preuzmite ovdje - EPCG

elektroprIvreda
20
U posjeti maloj hidroelektrani „Rijeka Crnojevića“
DIO BOGATE ISTORIJE
Ovaj mini proizvodni objekat izgrađen je još 1951. Od rekonstrukcije 1980. godine neprekidno je u
pogonu. I pored bremena godina još je moćan i spreman da odgovori potrebama sistema.
Od instaliranja neprekidno u pogonu:
HE „Rijeka Crnojevića“
Aleksandar-Saša Đurašković u
razgovoru sa novinarkom našeg lista
Oliverom Vulanović
Detalj iz pogona
Nedaleko od srednjovjekovne crnogorske prijestonice,
šetalištem ka Obodskoj pećini, nalazi se
mala elektrana „Rijeka Crnojevića“ podignuta na
temeljima prve fabrike oružja u Crnoj Gori. Na sadašnjoj
lokaciji elektrana je od generalne rekonstrukcije 1980. godine,
kada je za ovaj mali proizvodni objekat nabavljena
nova turbinska oprema iz pulskog „Uljanika“ i generator
„Sever“ iz Subotice. U neposrednoj blizini izgrađene su i
dvije trafostanice, a elektrana je predviđena za samostalni i
sistemski režim rada. Za vrijeme ovogodišnjeg velikog zimskog
nevremena, kada je 35 kilovoltni dalekovod kojim je
povezana sa Cetinjem bio u kvaru, davala je struju petnaest
dana za „po nahije“, kako nam rekoše mještani. No, prva
zgrada „centrale“ podignuta je i puštena u rad još daleke
1951. godine i nalazila se 200 metara niže od sadašnje
lokacije. Izgrađena je elanom prvog petogodišnjeg plana
poslijeratne Jugoslavije koji je glorifikovao ubrzanu industrijalizaciju
i elektrifikaciju zemlje.
Naš domaćin, uklopničar Aleksandar-Saša Đurašković,
koji ovdje radi osamnaest godina, prisjeća se da je kao
dijete posmatrao gradilište u vrijeme rekonstrukcije i
izmještanja elektrane na novu poziciju. Prilikom puštanja
u rad „stara centrala“ imala je samo 160 kW, dok „nova“ radi
snagom od 754 kW, sa godišnjom proizvodnjom do 300
hiljada kWh..
-Pored elektrane nalazi se mlin Sv. Petra Cetinjskog, prva
građevina od kamena u ovom kraju, a preko puta mlin Ivana
Crnojevića. Ovdje svaka stopa priča istoriju – kaže Saša.
Tišinu živopisnog kraja u kojem je vrijeme stalo prekida
ujednačeno brujanje postrojenja elektrane koja skladno
živi sa bogatom istorijom. Od instaliranja neprekidno
je u pogonu, proizvodeći električnu energiju sa kraćim
zastojima usljed manjih kvarova i redovnih godišnjih
remonata. Osim Saše, o njoj brinu i uklopničari Pero Sorat,
poslovođa, Dragan Šofranac, Božo Vujanović i Vujica
Jovićević. U ljetnjem periodu okretanje turbine nije isplativo,
jer nema dovoljno vode. Zato u proljeće, kad „prorade“
dotoci, ona nikad ne zakaže. Prisustvo radnika koji je nadgleda
je obavezno jer treba voditi računa o opterećenju, da
ne povuče svu vodu i ostane bez pritiska, objašnjava Saša
i dodaje da, osim toga, elektrana nema drugih problema.
Zajedno sa kolegama Saša održava dvorište elektrane koje
očiste, pokose, a zaduženi su i za obezbjeđenje objekta.
Ljeti ima mnoštvo turista i radoznalaca koje treba držati
van kruga elektrane, a zime su surove, usamljeničke. Svakog
jutra čuju se telefonom sa Milovanom Bojićem iz HE
„Perućica“ od koga naručuju potrošni materijal.
- Što god naručimo, to je već sjutra ili prekosjutra u Rijeci
Crnojevića. Saradnja sa njima je odlična. Tu je i Zoran
Grbović, šef malih elektrana, koji nam je takođe uvijek na
raspolaganju – kaže Saša.
Od pedesetih godina prošloga vijeka, od kada ovaj proizvodni
objekat datira, dok su crnogorske elektrane predstavljale
mala i izolovana „ostrva“ i proizvodile samo za lokalne
potrebe, pređen je veliki put do izgrađenog sistema i
razgranate prenosne mreže. Danas „Rijeka Crnojevića“, zajedno
sa ostalim malim elektranama daje skroman doprinos
crnogorskom konzumu, s obzirom da godišnje sistemu
isporuče samo oko jedan procenat ukupnih potreba,
ali u uslovima jako izraženog deficita električne energije
svaki kilovat sat je itekako vrijedan.
Olivera Vulanović
@epcg.com
Maj 2012