UJEDINJENE NACIJE - ICTY

135/12910 TERPrijevod832. Iako je tokom 1993. i 1994. godine bilo perioda tokom kojih Milan Lukićnije dolazio u logor, Pretresno vijeće se uvjerilo da je on tokom 1993. i 1994.godine povremeno tamo dolazio. Iako dokazi pokazuju da je Milan Lukić tukaozatočenike i u drugoj polovini 1992. i tokom 1993. godine, a posebno uposljednjim mjesecima 1993., nije potvrñeno da je zatočenike tukao tokom 1994.godine. Pored toga, Pretresno vijeće se uvjerilo da su premlaćivanjemprouzrokovane teške ozljede i teška duševna i tjelesna patnja, ali smatra da suzatočenike redovno tukli i logorski stražari i da im sve ozljede nije nanio MilanLukić.833. Dokazi o prisustvu, djelima i ponašanju Milana Lukića u logoru uUzamnici koje je predočilo tužilaštvo izvedeni su putem vjerodostojnih ipouzdanih svjedoka. Na osnovu dokaza u cjelini, odnosno dokaza koje je izvelotužilaštvo i dokaza koje je izvela odbrana, Pretresno vijeće zaključuje da jetužilaštvo dokazalo van razumne sumnje da je Milan Lukić redovno dolazio ulogor u Uzamnici u periodu od juna 1992. do početka 1993. godine i u mnogonavrata tukao zatočenike, izmeñu ostalih Adema Berberovića, Islama Kusturu,Nurka Derviševića i svjedoka VG025.(e) Dokazi tužilaštva u vezi s prisustvom Sredoja Lukića u zatočeničkomlogoru u Uzamnici834. Što se tiče prisustva Sredoja Lukića u zatočeničkom logoru u Uzamnici,iskazi svjedoka se veoma razlikuju. Pretresno vijeće se uvjerilo da dokazi dobijeniod svjedoka tužilaštva pokazuju da je Sredoje Lukić dolazio u logor u Uzamnicitokom perioda na koji se odnosi Optužnica. Svjedočenje svjedoka VG025 daSredoja Lukića nikad nije vidio u logoru ne kosi se s tim zaključkom i može sepomiriti s izjavama drugih svjedoka ako se u obzir uzme okolnost da su tisvjedoci bili zatočeni u drugim periodima. Adem Berberović je pomenuo da jeSredoja Lukića vidio u logoru četiri ili pet puta poslije svog hapšenja u avgustu1992., 2671 Nurko Dervišević je u svjedočenju izjavio da ga je Sredoje Lukić tukao2671 Adem Berberović, 2. oktobar 2008., T. 2536, 2552; 1D61, str. 4.Predmet br. IT-98-32/1-T 350 20. juli 2009.