UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevodkao zločin protiv čovječnosti. Ono nije drugdje u Statutu Međunarodnog suda navedeno kaokrivično djelo i, što je najvažnije, ono ne doseže isti stepen težine kao i druga djela nabrojena učlanu 5. 271 Nadalje, krivična zabrana nije postigla status međunarodnog običajnog prava. 272 Stogabi osuditi optuženog za takvo djelo terećeno kao progon predstavljalo kršenje principa legaliteta.b. Otpuštanje i smjenjivanje bosanskih Muslimana iz organa vlasti i sl.210. Kao što je slučaj i s gore navedenim djelom, Pretresno vijeće smatra da ovo djelo, kako jenavedeno u Dopunjenoj i izmijenjenoj optužnici, 273 ne predstavlja progon kao zločin protivčovječnosti jer ne doseže istu razinu težine kao drugi zločini protiv čovječnosti nabrojeni u članu 5.Krivična zabrana tog djela čak nije dosegla razinu međunarodnog običajnog prava. Nacionalni vojnisud u predmetu Einsatzgruppen navodi sljedeće:271 Pretresno vijeće prihvata da je "direktno i javno poticanje na genocid" krivično djelo po članu 4(3)(c) Statuta, alidjelo za koje se optuženi terete u ovom predmetu u velikoj mjeri je ispod razine tog krivičnog djela.272 Krivično gonjenje djela govora koja ne dosežu razinu poticanja ima slabu podršku u međunarodnoj sudskoj praksi. Upredmetu Streicher Međunarodni vojni sud je optuženog proglasio krivim za progon jer je "poticao njemački narod naaktivan progon". MVS je zaključio da su njegova djela (objavljivanje ekstremno antisemitskog časopisa) predstavljala"poticanje na ubistvo i progon". (Predmet Streicher, Nuremberg Judgement, str. 302-304). Slično kao u prvostepenojpresudi u predmetu Akayesu (para. 672-675), MKSR je presudio da je optuženi kriv za direktno i javno poticanje napočinjenje genocida iz člana 2(3)(c) Statuta MKSR-a. Nadalje, jedino djelo govora koje je izričito kriminalizovano postatutu Međunarodnog vojnog suda, Zakonu br. 10 Kontrolnog savjeta, Statutu MKSJ-a, MKSR-a i MKS-a, jestedirektno i javno poticanje na počinjenje genocida.Oštre opreke u konvencionom pravu u odnosu na to područje pokazuju da se takav govor ne mora nužno smatratikrivičnim djelom prema međunarodnom običajnom pravu. U Međunarodnoj konvenciji o eliminaciji svih vrsta rasnediskriminacije, na primjer, stoji da strane obuhvaćene konvencijom “moraju proglasiti krivičnim djelom kažnjivim pozakonu svako širenje ideja koje se temelje na rasnoj superiornosti ili mržnji i poticanje na rasnu diskriminaciju." Član20 MPGPP-a (Zabrana ratne propagande) određuje "(1) da se svaka ratna propaganda mora zabraniti zakonom, (2) da sesvako zagovaranje nacionalne, rasne ili religijske mržnje koje predstavlja poticanje na diskriminaciju, sukob ili nasiljemora zabraniti zakonom." Mada je prema prvobitnom nacrtu člana 20 poticanje na rasnu mržnju krivično djelo, ponjegovoj konačnoj formulaciji ono se mora samo zabraniti zakonom, ali ne krivičnim zakonom. Vidi Manfred Nowak,Pakt Ujedinjenih nacija o građanskim i političkim pravima (1993.), na 361. Veliki broj država je priložio ograde iliizjave o tumačenju tih odredbi.Široki spektar pravnih pristupa zaštiti i zabrani "ohrabrivanja, poticanja ili širenja mržnje, nepovjerenja i nesuglasica napolitičkom, rasnom, nacionalnom ili vjerskom osnovu, propagandom, govorima ili na drugi način" takođe pokazuje danema međunarodnog konsenzusa o kriminalizaciji tog djela na razini međunarodnog običajnog prava. Njemačka iKanada su na suprotnim stranama tog spektruma, mada u mnogim drugim zemljama, uključujući bivšu Jugoslaviju iSjedinjene Države, postoji neki vid regulacije govora kojim se širi mržnja. Vidi npr. Ustav Južnoafričke Republike(1996.), član 16(c) (koji isključuje "zagovaranje mržnje koja je zasnovana na rasi, naciji, polu ili religiji, i kojapredstavlja poticanje da se nanese šteta"), Krivični zakon Kanade, stav 319(2) (koji zabranjuje iznošenje tvrdnji kojesvjesno šire mržnju protiv određenih grupa koje se razlikuju bojom, rasom, religijom ili nacionalnošću) i Krivični zakonFrancuske, član 32 ("Oni koji putem neke publikacije ili na bilo koji drugi način izazivaju diskriminaciju, mržnju ilinasilje prema nekoj osobi ili grupi osoba zbog njihovog porijekla ili njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj etničkojgrupi, narodu, rasi ili religiji biće kažnjeni zatvorskom kaznom od godinu dana i novčanom kaznom"). Član 133Saveznog krivičnog zakona Jugoslavije zabranjuje objavljivanje informacija koje bi mogle "narušiti bratstvo i jedinstvo,i ravnopravnost naroda". Prema njemačkom krivičnom zakonu kažnjavaju se oni koji potiču na mržnju, na nasilje ili naproizvoljna djela protiv nekih grupa stanovništva, ili vrijeđaju, zlonamjerno degradiraju, ili kleveću dio stanovništva, nanačin za koji je vjerovatno da će uznemiriti javni red i mir. (StGB, §130). Sjedinjene Države pak predstavljaju iznimkuu opsegu garancija slobode govora. Govor koji širi mržnju zaštićen je u ustavnom režimu Sjedinjenih Država poduslovom da ne doseže razinu "poticanja", što je vrlo visok prag u američkoj sudskoj praksi. Vidi Ustav SjedinjenihDržava, 1. amandman.273 Optužnica, tačka 1 (progoni), paragraf 37(e) (za ovo djelo tereti se samo Dario Kordić).58Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.