UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevodinternira neki civil ili uputi na prisilni boravak kada to nije opravdano apsolutnom nuždom zbogdržavne bezbjednosti, sud ili administrativno tijelo moraju poništiti tu odluku. 401288. Konačno, u članu 132 Ženevske konvencije IV stoji sljedeće:Sila koja drži zatočenike oslobodiće svakog od njih čim više ne budu postojali razlozi zbog kojihje zatočen.Uz to, strane u sukobu nastojaće za vrijeme trajanja neprijateljstava sklopiti sporazume radioslobađanja, repatrijacije, povratka u mjesto prebivališta ili smještaja u neutralne zemlje nekihkategorija interniraca, a naročito djece, trudnica i majki s dojenčadi i malom djecom, ranjenika ibolesnika te interniraca koji su već dugo zatočeni.Bez obzira na uopštenu formulaciju stava 1, on predstavlja protivtežu principu iznesenom u članu42 i nastoji da spriječi neograničeno zatočenje civila.289. Na osnovu gore navedenog, Vijeće se slaže sa nalazom Pretresnog vijeća u predmetuČelebići u pogledu krivičnog djela protivpravnog zatočenja dazatočenje civila u toku oružanog sukoba može biti dopušteno u ograničenim slučajevima, ali da usvakom slučaju mora biti u skladu sa odredbama člana 42 i 43 Četvrte ženevske konvencije.Interniranje civila može biti uvjetovano bezbjednošću države i, štaviše, odluka o tome da li civilpredstavlja prijetnju po bezbjednost države, prepuštena je u velikoj mjeri njenom nahođenju. 402Pretresno vijeće je nadalje ocijeniloda je mjera interniranja iz bezbjednosnih razloga izuzetna mjera i da se nikada ne smijepreduzimati na kolektivnoj osnovi. Prvobitno zakonito interniranje očito postaje protivzakonitoako strana koja zatvara lica ne poštuje osnovna proceduralna prava zatočenih lica i ne uspostaviodgovarajući sud ili administrativno tijelo kako je propisano članom 43 Četvrte ženevskekonvencije. 403290. Pretresno vijeće će sada razmotriti argumente Čerkezove odbrane s obzirom na predmeteKorematsu i Hirabayashi. Pretresno vijeće prije svega primjećuje da su odluke u tim predmetimadonesene u svjetlu Ustava Sjedinjenih Država i prije usvajanja Ženevskih konvencija. OvoPretresno vijeće smatra da se te odluke ne bi trebale analizirati samo u kontekstu Drugog svjetskograta nego takođe, i naročito, u svjetlu onoga što se dalje s njima dešavalo. Tako je 1984. Okružnisud Sjedinjenih Država za okrug Sjeverne Kalifornije 404 donio presudu kojom je udovoljenozahtjevu g. Korematsua za nalog coram nobis 405 da se njegova osuda poništi na osnovu401 ICRC Commentary (GC IV), str. 261.402 Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 583.403 Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 583.404 Korematsu v. United States of America, 584 F. Supp. 1406-1424 (N.D.Ca. 1984), dalje u tekstu: “PredmetKorematsu iz 1984.”405 Nalog coram nobis jeste pravni lijek kojim sud može ispraviti greške u krivičnim osudama kad drugi pravni lijekovinisu dostupni. Kako je to, međutim, izrazio taj okružni sud, njegova se odluka “ne odnosi na eventualnu pogrešnuprimjenu prava koju je iznio žalilac. U sistemu common law, coram nobis se koristio za ispravljanje činjeničnih, a nepravnih grešaka i ovaj sud nema ovlasti, niti pokušava, da ispravi takve greške.” Vidi Predmet Korematsu iz 1984., str.1420.81Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.