UJEDINJENE NACIJE - ICTY

147/12910 TERPrijevod793. Svjedoka VG025 redovno su teško premlaćivali stražari u zatočeničkomlogoru u Uzamnici, 2580 ali i Milan Lukić. 2581 Jednog dana su Milan Lukić, DraganŠekarić i Boban Inñić njega i druge zatočenike prisiljavali da jedan po jedan legnuna drveni sto u hangaru. Donijeli su gredu dugu oko 1,5 m, debelu deset i širokudeset centimetara, i njome tukli zatočenike po golim leñima sve dok ovi ne biizgubili svijest. 2582 Mjesec dana kasnije, Milan Lukić, Dragan Šekarić i BobanInñić ponovo su došli i svjedoka VG025 i druge zatočenike tukli "kao i prije,kundacima pušaka" i nogama. 2583794. Islam Kustura je u svjedočenju izjavio da je svjedoka VG025 tukao iSredoje Lukić. 2584 Svjedok VG025 jeste izjavio da su ga tukli logorski stražari, 2585ali je izjavio i to da Sredoja Lukića nikad nije vidio u logoru u Uzamnici. 2586795. Jednom, kad je svjedok VG025 bio na pragu smrti, komandant logoraðure ðurišić odvezao je svjedoka VG025 u ambulantu u Višegrad, gdje je ovajdobio injekcije, poslije čega je vraćen u logor. 2587796. Svjedok VG025 je u premlaćivanju zadobio teške ozljede. Polomljeno muje sedam rebara na lijevoj strani i slomljena mu je desna ruka. 2588 Od udaracakundakom koje mu je zadao Milan Lukić zadobio je frakturu gornjeg dijelalobanje na desnoj strani. 2589 Od udaraca koje mu je zadao Milan Lukić drvenimdaskama, svjedok VG025 je zadobio i oštećenja dva pršljena i kičmenog stuba. 2590Nakon što je pušten na slobodu, VG025 mjesec dana nije mogao sjediti uslijedozljeda na kičmi i premlaćivanja. Ima i "napade zbog anksioznosti i problema saživcima", a 1999. je preživio i srčani udar, za koji smatra da je posljedica stresa i2580 P168, str. 6.2581 P171, str. 2; P168, str. 7; Islam Kustura, 23. septembar 2008., T. 2179; 2D17, str. 8.2582 P168, str. 7.2583 P168, str. 7.2584 Islam Kustura, 23. septembar 2008., T. 2188−2189, 24. septembar 2008., T. 2283.2585 P168, str. 6, 7.2586 P171, str. 3.2587 P171, str. 2.2588 P171, str. 2.2589 P171, str. 2.2590 P171, str. 2.Predmet br. IT-98-32/1-T 338 20. juli 2009.