemiravajućom činjenicomda, iz ljudske perspektive, sa stajalištaljudskih bića koja joj daju krv i imajuseksualne odnose s njom, Shori izgledakao desetogodišnja djevojčica.)Fledling je isto tako, poput većineButleričinih djela, priča o rasi. Inasu europskoga porijekla (iako se romandogađa isključivo u suvremenimSjedinjenim Državama); oni su zasebnavrsta u odnosu na ljudska bića, aližive u ljudskom svijetu tisućama godina,poput skrivene elite, s određenomsposobnošću manipuliranja ljudskimmišljenjem u svoju korist, ali i s dobroukorijenjenim strahom od ljudskihpredrasuda i mržnje. Bez obzira nato koliko moralni bili, oni su ipak ukonačnici grabežljivci (ili paraziti) kojisvoje društvo drže u tajnosti, dok sehrane ljudskom zajednicom koja ihokružuje. Zbog toga se čini da uvelikesliče Židovima (mislim i na Židovekakvi su u stvari bili u europskomdruštvu mnogo stoljeća i na slike o“Židovima” kako ih je prikazivaloantisemitsko kršćansko licemjerje).No, zajedno s time, Ina su noćna bića:alergični su na sunce – izgore akoizađu i psihološki su nesposobni ostatibudnima tijekom dana – a njihov fizičkiizgled gotovo je groteskno albino.(To je jedno od malog broja obilježjakoje Butlerova zadržava iz tradicionalneproze o vampirima.)Vampirski rasizamShori je manjina unutar te manjine,jer je jedini crni vampir na svijetu.Doznaje da je rezultat genetskih eksperimenatakoje je izvodila njezinamajka: geni crnih ljudskih bića pomiješanisu s njezinim inače Ina genima,što joj daje izgled kože s više melanina,a to joj omogućava da ostane budnatijekom dana, pa čak i da izdrži ograničenoizlaganje suncu. I na vidjelo izlazida je rasizam među Inama razlog zbogkojega je njezina obitelj pobijena, a onasama meta. Ine se drže svog jedinstvenognasljeđa, a to dovodi neke međunjima do fanatičnog vjerovanja u njihovurasnu čistoću i superiornost. MrzeShori jer je ona “dijelom čovjek” (iakoje to s biološkog stajališta besmislenaizjava), a to je još pojačano činjenicomda je “ljudski” dio nje crnački.Sve se to također otkriva postupnotijekom romana i vodi u neke izvanrednokonceptualne i emocionalne zbrke.Stvari se barem privremeno razrješujudo kraja knjige; iako razrješenje naglašenonije ostvareno pribjegavanjemakciji/avanturi koja obično obavljataj posao u većini proze ovoga žanra.Umjesto toga, ostaje strogo unutarantropološkog (vampirološkog?) okvirakoji je roman konstruirao za sebe. Nećureći ništa više da ne bih pokvario onihnekoliko tajni priče koje već nisamotkrio, nego ću zaključiti s nekolikoopćenitijih primjedbi.Jedna od najvećih vrlina Fledglinga– kao i uostalom većine Butleričinihdjela – jest što raspravu o “genetskomdeterminizmu” i “društvenoj konstrukciji”čini gotovo potpuno nevažnom.U Butleričnu smo svijetu obvezani iograničeni i našim genima i našim kulturnimnasljeđem; oboje su ograničenjakoja ne možemo zanemariti a ipak jeoboje (pod određenim uvjetima) podložnopromjeni. Zato pitanje nikadanije je li nešto “u našim genima” ili jesamo “kulturna konstrukcija”: sve jeoboje i nema razloga gledati bilo “prirodu”bilo “kulturu” kao nešto što ograničavaviše nego ono drugo. Pitanje, is kulturom i s biologijom, jest kolikosmo ograničeni i koliko smo slobodni,koje su naše granice i koja prava možemoostvarivati unutar (i unatoč) tihgranica.Iz Butleričine perspektive možemopotpuno odbaciti i hobsovski redukcionizamznanstvenika poput StevenaPinkera i rusoovski pristup “tabulerasa”, kojim Pinker karikira one kojine dijele njegov uski determinizam. Uprirodi kao i u kulturi sve je promjenjivo– to je dio značenja evolucije. Ali, ukulturi kao i u prirodi, snage tradicije,konvencije i tako dalje, tako su jake daje prilično teško promijeniti ih. Nikadanismo oslobođeni naših povijesti injihovih zapleta, jer je njihova inercijanajvećim dijelom ono što “nas” prijesvega sačinjava. Butlerova zamišlja alternativnugenetsku i kulturnu povijest,podsjećajući nas da život uvijek možebiti drukčiji. No, te alternative nisu“utopijske”: svaka predstavlja različitiniz ograničenja i mogućnosti na kojesmo naviknuti, ali ipak to i dalje jesuograničenja i mogućnosti.Nepodnošljiva emocionalnanesigurnostJoš jedna odlična stvar u romanuFledgling jest što je tako snažno afektivana istodobno snažan kognitivantekst. Butleričino pisanje naginje oskudnomi opisnom, a ne stilistički razrađenomi retorički autorefleksivnom. Aipak, ima nešto u njemu što mu dajenevjerojatni intenzitet i žestinu kadaevocira stanja gladi i tuge, sumnje inade, žudnje i požude i ljubavi, čežnje,ljutnje, gorčine, bijesa i mržnje.Fledgling plovi strujama emocionalnenesigurnosti koju je gotovo nemogućepodnijeti, i to nas gura do granicatko i što smo (tkogod “mi” bili, ljudiili vampiri). Roman stvara afekte kojinadilaze ljudske i to implicira nove,drukčije oblike subjektiviteta od onihkoji su prepoznati u običnom životu (iliu običnoj, “mimetskoj” fikciji). Zato se,između ostalih stvari, iako Butleričiniromani stalno postavljaju pitanja rodai rase, za njih ne može reći da alegorizirajupojedina postojeća stanja rodne irasne nejednakosti: jer oni stalno gurajuhijerarhije i odnose moći roda i raseu nove oblike i strukture. Butleričinadjela, kroz svoje afektivne intenzitete,ukazuju na potrebu (i mogućnost) zametamorfozom (i nadu koja s tom mogućnošćudolazi) i ukazuju na to da su(kako bi to rekao Žižek) trauma i antagonizamneiskorjenjivi, a ne podvrgnutiracionalnoj osudi.Na kraju Fledglinga Shori je oslobođenasmrtne kazne koja joj je prijetila– ako ne zauvijek, onda barem za 300godina (iako je to u vampirskom doživljajuvremena kraće razdoblje nego štobi bilo u ljudskom), a i put je prokrčenza nju da stvori vlastitu Ina proširenuobitelj. No, ona nikada neće vratiti svešto je izgubila, niti će ikad vratiti sjećanjeda je to izgubila.S engleskoga prevela Lovorka KozolePortugalski dream teamgrofa TalanaSiniša NikolićOva antologija nevjerojatno agilnogNikice Talana pokazuje silnuraznovrsnost i kvalitetu portugalskogpoetskog pisma prve polovice isredine 20. stoljeća. Iako opsegomvelika, ova bi knjiga mogla i trebalapostati vademekumom i “pjesničkompočetnicom” svakog istinskogpjesnikaU sjeni Pessoe: Antologija portugalskogpjesništva dvadesetog stoljeća, 1. svezak,priredio i preveo Nikica Talan; Hrvatskofilološko društvo / Biblioteka Književnasmotra, Zagreb, 2005.ortugalci su, kao što je poznato,nogometna, glazbena i vinskabivša kolonijalna velesila sazapadnog ruba Europe. To da su onii pjesnička nacija, onima koji to nisuznali, u posljednje je vrijeme sve jasnijei u našim krajevima. Ali da sesve ne vrti samo oko mitskoga Pessoe,spoznali smo među ostalima marnimradom Nikice Talana, koji prema svojojstaroj navici piše i prevodi brže iviše negoli to prosječan konzumentpoezije može komotno apsorbirati.Nakon reprezentativnih monografija oJorgeu de Senni i Eugeniju Andradeute kapitalne Povijesti portugalske književnosti,kao i sjajne antologije brazilskogpjesništva Raspušteni ritam, logičanslijed je, dakako, antologija portugalskepoezije 20. stoljeća. Začudo, na tompodručju Talanova knjiga ima izvjesnukonkurenciju. Naime, 1999. izašla jeAntologija suvremenog portugalskog pjesništva(Ceres, Zagreb, 1999.) u izborui prijevodu Tanje Tarbuk, podjednakoagilne prevoditeljice. Ali usporedbomtih dviju knjiga, možemo konstatiratida su, barem zasad, ta dva izbora prijekompatibilna negoli konkurentna. Tese dvije knjige, naime, preklapaju tek umalom broju izabranih pjesnika (ali ne iu izboru njihovih pjesama), jer je antologijaTanje Tarbuk više orijentirana namlađe pjesnike. Gotovo da bi se mogloreći da Talanov izbor zapravo završavatamo gdje izbor Tanje Tarbuk počinje(mislim… ne baš, ali uglavnom). Tek ćese u drugom Talanovu svesku pokazatimoguća konkurentnost tih dviju knjiga.U međuvremenu, možemo se opijatičistom Poezijom na samom izvoru portugalskogmoderniteta, otkrivajući obiljetamo gdje bismo to najmanje očekivali– u razmjerno malome Portugalu. Talansvoj izbor otvara Camilom Pessanhom,najpoznatijim luzitanskim simbolistom,“portugalskim Verlainom”, da bionda odao poštovanje samome Pessoii njegovim pjesničkim inkarnacijama:Albertu Caeriu, Ricardu Reisu i AlvaruCamposu (ukupno 28 pjesama). Alitek tada započinje pravi rock&roll,majstorski veleslalom između ukupno35 pjesnika i tri pjesničke utvare, svihrođenih na prijelazu stoljeća (“najmlađi”i posljednji u ovome izboru je Eugeniode Andrade, rođen 1923.). U tom izboruističu se dva pjesnika i jedna poetesa– Jorge de Senna (53 pjesme), Sophia,božemioprosti, de Mello BreynerAndersen (60 pjesama) i Eugenio deAndrade (80 pjesama), svi redom velikanipjesničke riječi ravni Pessoi. Talansi je dao truda i preveo 458 pjesama isa 118 stranica popratnog, književnopovijesnogteksta, napisao knjižurinuod skoro 700 stranica, pa sad vi vidite.Ne treba ni spominjati da su gotovosve pjesme noviteti na našoj pjesničkojpozornici.Ova antologija pokazuje silnu raznovrsnostportugalskog poetskog pismaprve polovice i sredine 20. stoljeća. Riječje visokoj koncentraciji kvalitete, ali idosljednog kontinuiteta jednog poetskogsvemira, u kojemu su svi dijelovifraktalno svjesni jedni drugih i konstituirajuse s obzirom na cjelinu. I baš jeto ukazivanje na veliku i neobičnu razvedenostportugalske pjesničke prakse,ali i ovom prilikom neizbježno “jedinstvou raznolikosti”, glavna odlika ovogaantologijskoga izbora. Zapravo ovavelika, ali nekako “zgodna” i praktičnaknjiga za imati je i nositi je sa sobom,mogla bi, a i trebala, postati “pjesničkompočetnicom” svakog istinskog pjesnika ipjesništva uopće.I što sad? Ako nadležni Portugalci“nemogućem” Nikici Talanu ubrzo neuvale kakvu prevoditeljsku nagradu,plemićku titulu, ili barem posjed u bivšimprekomorskim kolonijama, crnonam se piše. Treba prvo dočekati i čitatidrugi svezak ove, predležeće nam antologije,a onda kako nam bog da. Kadbolje razmislim, pomalo se bojim zaTalanovu budućnost, jer našoj učmaloj,hm, kulturnoj sceni postavlja nemogućestandarde. Zavjere lijenih i nesposobnihnikada ne treba podcjenjivati. Uostalom,malo zdrave paranoje nikad nije naodmet.cmyk

42 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.prozaPosljednji stupanj prisnostiIvan KlímaDonosimo ulomak iz romanaPosljednji stupanj prisnosti IvanaKlíme kojega zapadna kritika smatranjegovim najboljim ostvarenjemu kojemu pripovijeda prije svega oljubavi, odnosno o žudnji i potraziza pravom, velikom ljubavi koja je“posljednji stupanj prisnosti”, alii o kušnjama što ih takva ljubavdonosi, vjeri koji jedni gube adrugi pronalaze, a da pritom nezanemaruje ni društvenu pozadinuobojenu nevoljama i previranjimatranzicijskog društva. Roman uskoroizlazi u izdanju Hrvatsko filološkogdruštva i Disputa a u prijevodu SanjeMilićević Armadelizina smrti uvijek me pogodi.Ponavljam Pavlove riječi: On nasje oslobodio od tolike smrtnepogibli i opet će nas osloboditi... A injegovu poslanicu Rimljanima: U nadida će se i samo stvorenje osloboditiropstva raspadljivosti da sudjeluje uslobodi slave djece Božje. A ipak osjećamtjeskobu. Možda jače nego što jeosjeća većina ljudi. Većina ljudi povodi seza Spinozinim: Homo liber de nulla reminus quam de morte cogitat.No propovjednik koji tumači Pismostalno se bavi smrću. Jer pitanje uskrsnućapočetak je i kraj naše poruke. Ponekad pomislim:nije samo Duh Sveti pomogao dase kršćanstvo, usprkos svom proganjanju,proširi svijetom i nadvlada sve poganskekultove, jednako tako snažno pomogloje i obećanje vječnog života. U trenutkukad smo oslobođeni iz zagrljaja smrti, odzakona kojemu bez iznimke podliježe sveživo, cijelo naše postojanje dobiva druguperspektivu. Otjerana je, ili barem ublažena,tjeskoba što je osjeća stoka koju vode naklanje, možda čak i muha koja se nađe upaukovoj mreži. Korim sam sebe zbog svojihsumnji. Ali, zar nisu ponekad sumnjalii sami apostoli, svjedoci čuda koja su sedogodila? Zar nije Toma poželio dodirnutiKristove rane ne bi li povjerovao? (…)***Trebao bih otići u bolnicu. Stalno mislimna mamu, strašno je što, iako je jošživa, u sebi već mislim na nju u prošlomvremenu. Uvijek je bila stroga, a pritomdobra. Rijetko bi me poljubila ili zagrlila,ali nikad nije bila neljubazna, prije ćebiti da se stidjela pokazivati svoje osjećaje.U tome sam na nju.Kad su zatvorili tatu, izbacili su je izškole gdje je predavala i na kraju je našlaposao u knjigovežnici. Jednom mi je donijelakrasno uvezanu knjigu – životopisVjera, nevjera i grijeh ljubavivan Klíma imao je četrnaest kad je izašao izlogora Terezín, a to mu je iskustvo dalo snage istrpljenja da preživi i sve druge nevolje koje suga poslije pogodile u životu. Na Karlovom sveučilištuu Pragu završio je književnost i odmah se aktivnouključio u književni život. U razdoblju 1963-67. Klímaje bio izvršni urednik glasila Češkog društva pisaca,Literární noviny. Tako je i bio u skupini pisaca kojase zalagala za reforme i predvodila pokret Praškogproljeća. Međutim, za razliku od mnogih koji su nakonsovjetske okupacije i brutalnog gušenja Dubčekovog“socijalizma s ljudskim licem”, otišli u emigraciju, IvanKlíma se iz inozemstva vratio u domovinu o čemu jesam u intervjuu za hrvatske novine rekao: “Za piscaje emigracija vrlo riskantna, jer ga osuđuje na životu okolini koja mu je uvijek pomalo strana. Najvažnijidoživljaji i temeljne spoznaje svakoga od nas dolaze,naime, iz vremena koje su grubo omeđili školovanje,studij i prva ljubav. Premda sam dvadeset godinabio potpuno zabranjen kod kuće i nisam smio raditinikakav kvalificirani posao, nisam žalio zbog svojeodluke o povratku. Većinu knjiga koje su postalepoznate u svijetu napisao sam upravo u tih dvadesetgodina, kad sam živio u neslobodi, ali ipak u svojojdomovini.”Nakon Baršunaste revolucije, Klíma je doživio slavu i uČeškoj – njegove stare knjige tiskane su u nakladamaod sto pedeset tisuća primjeraka, a ljudi su u dugačkimredovima čekali na ulici kako bi ih što prije kupili. Od1989. do 1993. bio je predsjednik Češkog centra PEN-a,a dobitnik je Medalje za posebne zasluge za RepublikuČešku te međunarodne književne nagrade Franz Kafka.Kada je njegov prijatelj Václav Havel došao na vlast,Komenskog. Rekla je: Po ovu knjigu nitkonije došao već više od godinu dana. Ilisu ga zatvorili, ili je umro. Za početak,možeš je pročitati. U knjizi nije bilo štivokoje bi me zaokupilo, bilo mi je jedva devetgodina, ali sviđao mi se taj neobičan,očaravajući jezik. Zvučao je kao glazba.Zbog toga jezika-glazbe sam ga zavolio.U uredu imam sliku Komenskog, iakouopće nisam sklon štovanju svetaca.Htio sam da se mama preseli k nama,ali odbila je to. U posljednjih pola godineposjećivao sam je najmanje tri puta natjedan i brinuo se za nju. Kupovao samjoj, kuhao, na kraju je i hranio. Govoriosam da se molim za nju, ali nisam jojmogao reći da je volim. Ni Hani to nemogu reći. Kao da u sebi imam stijenu nakoju bih se prvo trebao popeti. Još s Jitkompenjao sam se na prave stijene, ali ovu neuspijevam savladati.Vjeran sam, ali ne umijem biti prisan.Možda s Njim da, ali s ljudima ne. Ni smamom, ni s djecom, ni s Hanom. A prisnostje prvi stupanj vjernosti.Ili obrnuto: Vjernost je prvi stupanjprisnosti?***Jedna od mojih prvih uspomena. Hrpapijeska koju su istovarili pred našomkućom. (Tada smo još stanovali u viliu četvrti Střešovice, odakle su nas iselilikad je tata zatvoren). Bio sam sretan štose mogu igrati na pijesku. Odjednom sepreda mnom pojavilo golemo pseto. S razjapljenomgubicom i iskeženim zubima.Protrnuo sam, nisam se mogao ni pomaknuti,vjerojatno sam počeo plakati, višese ne sjećam, sjećam se samo onog elementarnogstraha, osjećaja ugroženosti kojiima korijene ne u osobnom iskustvu, negou iskustvu roda. Onda su se odjednompojavile spasonosne ruke, mamine ruke, ipodigle su me uvis. Mamin glas koji tješikao glazba, kao molitva, kao pjev anđela.Utočište u sigurnosti i ljubavi.Te me ruke već odavno ne bi mogle podignuti,ja sam mamu podizao i u posljednjimtjednima nosio je u kupaonicu i nakrevet uz prozor, kako bi se mogla nadisatisvježeg zraka. Ali ipak su te ruke, doneprepoznatljivosti naborane i pune žila,još žive i mogu gladiti. Kad ne budu žive,nestat će utočište u sigurnosti i ljubavi.***Kratko prije nego što je umro, tata jeležao u bolnici. Budući da je bio liječnik,imao je vlastitu sobu i mogli smo ga bilokad posjećivati. Svaki dan sam odlaziok njemu. Razgovarali smo o sasvimobičnim stvarima i izbjegavali svakispomen smrti. Tata je htio živjeti, ali bioje liječnik, dakle znao je da će njegovo srceuskoro prestati kucati. Jednom sam se ipakodvažio i rekao sam mu da smrću njegovopostojanje neće prestati, da duša nećeumrijeti, nego da vječno živi.Gledao je u mene, imao je vrlo lijepetamnoplave oči koje još nije obilježilastarost niti ih je zasjenila blizina smrti.Šutio je. Čak mi se učinilo da se smješka.Prvo sam to pripisao tome što je u mojimriječima ipak otkrio neku nadu, ali ondasam shvatio da šuti jednostavno zato štome ne želi povrijediti, ne želi se pred krajprepirati sa svojim sinom koji je već odrastaoi treba poštovati njegovo stajalište.Htio sam reći još nešto o Božjem milosrđu,ali odjednom nisam mogao ništareći, i ja sam šutio, samo sam uzeo tatinuruku u svoju i neko je vrijeme držao.Tata je zatvorio oči i osjetio sam kakose udaljava u neke nepoznate prostore.Onda je iz čista mira rekao: “Vječnost! Štoje to vječnost?”(…)Nedavno sam razmišljao o svojoj sposobnostiza prisnost. Ne uspijevam bitiprisan s ljudima koji su mi najbliži, ondaodjednom neznanki govorim o svom ocu.Govorim stvari o kojima ne razgovaramni s Hanom. Jesam li razgovarao o tomesamo zato da joj se odužim što me povezla?Ili zato što me podsjetila na Jitku?U jednom trenutku želio sam reći kakoje otac živio dovoljno dugo da kod njega ubolnici upoznam Hanu, ali zaustavio samse. Zbog straha od prisnosti, ili nisam htiospomenuti svoju ženu?Imam potrebu razgovarati o tati odtrenutka kad sam ga pronašao na popisu.Šokirao sam se kad sam pročitao njegovoime i podatke među imenima i podacimapotkazivača. Prvo što mi je palo na pa-odbio je sve ponuđene mu položaje, ali svojim perom iopažanjima nove češke zbilje i dalje britko ukazuje nadruštvene anomalije: “Ljudi su očekivali čuda, da će seu slobodi obogatiti i biti sretni, sa svime što postoji nazapadu. No, naravno, to je bio samo san.”Tako se i u romanu Posljednji stupanj prisnosti negdjeu pozadini prelamaju brojne nevolje, boljeticei previranja tranzicijskog društva u kojem ljudiuglavnom nisu našli ni bogatstvo ni sreću. Međutim,kako to najčešće biva kod Klíme, u prvom planu jeljubav ali i tjeskoba, strast ali i krivnja, vjernost ali iizdaja, sloboda ali i odgovornost, ufanje ali i sumnja.Glavni junak romana je evangelički svećenik DanielVedra, drugi put oženjen i otac troje djece, koji seupušta u ljubavnu vezu s udanom ženom BarbaromMusilovom, drugi put udanom i majkom dvojicesinova. Oboje su cijeloga života žudjeli za nekompravom, velikom, sveprožimajućom ljubavlju, zaljubavlju koja je “posljednji stupanj prisnosti” i kadsu je doživjeli u svojoj vezi našli su se pred golemimkušnjama. K tome, lajtmotiv romana je i propitivanjevjere: iako vjeruje, Danijel ima sumnji, iako ne vjeruje,Barbara će se uteći Bogu. Osim što je bolno preciznaslika dramatične ljubavne priče, Posljednji stupanjprisnosti je i izvrsna psihološka studija ljudskih odnosa– bračnih, obiteljskih, prijateljskih, ljubavničkih...Kompleksan u svim svojim slojevima i sa zapanjujućeplastičnim likovima, od glavnih do sjajnih sporednih,pisan u dinamičnoj izmjeni romanesknog tijela, pisamakoje razmjenjuju protagonisti i Danijelovog dnevnika,ovaj je roman zapadna kritika ocijenila kao najboljeKlímino književno postignuće.Snagu velikog romana teško je ilustrirati s nekolikoulomaka, ali dijelovi iz dnevnika glavnog junaka injegovo pismo ljubavnici, možda će barem malodočarati tu složenu priču. Roman Ivana Klíme Posljednjistupanj prisnosti u prijevodu Sanje Milićević Armadebit će uskoro objavljen u biblioteci Na tragu klasikaHrvatskog filološkog društva i Disputa.(Jadranka Pintarić)cmyk

prozaVII/176, 23. ožujka 2,,6.43Umjesto da kažem nikad, da se nemožemo tako viđati, upitao sam želi li mestvarno vidjeti.A ti mene ne želiš? začudila se.Nisam našao snage reći ne.Sastali smo se zatim još četiri putadok je njezina mama bila u toplicama.Nekoliko puta sam joj želio reći da s timšto se dogodilo ne možemo nastaviti, aliu trenutku kad je vidim, ne mogu izrećiništa što bi me od nje nepovratno odvojilo.Dok vodimo ljubav, govori: Ljubav nemože biti grijeh, ti to znaš.Ja se u duhu suprotstavljam: ovisi otome kakva ljubav, u kakvim okolnostima,ali gledam u njezine tamne, židovske oči, ukojima ima strasti i tjeskobe i boli, i umjestosvega što me tišti, kažem da je volim.Najstrašnijim mi se čini to što je toistina.Ona bi rekla: najstrašnije i najljepše,budući da spaja nespojivo, ali možda se toupravo tako u životu događa.***met bilo je da to mora biti greška. Kolikoje ljudi, koji su tako tražili svoje bližnje,pomislilo isto? Što znamo o tajnim problemimačak i onih najbližih? Vjerujemda svjesno nije učinio ništa nečasno, baremne na tom polju, ali ne znam jesu li uto uvjereni i drugi. Progoni me misao dasvi znaju za to, čitali su popis, zapazilinjegovo ime i sad pogledavaju u mene iočekuju neko objašnjenje. Na meni je daga obranim. Ali što im mogu reći kad samnisam imao pojma o tome?Na popisu sam našao i nekoliko članovasvoje crkvene općine. Među njima jei brat Kodet, koji mi se uvijek ljubaznosmješkao – i prije i sad.***Jučer sam vikao na Hanu jer je tražilada odnesem smeće u trenutku kadsam pripremao propovijed. Čemu služipropovijed o ljubavi Božjoj kad ne znambiti pun ljubavi prema najbližoj od ljudi?Sad rijetko razgovaramo. Možda jeto zbog umora ili nedostatka vremena.Ili zbog moje nesposobnosti za prisnost?Sigurno nema ničega što skrivamo jednood drugog, barem ne od onoga što činimo.Ali istodobno kao da izbjegavamo spomenutibilo što važno u našem životu. Kaoda do toga nikad ne stignemo.Trebalo je skoro godinu dana da seodlučim reći joj kako sam našao tatinoime na popisu. Kad me obuzmu sumnjeu ono što radim, u što vjerujem, nikad jojto ne spomenem. Možda ono što je menibitno, njoj nije važno. Želi da djeca buduzdrava, s Magdom obilazi doktore zbognjezina vida. Marek je kao mali imaoangine, ustajala je zbog njega nekolikoputa tijekom noći, jednako kao i zbog Evekad je bila bolesna. Ustajala bi sigurno izbog mene, ali ja nikad nisam bolestan.Prema mojoj majci ponašala se kao da jenjezina, posebno u posljednjoj godini, kadje majka već bila nemoćna, pomagala mije brinuti se za nju koliko je god mogla.Djecu uzorno odgaja. Uči ih da rade,budu pristojni, govore istinu, da buduskromni i mole se. Djeca su najvažnija unjezinom životu. Odmah poslije njih sammožda ja. Brine se da imam čistu odjeću,da nikad ne budem gladan i da se zdravohranim, da se osjećam zadovoljnim. Znada volim glazbu i predlaže mi da idemona koncerte, iako na njima obično zaspi.Kad vidi da čitam neku knjigu, upitame o čemu je, jednako kao što se raspitujeo čemu smo razgovarali na župničkomtečaju. Kad joj počnem govoriti o tome,sluša me, ali osjećam da to ne dopire donje, dopiru sam pojedine riječi i rečenice,a ono o čemu govorim nije joj zanimljivo,ne tiče je se, ili je se tiče samo zbog mene.Raduje se što mene nešto raduje, muči ješto mene nešto muči, ali uzroci tih osjećajasu joj ravnodušni i ja brzo navodim razgovorna nešto što joj je bliže.Jitka i ja smo se ljubili: tijelom i dušom.Hanu volim i zahvalan sam joj štoje uvijek sa mnom dijelila dobro i zlo,zlog, ili barem teškog, bilo je više. Moždaje greška u meni: ne uspijevam probuditiu njoj ono što je skriveno u svakom ljudskombiću. Ili to ne uspijevam probuditi usebi? Možda mi nedostaje iskustvo sa ženama.Jitkina smrt me zatekla, kao da mebacila u neki zatvoreni prostor iz kojegnisam uspio izaći ni onda kad sam upoznaoHanu, ni onda kad sam već živio snjom. Možda smo se vjenčali prije negošto smo stigli stvarno prijeći granice kojedijele ljude, ili uspostaviti pravu prisnost.Tamo gdje nema prisnosti, sposobnostida se povjere najtajniji strahovi, mislikojih se čovjek boji i ne želi ih priznati,radije ih ni pred sobom ne izgovara, ljubavumire.***Loše se molim. Ne mislim na molitvekoje izgovaram naglas tijekom bogoslužja,mislim na tihe molitve kojima se u svojeime obraćam Gospodinu. Ne uspijevam bitiprisan ni s Njim. Ono najvažnije prešutim:svoje strahove, svoje potisnute čežnje,svoje pogreške.Jednako činim i u ovim bilješkama.Bojim se, ako ih jednom netko bude čitao(ali najvjerojatnije neće nitko; za tatom jeostalo mnoštvo ispisanih papira, dokumenata,bilješki, donio sam kući dvije kutije,sad kad je mama umrla, još uvijek ih nisamotvorio i ne znam hoću li ih ikad otvoriti),pomislit će: zar ga ništa nije mučilo, nizbog čega nije očajavao, nije bilo trenutakakad se bojao ništavila i svoga uzaludnognastojanja da od njega pobjegne?Spomenuo sam Martinu svoju bojazanda u molitvi ne postižem dovoljnuprisnost. To mi je poznato, rekao mi je, tomi je vrlo poznato. Ali molitva je već višistupanj prisnosti.Koji? upitao sam.Barem drugi, rekao je i nasmijao se.A koji je prvi?Zamislio se. Možda kad ženi prepričavašsvoje snove. I one vrlo intimne.Hani ne prepričavam svoje snove. Unajboljem slučaju zapišem ih u ovu bilježnicu.Na prvom sam stupnju prisnosti sasvojim dnevnikom.***Rekla je [Barbara] da samo traži dobrogčovjeka. Traži živog čovjeka. Reklaje: Tražila sam tebe. Prišla mi je, a ja samje, umjesto da se povučem i brzo odem,zagrlio.Neobično, u tom sam trenutku pomisliokako sam je prvi put ugledao onogdana kad mi je umrla mama. Čija ju jeruka gurnula u moju sudbinu upravo togdana?Zatim smo vodili ljubav. Osjetio samtakav užitak da više nisam bio svjestanničega drugog: samo njezine blizine, samonježnosti, rekao bih davno zaboravljenenježnosti, kakvu sam osjećao prema svojojprvoj ženi u takvim trenucima.Tek kad sam se odvojio od nje, postaosam svjestan što se upravo dogodilo, štosam učinio, i obuzeo me užas, očajničkaželja da sve to bude samo san iz kojegću se probuditi u svoju nekadašnju nevinost.“Blago čovjeku koji odolijeva kušnji,jer će, kad se pokaže prokušanim, primitivijenac – život koji je Bog obećao onimakoji ga ljube. Neka nitko, kad je napastovan,ne kaže: ‘Bog me napastuje.’ Bognaime ne može biti napastovan na zlo,a ni sâm nikoga ne napastuje. Naprotiv,svakoga napastuje njegova vlastita požuda.Ona ga izvlači i mami. Zatim požuda,pošto začne, rađa grijeh, a grijeh, kadje gotov, rađa smrt.” (Jakovljeva poslanica1,12-15)“Pa imamo pravo na to”, osjetila jemoje raspoloženje. “U ljubavi ne možebiti ništa loše.” Kad smo se rastajali, upitalaje kad ćemo se ponovno vidjeti.Draga moja,Već Te nekoliko dana nisam vidio.Ne sjediš nasuprot meni, ne postavljašpitanja, šutiš. Ali znam da ćeš veći diovremena biti sa mnom samo u mislima.Ne mogu se otrgnuti od Tebe. Možda samprešao (možda smo prešli) neku unutarnjugranicu, iza koje se čovjek više ne možeotrgnuti. Je li to dobro? Ne znam, ali tekiza te granice počinje istinska prisnost.Ljudi ne bi trebali lagati jedni drugima,ne bi trebali lagati o osjećajima.Čovjek često sam sebe tjera da nešto osjećaprema djeci, iz kukavičluka, ili osjećajadužnosti, iz sažaljenja (i to je osjećaj),ili iz inercije, iz tjeskobe ili iz straha daće ostati sam, ili čak straha da će izgubitiimovinu. Mi nemamo zajedničku djecu niimovinu, ni dužnosti jedno prema drugome,imamo samo ljubav, a ja Ti o njojnikad neću lagati, to Ti obećavam kako bimogla reći: Vjerujem svemu što govoriš.Voditi ljubav bez ljubavi je ponižavajuće,uništava dušu. Kad ponekad pomislim davećina ljudi tako vodi ljubav (barem takomislim, a ponešto znam i iz svog župničkogiskustva), kažem sam sebi: Kakavpakao si ljudi stvaraju umjesto doma.Čitam Tvoja pisma i gotovo da se neusuđujem vjerovati im, toliko u njimaima nježnosti i tjeskobe i boli, čežnje,odlučnosti i očaja. Imamo tako malo vremena,a ono protječe brzinom koja je oduvijekista i mi si ne stignemo reći ni štose dogodilo u posljednjem danu, a kamoliono što se dogodilo tijekom naših života,no ljubav se ipak ne mjeri minutama.Čime se zapravo mjeri? Potpunošću?Ili odanošću? Ili veličinom čežnje? Iliprisnošću? Što je potpunost? Dokle sežeodanost? Dati život za drugoga. Bitiiskren prema njemu. Biti uz njega kadpati. Ne napustiti ga ni u trenutku kadse čini da je sasvim udaljen. Misliti nanjega u svakom trenutku. Ne povrijeditiga ni riječju. Imati strpljenja. Umjetislušati. Umjeti shvatiti i ono što se činineshvatljivim. Umjeti čekati. Umjetioprostiti. Što je prisnost? Sigurno postojiviše stupnjeva prisnosti, a koji je najviši,najdragocjeniji, to ne znam reći.Još mi ovo pada na pamet: time što čeznešza životom u ljubavi, bliža si Isusunego oni koji se svakodnevno mole, alipozivaju na osvetu ili u srcu gaje mržnju.Opet govorim kao s propovjedaonice.Ali volim Te tako da barem na trenutkegubim osjećaj krivnje koji me gotovo neprekidnoprogoni.Što će biti s nama?Tvoj D.Sa češkoga prevela Sanja MilićevićArmadacmyk

44 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.poezijaNe ne ne, nikakva sektaIzmeđu očiju mogu pronaći točkukoja me vodicestom u Kaliforniju.crvenu točku koju nisu napravili lavovikoja nije trešnjina košticaiz usta Allena Ginsbergakoja nijekomadić ograde Golden gate mosta.između očiju mogu pronaći točkukoja nikog neće ostaviti ravnodušnim.a nije rupa od snajperačudesni nokatočaj izgubljenog anđela.točku koja uspostavlja između nas princip prazninekojoj se samo Bupka može oduprijetiili Atlas da nas jednom iz dosadene uputi kao kuglu prema ponoru.Još jednomStojimo nad kadom i peremo zube,nismo nikad ni trebaliputovati na zapad.uglavnom smo pošli zbog togašto su psi bili teški kao kameni kamioni su odlaziliiz grada zadivljujućom brzinom.njihovo korijenje je,kao i gnijezda ždralovaodavno zaraslo u korov.ti otvoreni kamioni bez veze nas podsjećajuna svaku selidbu dosad naorigami i godinu zmaja.u Japanu uz neuspjehkao senf ide harakiri,neizostavno.kod nas bi se svi već pobili pa smonešto bolji prema svojim želucima, tuđeprosipamo okolo kao proso.MandragoraKrajičkom oka uspijevam uhvatitilešinara kako čuči na Joshuinom drvu.Preko granice možemo vidjetivjetrenjače koje proizvode neonkauboje u klompama od kože.tako ti je to, uz cestu prema Kalifornijirastu samo kaktusi kojene možeš objesiti ni mačku o rep.teško je na njihobjesiti čovjeka.ubrzo ćemo ionako biti na granicinemamo nikakvu kartu, možda ćemona kraju pjevati Viva Zapata.tako ti je to na cesti za Kaliforniju.možeš me mamiti pitom koliko hoćeši cijepiti Eaglesima,sad spavam isanjam kuću.kod nas nema baš mnogo kaktusa, al zato imabukvi kud god se okreneš.Rampa ponekad može postati zidImamo neke stare vjetrovkei poštanski šešir,prijatelj e. e. nas ne bi ni prepoznao.stari Ford kabriolet,crn, a kakav bi bio, kao vjetarbrzinom crninenosi nas preko pustinje.igramo igru, tko se prvi sjetikako se zove Martin Sheenu filmu ‘Badlands’ Terencea Malicka.ti imaš šal kao prava diva isunčane naočale, a kojotnam ne može prepriječiti put.ali zato mi možemo njemu.možemo zaustaviti život kao što sezaustavljamo pred spuštenom rampom.vlak odnosi prema istokuljubičaste usnevjetar od stolica za ljuljanje,vjetar, vjetar besmrtni udarac.Martin Sheen je još uvijekJames Dean vonabi bez imena.a i sin mu jetotalni kreten.PoštaTako smo malo stari danikada nismo primili telegram.možda zadnji put kad smo se rodili.zato nas zbunjuju kilometri žiceuz prugu koje prikuju bizone za mjesec ivjetar u njima svira debeli bendžo.vagoni morajubiti nadzvučne kutijei sve sporije uzmiču prema jugu.možda baš zato volimo poštu.Pony express je mrtav.Henry Chinaski je mrtav.Balkan express je mrtav.stvari nestaju brženego što ih uspijevamo slijediti,debeli bendžo sviraglazbu masne ravnice, bizoni suprikovani za mjesec.odlažemo u istom trenutkuja ‘Crying of lot’ a ti ‘Poštu’,upalit ćemo autoi onda slijediti žice do Kalifornije, do moraili dok nas smrt ne rastavi.PrikoliceU kamp prikolicama žive žene spremne na udaju.čekaju princa tame Amerikuda ubaci novineu poštanski sandučić na pragu.razmišljam o tome da im ponudimploču Nika Caveapošto je on isto tako princ tame, ali oneočekuju nešto više, nešto američko.kako ne razumiješnije svaki šonjo rođen da budeprinc tame za nevinu djevojku kojasvakog jutra gleda u sunce.pustinjsko sunce zalazi da biprerijski psi znali kad treba da legnu, kažešnikad se ne zajebavaj sa tim, život ovdjemožeš obuhvatiti pogledomglava bizona, pojilište, kućai groblje tamo na zapadu.OzCesta za KalifornijuMarko PogačarPrvi korak po dolaskuobilježit ćemo šampanjcem i političkim govorom,kao da polažemo temelje.tako se polažu temelji izgnanstva.više ne možemo zaspati bez govora.ptice su prekrile polja.strašilo su napravili od lima, toliko su ga putaptice temeljito izasraleda ga nije bilo ugodno gledati,rekli su.pa koga briga da li je ugodnogledati u strašilo.pa poanta strašila jestda u njega ne bude ugodno gledati.kad je Dorothy vjetar otpuhao kućuona je prvi putzakoračila u život,tako smo i mi.poljubili smo poljesretni što imamo kuću i život, i pomalošto nismo Amiši.tako to bude.ako zaspeš pod prozoromodnesu te vijavice sa stogovima sjena.nema tog kod nas.sjene su kod nas stabilne.mi imamo srećuda dolazimo iz nekog boljeg svijeta.Treba nam samo veća lopataUstajemo ranije nego ikada u životu,kao da idemona prvi školski izlet.nebo nekako podsjeća na naftu,tako valjda izgleda životstrastvenog lovca na sipe,kao mrak u kupatilu.mislim doveo bi ja njima Sirotanovićapa da vide kako se prebacuje norma,ne mogu kauboji kao Alija.ali Alija je odavno mrtav.sipe postaju princip postojanja.a mi se kačimo na vlaki pakiramo dok zora još nije ni blizu, dokgušteri ne posjeduju boje.treba nastaviti prema moru, ne možemoviše živjeti bez soli.treba još riješiti tajnu ceste, da ne upadnemou nekakav bermudski trokut da namne nestane gorivaili nam sipe pojedu svjetla.rasprostireš auto kartu na koljenimamore je još daleko, moramoprijeći planine, mislimMissisippi izgleda kao proširene vene što ćeš ihjednom imati na nogama.Nimalo pticaKćer naših prijatelja ima dvije godine.jebote, naši prijatelji imaju kćer.sad žive zajedno negdje u prerijito je sve isto kao i kod nasta prerijaWinnetoua su snimali na Velebitu.tako smo zapamtili bijele Indijance.a kažu, inačenema njih baš puno isad se zovu Native Americans.uglavnom uzgajaju krave a mesari imponekad ilegalno zakoljupa bude sranje.ponekad je lijepo u toj ravnici, uvečer jenekako tiho čegrtušeostaju izljevi ljubavi. pijesakmiriše kao ljeto na obalia nebo kao marmelada od kupina.mala je inače dobronaučila je piti pivo i čaj od kadulje,to je čuva od prehlade.i još je naučila puštati zmajeve, polakoali sigurno postaje uporište.cmyk

kolumnaVII/176, 23. ožujka 2,,6.45EgotripPijani kompjuterŽeljko JermanČovječe, pardon, kompjuterudragi, dođi sebi, nemoj me zezati,nećeš valjda opet u ludnicu,hoću reći servis, pa da ponovnoostanem bez svih podataka kojenisam spržio…OĆNA SARMA je uistinu dobra,makar ju je najteže dovršiti; dićise poslije čitavonoćnog okultnogtreskanja padele, još toplu je završno doraditi(da kipulji 10-tak minuta), ter uz toskuhati najobičniji krumpir, te kao praviartista – kuharista pijuckat na sve noćnepive još i jednu jutarnju, pardon podnevnu,kako bi sve bilo na svom mjestu: i Ja i punaposuda sarme, i oni o kojima mislim dokradim tzv. “balkanska jela”; Veliki Hrvatišto banče po turbofolk klubovima uz pjesmepored koje je sve prije, slikovito tomenpr. Jugoslavijo Lepe Brene… dobitak zazdravo uho. Meni se tak živo jebe za temajmunarije, jer ih naravno, ne mogu čuti,ali pratim kroz tisak što se zbiva u “Mrklojnašoj domovini”, ter se nikako ne mogupomiriti s tistim “novim valom”. Jedinokome ja gluhonja vjerujem, je jedan odponajboljih frendova čija je kći uhodana ute pizdarije, te izjava cijenjenog sociologakoji prati nova “teen – kretanja”. Sve jeto po njima sasvim normalan TREND, spolazištem u buntu prema onome što imse nameće (od doma do medija!). OK.! Upravu ste, čak mi je i drago na neki način,da mladež pronalazi svoj identitet, makaru nevjerojatnom obličju… ali jebo Ja takavbunt koji složno podržavaju primitivcisvih generacija! UŽAS… u urbanimsredinama prolazi čobanska muzika, a iona “genijalka”, jebena Severina (koja poekscesima nadilazi čak i Vlastu Delimar),svojim je štiklicama ošla na Eurosongariju,odnosno pripuzila se toj masi debila,i… bogami, zaludila “LUDU NAŠU”.Ponekada ozbiljno pomislim – sreća mojašto ne čujem!!! Nu; nažalost, ti klinci,velike Hrvatine, tajkunčuzi čija lova mašerepom na “turbanizam”, političari kojisve to skrivećki podržavaju, jerbo im je,(čak!) DUHOVNI NIVO ispod štiklejedne pevalice (da bar ptice, a ne pice)…to je Stvarnost naša stvarna i svakidašnja,to je ono po čemu se Lijepa naša nimalone razlikuje od nešto istočnijeg Balkana.Začudno je kako netko poput mene, uopćeuspijeva egzistirat u takvom miljeu,preživljavati već tolike godine ne samo uintelektualnom smislu, nego i materijalnom…mislim pri tome na doslovni goliegzistencijalizam, konkretno – novac, kojije polazište opstanka (kako sam uopće svihtih brojnih ljeta dolazio do njega?).PoludiokompAheadWinASPI: File‘C:\ProgramFiles\Ahead\Nero\Wnaspi32.dll’:Ver=2.0.1.74, size=164112bytes,created 26.10.200418:35:34Nero Version:6.6.0.13 InternalVersion: 6, 6, 0,13c Version…Isuse, opet jeskrenuo! “Starimoj, daj dođi sebi,kompa moj kompasti… nemoj me ostavitibaš sada kada te najviše potrebujem”!V Rdecem baru, sobi rdeci, s kuglo v glavi,z duso v sreci. Slisali so strel, in videli obrazv krvi. Ta je to sezono prvi… “Jebo te, sizbilja uvrnut… kaj sad skidaš s ŠešulaChata što Nika i Stipe – po “mom izboru”izvlače iz naftalina pjesmu Marka Brecelja,bivšeg frontmana bivših Buldožera…” E,to je na solo albumu Coctail koji nazalost jeu Ljubljani kod Nikinih. Tamo je i cuveniRdeci bar… “Čovječe, pardon, kompjuterudragi, dođi sebi, nemoj me zezati, nećešvaljda opet u ludnicu, hoću reći servis, pada ponovno ostanem bez svih podatakakoje nisam spržio… “ Tako gust zapispretvara sliku u svojevrsni ekran. Jedan odnajvažnijih fenomena vezanih za suvremenidoživljaj svijeta svakako je slika koja se pojavljujeposredovana elektronskim medijemekrana, medijem u čijem smo virtualnomsvijetu sigurni od dodira sa Drugim. Idealnareakcija na slike bila bi odbijanje pogleda.Svojom zavodljivošću, slike funkcionirajukao otrovne jagode… “Ajoj, gospodineKompmann, pliz, dođite sebi, ta pišemoMOJ EGOTRIP, ne ubacivajte mi sad utekst kojekakve vantematske inserte (ovoje izvadak iz pozivnice za izložbu StefanaKuće, sorry Hausa)… Bogo moj, zar samoVi radite stalno neke probleme, kako većinaljudi koje poznajem imaju poslušnaračunala”?… (tepam mu zapravo, s gospodinomi velikim “V”!… sve u nadi da nećuopet morat s njime u takozvani “Šrot”, tj.onaj hgspot@hgspot.hr).Iza umrlih osoba ostaju samo vrjednijipredmeti i njihovi obiteljski fotoalbumi.S vremenom i ti albumi umiru, jer nestajui oni kojima su bar malo značili.Što su pokojnici bili stariji, to je u albumimaviše umrlih (“otišlih”) likova.Na temelju gore navedenih činjenica,poslije smrti majke, u praznom stanu u kojemje živjela sa ranije umrlom sestrom, menesu na jedan sasvim neobičan način privukliponajviše baš ti LIKOVI (IZ)UMRLIHALBUMA. Srednju riječ treba dvojako shvatiti(stoga zagrada kod prefiksa “iz”) – poštosu smrću vlasnica fotoalbuma umirali i samialbumi, no, ne samo da su umrli… nego sui izumrli, odnosno sasvim nestali. Izumrlisu mojom destruktivnom likovnom “foto-intervencijom”, a kako u mom radu svakadestrukcija vodi ka novoj konstrukciji, likoviiz albuma su zapravo “uništeni” kako bi bilipretočeni u artefakturu, te su tim navodnimobezvređivanjem prerasli trivijalnu ćulnostšto je postojala samo u dušama bliskih, višenepostojećih osoba.Jedinstveni slučaj“Daj, prestani zajebavati – sada sam većna rubu živaca – ovo je izvadak iz sinopsisa,prijedloga za novi film na kome smodugo radili, ali kako to ubacuješ u egastitrip bez pitanja? Si ti pijan kompasti idiote”?Vičem ljut na njega, onako telepatskikako razgovaramo dok moji Jedini spavaju,da ih ne probudimo, a on mi na isti načinodgovori: “Jesam, jesam… hik, kako ne bi,ta ja sam osjetljivo hik… biće, stoga što tipišući ločeš već tko zna koje pivo, tako tohik… prelazi na mene. Sjeti se samo datvoj filmski kompić i imenjak Janda, producenti suator hik… ne dopušta u studijuniti pušenje, kako ne bi dim naštetionjegovim osam herr hik…Kompmanna.I jedva dok radite dočekaš da Željko veli:‘Ajmo u kuhinju jednu zapalit, ovo prebacivanjeće potrajati desetak minuta’, a jatu... hik trpim uz konstantne oblake dimai hik… alkoholne pare. No, dobro, pokušatću pisati kako želiš… HIK”! “Imaš pravo,rista, teško je tebi sa mnom – pomirljivomu telepatiram – ne ljuti se, ali to je tako,nekada cugam previše uz tebe, i to baš inije potrebno, međutim bez cigarete naprostone znam napisati ni slovca. Osimtoga, LIKOVI (IZ)UMRLIH ALBUMAme toliko zaokupljaju, da si ih zapravo spravom utripao. Međutim, dozvoli da sepohvalim s jednom, zapravo dvije divnenovosti. JUHUUU!!! Napokon sam, nasam 8. Mart (dodatni razlog da ga festproslavim, kao u dobra stara vremena,kada se nijedan muškarac iz firme nije kućivratio trijezan)… u imenjaka Jande, namaloj, zatvorenog tipa projekciji vidio, hejhoj(!)“ispeglan” & u potpunosti dovršenvideofilm MARTIN GROB (+ specijalnotonski obrađen, zbog čega bih plakao štone čujem)…” “Hooray, no spam here!HIK”!“Idi u pizdu materinu idiote – naljuti meekscesni upad – sad si stvarno pretjeral! Jacugam a ti si se napil, zajebavaš me doksam sav ufuran u predivan film, kako samgledao prvi puta novi film! Samo pisni jošjedanput i ideš u HG Spot na trežnjenje.Riknut će majstori kada te vide. Takavslučaj još nisu imali, hahaha – PIJANIKOMPJUTER”!!!Gdje sam dovraga stao i što sam htiodalje reknuti? Aha, dakle film; treći redomna temu pokojne mi mame, pa sada imamojedinstven uradak, svojevrsnu trilogiju:MARTA – Martine instalacije (2003.),Martin brod (2004.), te napokon Martingrob (2005.-2006.). Gospe mi, bilo bi dobrosve ih objediniti, s jedinstvenom špicomi odjavom, napraviti prijevod na engleski,da sve bude jasno i nekom Eskimu,a ne samo hrvatskoj publici”. “Je, je… hik,onako kako je napravio Ivan Faktor u filmuŽeljko Jerman – Moj mjesec, na temeljutvojeg svakodnevnog videosamosnimanjau kolovozu 2003., prikazanog krajem veljačena ovogodišnjem ZagrebDoxu, hiiik”…dojavi napokon opamećeni kompić.Ratovanje se nastavlja“Pa ti dolaziš sebi, već sam htio pisati otome, ali me svašta zeznulo… “Sadržaj:Umjetnik Željko Jerman živi naizgledkao i svi drugi - okružen kućnim ljubimcem,svakodnevnim stvarima i medijskim slikamavanjskog svijeta, ispunjen sitnim užicima,žudnjama, sjetama... Ipak, u njegovu jesvijetu sve drukčije, pa tako i audiovizualnainventura jednog sasvim običnog mjeseca uprvom licu, prožeta samoćom i tišinom...”TAKO VEĆ MOŽE! “Viš da i ti, kad temalo vudre moje cugaste parice, moreš bitkooperativan, kopipastirat suvislo i točnoono što treba” – pohvalim svoj otkačenkompjuter.Odjednom zatitra sitno svjetlo i zavibriranešto malo na kompjuterskom stolu,lijevo pored skenera, što osjetih prekoruku. “Na mene si sasvim zaboravio – progovoristari drugar Mobo – a koliko samti pomogao! Sjeti se kako smo s veseljemi malo ponosno slali poruke znancima iprijateljima da dođu na premijeru u kinoTuškanac. Upozorili smo ih da će biti premijernoprikazana tri nova hrvatska filma,da telefonski moraju rezervirati karte, doćipola sata ranije po njih, te ih pripremili napojačano osiguranje, jerbo je baš to htiovidjeti predsjednik RH Štef Mes… kak seono točno preziva”? “Kaj si i ti pijan” – pitamspravicu. “Ne, samo sam zaboravan”– odgovori mobitel davši mi ideju, kakoću jednoga lipoga dana, kada ću imati viševremena, napisati basnu u kojoj će glavnilikovi namjesto životinja biti aparati. Šit,i taj me je vražićak smotao! Opet gubimnit, ne znam što sam još ono vrlo važnohtio reći? Aha, da, knjiga ZAGUBLJENIPORTRETI!!! Napokon je odštampana,ukoričena, riječju – gotova! I to mi binajveći poklon za rođendan! U petak,10. ožujka… kojeg s editorom BrankomČegecom zalih jutarnjim Jagermeissterom,u nekoj birtiji Kaptol Centra. Kada odemoj izdavač, uz drugi “jeger” malo boljeprolistah knjigu i puf(!)… umah najdemgreškicu, jedno suvišno “je”. Najme izasuper naslovnice s krasnom fotografijomsnježnih pahuljica, jedinstvene mi BojaneŠvertasek, ide popratni tekst: “Svaki je (paf– je) umjetnik i umjetnica o kojemu (namjesto– kojima!) pišem su poput snježnepahuljice. Blista, padne i otopi se…”. Ajdede, nisam picajzla, ono “o kojemu – kojima”i nije strašan feler, a kako je knjiganiskotiražna, “je” ću na svim primjercimaispraviti rukom! Sve je perfa, makar menikada nije bilo briga za perfekcionizam!“A, da jednoga lijepoga, hik… dana,kada ćeš imati dosta vremena – umiješase herr Hik – u obliku trilera opišeš, svojePERMANENTNO RATOVANJE SLEKTORIMA, od onih iz školskih klupa,hik… učitelja, nastavnika i profesora,preko hik… nadobudnih mladunaca izomladinskog i studentskog tiska, do evo,već “pravih” lektora i korektora iz ozbiljnihizdavačkih hik… kuća?cmyk

46 VIII/176, 23. ožujka 2,,6.kolumnaNoga filologaDicta et sententiaeNeven Jovanovićhttp://filologanoga.blogspot.comTko o čemu, filolozi o poslovicama.S ponešto gorkim zrncima zarazgovor uz kavuvu su kolumnu potakli ipomogli blog Tradición Clásica(www.tradicionclasica.blogspot.com), stranica Einzelheitenüber KZ-Mottos Arbeit macht freiund Jedem das Seine etc. (www.deathcamps.org/websites/jmottode.htm) i tekst HermannaKlennera Jedem das Seine! Geschichteeines Schlagworts u internetskomdvotjedniku za politiku, kulturu igospodarstvo Ossietzky (www.sopos.org/ossietzky/).ko su riječi okamenjene misli – štosu onda poslovice? S dicta et sententiae,“izrekama i poslovicama” imaose prilike sresti svatko tko je učio latinskii grčki – i razumjet će, onda, privlačnostpitanja: zašto je tako?Opća kulturaPovršni su odgovori, naravno: “općakultura”, “temelj zapadne civilizacije”. No,odavde ne saznajemo ništa posebno korisno.Latinske su poslovice važne zato štomnogo ljudi misli, ili je tijekom povijestimislilo, da su važne, i to dovoljno važne dabi ih morali učiti drugi ljudi (i da je onajtko ih je naučio smatran većom facom odonoga tko nije). Hm.Zanimljivije je ono što se zbiva unutarsamih poslovica. S jedne strane, tu je izvrsnost:jedna je ideja uhvaćena na savršennačin, sažeta do lako pamtljive kratice.S druge strane, upravo ta sažetost stvaraodređenu prazninu, nedovoljnu definiranost.Otvara poslovicu različitim upotrebama:često dijametralno oprečnima.Mens sana in corpore sano“U zdravom tijelu zdravi duh.” Ova seizreka obično tumači kao uputa za sretanživot: “ako je tijelo zdravo, i duh će bitizdrav.” Ali Juvenal, koji ju je prvi formulirao,imao je u svojoj desetoj satiri na umunešto drugo. Pišući pjesmu o ispraznostiljudskih želja, on je ovako formulirao štojedino od bogova treba tražiti: Orandumest ut sit mens sana in corpore sano, “Trebamoliti za zdrav duh u zdravom tijelu.”Zdravo tijelo, dakle, nije preduvjet kojimosiguravamo zdravlje duha – već i jednoi drugo, i njihov spoj, ovise o silama izvannaše kontrole.“Poslovica” kakvu danas poznajemonastala je, dakle, izrezivanjem autentičnihJuvenalovih riječi – odnosno, izbacivanjemreligioznosti. S jedne strane, to je očitfalsifikat. S druge – općeljudsko iskustvogovori da su u pravu i Juvenal i anonimniredaktori njegove misli.Après moi le déluge“Poslije mene potop.” To, dakako, nijeni latinska ni grčka izreka (mada i o tomeželim nešto reći); pripisuje se francuskomkralju Luju XV. (1710.-1744.) ili najslavnijojod njegovih ljubavnica, Madamede Pompadour (1721.-1764.). Odlična jeilustracija sentenciozne dvosmislenosti:Après moi le déluge može značiti “poslijemene neka bude potop”, ali i “poslije menedoći će potop” (i oba su značenja povijesnoutemeljena: petnaest godina poslijesmrti Luja XV., njegov unuk i nasljednikizgubio je glavu u Francuskoj revoluciji).Za razliku od Juvenalova škarama preoblikovanogaforizma, izreka Luja XV.dvosmislena je već u originalnom izdanju.Razlika u smislovima nije bitna? Prva jeinačica neupitno bahata i narcisoidna;drugu možemo tumačiti i manje sebično– jednostavno, kao zloguko proročanstvo.Après moi le déluge prilika je da zapazimojoš nešto: poslovice ponekad imajupretpovijest. One su odlična formulacijajedne ideje – ali koji put se s tom idejomčovječanstvo nateže već dulje. “Poslijemene potop” u prvom, bahatom smislu,proganjalo je već antiku. Postoji fragmentgrčke tragedije nepoznatog autora kojikaže: “Kad umrem, neka se zemlja pomiješas vatrom; ne tiče me se – moje je svesređeno”. Tu misao parafrazira Seneka,56. nove ere (i to govoreći upravo o dicta etsententiae): “i razmišljam kako su mnogeizreke, velebne, ali odbojne, postale dioljudskog života i popularne kulture, npr.‘Neka me mrze, samo da me se boje’, itome sličan grčki stih koji poziva nekase po autorovoj smrti zemlja pomiješa sognjem, i tako dalje u istom tonu”. Jošsličnije Luju XV., bar što se potopa tiče,izrazio se Lukrecije (99.-55. p.n.e.) uepu De rerum natura (O prirodi stvari):“Dakako, nama, kojih tada neće biti, ništase neće moći dogoditi ni na naša čula djelovati,ni da se zemlja pomiješa s morem, amore s nebom.”Je li francuski kralj-hedonist čitaoLukrecijevu apologiju (i apoteozu)Epikura? To je nepotvrđeno, ali posvemoguće, s obzirom na to da je “klasično”obrazovanje u 18. stoljeću još osnova svakogobrazovanja. Značajno je, međutim,da sve antičke paralele sugeriraju značenje“briga me za bilo koju katastrofu do kojedođe nakon moje smrti”. Ovo je značenjeujedno i općenitije, dok bi zloguko proročanstvobilo jače vezano za konkretankontekst – za društveno-političku situacijuFrancuske koja klizi prema godini 1789.Suum cuique“Svakom svoje.” Ma koliko ova frazaizgledala banalno, njezin pedigre u evropskojcivilizaciji seže dvije i pol tisuće godinaunatrag, i uključuje Platona, Aristotela,Katona, Seneku, Cicerona, Ulpijana, apostolaPavla, Augustina, Tomu Akvinskog,Shakespearea, Hobbesa, Spinozu, Kanta,Nietzschea. Riječ je o sažetom opisupravednosti – vrline po kojoj svatko dobivaono što mu pripada, ono što ga ide;u Justinijanovu zborniku rimskog pravadodana je i treća riječ: suum cuique tribuere,“dodijeliti svakome ono što je njegovo”;izreku je Leibniz proglasio jednom odtriju vječnih maksima pravednosti.Tijekom svoga dvadeset i pet stoljećadugog puta ta se maksima našla na jednomneočekivanom mjestu. Kao Jedemdas Seine stajala je od 1938. nad ulaznimvratima (s unutarnje strane) konclogoraBuchenwald, blizu Weimara. Kroz ta jevrata prošlo 240.000 ljudi iz 32 zemlje;56.000 nije preživjelo, među njima komunistErnst Thälmann, socijaldemokratRudolf Breitscheid, župnik PaulSchneider, pisci Imre Kertesz i ArnoštLustig – i Nikola Kolmanić iz Ičića,Milivoj Lalin iz Splita, Zdravko Žic izPunta... U 136 vanjskih jedinica ovoglogora zatvorenici su radili kao roboviza BMW, IG-Farben, Junkers, Krupp,Rheinmetall-Borsig, itd. Suum cuique.Autoritet i prazninaNaravno, sve se može zloupotrijebiti.Ljudi su bili ubijani i mučeni u ime najplemenitijihideala, s najljepšim riječimaljudske civilizacije na usnama krvnika –trebamo li se onda čuditi cinizmu nacistaiz KZ Buchenwald dok pribijaju “Svakomsvoje” na unutrašnju stranu ulaznih vratalogora, dok dodaju malu fiorituru pandemonijuterora i poniženja kojemu susvakodnevno izložene njihove žrtve? Ilida, možda, u postavljanju “jedne od trijuvječnih maksima pravednosti” na vratalogora ne gledamo cinizam, već pokušajda se zločini opravdaju – da niz evropskihmislilaca, od Platona do Spinoze i Kanta,legitimira ono što se u logoru zbiva – i tou očima samih žrtava?Ma kako o tome mislili, suum cuique izBuchenwalda ostaje brutalan podsjetnikna glavnu ideju ove kolumne: u izrekamai poslovicama, osim punine autoritativnosti,važna je i praznina nedorečenosti; svesu to lijepe posude s dovoljno mjesta zasadržaj po izboru korisnika. I zato mi bašnisu drage.cmyk

s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,VII/176, 23. ožujka 2,,6.47NjemačkaŠvicarskalit.CologneVelika retrospektiva MatisseaGioia-Ana UlrichSjedinjene Američke DržaveJoachim Król i Nick HornbyKölnu je od 10. do 18. ožujkaodržan šesti književni festivallit.Cologne. Iako relativno mlad,postao je jedan od najvećih međunarodnihfestivala književnosti u Europi.Koordinatorica programa lit.CologneRegina Schilling, spisateljica i filmašica,istaknula je kako broj posjetitelja rasteiz godine u godinu te kako su počelidvadesetak tisuća, a sada u prosjekuimaju pedeset tisuća posjetitelja. Prvifestival održan je 2001., a osmislili suga i realizirali knjižar Rainer Osnowskii nakladnik Werner Köhle, koji su željelinapraviti prihvatljivu platformuza književnost, kao što filmu to nudefilmski festivali. Festival književnostpredstavlja profesionalno i atraktivno,a autore poput zvijezda. Na ovogodišnjemfestivalu sudjelovali su autorikao što su Wladimir Kaminer, NickHornby, Adam Thirlwell, Monica Ali,Bernhard Schlink, Cees Nooteboom,Doris Lessing, Bret Easton Ellis,Judith Hermann, Walter Kempowski,Zeruya Shalev, Arno Geiger, DavidPeace, Friedericke Mayroecker, DanielKehlmann, Leon de Winter, ArnonGrunberg, Margriet deMoor i dr. Također susudjelovali najpoznatijinjemački književnikritičari poput MarcelaReich-Ranickog i ElkeHeidenreich. Osim autorana u mnogobrojnimprogramima i na javnimčitanjima sudjeluju istaknutinjemački filmskii kazališni umjetnici tepopularne medijske ličnosti.Ove godine jednaod tema bio je nogometi Islam. Ujedno se raspravljaloi o vrućim aktualnim temama,poput primjerice stanju njemačkogjezika.U sklopu festivala održan je i festivalza djecu i omladinu, takozvani lit.kid.Cologne. Organizirane su posebne priredbeza cijele razrede – s obzirom na toda kod djece ne vlada veliko zanimanjeza čitanje – na kojima su predstavljeniautori i njihova djela. Namjera osnivačaje da privuče publiku koja inače neodlazi na književne večeri jer je festivalprvenstveno namijenjen čitalačkoj publici.“Na naš festival dolaze ljudi kojinikada nisu bili književnim večerima,jer misle da je to nešto poput kule odbjelokosti. Riječ je, dakako, o ljudimakoji čitaju, ali ne posjećuje književnevečeri jer misle kako će se ondje dosađivati.Smatram da smo kod mnogih tupredrasudu uspjeli ublažiti”, naglasila jeRegina Schilling.Durs Grünbein, Wladimir Kaminer, Cees Nooteboomzložba s radovima HenrijaMatissea (1869.-1954.) ponovoje postavljena u Švicarskoj nakonviše od dvadeset godina, u mjestu uRiehenu kod Basela. Muzej zakladeBeyeler predstavlja retrospektivufrancuskoga slikara čija je središnjatema ženska figura u unutrašnjemprostoru. “Matisse ima sunce utrbuhu”, citirao je Ernst BeyelerPabla Picassa prigodom otvorenja.Izložba naslovljena Henri Matisse– figura, boja, prostor okupila je višeod dvije stotine umjetničkih djelaiz renomiranih muzeja i privatnihzbirki iz SAD-a i Europe, a bit ćeotvorena do 9. srpnja.U riehenskom muzeju izloženoje oko sto šezdeset slika, skulptura,crteža i grafika iz svih razdobljaumjetnikova stvaralaštva. Izložbazapočinje mirnim interijerima iznjegovih ranih godina koji su nastalipod utjecajem19. stoljeća, zatimprelazi na eksplozijeu bojama izrazdoblja fovizma,sve do apstraktnih,šokantnihslika koje sunastale za vrijemePrvoga svjetskograta, te završavapitoresknim suptilno-erotičnimslikama žena(odaliska) kojeslika u Nizzi.Nakon togaslijede radovi iztridesetih i četrdesetihgodina.Bračni parHildy i ErnstBeyeler, galeristi isakupljači umjetnina,vlasnici suzaklade Beyeler, anjihova je zbirka,koja danas brojidvjestotinjak umjetničkih djela, prvi putjavnosti predstavljena 1989. u Madridu.Matisse, Dvije odaliske, 1927.-28.Matisse, Glazba, 1939.Matisse, Zlatne ribice i skulptura, 1912.Prvi Jadnici na otpaduedna je Amerikanka na hrpiotpada pronašla dragocjeno prvoizdanje Jadnika (Les Misérables)Victora Hugoa. Prema navodima JerryLaiche, vlasnice knjižare u američkojdržavi Louisiana, pronađeno je sedamnaestsvezaka francuskog izanjaromana, a u jednom od njih nalazi sei vlastoručna posveta slavnoga autora.Neimenovana Amerikanka knjige jošprošloga ljeta pronašla na otpadu u mjestuThibodaux, južno od New Orleansa.Svesci će u svibnju biti stavljeni na dražbu,najavila je Jerry Laiche. Roman LesMisérables objavljen je 1862.Victor Hugocmyk

cmykFoto: Bernhard Musilwww.be-musil.com